"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 2. listopada 2008. - PRAZNINA, ili?... ipak nešto?

Četvrtak, 2. listopada i nije baš za pisati.
Nema tema. Već par dana ništa se neobično ili zanimljivo ne događa.
U "traženju" bilo kakve teme odem i do Crikvenice, do Foruma kako veli P.N.J., ali gotovo da nema poznatoga čovjeka, događaja ili običnog susreta vrijednog spomena.
Zato sam odlučio otići danas do Rijeke.
Otišao sam do Zameta preuzeti jedan rezervni dio za prijatelja L. i onda sam navratio do Riječke bolnice u kojoj se već petnaestak dana nalazi moj susjed, dobar čovjek, invalid D.
Završio je u bolnici radi nekih problema  s probavom, ali sam, već kada sam ga prvi put posjetio, uočio kako nije ozbiljno bolestan.
Imao sam osjećaj da mu je svemu "kriva" prehrana i da je imao neku brzu, akutnu probavnu smetnju.
"očistila" ga je pa je dobro da je u bolnici, kako bi se uz neophodne infuzije i laganu hranu oporavio.
I danas sam vidio, oporavlja se i to dobro tako da moje predviđanje o tijeku bolesti o kojoj sam njemu i njegovoj sestri (koja brine o njemu) odmah rekao - da je infektivne naravi - na najboljem je putu!
Ostaje žal što mu nisu (uopće?, već kod prijama!) učinili patološke pretrage SADRŽAJA želuca i crijeva - radi čega je morao pretrpjeti strah od mogućnosti postojanja neke druge, naravno teže, bolesti.
Više ne prima infuzije i polako se "vraća" uobičajenoj, sada još uvijek dijetnoj, hrani.
Drago mu je kada me vidi i to ne krije.
Priznati ću, godi mi to njegovo razmišljanje o meni i u ovim trenutcima kada za sutra spremam odgovor na kaznenu optužnicu to mi - puno - znači.
Srećom, takvih mišljenja ljudi o meni podosta je u Crikvenici, Novom, Brezama... i to je dobro.
Znajući to bilo mi je lakše odabrati način "borbe" s korijenima Zla, kojeg je stablo posijala pohlepa i nečovječnost.
Sada je to prošlost, no preostaje mi u sadašnjosti i u budućnosti podnositi STRAŠNU NEPRAVDU I VELIKU OPASNOST - posijanog Zla!
Izdržao sam u ovom mom životu svašta pa ću valjda i to!
I živ i mrtav, ostati ću - JA, a to je ipak najvažnije!
Važno je ne pokleknuti na ovom križnom putu, jer ostajući u koloni obespravljenih i mučenih potvrđujem - Boga!
Po povratku iz Rijeke uhvatio sam se glazbe i uspio napraviti skladbu za tekst kojeg sam pred neki dan postavio na SITE-u!
Kako su mi, radi svega što ovih dana živim - koncentracija i ideje - na nižoj razini radeći glazbu prečesto se uhvatim u loop ("beskonačnom") slušanju još nedovršenog rada!
Tako znam izgubiti dosta vremena, ali... Što je, tu je!
Ova koža, koju mi nitko neće uspjeti oguliti trpi svašta.
I dobro je da je tako. Na taj način, osim što dobro duram, mogu i drugima ostati biti "pri ruci"!
To radim i ide mi dobro!
Volim kada mogu pomoći i mladom i starom.
Uspjeh u takovu nastojanju je unaprijed siguran ukoliko u sugovorniku nađem otvorenu osobu, spremnu da me sasluša.
Ide mi to, ali i nadalje pojma nemam radi čega je tako!
S druge pak strane, tegobe mnogih ljudi iz moje okoline kao da se "lijepe" za mene!
No, to brzo prođe, dok "patniku" - njegove muke - polako isčeznu.
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Često se uhvatim u mislima koje žele ZNATI koliko ovo može trajati i dali je ova pojava moguća i stvarna?!
Ja to ne mogu reći!
Činjenica je da je tako!
I je, tako je!
To mogu potvrditi moji prijatelji I., F., M., M., i možda sutra, moj susjed D.! Ljepota ovakvog življenja proporcionalna je mojoj muci!
A, tamo...?
Tamo daleko... na izvoru Zla?
Tamo stižu nevolje s kojima ja nemam nikakve veze.
Žao mi je, ali svjestan sam opasnosti zlom "dozvanih" uzročno-posljedičnih čina i zato me i nije baš puno briga!
Čuvajte se "sijači" - ljubeći i njegujući - DOBROTU!
Da ne zaboravim, za moj problem s odvjetništvom i sudovima koje su mi nakalemile lažne suze i odglumljena briga o meni, odlučio sam se obratiti bl. Alojziju Stepincu!
Kako?
Pa, dobro je znano da je i njega mrvio i proganjao sustav NEPRAVDE radi čega mislim da mi on može biti dobar zagovornik kod Boga!
S takvom mišlju uspio sam dosta brzo napisati prigovor kojeg ću sutra, nadam se, jer vremena je malo (na dan slanja sudu) postaviti na ovaj SITE!
Neka se zna kako sam reagirao, što sam napisao i time kazao!
Izvrtanje mojih navoda i njihovo razumijevanje u kontekstu lošeg i ludog kod čega se svaka moja misao unaprijed pretvara u dokaz za novu optužbu, previše me je koštalo, ali me NIJE uništilo!
I neće!
Ta pepeo tjela izvjesna je budućnost svakog živog na ovoj Zemlji.
S druge pak strane čvrstoća uma i čistoća duše vode - k Bogu!
Jesam li na tom putu?
Volio bi biti, ali o tome ne znam puno, a i ništa NESMIJEM govoriti!
Eto, kakav je svijet!
Represijom i prijetnjom nastoji ušutkati svaku neprihvatljivu ili suprotnu ideju, znanje, ... bilo što.., Istinu i na koncu samoga - Boga!
Taj "rat" s Bogom (Ideja! Snimiti ću vokal moje pjesme s ovim naslovom za moj novi CD!) nije moguće dobiti pa se treba priupitati kakvi su to umovi (slobodni) koji ne mogu razumjeti da sve na ovoj Zemlji NIJE I NE MOŽE BITI - SEBI SVRHA i da smo samo komadić beskonačne - vječnosti!
Razmišljajući ovako, malo bi tko negirao - Boga.
Na žalost, upravo stalni i veoma česti bijeg od ovih (teških) razmišljanja (duhovnosti) odvodi čovjeka u bespuće osobnog uma i do jada života!
Tako mislim ja, no to ne mora biti točno!
Govorim tako iz osobnog, tragičnog, ali jako oplemenjujućeg, proživljenog i življenog -života!
Dosta je!
Moram prekinuti.
Preostaje mi ovo složiti u stranicu, postaviti na NET i onda - odoh leć'!
Laku noć Tomo!
Sutra je novi dan u kom će Zlo dobiti moj jasan odgovor, kojeg će (i opet) nastojati iskoristiti kao potvrdu njegova prava na moj UM!?!
Napisat ću mu to, ma koliko se ovako postupanje "običnom" " čovjeku činilo - blesavim!
Dat ću mu u ruke - njegovu propast, jer drugačije bi pogazio ovo što sam kroz muku dosegao i - učinio od - SEBE!
Hvala Ti Dobri!
                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 3. listopada 2008. - DAN HRABRE ODLUKE!

Da! Danas je dan jedne moje važne (možda ŽIVOTNO važne?) odluke!
Već od rana jutra moje misli „okupiraju“ različite ideje o načinu i stilu pisanja odgovora (prigovora) na prijedlog tužiteljstva (namjerno ne kažem: državni odvjetnik - jer tuže me prema komunističkom obrascu odmazde i – NASILJA, a sve radi malo jačeg VERBALNOG delikta kojeg sam učinio nakon što me je predstavnik lokalne samouprave bezobrazno, naduto i sebi-važno,  grubo – OBESPRAVIO!).
Misleći o sadržaju i formi pisanja prigovora nazvao sam neke prijatelje kako bi ih zamolio za njihovo mišljenje i stav o tome i … uvijek dobio isti odgovor!
„ne piši široko i o SEBI!“… bio bi sažetak njihovih stavova, ali …?
Kako sve reći, a malo toga navesti! Mudrost šutnje ovdje ne vrijedi, jer sude me po „narudžbi“ i u dogovoru meni još nepoznatih osoba!
Ovaj put i još SAMO ovaj put morati ću Vas razočarati, dragi prijatelji.
Jasno mi je kako ste mi Vaš mudar savjet izrekli u dobroj namjeri, jer odavno ste svjesni onog kroz što prolazim!  Hvala Vam, ali povlačeći se pred hordom Zla ostao bi možda čitav, ali nedosljedan sebe i svega što moj život ZNAČI i je - i što može prenijeti čovjeku – (možda) na opću DOBROBIT svih ljudi svijeta!
Ne! Neću se povući!
Odlučio sam se za moju prvu varijantu (bilo ih je nekoliko!) napisanog prigovora, jer to sam napisao u trenutku nadahnuća i vjere u nepobjedivost Istine i Pravde!
Ostali tekstovi bili bi kompromis sa Zlim!
Ne! To neću! Ne želim biti potrčko i ljigavac!
Učinio sam nedozvoljenu radnju i spreman sam u okvirima kazne koja je za to predviđena robovati, ali  kako nikog nisam (galama i uvrjede) udario i ništa razbio, nemam namjeru bježati u rupe i puzati po hodnicima pravosuđa!
Naknadno dopunjeno vještačenje (?) i nakon više od pet godina izmijenjena optužnica s očajnim zahtjevom i kvalifikacijom mog (ne)djela  i uma, ne dozvoljavaju mi se izjašnjavati pokajnički i kukavički!
Svi moji prijatelji, poznanici  i moja časna (DALMATINSKI DIO!) obitelj, svjedoci su ŠTO SAM I TKO SAM, ali i KAKO SAM… nešto činio, živio, radio, volio i želio!
Meni je važnije razmišljanje i stav o meni poštenog i dobronamjernog svijeta nego bilo kakvo bezvrijedno lamentiranje, kvazi-stručne osobe, o mom umu!
Nemam pojma dali je netko do sada uočio i upamtio da sam u mojim tekstovima na ovom SITE-u već odavno napisao:

• „Ta koji čovjek može biti toliko „STRUČAN“, ISTINIT i posve OBJEKTIVAN kada je u pitanju (pr)ocjena uma i duše druge osobe? Takvog čovjeka NEMA i zato nema - istinite istine NEKOG o NEKOM! U svakom od nas može postojati samo istina o - SEBI (mada je i ona, i to veoma često - pogrješna!)! O ISTINI da NEMA ISTINITE ISTINE NEKOG O NEKOM, ne raspravlja se! Tabu tema svakog vremena i društvenog uređenja zaobilazi se i prešućuje…“!

Osuđenik će tako osim zatvorskog uzništva, radi nasilnog "tretmana" morati otrpjeti i posljedice legalnog (?) NASILJA nad sobom, a to je stvarno - NACI-FAŠIZAM!
Može li ovu tvrdnju itko pobiti? Dokazati suprotno?
Postoji li ijedan IZLIJEČENI i zato  - slobodni ubojica?
Kriminalac mora biti u zatvoru, a kada iskaže neugodne oblike ponašanja onda mora završiti u samici - toliko dugo - dok SAM NE ZATRAŽI sredstvo za umirenje ili bilo što slično!
Čak i kod drastičnih slučajeva, npr., kada si osuđeni (ali i svaki drugi čovjek) kani oduzeti život, sve prije rečeno - IPAK - vrijedi!
On, to NASTOJI pa je potpuno jasno kako je namjeru suicida nemoguće spriječiti bilo kojim oblikom  HUMANOG postupanja!
Sve mogu „riješiti“ tek okovi, ili trajno uništavanje misaonih procesa suicidalne osobe, uslijed čega će tako „obrađeni“ postati  umno - MRTAV!
A, sada evo i pravog pitanja:
ima li itko, bez obzira na ciljeve i neko propisano  „pravo“ - ubijati tuđi UM?
NEMA!
Zato treba reći:
prisila izmišljenih „liječenja“ oblik je NASILJA i to treba znati svaki pošten i dobronamjeran čovjek koji je u prilici donijeti takve odluke, kao i svatko (psihijatar) tko takvu metodu doživljava kao – TERAPIJU „liječenja“ – tuđeg UMA!
Svi oni koji misle drugačije i sve umotavaju u neka drugačija razmatranja čovjekovog prava na HUMANO POSTUPANJE i osnovnog prava da odlučuje o sebi, sve dok objekt njihova nasilja zna JESTI, PITI, ići do WC-a, pričati i reći da je zbroj brojeva jedan i jedan, dva - rade protiv ČOVJEKA, njegova dostojanstva, njegova UMA i tako – protiv samog BOGA!
Dugačko je ovo, ali morao sam ovako pisati kako bi  makar netko od čitatelja pokušao razumjeti - kako je UM osobna (ekskluzivna) kategorija u nedodirljivom VLASNIŠTVU SVAKOG pojedinca (ČOVJEKA)!
Svatko tko drugačije zamišlja postojanje uma i zato sebi daje pravo suditi tuđem umu opasno je odmaknut od svog (osobnog) bića i možda je NEPOVRATNO ostao bez Boga!
Takvima, vjera ne treba i ne znači - ništa!
Takvi, svojim prljavim činima postaju - konačni i onda smrću tijela – zauvijek NESTAJU!
Ja želim - vječnost!
Ovdje moram prekinuti, kako bi otišao poslati napisani prigovor i kako bi, usput, malo prošetao!

Vratio sam se! (sada je oko 20:00 sati)

Nekako sam nadahnut pa mi se čini kako bi do dugo u noć mogao pisati o svemu i svačemu, a da se uopće ne umorim!
Ipak, današnji zapis moram polako završiti, jer najvažniji „posao“ današnjeg dana još nisam  dovršio!
Maloprije poslani prigovor još večeras moram postaviti na moje Internetske stranice!

A.D. / 6. listopada 2008. - RODITELJI, IMENDAN - FUTUROLOGIJA?

Krasan sunčan dan potjerao me je van iz kuće pa sam odlučio otići na šišanje i kupiti neke sitnice za kuću.
Bio sam na kavi s M. i kasnije navratio do I. kako bi mu dao presliku prijedloga optužnice.
Nemam pojma odakle mu ideja da mi pomogne, jer nisam mu ništa rekao, ali… on je takav!
Voli pomoći čovjeku! Hvala I., no ti pojma nemaš da ja neću prihvatiti nikakvu ponuđenu pomoć.
Ne trebam niti novac niti dobrog odvjetnika! Šteta je, pored ovoliko gladnih i potrebitih - bacati novce radi običnog progona!
Ja imam petlju i ti to dobro znaš pa nam obojci ostaje da vidimo kako će sve završiti!
Inače, tek danas, u 57. godini, saznao sam za dan imendana moje majke! Vjera, njeno lijepo ime kojeg su komunjare prekrstili u „Vera“ kazuje puno!
Nije to Vjera u smislu glagola vjerovati! Vjera predočuje… ma, jednostavno - njenu, moje pok. mame – dobrotu i zato ja danas slavim tvoj Imendan, mama! Sretan ti imendan, mama!
I da znaš, jer znaš, nepravda će jednom morati pokazati svoje jadno lice, koje sam na putu do Međugorja, konačno, sada to mogu reći - VIDIO!
Kako? Na putu od Posedarja do Zadra, baš tamo, veoma blizu kapelice Sv.Luke, uz magistralu - usred bijela, sunčana dana - obgrlio me je crni mrak (interesantno je da se nisam zaustavio i da nisam skrenuo s puta, niti završio pod nekim automobilom!) iz kojeg mi se je u lice unijelo Zlo i zaprijetilo mi!
Bilo je to lice još tamnije siluete opako Zle žene koja mi je strašno priprijetila!
Sada ću reći, jer to je bila moja treća, do sada prešućivana  „tajna“ na mom putu do Međugorja - prijetnja je izvršena! Kako? Ma, dajte molim vas? Sve je jasno!
Vepric, pored Makarske bio je potvrda toga, a duhovna praznina u samom Međugorju, jasan pokazatelj kako sam sve na tom hodoćašću važno, doživio putem!
Svi usputni susreti, razgovori i događaji nepogrješivo su me vodili spoznaji  koja je tu - NAPISANA! (jesam li i zato – LUD?)
Sada, jer tako će biti, mogu reći da je i prekid puta na mom ovogodišnjem hodoćašću do Međugorja, samo nastavak najave mog teškog križa, koji me nepogrješivo vodi do potpune - METANOJE kroz moju svjesnu žrtvu!
Međugorje je, iz mog vjerničkog kuta gledano, NEDOREČENO i pomalo sumnjivo što mi je postalo sasvim jasno tek nedavno!
Tamo postoji samo kolektivni zanos vjere, koji nesumnjivo može polučiti čudnovate rezultate, ali koji nema ništa s vjerom!
Silni vapaji i ufanja ljudi iskorišteni su za biznis i to je – TO!
No, i opet ću reći (radi zlonamjernika!), to je moja spoznaja! Koliko je točna može pokazati samo - vrijeme, a da je točna mogu potvrditi T. (preživio infarkt), novi život i sve što sada živim – a što mi je najavila - opaka silueta Zla!
Mogao bi sastaviti knjižicu o tome i to sam jednom namjeravao, ali to više nije „in“!
Prošlost otvara vrijeme budućem koje će nešto potvrditi ili odbaciti, radi čega je nepotrebno sve kazivati!
Umjesto knjižice ja nastojim svakim danom svjedočiti Boga nekim HRABRIM I ODLUČNIM napisom u mojim „crticama“ i svime što živim!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Zli, koji me želi onemogućiti u tome trudi se, ali kod mene to više ne može proći!
Skužio sam sve njegove zamke postavljene (čak?) na samom oltaru moje crkve i mogu mu se s guštom narugati radi čega on bijesni i zato me stalno pokušava zastrašiti i PROMIJENITI prema svojoj potrebi!
Ne, Zli! Ti si mrak, a ja želim svijetlo i njega imam u SRCU, DUŠI I UMU!
Ne, Zli… i kada se „okomim“ na nekog koga si „unajmio“ da me pokuša mljeti i samljeti, onda to nije nepoštivanje Božjih zapovjedi!
Ne, Zli! Ti znaš da se tim tvojim „partnerima“ tada sve treba sasuti u – brk!
Ti si Psihijatar, Sudac (zemaljski“), Nepravda, Laž, Obmana, Bolest i svaka nevolja, ali ti nam (ljudima) u konačnici ne možeš nauditi!
Ti poznaš Strah, Pakao, Duševnu bol, Umnu rastrojenost,…. I živiš na tome!
Ne, Zli! Ti mi ne možeš ništa, jer ja imam Njega!
Tvoja trabunjanja da je netko tko ovako MISLI, baš kako ja sada pišem – uvučen u tvoju zamku - neće proći!
Razmišljajući tako čovjek ti se podloži i onda i sam tjera Boga unutar zidova Crkve, gdje Ga na samom oltaru - pokuša uništiti!
Mene nisi obmanuo! Ja imam Njega!
On (Bog) je: potrebit čovjek, sirotinja, bolesnik, invalid, plač djeteta, nemoćan starac, pjesma ptice i udar groma, Istina koja boli - za tebe Zli – On je SVE!
Imam SVE! Da, baš SVE što bi mi želio oteti ili makar promijeniti!
Trudiš se, ali ti ne ide! Tvoje ekspoziture, urede nevolja i muka ljudskih uvalio si u svakodnevnicu, čak u Zakone, Demokraciju, Priče o zlostavljanjima, emancipaciji, jednakosti spolova, Nasilne abortuse, Ubijanja, …. OHOLOST, no i to će NESTATI, a s time i Ti, Zli!
Uf! Ovo je bilo nenadano! Jednostavno „iscurilo“ je iz mene! Kome, radi čega i dali (možda) meni na muku, ne znam!
Oprosti tata što sam te malo zapostavio ovom iznenadnom i neobičnom digresijom! 
Ma da te i za uvijek preskočim ti ne možeš biti što nisi bio! A, bio si: divan, uman i zato jako napadan čovjek, koji je iznimno cijenio Istinu i Pravdu.
Tvoj težak život samca, na koji se nisi mogao naviknuti, gurao te je u stalna iskušenja, koja su ti na put dovlačila Zlo! Nisi spoznao kako se ono vješto prikriva i zato si umro u strašnim mukama!
No, neka te malo utješi tvoj zadnji (smrtni) grč kojeg sam pridržao mojim rukama, kada sam s tvog čela obrisao mrtvački znoj i kada sam te po zadnji put poljubio u tvoje MUDRO - čelo!
Vidiš, ja te mudrosti ne imah, ali od tebe naslijedih osjećaj za Pravdu i Istinu, radi kojih moj dalmatinski ponos i narav, u ovom očajnom vremenu, ne puno drugačijem od Golih otoka i ruskih Kulaka, moraju skončati u mukama kazamata ili svjesnoj (osobnoj) žrtvi!
Molim te, jer uvijek si mi ispunio želju i potrebu: podrži moju odluku i daj mi dovoljno odlučnosti da nastavim putem Istine!
Zašto te to molim? Ti znaš, ali napisati ću za ponekog slučajnog „putnika“  koji tumara ovim mojim zapisima:
I danas mi je Zli ponudio kompromis (znaš onu moju o “ribi bez kičme“?) i za uzvrat nekakav (ljigav) životić, ali odbio sam ga!
A, bilo je nezgodno!
Moj dragi prijatelj i jako dobar čovjek, k tome jako kompetentan pričati o liječnicima i zvanjima napao me je radi moje odluke da u ovom, po mene nezgodnom trenutku ostanem „Don Kihot“!
                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
                                                                                                                

„Ča ti je Tomice? Ne moreš ti napadat struku! Strašno je to ča ti čine, ali ne smeš ih napadat….! Svi će te ocijeniti ludim i tako zaštiti sebe! Znamo ča je, ali to ti ne moreš promenit'! Oni su struka, a ča si ti?“.
Bilo mi je neugodno i želio sam završiti ovakav razgovor pa sam ga slagao i rekao mu, kako ću uzeti odvjetnike i sve ovo - što i KAKO pišem - promijeniti i prestati pisati!
Lagao sam ga! Neću se povući u mišju rupu! Briga me za moju „kožu“! Zna on dobro što se odigrava s umovima (a tako i s tijelima) ljudi – unutar psihijatrijskih mučilišta pa je i radi toga bio silno uzbuđen! 
Znamo se predugo i valjda - jer ima dovoljno svakojakih saznanja o psihijatriji - ne može prihvatiti činjenicu kako bi ja, ostatak mog života trebao živjeti - kao psihijatrijski UZNIK, lišen glazbe, ljudi, posla, SLOBODE, ribolova, mora, prijatelja i prijateljstava….!
Eto, tata! Napisao sam ono što je i tebi i meni važno!
Činim ovo radi – NAS! Našeg poštenog i do jučer, neokaljanog imena!
Znam da se ne ljutiš i da ćeš, bude li potrebno, podržati moju žrtvu i onda mi dati snage i odlučnosti sve sprovesti u djelo!
I još, meni nešto veoma važno, tata:
OPROSTI MI JER SAM TE, onog jutra, godine u kojoj si se teško razbolio, ostavio na našem mulu na Velom Drveniku i jer te nisam poveo na jedan od tvojih zadnjih ribolova!
Žao mi je i sada to više ne mogu popraviti! Kasno je, no obećajem ti: na beskonačno zelenim livadama tišine, koju samo duša može čuti, loviti ćemo skupa! Nađi nam neko dobro mjesto!
Slava Vam Roditelji moji!
_________________________________________________________
„…. Bijaše puna pravičnosti, Pravda je u njoj stolovala, a sad ubojice! … Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlačiteljske, koji uskraćuju PRAVDU ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene sirotice i opljačkaju sirote!“
___________________________________________________
Znade li netko odakle potiču ovi ulomci?
Način pisanja i stil rečenica kazuju na...?. Nije teško pogoditi! Tekst se nalazi u Knjizi proroka!
Napisao ga je jedan od najvećih Biblijskih proroka, Izaija, u prvom djelu velike knjige (Iz 1-39) u kojoj opisuje povijesne događaje iz vremena 8. st. pr. Krista!
Aktualnost ovih kazivanja u današnjem vremenu - očita je!
Povežem li s tekstom Izaije činjenicu kako u vrednovanju aktivnosti znanosti, kao čimbeniku koji na život može utjecati kroz „služenje životu“ u smislu „boljeg života“, ili pak kao „degradacija života“ u smislu njegova pretvaranja u TRŽNU kategoriju - AKTUALNOST PROROKOVIH RIJEČI – PLAŠI me!
Naime, SPOZNAJA KAKO NASILNO NAMETNUTO mijenjanje svijesti o čovjeku kao Božjem biću (… na sliku Božju!) što sprega znanosti i profita uspješno čini - ukazuje kako se znanstvenici i posjednici kapitala (skupa s „pripuzima“) pokušavaju IZDIĆI NAD NARAVNIM REDOM - čime si prisvajaju PRAVO NA RASPOLAGANJE ŽIVOTOM OPĆENITO - i POSEBICE ŽIVOTOM DRUGIH LJUDI!
Najdrastičniji primjer takova postupanja i GADNOG kršenja nad naravnog reda je – pokušaj tkz. „planiranja stvaranja“ čovjeka prema njihovom nacrtu, njihovim potrebama i svrhama!
No, treba reći kako osim ovog drastičnog primjera čovjekove BUDALAŠTINE, ima i niz manje vidljivih, ali isto tako pogubnih učinaka pokušaja „stvaranja“ čovjeka prema osobnim potrebama, točnije, potrebama - PROFITA!                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Jedan od takvih oblika „stvaranja čovjeka“ je i NASILJE NAD ČOVJEČJIM UMOM, kojeg su veoma uspješno i krajnje tragično i pogubno, zločincu svih vremena  Hitleru - „priskrbili“ PSIHIJATRI!
Ta, „prljava igra“ nastavlja se činiti i sprovoditi i danas kroz oblik konkretizacije sentenc(ij)e iz PROŠLIH stoljeća:.
„znanje i znanost je moć koja omogućuje - VLADATI čovjekom i svijetom! MOĆAN JE ONAJ TKO MOŽE SPROVODITI SVOJU VOLJU, A DA ZA TO NE MORA PITATI ZA DOPUŠTENJE DRUGIH!“.
To se danas dešava na SVIM područjima čovjekova bivstvovanja!
Evo jednog primjera novijeg datuma spoznaje:
Ligandi i Peptidi, mada veliki doseg nauke, postaju - izvor Zla, jer se razumijevanjem njihovog mehanizma „rada“, radi potreba BIZNISA, LEGALIZIRAJU proizvedeni i nedovoljno provjereni (sićušni, miligramski kemijski otrovi!), ali JAKO ŠTETNI - pseudo „lijekovi“!
No, kako učinjeni proizvod treba kupca, u lanac sprege interesa i znanosti uvlače se (pojedini, ali dosta često i svi!) liječnici, temeljem čijih se PROCIJENA, OCJENA I DIJAGNOZA otvara široki prostor tržišta – mojih, vaših, njihovih – NEVOLJA!
Tako je to danas!
Sve je biznis pa nije čudo da je ponegdje i sam Bog postao biznis!
Ipak, pravo je pitanje kako će to završiti?
Igrati se Boga može izgledati kao igra, ali to, ukoliko se nameće kao ISKLJUČIVOST - može biti „rukavica bačena“ Bogu!
Znanstvene revolucije (19. I 20. St) na područjima fizike i kemije dovele su, uz uporabu mikro-biologije i gentehnologije do pokušaja ovladavanja, ne samo fizikalno-kemijskim procesima, već i nad ŽIVOTOM i posebno nad ŽIVOTOM ČOVJEKA!
Opasnim pokušajima, kojima je jedini cilj profit, pozitivni učinci obije revolucije na području kemije i fizike - koje su ČOVJEČANSTVU DONIJELE MNOGE KORISTI, u svakodnevnicu života su, kao nešto normalno i nezaobilazno, uvukle mnoge opasnosti i štetne posljedice, koje su jako POVEĆANE praktičnom uporabom rezultata neprimjerenih i NEPROVJERENIH MOLEKULARNO-BIOLOŠKIH I GENTEHNOLOŠKIH otkrića i njihovih NEGATIVNIH učinaka!
O negativnim posljedicama i riziku svega toga, malo se govori i još manje čuje!
Dokaz ovome najbolje bi bilo potražiti u „ludarama“, legalnim psihijatrijskim ustanovama u kojima se „najnovija saznanja o radu i građi mozga“ – u obliku sićušnih, ali „djelotvornih lijekova za um“ – vrši obično nasilje, konačni čin kojeg je – UMNO (i tjelesno!) MRTAV ČOVJEK!
Kritička razmišljanja o ovom i kada dolaze iz najviših znanstvenih krugova ignoriraju se i prešućuju.
Motivi su jasni:
iza svakog pa i ovog „projekta pokušaja otkrivanja tajni uma“ – STOJI KAPITAL!
Takvih „projekata“ koji rabe najradikalnije eksperimente koje je čovjek ikada poduzeo - ima previše!
Ovo „PODUZETNIŠTVO“ obećanja i „uspjeha“ medicine (psihijatrija, umjetna začeća, kloniranja, ...) poduzeto na račun PRIRODE (NATURA NATURANS!) u slijedećim će vremenima pokazati sve svoje opasnosti kroz strašne posljedice, radi čega će nužno biti učiniti radikalne PROMJENE sustava vrednovanja u društvu:
jednakost, PRAVEDNOST, SAMOODLUČIVANJE, SLOBODA IZBORA, ...!
Već danas je sustav vrednota i demokracije jako upitan i (po)nekad JAKO NEUČINKOVIT!
                                                                                                               

Vrednota života, njen SMISAO, dakle sama VRIJEDNOST ŽIVOTA - u mom primjeru - VIŠE NE PRIPADA MORALNIM VREDNOTAMA - nego novo-ustoličenom  redu: KORISNOSTI I INTERESA, koji su interes moći koja je u rukama određenih ljudi!
Nekad je ta moć interes, znanje i kapital, a nekad društveni položaj, osveta „Bogom-danog“,  politika (Goli!) - opasno ORUĐE u rukama, npr., političara kojima je omogućeno „oblikovati“ svijet i život prema određenom političkom programu (pederi, umjetna/ciljana trudnoća, obračun s „nepodobnima“, nasilni abortusi, … i još jako puno toga!).
Strašno, svijete moj, ali ISTINITO!
Najdrastičniji primjer ovako postavljenog - „novog“ – moralnog reda je:
NASILNO PREKIDANJE EVOLUCIJSKOG KODA - koji besprekidno traje od - sedmog dana stvaranja svijeta!
Opasnu "igru" ovakvih sprega znanost-kapital-„demokracija“ netko mora spriječiti!
Najbolji i po čovjeka gotovo bezbolni rez u ovom CRNOM predskazivanju mogli bi učiniti – ODGOVORNI STRUČNJACI KOJI RADE NA NEKOM OD OPASNIH PROJEKATA, no to se neće desiti, jer iz praktičnog (povijesnog) iskustva znamo da su moral i moralna svijest najslabiji prema  „konkurentskim“:  voljom za vlašću, pohlepom za bogatstvom, težnjom za važnošću („znamenitost?“), OHOLOŠĆU – I ŽELJOM DA SE BUDE KAO BOG!
Svemu je kraj u – ĐAVOLSKOM, ireverzibilnom (povratnom) procesu!
Nije li taj proces već započeo?
Zar nasilje nad umom nije đavolski čin?
Biti čovjek, življeno i shvaćeno napisanim u optužnici koja bi me trebala odvesti u ludaru i nije nego - želja da mi se PONIŠTE sva moja ljudska prava kao SAMOSVJESNE OSOBE! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

(Tata, zar ne da im to nećemo dopustiti!
Mama, dat ćemo im tijelo! Nama su dosta čista SAVJEST  i DUŠA!).
Moram završiti iako bi znajući svašta, o ovoj temi mogao sastaviti podeblju knjigu!
Napisano nije futurološki prikaz, već gola stvarnost koja je započela opasnim „plesom sa sabljama“!
Ogromno tržište ljudskim NEVOLJAMA, kontrolirano od dobro spregnutih znanstvenika i kapitala već odavno egzistira!
Liječenje od bolesti opasnosti nekog za nekog? Kako se to postiže? Odgovor molim!
Nema odgovora koji bi objasnio što se čini i kako će se potvrditi „učinak“ ETABLIRANE  idiotarije psihijatara!
NEMA NIKAKVOG NAČINA LIJEČENJA NITI IZLIJEČENJA OPASNOSTI OD DJELA NEČIJEG UMA!
POSTOJI SAMO UBIJANJE UMA, a to je – NACIZAM!
Bogovi zemaljski, ĐAVO vas vodi! Pogledajte oko sebe! Zavirite u sobe VAŠIH bolesnika! Sjetite se kako su izgledali kod prijama i prvog susreta s vama! Nisu li tada iskazivali SVJESNOST i nekakvu želju, ufanje, vjeru u sutra, …? Kako izgledaju nakon provedenog „liječenja“!
Mogu li spavati, jesti, ići svaki dan na „veliku“ stolicu! Interesira ih sex? Pate od nerazumljivog straha, depresija, ...? Ma…! SPREMAN SAM!
Prijatelju, ne ljuti se što sam te prevario!
Kada jednom ovo pročitaš postati ćeš STRAVSTVNI BORAC za - OČUVANJE najugroženije živuće vrste na Zemlji - ČOVJEKA!
Laku noć Tomo!
Slatki snovi (golden slumbers) pravednosti čekaju me!
Hvala Ti Dobri!                                                                 SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 9. listopada 2008. - MALA ROMKINJA i nakićeni "PRAVEDNICI"

Neobičan je moj sadašnji život!
Ma što da učinim, pomislim ili poželim, već samo koji sat ili dan kasnije - postane stvarnost!
Čudno!
Evo primjera, kojeg ću pojasniti u nekom kasnijem zapisu (kada pribavim potreban materijal):
u napisanom uz datum 6. listopada 2008. godine, iz meni nepoznatih razloga (reći će bezbožnici - radi podsvijesti?) odjednom sam pišući „skrenuo“ s teme i okomio se na Zlog da bi u nastavku, sjetivši se nekih riječi proroka Izaije, pokušao objasniti ŽIVU VEZU između Biblijskih zapisa (Boga) i današnje svakodnevnice!
I onda, samo dan kasnije, dok sam radio na mojoj novoj skladbi i usput slušao emisiju „Gospodine nauči nas moliti“, urednika i voditelja (mog imenjaka) dr. Tomislava Ivančića - „čuo sam“ - SEBE!
Odložio sam rad na glazbi i na kompjuteru počeo igrati pasijans kako bi u miru i pažljivo nastavio slušati interesantno izlaganje puno mišljenja i tumačenja - skoro svega što sam 6.10.08. zapisao!
Ovo ću, kako rekoh, objasniti uskoro, no ispalo je da se gotovo sve što je dr. Ivančić pričao, jednostavno - PREKLAPA s onim što sam - dan ranije NAPISAO! Čudno?
Možda, nevjernicima, ali ukazujuće i jako jasno - vjernicima i naravno, meni!
Osobno, osim što sam bio iznenađen, bio sam i sretan!
Shvatio sam kako sam i na ovaj način dobio potvrdu kako je moj današnji način razmišljanja - na dobrom putu!
Ovome mogu dodati i priču o susjedu D.-u za kojeg sam dana 2. listopada, pišući iz prilično „prazne“ duše, naveo slijedeće, „... možda sutra, moj susjed D.!“.
Ovo sam napisao u rečenici kojom sam želio istaknuti neobičnost mojih misli, jer složiti ćete se, potvrda nečeg što je dosta prije pomišljeno, nije obična stvar!
I? D. je potvrdio moje razmišljanje o njegovom problemu!
Stigao je kući, živ, zdrav, malo iscrpljen i - bez (?) dijagnoze!
Nije mu bilo – NIŠTA!
Eto, toliko o prošlosti! Vraćam se na danas!
Danas sam na najbolji mogući način, osobno - bio svjedokom ISTINITOSTI moje iznesene misli, prema kojoj sam zaključio kako je ponovo podignuta optužnica - napisana u kafiću!
Stvarno je tako, a i konačno sam vidio tko mi je to učinio!
Na licima poredanim oko stola terase kafea, koji se nalazi u centru Crikvenice lako sam iščitao kako sam, upravo dok sam tuda prolazio, bio tema razgovora!
Nije mi bilo teško uočiti - beskonačni jal i zlobu posrnulih duša!
Sada znam kako je ogromno nezadovoljstvo njih samih - s njima samima, kojeg sva šminka ovog svijeta, kozmetika svih vrsta i najbolji „komadi“ robe - ne bi mogli sakriti - PRVI i NAJVEĆI problem - tim protivnicima Istine i Pravde!
No, problem nije moj!
Jad i jal, ta zemaljska čeda Zlog, poručili su mi danas, trudeći se malo glasnije pričati - što su mi namijenile!
Čuo sam, prolazeći prema „Štrosmajeru“, „kako je došla policija i kako sam ja bila jako ljuta!“!
Naravno, te glasno izrečene misli bile su upućene meni kako bi ih čuo!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

I čuo sam ih!
Čuo sam - Zlog!
Morao sam čuti tu poruku i tako (opet) dobiti potvrdu mojih misli!
Čuo sam je!
Žao mi je tih žena!
One uopće nisu svjesne kuda srljaju i kome služe!
Ekspozitura Zlog, ustoličena u upravno-pravosudnim foteljama (osobama)  opako nasrće i sprema užasan scenarij pun izmišljotina i ODLIČNE GLUME - lažnog straha i ugroženosti!
No, to je, kako rekoh - njihov problem!
Ja sam moj cilj odredio pa ću za taj cilj  stoički otrpjeti budalaštinu ovog društva i ovog vremena.
Tješi me svačija konačnost, jer iz nje će samo Istina i Pravda, začinjene svim drugim etičnostima i lišene prevelike želje za  materijalnim i statusnim - poći u vječnost!
Pustimo to! Optužnica je prihvaćena! Vidimo se na sudu ... i onda - kod Njega!
Ovaj moj susret s takvom spoznajom nije me oneraspoložio! Ne!
Suprotno!
I danas sam doživio ugodne trenutke i to u dućanu Brodokomerca.
Čekajući red na blagajni, uočio sam mladu (osmoškolka) Romkinju kako s nešto sitniša (jako malo) u ruci luta između  „slatkih“ polica!
Odmah sam shvatio: imala je premalo novaca i nije mogla namiriti svoju skromnu - želju!
Sačekao sam da uzme neku sitnicu i onda joj učinio mjesto u redu za naplatu!
Kada je stigla  na red, blagajnici je ponudila JEDNU kunu kako bi platila ono što je imala u ruci!
Znala je da s jednom kunom to ne može platiti, ali ... pokušala je - dječački iskreno, isprositi oprost za plaćanje ostatka cijene za taj komadić male čokoladice!
Rekao sam joj da spremi novac, što je ona razumjela kao naredbu da sve ostavi i ode.
Krenula je van iz dućana, no pozvao sam je i rekao joj neka čokoladicu uzme i da ću ja to platiti!
Uzela je slatkiš i otišla!
I onda me je, više od ičeg danas, iznenadila blagajnica, koja mi se obratila s jasnom misli kako, „ovog danas ima malo!“.
Započeli smo kratki razgovor o našim djetinjstvima i o puno (starijih) ljudi koji su nam tada,  dok smo bili djeca - često znali dati neku, nama dragu sitnicu!
„Da“, rekla je, „danas toga više nema!“.
Zaključili smo kako je i ovaj oblik otuđenosti postao, čak  etička(?) vrijednost i kako bi čovjek čineći kako sam to ja učinio, jer želi i ima potrebu nešto učiniti za dijete - mogao upasti u velike nevolje!
Tako je gospođo, rekoh i pomislih:  strašno je ovo vrijeme!
I baš tada uslijedilo je nešto radi čega se isplati biti dobar i radi čega nekad treba - riskirati!
Mala Romkinja, ponovno je ušla u dućan i iskreno mi zahvalila!
Na ovu gestu osmoškolke blagajnica je reagirala rekavši: „Vidite ovo? Sve ima smisla!“!
Lijep dan!
Sreća i iskrena zahvala malenih lako otjeraju svaku - ljudsku neveru!
Hvala ti Dobri, jer sam drugačiji od nakinđurenih „pravednika“!
Molim te, daj da takav - ostanem!                                   SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 11. listopada 2008. - FOSILI (Zambratija) i AVE MARIJA!

Početi ću s „noćnim“ (rano-jutarnjim) događanjima današnjeg dana.
Kako to često biva, dugo sazrijevanje može završiti s truljenjem, ali - može dati i iznimno sladak plod!
Meni se desilo ovo drugo.
Uspio sam, nakon dugog "sazrijevanja", na samom početku današnjeg dana napisati stihove za pjesmu o mojoj Ženi u bijelom!
Napisanu („našvrljanu“!) na komadu  papira, čitao sam je dugo i razmišljao što bi još trebao dodati, doraditi ili maknuti iz stihova.
Na kraju ništa nisam dirao!
Oko dva iza ponoći, što je zadnji sat kada idem leći, „stigla“ mi je u misli ideja o glazbi!
Velika gomila svakakvih skladbi koje sam tijekom života čuo, pjevušio, pjevao i svirao odvela me je do divnog zvuka Hammond orgulja i u sjećanje prizvala Whriter shade of pale (Procol Harum).
Odlučio sam se poslužiti idejom tog, svjetskog evergrina i učiniti nešto slično!
Nisam išao leći! Ostao sam još i to učiniti!
Negdje oko tri sata ujutro u rukama sam imao „radnu matricu“!
Zadovoljan otišao sam na spavanje.
Sjećam se kako sam malo prije sna u mislima „imao“ aranžman za novu skladbu koju želim dovršiti do dana rođendana moje pok. mame (18.10.)!
Ne brinem!
Stići ću i možda se samo malo više pomučiti oko pjevanja tona G4 (ja sam bariton!)
Ujutro sam ustao malo kasnije nego obično i odmah započeo s „pripremama“ za izlet do zapadne obale Istre (mjesto Zambratija), na koji su me jučer pozvali F. i M.!
Cilj današnjeg izleta je - pogledati ostatke vile Rustike i, ako more ne bude prehladno - okupati se na plaži podno zidina iz vremena Rimskog carstva.
F. je već bio tu i tada je u moru pronašao utege od mreža, koji su se u ono vrijeme izrađivali od gline. (Danas su olovni).
Prema dogovoru, na Krimeju sam stigao oko 10 sati i 30 min.!
Popili smo kavu, „razradilil“ plan,  uzeli stvari i krenuli!
Lijepo vrijeme učinilo je vožnju do Učke pa onda dalje preko Buzeta i Buja do Umaga i Zambratije - ugodnom i opuštajućom.
Na putu od Umaga do Zambratije (pravac prema Savudriji), dok smo prolazili kroz turističko naselje Katoro, prisjetio sam se davnih vremena, Mon plaisier-a, Staklenog paviljona i hotela Koralj, mjesta na kojima sam daleke 1973. g.  svirao na ljetnoj „gaži“!
U bendu su tada sa mnom bili Pinki (bubnjevi), Mrki (bas) i pok. Vlado (el.gitara)!  
Krasna sjećanja ispunila su me pa sam dio tih misli ispričao F.-u i M.-i.
Zambratija je blizu Katora, oko 5 km od centra Umaga!
Mjesto je malo i postavljeno na niskoj obali koja se nastavlja u plitkom moru punom hridi i pličina.
(Prijatelju P., sjećaš li se da smo jednom - na sjeverno/zapadnoj strani male uvale u Zambratiji - bili kod nekih tvojih poznanika - Slovenaca?)
Kada smo stigli parkirali smo auto na mulu ispred vile Rustike.
Tu smo marendali (ručali) sendviče, voće i sokove nakon čega smo otišli do plaže!
M. je sebi pronašla ravnu kamenu ploču na kojoj se je odlučila sunčati, ja sam otišao do ruba obale i zabacio udicu, a F. je krenuo u more!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Rekao mi je kako more ima oko 19° pa mi je bilo krivo što nisam ponio opremu za lov crva, ali i kupaće , koje sam ZABORAVIO ponijeti!
Radi niskog mora i dosta kamenja u moru, nisam mogao loviti ribu pa sam se odlučio premjestiti na nasip mula i od tuda pokušati loviti.
Dogovorio sam se s F.-om da mu ponesem robu i ručnik kako bi se on mogao presvući kada dopliva do mula.
Idući nasipom, koji štiti mul od udara valova, naišao sam na veliki kameni blok pun fosilnih ostataka! Iznenadio sam se i to sam, kada je stigao, rekao F.-u, znajući kako ga geologija interesira.
Tada nisam imao pojma da će ga moj „nalaz“ toliko obradovati i usmjeriti na traženje fosila po stijenama na plaži.
Inače, u moru nije bilo ničeg interesantnog tako da je komarča od sedamdesetak dekagrama (sav ulov!), koju sam ulovio na dubini od oko dva metra - bila naš jedini „trofej“.
Dobro, imamo još par trofeja, ali smo njih, radi velike težine, morali ostaviti u Zambratiji!
Te „trofeje“ pronašao je F..
Bili su to razni oblici fosila „našarani“ na velikim stijenama.
Zadovoljili smo se sa slikanjem krasnih ostataka praživota, nakon čega smo počeli s pripremama za povratak!
Prije povratka u Rijeku imali smo namjeru otići u Umag, u posjetu jednom dragom i dobrom čovjeku, no to nismo učinili.
Kada sam nazvao V.-a kako bi najavio naš skori dolazak, on me je zamolio da ne dolazimo, jer da ima punu kuću posjeta (rodbina njegove žene). Tužan, prihvatio sam njegovu zamolbu (prijedlog).
Žao mi je V., jer i F. i ja željeli smo Vam pomoći!
Tako smo umjesto na Puntu (dio Umaga) otišli do centra grada.
Prošetali smo tim lijepim gradićem, popili kavu, pojeli po kolač i kuglicu sladoleda i krenuli kući!
Već prije početka drugog poluvremena utakmice Ukrajina-Hrvatska (0:0) bili smo na Krimeji.
Dok je M. pripremala večeru F. i ja gledali smo utakmicu i usput komentirali današnje događaje, mjesta, ljude, ...!
Večerali smo i onda zajedno pogledali jednu podmorsko-putopisnu emisiju, nakon čega sam pozdravio F.-a i M.-u i mojim Ferrarijem krenuo kući.
Moje suhe smokve koje sam ponio za V.-a ostavio sam F.-u i ipak zadovoljan (ali i malo tužan!), pun uspomena na još jedan lijep izlet, oko 23 sata stigao sam u Sv. Vid!
Skuhao sam si čaj, popio „antiaritmike“ (samo ¼ doze, jer mi više ne trebaju!) i otišao poslušati radnu matricu i nešto nasnimljenih „vokala“ - moje - AVE MARIJA!
Sviđa mi se! Hvala Ti Dobri!                                            SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 13. listopada 2008. - AVE MARIJA /ispravak/ i KUPANJE U MORU

Preskočio sam pisanje i uređivanje SITE-a nedjeljom, mada sam imao potrebu požuriti učiniti ispravak nekih navoda napisanih 11.10.!
Učinio sam veliku pogrješku i sada to ispravljam!
Zapravo, tekst (naravno, ispravljen) pjesme Ave Marija, dok ovo pišem već se nalazi na SITE-u pa sam tako bitan dio posla - učinio.
A, pogriješio sam! Jako!
U pjesmi Ave Marija napisao sam kako je Marija u SNU čula Anđela?! Naravno, to nije bilo tako!

Evo teksta iz Novog zavjeta, Evanđelje po Luki (1,26 – 1,38), koje opisuje taj događaj:

26U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." 34Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" 35Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!" 38Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Dakle, sada je i to popravljeno.
Ispričavam se onima koji su me radi ovog „lapsusa“ ocrnili ili osudili.
Molim vas, oprostite mi!
Inače, kako nedjeljom ne radim ništa što bi mogao biti neki rad kojeg ne bi mogao odgoditi, sada ću (danas) navesti kako sam se jučer (u nedjelju, 12.10.) kupao u moru i to u Sibinju pored Senja!
More je dosta ohlađeno, ali dva puta po pet minuta kupanja (po bonaci) u moru temperature od oko 17-18° (možda i manje) nije neki problem!
No, mislim (znam) da je ovo bilo moje zadnje kupanje.
Vrijeme se je opet pogoršalo i danas opet ima vjetra i valova (bura).
Danas prijepodne otišao sam poslom do Crikvenice i kasnije do MUP-a po moju NOVU OSOBNU ISKAZNICU!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

(P., sada mogu do vas - pozovi me!)
Gospođa na šalteru pozna me pa mi je u šali dobacila kako mi ostavlja STARU iskaznicu, jer je na njoj matični broj!
Hvala, rekoh, prihvaćajući „napomenu“, no, ja još nisam zaboravio moj JMBG!
Možda mi u tome „pomognu“ psihijatri?
Ovo zadnje nisam joj rekao, a možda sam trebao.
Od danas sam zauvijek i na svaki način slobodan od prokletinje u koju smo pok. otac i ja - uložili sebe i NAŠE!
Nadam se da će ovo doprijeti do ušiju lopova i progonitelja mojih i da će zauvijek i na svaki način ZAOBILAZITI mjesta na kojima ću BITI, ili počivati u miru!
Nadam se tome, mada znam da će učiniti kako to oni žele, jer im „njihova“ vjera dozvoljava da čine - sve i svašta!
Molite se za sebe i svoje, a mene ostavite na miru i  - MOM - Bogu!
Ne treba mi vaš - BAAL!
Kako je lijepo moći sve SLOBODNO reći i biti slobodan!
Koliko će to trajati?
Sam Bog zna!
Zna On kako oholice žure oteti mi Slobodu!
Ipak, ma koliko mi te drugi željeli  i nastojali OTETI, „o lijepa, o slatka, o draga Slobodo“ - ti biti ćeš i ostati  - zauvijek moja!
Kako? Jednostavno, jer bilo kakav život bez Tebe (Slobodo) mila - ja NEĆU!
Čemu život pun straha, glavobolja, nesanica, mamurluka, umne rastrojenosti, s „jelovnikom“ punim „modernih lijekova“ i zato: manično-depresivnih misli, drhtećih ruku, nesigurna koraka …?
Čemu život bez mora, ptica, pjesme, ljudi, prijatelja, kapučina bez kofeina, interneta, pisanja, osmjeha, prave tuge i iskrene boli …?  
Čemu život bez tebe Bože?
Kada ovako razmišljam znam se prisjetiti moje Priče o ludilu i opisa tragičnog kraja Tomislava, koji je čuvajući i želeći slobodu - nestao - bježeći od ludila progona, „njihove istine“ i tuđeg prava na njegov um!
Upitam se tada: nisam li napisao ono što će uskoro biti?
Nisam li, još puno prije danas, puno toga rekao u mojim, meni ukradenim, pjesmama (Popušia san život, Srićo, kurvina 'ćeri, Na kraju I./ II.), Susreta naših nesta k'o pjene,  …)?
Jesam! I Bog to zna!
Da, Ti to znaš, Bože!
Znaš, koliko su opasni zaluđeni „zemaljski bogovi“!
Kada ćeš im reći, DOSTA, o, Bože?
Hvala Ti Dobri!                                                                 SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 15. listopada 2008. - Ž., početak ovih „crtica“ i AMFORE

Lijep sunčan dan!
Jedan uspješno obavljen posao za moju „firmu“ zaslužio je malu nagradu - izlet do Jablanca.
No, prije opisa izleta trebam reći kako sam nakon obavljenog posla, idući prema autu, na Crikveničkom „forumu“ (tako dio Crikvenice oko tržnice zove moj prijatelj P.N.J.) naišao na Ž.-a kog sam sustigao trkom.
Potrčao sam za njim, jer sam želio s njime popričati i nešto ga upitati.
Sjeća li se itko Ž.-a?
On, točnije, njegova očajna „sudbina“ potaknula me je na pisanje ovih „crtica“ radi čega kroz razgovor s njime imam potrebu pojasniti i potvrditi neke moje spoznaje o umu i nasilju - čovjeka!
Neću ponavljati već rečeno o njemu, niti o onom kroz što prolazi i  svemu što mu još uvijek čine - „liječnici (?)/psihijatri!
Izlišno je s time gubiti vrijeme!
Jasno je što su mu učinili, kao što je jasno i zato jako tragično, što mu najbliži iz njegove sredine, roditelji, u dogovoru s takvim „liječnicima“ - i danas - ČINE!
Muči me nešto drugo! Pojasniti ću:
kada mi je danas rekao kako mu „ništa ne daju i sve brane!“ - razumio sam u tim njegovim riječima njegovu silnu duševnu (i umnu) patnju ... i to je TO!
Strašna spoznaja o njegovoj SVJESNOJ patnji tjera me da zavapim:
očekujem da, radi očite svjesnosti njegova uma, njemu činjeno nasilje (radi kojeg strašno trpi), koje se trenutno očituje u NADGLEDAVANOM uzimanju četiri (?) jako opasna kemijska preparata - svatko tko ovo pročita razumije kao - NACIZAM!
Da, nasilje prisile „liječenja“, unatoč dobroj mentalnoj „kondiciji“ Ž.-a jedino može dočarati upravo ta strašna riječ - NACIZAM!
Tragičnost takova postupanja prema nesretno nastradalom Ž.-u (prometna nesreća u 11. godini!) učinila je svoje!
Strahota njegovih riječi, kojima je iskazao „sreću, jer sada on (njegov otac) ide na kemoterapiju“ – posljedica je, dakle PRODUKT – nad njim izvršenog nasilja psihijatara!
Srećom, on još jako dobro (umno) funkcionira  (uspio mi je opisati i to jako točno, side-efekte /nuspojave/ medikamenata koje MORA uzimati) pa je mogao dobro i točno shvatiti moje riječi prijekora upućene njemu, kojima sam mu objasnio kako oca ne mora voljeti i kako radi pretrpljenog može svašta o njemu misliti i osjećatii, ali kako ga ne smije MRZITI i tako - uživati u njegovoj muci!
Razumio je to!
Objasnio sam mu to kao katolik katoliku!
Prihvatio je takvo razmišljanje, za koje sam mu pojasnio kako je Onaj koji je uvijek s nama, odlučio, što se tiče njegova oca – prestati biti „spor na srdžbu“!
Očito je da vrijeme njegova oca ističe mada se radi o relativno mladom čovjeku (52.g).
Očeva neiskazana ljubav i njegova sebična nestrpljivost prema sinu stradalniku - bumerang kojeg je zlo uputilo ka Ž.-u, vraća se svome ishodištu!
Shvatio me je i rekao mi kako sam jedan od rijetkih koji ga razumije i s kojim može popričati!
Razumijem ga!
Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

Nakon susreta s Ž.-om požurio sam kući kako bi pripremio ribolovni pribor za današnje „pecanje“ u Jablancu!
U Jablanac sam krenuo s M.-om, koji često ide na Rab i onda se nakon tri sata posla vraća natrag u Crikvenicu.
Volim poći s njime, jer tada, mada smo podosta različitih razmišljanja i stavova o čovjeku i Bogu, vodimo ugodne i (nadam se) poučne razgovore.
Tako je bilo i danas. Putom smo razgovarali o mnogim stvarima o kojima se danas jako malo priča i od kojih se „bježi“!
Oko 18 sati stigli smo u Jablanac! M. je otišao na trajekt, a ja sam krenuo do plaže ispod hotela Ablana.
Imao sam više od tri sata vremena za ribolov i uživanje u bonaci i miru, kasnije - mjesečinom obasjanog Jablanca.
Sam ribolov bio je neuspješan, jer riba po mraku uopće nije grizla!
Žao mi je što već od samog početka mraka nisam lovio lignje, jer sam, radeći kratku štih-probu, desetak minuta prije završetka ribarenja ulovio lijep primjerak lignje!
Kada se je M. vratio s Raba otišli smo na piće u kafe na obali i onda - krenuli kući.
Rastali smo se i pozdravili kod pumpe u Klenovici, pored koje sam ostavio mog "ferrarija". Hvala M.!
Sada sam kod kuće (23 sata) - i pišem današnji zapis.
Da ne zaboravim: prije odlaska u Jablanac bio sam kod I. prikupiti neke podatke o podvodnoj arheologiji (za prijatelja F.) i tada kod njega slikao dijelove amfora.
Pribavio sam dosta podataka o podmorju i ev. arheološkim lokacijama koje ću 18.10. prenijeti F.-u (tog sam dana u Rijeci).
Eto, lijep i veoma ugodan - i jako uspješan dan - na kraju je!
Odoh ovo prebaciti u SITE i onda, u jutru novog dana, malo poraditi na Ave Mariji! Hvala Ti Dobri!                                              SADRŽAJ WEB-a

POZDRAV M.!                               KOMADI AMFORA - arheologija podmorja

A.D. / 18. listopada 2008. - ROĐENDAN MOJE MAME

Sretan Ti rođendan, mama!
Znam da sve znaš pa te neću puno gnjaviti.
Ipak, moram Ti reći kako sam jučer kupio sastojke za kolač kojeg si nam Ti nekada znala učiniti i kako upravo sada, dok ovo pišem, jedem komad „mog“ prvog štrudela od sira (imam i štrudel od višanja!)!
Odmah ću ti reći:
kolače sam učinio jako dobro pa sada imam zašto kupiti - pravu tepsiju!
Stvarno, odličan sam kuhar i k tome izuzetno racionalan!
Ne trebam recepte i ne skupljam ih kao što si Ti to znala činiti!
Jednostavno, ide mi …!
Ide mi jako dobro ("od ruke") gotovo sve čega se dotaknem!
Jasno mi je radi čega je tako, no o tome neću.
Neka to bude naša mala tajna, jer uskoro - zauvijek ćemo biti skupa, a onda neka oholice nagađaju, pogađaju i izmišljaju što im volja!
Ovo je naš zadnji (ovozemaljski) zajednički rođendan, zar ne - Mama?
Tvoj 78., a moj 57.!
Dosadile su mi horde divljaka i novovjekih pismoznanaca i Ti to dobro znaš!
Neću se braniti od njih!
Omogućiti ću im da konačno namire svoju pretešku bolest i da u mojoj krvi operu svoje pilatovske šake!
Ti znaš i što slijedi i kako će biti i zato, molim Te, vodi račina o Tvom Tomici i onda me na vrijeme pozovi k sebi i tako sačuvaj moj UM od krvožednih šaka ovozemaljskih „bogova“!
Dozovi moju dušu, baš onda, kada ona tijekom mog noćnog sna - ode "prošetati"!
Inače, sve drugo je OK!
Ne brini!
Neću te nikad, jer nisam te nikad - izdati, zaboraviti, napustiti!
Zapravo, sjetiti ću te se svakog dana, uvijek kada si pripremam odličan DALMATINSKI brudet, lešadu od bilih rib', pizdice na buzaru, palačinke sa sirom, odlične štrudle (torte više neću raditi - obećavam Ti!), ali i onda kada uređujem moj stan, zalijevam cvijeće, pjevam i sviram, ili pak kada u ruci držim krunicu!
Reci o ovome i Tati!
I Njega sve češće i jako rado imam u mislima!
Jeste li skupa? Kako je tamo?
Jeli stvarno tamo moguće čuti beskonačnu ugodu tišine - mira?
Javi mi nešto!
I, budi ponosna na svog jedinog Tomicu, Tvoju Ribicu, jer uspio sam ostati „na nogama“ i ne odgovoriti zlom - Zlima! Tako sam uspio savladati - SEBE i Zlog!
Nevjerojatnu „priču“ o meni ispričali su i pričaju drugi, no ni to im nije pomoglo.
Tebe i Tatu ne mogu prevariti!
Vašu dimenziju vječnog života „oni“ ne mogu shvatiti, neki je pokušavaju poništiti, a nerijetki  je uopće ne priznaju!
„Oni“, vidio sam to danas na groblju - čak niti ne navraćaju do Tvog i Tatinog groba!
A, MORALI bi! Makar i samo - radi štrudela!
I danas sam kod Tvoje i Tatine nadgrobne ploče našao ostatak izgorene svijeće, koju sam (prošli put!) tamo - ja ostavio!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ružno je to, ali …?
Stvarno, koliko vrijedimo - makar i samo kao - obična USPOMENA, ili nekakvo sjećanje?
Malo!
Ništa, Mama!
Jad!
Bio sam nekad i ja takav, ali srećom - promijenio sam se!
Promijenio sam se na vrijeme, još ovdje – na Zemlji!
OK?
Da, dobro je „mučo mala“ (sjećam se, nekad su te tako zvala Tvoja braća i moj Tata - prema pjesmi: Besame mucho ili Mucho mala?)!
Uživaj Mama sve milosti Boga koje si zaslužila svojim poštenim življenjem!
I javi mi se nekad!
Ta Ti dobro znaš kako je taško - zauvijek biti SAM, bez brata, sestre, oca, majke ...!
Hvala Ti, Mama!
Voli Te Tvoja Ribica!

P.S.
Obećao sam Ti za danas učiniti JEDNU PJESMU, ali je još nisam dovršio! Oprosti mi!
Potruditi ću se i probati sve malo ubrzati pa je možda ipak učinim na vrijeme!
Pomozi mi u tome!
Hoćeš li mi pomoći?
Molim Te!
Kada ovo pripremim za Internet, pokušati ću je otpjevati i dovršiti aranžman!
I još nešto:
pamtiš li jednu moju staru pjesmu koju sam učinio za tebe (Na kraju!), samo koji dan prije nego si u Bogu - blago preminula?
Nemam ništa od tog (mog) rada (ukrali su mi i to, a možda i sve uništili) i priznati ću ti:
jedva se sjećam tih stihova!
Svejedno, obećavam Ti da me to neće spriječiti da Ti je opet jednom otpjevam, jer - ONA POSTOJI!
Nije nestala!
Stvoreno po Duhu ne može nestati!
Otpjevati ću ti je jednom dok budemo šetali našim mirom po zelenoj livadi Tvog vječnog doma!  
Bog, Mama!

(Nisam uspio/stigao dovršiti Tvoju pjesmu, ali, jer je Tvoja - odlučio sam je postaviti na Internet u probnoj/radnoj verziji, s pogrešnim tekstom, lošim pjevanjem i nedovršenim odabirom rasporeda instrumenata, ...!)

Tu je! /Ave Marija, za Tebe, Mama!/

A.D. / 21. listopada 2008. - DA SVETI OČE! IMATE PRAVO!

Pišući Tebi Mama, poželio sam malo zastati s pisanjem ovih „crtica“, kako bi dovršio pjesmu za Tebe, napisao sve o CNS-u i snimio još jednu, dvanaestu pjesmu - za moj zadnji CD!
No, i opet mi je svakodnevnica (danas) ponudila interesantnu temu i misli drugih ljudi koje se u dobrom djelu „preklapaju“ s mojim, prije napisanim - mislima, idejama i saznanjima!
Eto, i danas sam, šećući sa slušalicom u uhu, dok sam slušao vijesti Radio Vatikana, čuo ono što - znam!
Riječi potvrde mojih razmišljanja i navoda kojima želim upozoriti javnost na veoma štetne posljedice i krivo usmjerenje visokotehnološke medicine i njenih dostignuća i postupanja, izrekao je, nitko drugi doli sam Papa, Benedikt XVI.
Na skupu kirurga u Italiji, pred oko tristo stručnjaka koji s pravom mogu reći kako znaju puno o čovjekovu zdravlju i metodama liječenja, Papa Benedikt XVI. pričao je o velikoj opasnosti koju u sebi kriju nove spoznaje i otkrića o građi i funkcioniranju čovječjeg bića, a što se olako zaobilazi i radi čega se u mnogo čemu narušava bit čovjeka, kako je rekao, „oduzimajući i ugrožavajući mu njegovu osnovnu - ljudsku bit, darovanu od Boga!“.
Kako bi bio jasniji, naveo je kako se mnoga dostignuća medicine zloporabe, kod čega je posebno naglasio veoma opasno i štetno „liječenje“ - uporabom novih (nedovoljno ispitanih i nepouzdanih) lijekova koji svojim djelovanjem narušavaju svaku čovjekovu ravnotežu i bitno utiču na kvalitetu života „liječenih“ pacijenata!
Rekao je još, kako, „vi, liječnici morate imati na umu kako je vaša osnovna zadaća pokušati pomoći pacijentu, nikako mu ne pogoršati stanje i omogućiti mu dostojanstvo života u - bolesti!“.
Možda sam u današnjem zapisu trebao navesti samo ovu zadnju poruku Pape izrečenu na skupu kirurga, ali, onda bi - i opet - zlobnici i mnogi koji uopće ne razumiju trodjelnost i nedjeljivost čovječje osobe - lako „zaobišli“ BIT svega što danas opasno prijeti DOSTOJANSTVU ČOVJEKA i njegovoj OSOBI!
O ovom sam već odavno puno rekao i dosta napisao pa ću i sada reći, kako sam baš u kontekstu OPASNE VISOKOTEHNOLOŠKE MEDICINSKE (R)EVOLUCIJE - odlučio poslušati, moju već dugo prisutnu sumnju u učinkovitost (nekih!) lijekova - i od jučer PRESTAO UZIMATI lijek za srce - MEXITIL!  
„Pomoć“ kod donošenja ove moje odluke „ponudile“ su mi ljekarne u Crikvenici i Novom u kojima, na jučer podignuti recept, NISAM mogao dobiti traženi lijek („nemamo ga! Nestašica je!“)!
Meni je ova činjenica bila dovoljna!
Shvatio sam poruku i odlučio do kraja mog života živjeti bez „pomoći“ Mexitil-a!
Da, Sveti Oče, imate pravo!
Osobno sam i prije Mexitil-a iskusio kako pogrješno (dali namjerno i možda nestručno?) postupanje, isključivost i nužnost primjene opasne kemije i iznad svega, danas uobičajeni IZOSTANAK svake RACIONALNE i LJUDSKE komponente u komunikacijskom lancu liječnik-pacijent-okolina, može uništiti SVE!
Srećom, izbjegao sam (za sada, jer uporni su „k'o konji!) zamku lažnog dušobrižništva, opasne „liječničke“ skrbi i još opasnijih MODERNIH(!) medikamenata, što bi me bilo učinilo onim što su mi oholice - NAMIJENILE!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ali, pitam se: koliko će ljudi moći izbjeći ovu LEGALNO nametnutu - opasnost?                                    
Da, Sveti Oče, pitam se, jer pričali ste i danas o onom što sam osobno iskusio!
Nadati se je da će Vas, Oče, „moćnici“ i „struka“ poslušati i da će sve krenuti putom kojim se jedino može stići do samog središta čovjeka - do Boga!
Pretpostavljam kako, od do sada napisanog, moji progonitelji ništa neće shvatiti kako sam JA to IZREKAO i kako će sve pokušati protumačiti UMIŠLJENOŠĆU svog ubojitog uma - radi čega ću (, jer ne BOJIM VAS SE - jade!), ovu priču o podudarnosti stavova, ideja i znanja o opasnostima - koje nam donosi opasna sprega kapitala, nauke i ljudi sa odgovarajućim strukama i na određenim pozicijama - proširiti!
Za ovo mi je dovoljno pokušati shvatiti APSURDE (ne paradokse! Oni znače nešto drugo!) novog Zakona RH, o zabrani pušenja na javnim mjestima!
Kao i svaki, tako i ovaj zakon pokušava činiti dobro i zaštiti VEĆINU, ali i opet, kao i mnogi drugi Zakoni - to ne čini kako treba!
Dokaz apsurdnosti „zakonitosti“ Zakona o nepušenju… lako je naći!
Možda ipak prije toga treba reći kako su i sami pušači-Zastupnici, koji su u zrak dizali ruke i glasovali „ZA“, kasnije komentirajući odredbe Zakona - pričali - GLUPOSTI i iznosili očita - PROTURIJEČJA!
Tako je jedan od zastupnika u Hrvatskom Saboru rekao, kako je pušenje bolest ovisnosti i kako na ovaj način ne bi trebalo onemogućavati „bolest pušenja“!
Bolesno, Zastupniče! Bez logike i jako opasno, jer Vi odlučujete o još puno stvari koje ćemo mi (građani RH) morati poštivati (Zakoni!).
Ne vrijeđam vas Zastupniče, ali ipak bi me interesiralo čime dokazujete vašu „bolest pušenja“?
Ničim, Zastupniče! Takva bolest ne postoji!
U vama Zastupniče-pušaču NEMA VOLJE, SNAGE, ŽELJE, a moglo bi se reći, niti hrabrosti - da prekinete s pušenjem!
Vi ste, mada svjestan opasnosti koju sobom nosi pušenje, nedovoljno (nikako!) odlučni prestati pušiti i zato ste - jako nepouzdan, čovjek (uvjet za biti političarom?)!
No, razmišljanje o nepostojanju bolesti pušenja (ovisnost uma?) i nije toliki problem, jer u Zakonu nema tako izrečenog pojma! Problem je u činjenju IZNIMKE u primijeni samog Zakona!
Zakonom je predviđeno i omogućeno odstupanje od propisanog i to  - PSIHIJATRIJSKIM USTANOVAMA!
Strašno, Zastupniče moj!
Što time želite poručiti narodu RH i psihijatrijski tretiranim osobama?
Možda da svi - oni koji žele slobodno nastaviti pušiti  u zatvorenim, javnim prostorima - postanu ludi?
Šalim se, ali i dalje tvrdim kako ste neobično „učtiv“ ustupak prema psihijatriji učinili, JER POJMA NEMATE ŠTO JE PSIHIJATRIJA I KOLIKA JE DANAS NJENA MOĆ U RH!
Ili? Niste informirani? Podvalili su vam gotov tekst Zakona?
„ma dajte, molim vas“ (cit. pok. I.R.)!
Razmislite! Ne ide vam? Ok! Pomoći ću vam!
Pitam vas: jeli pušenje bolest (ovisnosti)?                     
Ako je, onda je jasno da se po MKB-u nalazi unutar „djelokruga“ rada opasne psihijatrije!

Slažete se da je pušenje bolest, ali da psihijatrija - nije opasna!
Dobro! Neka bude!
Ali, recite nam onda: liječi li psihijatrija - ovisnosti?
Liječi! Hm…?
Možda, ako izbjegnemo priznati kako tijekom liječenja ovisnosti psihijatri ubijaju ljudski um, volju i misao i onda, na taj način „bolesnog“ „odvraćaju“ od ovisnosti!
Klinom na klin!
Ludo! No, idemo dalje, Zastupniče-pušaču!
Koliko je izliječenih ovisnosti od pušenja koje su „uspješno riješili“ psihijatri?
Malo! Ništa!
Tako je!
Ne! Nema bolesti ovisnosti od pušenja!
Postoji samo izostanak snage, odlučnosti i volje u osobi pušaču da ostavi pušenje, ali i NEPOSTOJANJE pravih (socijalno-društvenih, informativnih, edukacionih, …) metoda i provođenja „borbe“ protiv pušenja!
I što sada?
Ako pušenje nije bolest, onda ni psihijatrija ne treba nikakvu  - ekskluzivnost - u Zakonu o zabrani pušenja …!
Ali! IMA JE!
Radi čega, Zastupniče?
Reći ću vam - iskreno, jasno, hrabro i TOČNO:
JER STE SVJESTAN KAKO ZATVORSKI UVJETI NASILNO TRETIRANIH UMOVA, koji ionako samo puše i piju kavu, i tako polako - umiru - ne trebaju brigu o svom zdravlju!?
Jedan, više-manje... ? Ma, koga briga!
Ta svjesni ste kako psihijatrijskog zatvorenika (na pacijenta, jer pacijenti su SLOBODNI!) psihijatar u psihijatrijskoj ustanovi u RH - NIKADA NEĆE IZLIJEČITI!
Ima i još jedan razlog, radi kojeg su psihijatrijske ustanove dobile Zakonom definirano - pravo na pušenje!
Naime, Vlada ne želi i nije u mogućnosti tim jadnicima osigurati posebnu prostoriju (ventiliranu i klimatiziranu!) za pušenje, radi čega je ZAKONOM - svjesno  „ŽRTVOVANO“ zdravlje svih pa tako i osoblja (i pušača i nepušača) koje radi u psihijatrijskim ustanovama!
Što je s pravima zaposlenika na čisti zrak i zdravo radno okruženje (ovdje ne mislim na „liječnike“, jer oni su očito spremni „žrtvovati“ svoje zdravlje kako bi sačuvali - ekskluzivnost baratanja tuđim umom!).
Nemate, odgovor! Ili, … Imate, Zastupniče?
Recite! Da čujem!
Šutite? Jasno!
TA NEMA RACIONALNOG ODGOVORA, ali niti razuma u ovoj igri s ekskluzivnošću psihijatrije - koji bi OPRAVDAO neobični ustupak psihijatrijskim ustanovama!                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Kako bi sve što potvrđuje „spregu“ ZAKONITOG NASILJA PSIHIJATRIJE I ZAKONA o zabrani pušenja... bilo jasnije podastrijeti ću i ovo „razmišljanje“:                                                                                      Osobno živeći i proživljavajući jedan drugi oblik ZAKONITOG (?) nasilja psihijatara, prijeti mi, radi PRETPOSTAVLJENE OPASNOSTI (, jer mogao bi …!?) sudsko SMJEŠTANJE (doživotno?) u - LUDNICU!
Ali, Zastupniče moj: JA NE PUŠIM!
Zar ja neću moći imati pravo DA ME U JAVNIM PROSTORIMA LUDNICE ne truju moji „kolege“ - pušači?
DISKRIMINACIJA, Zastupniče!
Što će biti s kršenjem mojih LJUDSKIH PRAVA, prava na jednakost?...
JAD, Zastupniče!
Bijeda ovozemaljske sile i moći lišena egzaktnosti (same pretpostavke nekog o nekom, o zločinu, o tuđem umu, o bolesti uma, …), duboko postavljena unutar upitnih etičnosti i umova samih lažnih dušobrižnika, političara, „liječnika“ … - uhvaćena u „mrežu“  INTERESA kapitala - začinjena sebi danim pravom na tuđi um i ZDRAVLJE - oduvijek je bila obična ZEMALJSKA - NEVOLJA, radi koje, ma koliko se svi koji su ovim što sam danas napisao osjećaju uvrijeđeni, OVOM ZEMLJOM „TEČE KRV“!
Eto, Zastupniče moj!
Možda netko od vaših kolega pročita ovo i konačno odluči postati - čovjekom (Božjim!)!
Možda se nakon svega i vi promijenite i onda prenoseći ovu „bolest“ dobra na vaše kolege - Sabor RH - učinite Božjim!?
Pomognite ljudima koji pate i zauzmite se svojom, do sada neiskazanom, odlučnošću da se konačno otvore vrata i poskidaju rešetke sa prozora - psihijatrijskih ustanova - kako bi i „umno poremećeni“ mogli kao i vi - biti SLOBODNI, CJELOVITI, SHVAĆENI (, a ne odbačeni) - jednostavno: Božji!
Vratite dostojanstvo tim ljudima i SHVATITE:
psihijatrijski uznik koji zna da su dva i dva četiri ne treba opasnu kemiju (onu o kojoj je danas pričao Papa Benedikt  XVI.)!
Onaj, pak, koji kaže da su dva i dva šest - treba povećanu skrb koja mu treba biti pružena unutar HUMANO organizirane, SPECIJALNE ustanove, a  nasilnik, ubojica, ili manijak - dobro čuvani - ZATVOR!
Ja bi u zatvor! Mogu li?
Ukrao sam (mojoj RH) mirovinu, izvikao i izvrijeđao gradske UCJENJIVAČE  i napisao ovo! Jeli dovoljno za zatvor?
Oprostite!
Zar sam za LUDARU? Možda?
No, imajte na umu i vi kao i svi koji mislite drugačije:
i tamo živi - Bog!
Hvala Ti Dobri!

A.D. / 30. listopada 2008. - POKONDIRENA TIKVA i Svi Sveti!

Svi Sveti!
Praznik, a ja ću reći: blagdan - kada pohodimo grobove naših pokojnika - uskoro je tu i zato sam za danas prednost, u odnosu na svaki posao i neku moju nakanu - dao odlasku do groblja na Kozali na kojem se nalaze grobovi mojih roditelja, bake i dida - maminih roditelja i jednog maminog brata!
Dan je, što se tiče Bribira, osvanuo vedar no  znao sam kako moram što prije poći do Rijeke, jer su sa zapada pristizali gusti i tamni oblaci!
Krenuo sam nešto prije devet sati i veoma brzo stigao na moje drage Pećine, predio grada Rijeke u kojem sam proveo nekoliko rano-dječačkih godina!
Kao i obično, auto sam parkirao na polovici „gornje“ ceste (ulica Janka Polić Kamova!) i šetnjom krenuo prema centru i onda preko parka V.Nazora - dalje prema Kozali!
Idući prema Kontu prošao sam pored već dosta starog stabla kakija kojeg se sjećam još iz dana kada sam pohađao prve razrede osnovne škole i sa kojeg smo, mi djeca, znali „ukrasti“ koji narančasto-žuti plod!
Prekrasno je to stablo!
Veliki broj plodova, koje više (očito je!) nitko ne pobire okitili su njegove grane i savili ih prema podu.
„Naklonio“ sam se tom živom spomeniku mojeg dječaštva i nastavio šetnju prema Kozali.
Pratio me je jak lebić pa mi je bilo jasno kako ću ipak, prije kiše, uspjeti obići grobove mojih najbližih.
Mada sam cijelim putem išao poprilično brzo uspon na brdo Kozala, danas mi nije bio težak!
Na groblju je bilo dosta ljudi koji su, kao i ja, došli urediti grobove svojih pokojnih za preksutrašnji blagdan.
Kod ulaza u groblje kupio sam samo par grana (bordo) krizantemica, jer sam vazu „živih“ krizantemica i nešto svijeća donio sobom.
Nakon što sam „živim“ krizantemicama, svijećom i grančicom cvijeta okitio grob mojih roditelja fotografirao sam ga i tako si pribavio još jednu uspomenu na roditelje!
Na kraju sam izmoliio Oče naš i Pokoj vječni i onda, uobičajenim putem preko groblja pošao, najprije do groba barbe V. i onda do groba mojih dida U. i bake H.
Na oba groba zatekao sam „pustinju“ i s blagim osmjehom koji mi je preletio preko lica ustvrdio kako su i obična sjećanja na naše pokojne dosta često potisnuta i zaboravljena!
Prazne vaze (samo jedna grančica plastičnog cvijeća) i nijedna svijeća govore puno o ženi, sinovima, nevjestama, unucima i prijateljima i - jako malo o tako dobrim ljudima!
A, bili su dobri!
Neću pisati o tome, jer morao bih napisati puno stranica teksta o njihovoj dobroti.
Ipak, zahvaliti ću im se i sada, dok ovo pišem, i GLASNO reći kako su zaslužili, makar samo PONEKAD - poneki stručak cvijeća, malo sjećanja i molitvu!
V., da znaš da ste i ti i tvoja braća, S. i A. -  „krivi“ što iz mene „cure“ pjesme i što volim glazbu!
Hvala Vam na tome!
Nakon obilaska groblja pošao sam pored „kampeta“ (nekoliko igrališta za sportske igre đaka) i „partizanova“ nogometnog igrališta prema centru grada i do Korza!                                                               

Na Korzu sam si kupio pizza-cut i onda putem „marendajući“ krenuo do tržnice.
Doći u rodni grad, a ne obići tržnicu - ne bi bio potpun doživljaj.
Kada sam već bio blizu tržnice nazvala me je „šefica“ S. i zamolila da joj kupim dvije bundeve za njene kćeri, kojima će one obilježiti  prekosutrašnji - „dan vještica“!
OK, rekao sam, ali sam joj objasnio kako ne mogu kupiti velike bundeve, jer mi je auto dosta daleko.
Kratka šetnja riječkom tržnicom koja je u ovo doba jeseni prepuna raznog povrća, voća i druge robe - a i cijene su dobre - oduševila me je!
Istina, ribarnica je danas bila poluprazna, jer plave ribe radi juga i lebića nije bilo, no ponuda ribe bila je ipak dobra.
Moju pažnju privukli su krasni primjerci svježih škrpina, velikih (oko kile!) arbuna, kantara, komarči, a vidio sam i jednu poveću kavalu, meni osobno, jako dragu ribu!
Nisam pitao odakle stižu te ribe, ali mi se čini da je ponuđena svježa bijela riba ulovljena na južnom djelu Jadrana.
Uostalom, kavala na sjevernom Jadranu više uopće nema!
S najlonima u kojima su bile bundeve i kesteni pošao sam do auta!
Stigao sam malo oznojen, skinuo gornji dio trenerke, sjeo, upalio moj „ferrari“ (možda ga uskoro zamjenim mali boljim autom?) i onda krenuo prema Zametu i do Ventex-a, kako bi preuzeo novi monitor za kojeg mi je firma jučer izvršila uplatu.
Dok sam bio u prodavaonici nazvao me je prijatelj F. i pozvao me da svratim do njega i M. na malo „ćakule i na obed“!
Prihvatio sam poziv tako da sam nakon preuzimanja monitora umjesto prema Bribiru krenuo na Krimeju.
Putem sam se sjetio kako smo F., M. i ja jednom pričali o kestenima što me je ponukalo da kestene koje sam kupio sebi odnesem tim dragim ljudima.
Kad je vidio što sam im donio F. se malo „najadil“, jer da „nisian trebal trošit'“!
Taj smo "problem" - brzo „rešili“!
Ugodan razgovor i puno svakojakih tema, odličan ručak i dobri ljudi - bili su moj današnji „joker zovi“!
A, ručak?
Bio je k'o naručen!
Danas sam izbjegao kuhanje pa sam po dolasku u Sv. Vid zaključio kako imam dosta vremena za uređivanje verande na mojoj kućici.
Odmah sam se uhvatio posla i tada ustvrdio kako nemam dosta materijala za rad i kako ću radi toga morati ranije završiti s poslom.
Neočekivano nastali "višak" vremena iskoristio sam za sređivanje drugog računala (samo za posao!) nakon čega sam se „uhvatio“ pisanja novih stihova (za koje već od prije imam glazbu!) i današnjeg „dnevnika“!
Lijep dan, unatoč malo kiše, donio mi je vedru večer, a jednoj „Pokondirenoj tikvi“ s riječke tržnice (naslov komedije B.Nušića) - tmurnu i kišovitu noć!



Hvala Ti, Dobri!