|
|||||
![]() |
| product of CROATIA - www.tpencro.com - © TPenCRO 2008 - 2011 | |||
| dsgn: TPC | * PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK * | ||
|
|||
"U početku bijaše Riječ ..." Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA) |
SADRŽAJ SITE-a
|
![]() |
Naslovi u 04. mj. 2009.
|
![]() |
|
||
A.D. / 1.travnja 2009. -
Kriza - čistač uma i duha ili ipak naš kraj? Prije mjesec dana moj dnevni zapis započeo sam ovako: "Večer je! Slušam HKR i razmišljam, dok slušam ..." - i onda se nadovezao na ideje T.I.! Danas vrijedi nešto slično! Naravno autori emisije su drugi, a i sama emisija ima malo svijetovniji (psihološki) karakter! Dobro je da sam danas malo zakasnio s pisanjem! Naravno, postojao je razlog! Prijatelju D. trebao sam popraviti PC koji mu radi kao kasa u njegovoj prodavaonici u Drveniku, a to nije moglo - čekati! Morao sam se pozabaviti sa starim kompjuterom i s WIN98 (srećom imao sam kopiju!) što mi je oduzelo popodnevno vrijeme, ali i "poremetilo" stalno prisutne - "crne misli"! (Hvala D.!) Zato sada mogu pisati na jedan - drugi način! K tome, u međuvremenu sam malo "provjetrio" mozak (šetnja) i tako dočekao emisiju u kojoj je tema bila - kako preživjeti KRIZU! Pažljivo slušajući emisiju, koja je započela s opisom, danas sveprisutne, "recesije" dočekao sam dio emisije u kom su opisana različita krizna stanja koja mogu ugroziti ljudski um (i dušu)! Pogađate? Bilo je tu i - MENE! Dobro je da sam poslušao ovu emisiju! Shvatio sam kako moje "intelektualiziranje" o krizi u kojoj sam se našao, a koja je posljedica doživljene traume i spoznaje straha pred nasiljem "struke" - što opisujem na ovim stranicama - NIJE DOBRO! Shvatio sam kako jako nepovoljne okolnosti (bol, strah, ugroženost, neimaština, progoni, ...) u ovih zadnjih pet godina moraju postati "ALAT" kojim ću graditi neki drugi svijet - naravno, tamo gdje mi to dozvole i gdje je to MOGUĆE pa je samim time to i jedino ispravno! Shvatio sam kako moram izbjeći ovu DRAMU u koju sam upao - upravo mojim učestalim i UZALUDNIM - "intelektualiziranjem"! Opetovana grješka da kroz pisani oblik pokušam dostaviti moje želje i moja nadanja mojim najbližima (sinovi), nagomilala je negativne osjećaje, koji mi nikako ne mogu vratiti unutarnji mir! Srećom, jedan od naputaka autora emisije - ipak sam proveo! U ovom proživljavanju negativnih osjećaja nisam učinio neku nerazumnu radnju (misli o suicidu!)! Nisam učinio ništa na što me je tjeralo - zlo! Srećom! Možda sam baš tako potvrdio kako je zlo, za razliku od dobra ograničeno. Zadnjih dana uobičajeno loše raspoloženje koje se je budilo skupa samnom, stvaralo mi mučninu i pratilo me tijekom cijelog dana - u ovom trenu - VIŠE NE POSTOJI! Shvatio sam kako u "rat" s krizom moram poći sam (ta nisam li jedinac bez ikog svog?), ali i da će mi tada - Bog biti saveznik! Očita je istinitost misli: Bog pomaže hrabrima! A, ja? Što sam učinio? Postao sam kukavica uništenog uma! U svemu što sam od 2.veljače do sada živio, svako sutra predstavljalo mi je ogroman teret!Ma što me briga za sutra! (To je njihov - problem!) Doći će, biti će i otići će - ma što ja mislio, očekivao, želio, nastojao, ... ma što mi oni uskratili, dali ili oduzeli! Neka bude što će - ionako - biti! Proživljena kriza čisti prepreke na putu do iscjeljenja - uma i duše! Sada konačno znam čemu su "namijenjeni" - moji silni križevi! Živjeti s negativnim osjećajima i onda na njima stvarati slike nekog sutra i nije nego stalna kontrola ŽIVOTA, koja onda postaje ogroman i opasan teret - umu i duši! Oni su na potezu! Dosta je bilo uzaludnog - "intelektualiziranja"! Jesam li dobro shvatio, Dobri? |
A.D. / 2.travnja 2009. -
Dva VELIKA čovjeka! Danas je (i opet simbolika!?) dan preminuća dva velika čovjeka! O Papi, Ivanu Pavli II. ne trebam ništa reći! Veliki i uskoro sveti Papa, na čiju sam misu na Duhove 2003. godine (koju je vodio na Delti u Rijeci) krenuo pješke iz moje kuće u Dramlju (oko 35 km)- promijenio mi je život! Ne bojte se! Nije on kriv za silu lošeg što me je zadesilo! Ne! Dječje iskreno lice velikog Pape promijenilo je moj unutarnji život i pokazalo mi kako mogu sve - kada to činim za Boga! Odavno, prema doktorima, definirane opasne aritmije - nisu mi mogle nauditi! Točno 5 sati besprekidnog hodanja i onda još 7 sati provedenih na platou Delte i na ljetnoj temperaturi izdržao sam bez problema (izuzmem li neugodne žuljeve)! Ta doživljena moć Boga i prave - nakane, dvije godine kasnije potaknuli su me na pješačko hodočašće do Međugorja (500km) što sam također uspješno proveo! K Ivanu Pavlu išao sam radi sebe, ali sam Međugorje namijenio - NJIMA! Drugi veliki čovjek iz naslova današnjeg zapisa je moj dragi otac, koji je također preminuo na današnji dan, sada već daleke - 1987. godine! Kad pomislim kako je živio, što je sve ljudima (dobro) oko sebe učinio i kako je nesretno samovao - nije mi lako! Opaka sudbina njegova života "okačila" se je i na moj život pa mi se čini kako se neugodna priča o samoći i ostavljenosti u starosti - nastavlja! Ma, neka! Neka bude kako mora biti! Ipak, pitam se tko li će biti slijedeći "sretnik"? U čemu je "kvaka"? Ne znam! Znam samo da se ne radi o Božjoj kazni! Ne! Nikako! Dobro i široko srce mog pok. oca nisu promakli Bogu! Bog sve zna i sve vidi pa mi se čini kako su životne stranputice mog pok. oca i mene - poruke ... s nekim drugim, pomalo nejasnim - značenjem! Jesu li potvrda propalih pokušaja zla da se nametne kao jedina - Istina? (Uzalud - zli! Ne ide to! Naše svjesno trpljenje - tvoj je poraz!) Idući prema Rijeci sjetio sam se kako sam, ne tako davno (1980.-1986.), skupa s ocem znao s magistrale iznad Dramlja pogledati prema njegovoj kući! A, danas? Oprosti mi tata, ali danas nisam niti primijetio da prolazim iznad mjesta tvog i mog ovozemaljskog poraza! Nije to radi tebe tata! Nije niti radi njih! Ne, tata! Strašne sudbine u koje nam se je obojici upleo "materijalni prokletnik" izbrisale su iz mene čak i običan, refleksni nagon za slučajnim pogledom prema moru i nekad tvojoj kući. Moć Boga nepobjediva je! Došavši, po tko zna koji put pred tvoj i mamin grob - i danas sam našao potvrdu rečenoga! Proklet neka si "materijalni zlobniče"! Svojom prividnom vrijednosti ovozemaljske "ponude" - otjerao si s groba mojih roditelja - svijeću i pokoji stručak cvijeća - njihovih unuka! Strašan si zli! Otjerao si nakratko i mene! Sjeti se! Ja to nikada neću moći zaboraviti! Koristeći tvoje "službene" podanike i predstavnike "struke" i naci-zakona, spriječio si me na prošli Božić da - kao uvijek do tada - odem do grobova mojih dragih! |
|
Radi tebe, zli, morao sam propustiti 24. i 26.12. 2008. kao i 16. i 24.1. 2009. godine - datume vezane uz moja (o)sjećanja, ali sam IPAK (misliš li kako mi to nije omogućio Bog?) danas sve to nadoknadio! Negativni osjećaji koje mi nudi današnja spoznaja o ZABORAVLJENOM spomenu na pretke - neće me poraziti! Činjenica da sam (i opet) zatekao zapušten i neposjećen (osim mene) grob mojih roditelja porazna je Istina, ali i jasna poruka o prolaznosti ovozemaljskog života - što potvrđuju - mnoge posrnule duše! Vidjevši uvelo cvijeće (još od Dana mrtvih) sjetio sam se naroda Izraelovog i njihovog odnosa prema Bogu! U vremenima kada su bili slobodni i kada im je bilo dobro zaboravili bi Boga! Štoviše, zamijenili bi ga zlatnim teletom ... i onda? Stigao bi pogrom! Nevolja za nevoljom! Bojim se za njih tata, jer tvoje se "pleme" ponaša kao izraelski narod! Žive sužanjstvo (novcu i stvarima) i vjeruju kako će ih zli - zaobići! Neće! Već ih ima! Lažni Bog i milosrđe (na silu?) poklonjeno tuđincu, obična je i česta samoobmana u ovom "modernom" svijetu - 21. stoljeća! Moli za njih tata i onda ih "natjeraj" da tebi i bakici - donesu pokoji cvijet, svijeću, ... malo poštovanja i ljubavi! Znam da ćeš u tome uspjeti, jer je zlo (jučer sam to napisao, ali radi ISTINITOSTI opet ponavljam!) za razliku od dobra - ograničeno! Na nesreću, ljudi to spoznaju tek kada ih zli dovuče do ruba ponora! Ali, srećom, tada nastupa - Dobri i sve što nam je (u)činiti, znati je prepoznati Ga! Osobno, dugo nisam mogao razumjeti ovu jednostavnu Istinu pa mi je jasno da sam baš zato za ovaj i ovakav način življenja - jako sličan životu mog pok. oca - sam kriv! Kriv sam i tebi tata, jer te, onda, nisam poveo u ribolov! Ostavio sam te na mulu i sebično pobjegao u "gušte" ljetnog ribolova! OPROSTI MI! Dok ovo pišem čini mi se da sam se i opet izvukao iz zla, jer osjećam kako iz mene izviru riječi i rečenice hrabrosti i istine! Ovo je neki novi oblik mog "intelektualiziranja"! Ne tiče me se sutra ni što će oni reći i misliti! Draže bi mi bilo kada bi - oni - nešto shvatili! Do tada, evo im slika mjesta do kojeg bi morali poći!
|
Nakon ove male priče o dvojci VELIKIH ljudi red je nešto reći i o ostatku dana! Pa, nije bilo ničeg neobičnog! Unatoč kiši, svratio sam do riječke tržnice, kako bi na ribarnici pokušao kupiti svježe plave ribe! To činim četvrtkom kako bi u Brezama petkom za marendu imali - ribu! Imao sam sreće! Na dva prodajna mjesta bilo je svježih inćuna! Nazvao sam S. i rekao joj kako sam u Rijeci i da mogu kupiti ribu! Složila se s mojim prijedlogom i rekla da uzmem dvije kile! Kupio sam ribu, nešto mandarina, kruh i dva kolača te krenuo prema Krimeji kod prijatelja F. i njegove supruge M.! Uobičajeni pozdravi, dobre želje i savjeti, malo ćakule i dobar ručak potrajali su sve do 15 sati kada sam krenuo kući! Pozdravili smo se i načelno dogovorili neki manji "stručni" izlet na uskrsni ponedjeljak! Taj dio programa odraditi će i pripremiti F.! Vjerojatno ćemo do Istre, u blizinu Umaga! (Vidimo se V.!) Moj dio zadatka je da do Uskrsa pokušam za F.-a pronaći, što preciznije, geološke karte Istre i Hrvatskog primorja. Prihvatio sam ovu obvezu mada o geologiji nemam puno saznanja! Uzdam se u Internet i možda neki forum o geologiji u Hrvatskoj! (javite mi nešto - vi koji ovo pročitate, a imate nekih saznanja ili čak - geološke karte Hrvatske!) Po dolasku u Sv. Vid najprije sam očistio ribu i onda se pozabavio nekim poslićem za pilanu. Tek tada primijetio sam kako ni danas nemam onaj ružan osjećaj i mučninu koji su me gnjavili zadnjih dana. Jesam li se ipak izvukao iz pakla negativnih osjećaja? Vraćam li se u "normalu"? Nadam se, jer negativne misli o bezvrijednosti ovakvog življenja i mojoj beskorisnosti, koje su nastale kao posljedica proživljenih trauma - opasan su mi NEPRIJATELJ! Primijetio sam također i kako uopće više ne vodim brigu o tome hoću li (ili neću?) u preostalih par dana do isteka roka i do dana zastare - primiti kakvo pismo od Županijskog suda! Dobro je to! Ta sutra ionako ne ovisi samo o meni! Zapravo, sve je u NJIHOVIM rukama! Ja sam tu, spreman na sve! Čak i na osobnu žrtvu, ali samo na čast i u slavu - Istine i Boga! Pogled na sliku s lijeve strane - tjera me da postupim hrabro, makar i zauvijek izgubio - u meni još uvijek prisutan - tinjajući trag nade u neki - sretan kraj! Nije li ljudski - nadati se? Hvala Ti, Dobri, jer si me još jednom prihvatio Tvojom moćnom - desnicom! |
|
A.D. / 3.travnja 2009. -
KRIŽNI PUT! Petak! Prema mom uobičajenom "programu" danas sam bio u Brezama! Moram reći: za mene su Breze mjesto svetih ljudi i posebnog ugođaja! Možda vam ovaj moj osjećaj krasne Ljepote i Ljubavi više može dočarati moja misao kako u Brezama mogu naći "moje Veronike, Šimune i jeruzalemske žene!". Ne razumijete ovo? Nema veze! Danas sam opet onaj stari - Tomica! Moć muke i križa pomalo, ali sigurno razara zlo! Opet, živim! Baš zato danas bi mogao napisati najdivniji dnevni zapis inspiriran jednim neobičnim razgovorom s dvije žene (naravno u Brezama) i krasnom rečenicom pohvale na moj "račun" koju mi je maloprije (u jednoj trgovini), bez da sam joj išta rekao - podarila mlada trgovkinja! Nakon tih, za uho, ali i um i dušu - lijepih rečenica, punih podrške i iskrenosti nije mi nego napisati nešto - neobično! Ovaj zapis začiniti ću zato audio zapisima iz emisije Križni put, autora T.I. (nedostaju 1. i dio 2. postaje!) i pokušati kroz njega predstaviti moje sadašnje osjećaje i gotovo neočekivanu, snažnu i nadam se KONAČNU preobrazbu mog života! Ovaj, djelom "krnji" križni put započinje rečenicom: "Križ ti je svaki trenutak života!...". Točno, mada mi to prečesto i olako propuštamo vidjeti! Ta, reci mi dragi čitaoče, koliko je lijepog, a koliko ružnog i teškog u našim životima? Odgovor je jednostavan i u simbolu križa, ali križa koji nas oslobađa od ljudi koji nam sude! Osuda nas ne može uništiti, jer nas vodi k - Isusu! Osude su vrata k Njemu! Naravno, zemaljski življeno to nije lako postići, jer je u naravi čovjeka oduprijeti se nevolji i na bilo koji način riješiti se - križa! Čovjeku je teško prihvatiti poruku s križa koja kaže kako treba hrabro uzeti i ponijeti - vlastiti križ! Strah nas je, jer nam je jasno kako nas prihvaćanje križa vodi u posrtanja i padove! Ipak, mada je to teško shvatiti, ako pažljivo razmotrimo i kad poslušamo poruku s križa - razumjeti ćemo smisao - svih naših križeva! "pad nije kraj" (cit.) pa mogu reći kako od kada sam moj preteški križ tako razumio - više ne posrćem! Hrabro idem ususret smrti i radujem se susretu s Njime! Nemam pojma kada će to biti, ali sam baš radi činjenice da "pad nije kraj" ponovno živ! Ponovno primjećujem leptire, ptice, igru djece, ..., ukratko - sve što su mi teški križevi bili sakrili! Bježeći od križeva nanosio sam mnogim dragim ljudima tugu i na taj ih način razočaravao! Jesam li rastužio i razočarao čak i moju majku? (Oprosti mi Mama!) I kad se čini kako je teret križa ogroman i kako nećemo moći dalje - i tada ima netko tko će nam pomoći! Moji su Šimuni, mnogi moji prijatelji i poznanici koji su mi sami priskočili u pomoć! Bili su uz mene kada sam ostao sam, napušten, prezren, ... ostavljen i prepušten - zlu! To je križ! |
No, ne bojte se križa! Posred silne muke, posrtanja i teških misli trpeći križ susresti će te divna i osjećajna bića koja će vam priteći u pomoć i pružiti vam čašu vode ili običan rubac da obrišete svoju - muku! Teško je primati, a ne moći vratiti! Gorak okus nemoći ne treba nam biti prepreka! Nama iskazano milosrđe - nagraditi će im - Bog! U tim teškim trenutcima nova posrtanja tjeraju nas da dokazujemo kako još možemo, hoćemo ....! Čemu? Kome? Ta oni koji nas vole i ljube razumjeti će našu bol, muku - naš pad pod križem! Njima se nije potrebno dokazivati! Tada - pomoći će nam On! Ustrajemo li na našem putu križa susresti ćemo svoje jeruzalemske žene, baš kao što sam i onda (u "bajbuku") i danas - i ja susreo neke! Njihovo razumijevanje i stvarne suze radi moje patnje, pomogli su mi razumjeti - osmu postaju križnog puta! Shvatio sam kako moja bol nije nikakva tragedija i kako je bijeg u samosažaljenje ogromna pogrješka kojom hranim zlo! Tek nedavno, kada sam počeo prihvaćati zlu kob uočio sam kako me nešto mijenja, ... kako postajem drugačiji! U kratkom vremenu desila se je velika promjena u mom životu! Mada sam se već prije pomirio s gubitkom svega moga, danas mogu odlučno reći - ne treba mi ništa od moga, jer imam SVE! Trpeći, konačno sam naučio da mogu s križem i da ću izdržati muku i onda kada me budu pribijali na njega! Istina, teško mi je bilo to spoznati i prihvatiti, ali sada, kada sam shvatio smisao križa znam da je to jedini način na koji mogu opstati i postojati u svojoj osobnosti i duhu! Predugo sam se borio za "moj" komadić istine, koju sam tražio na pogrješnom mjestu i kod pogrešnih ljudi! Predajom sebe boli, nestao je strah od smrti! Na taj sam se način potpuno - približio - Njemu! Evo me Isuse! U muci i progonu, već pribijen na križ, kao razbojnik Tebi s desna - molim Te - povedi me sobom, jer poznavajući Tvoj križni put shvatio sam kako me kod tebe čeka - život bez križa! A, njima, svima koji su me odbacili, prognali i omalovažili ostaviti ću prazan grob na kog (možda radi osobne savjesti?) oni nikada neće - doći! Ništa zato, jer to će ionako biti ... samo prazan grob! Sada, kad sam shvatio Tvoj križni put Isuse, već sada, želim se odreći svake oholosti kako bi još za života "uskrsnuo" i zaživio (možda baš sada?) novi, drugačiji, čovjeku bliži - život - pun suosjećanja, oprosta, i Ljubavi lišene svakog interesa! Hvala ti Isuse za Tvoj križni put! P.S. Zvučni fragmenti upotrijebljeni u mom današnjem dnevnom zapisu izdvojeni su iz teksta Križni put, autora Tomislava Ivančića, koji je emitiran na današnji dan na radio valovima HKR-a! Ispričavam se autoru, što sam bez njegove suglasnosti koristio snimljeni materijal! ("download" Križni put/T.I. - bez 1. i dijela 2. postaje!) Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 4.travnja 2009. -
CVIJEĆE, MASLINA I CVIJETNICA Primijetili ste? Pišem iz dana u dan! Tema je uvijek dovoljno! Ipak, obećajem - sutra neću pisati! Sutra je Cvijetnica! "stradati" će masline! Sutra je blagoslov maslinovih grančica! Sutra se slavi dan dolaska Isusa u grad Njegove muke - Jeruzalem! Klicanje i slavu koju mu je tada iskazao narod, u samo par dana Njegovo će pleme - pretvoriti u osudu i Njegovu sramotnu smrt na križu! Čudan je narod! Nezahvalno je pleme Njegovo (i moje!)! Sva dobrota, mnoga čuda koja je učinio i život bez grijeha u trenu su nestali i narodu Njegovu postali - ništa! Osudili su nevina čovjeka, a pomilovali razbojnika! I danas je tako! I bit će tako, jer takav je čovjek! Takvo je pleme Njegovo! Sutra neću pisati! Pokušati ću učiniti neku lijepu pjesmu! Možda s tekstom u kojem bi želio iskazati sreću koju u ovim danima Velike muke (Isusove) osjećam! Da, sretan sam, jer nisam nikog osudio, odveo u nevolju, obeščastio, opljačkao ili izdao, ..., jer su me osudili! No, ostavimo to! I danas sam bio svjedok "slučajnosti"! Očito je kako sam prebrodio tešku krizu i kako sam radi toga, potaknut novim razmišljanjima, odlučio srediti i urediti moju kućicu! Za početak naumio sam obnoviti vaze s cvijećem, jer mi je sve cvijeće koje sam uspješno uzgajao - povenulo! Naravno, za to nisam ja kriv! Prazna kuća od koje su me silom odvojili, malo jača zima i četrdeset dana mog tamnovanja - uništili su moje biljke! A, imao sam lijepo cvijeće! Danas sam odlučio sve obnoviti pa sam pošao do Plodina i tamo kupio različite biljke! Pri tome uopće nisam imao na umu kako sam sve učinio na dan uoči - Cvijetnice! Ta mi je misao sinula tek kada sam (popodne) otišao brati šparoge! Šetnjom berući ovu čudnovatu biljku shvatio sam kako činim nešto što mi se je do samo koji dan ranije činilo da - više nikada neću činiti! Da! Sutra je Cvijetnica, a danas je moje NOVO cvijeće na prozoru sobe, ispred slike Presvetog srca Marijina i u verandi! Sretan sam, jer opet - živim! Smrt u muci koju sam prihvatio kao sam dar neba pročistila mi je um i opet otkrila da imam - dušu! Nasilje nečovječnog trovanja mog uma i svijest o traumi - više mi ne mogu ništa! Psihijatrijski otrovi konačno su "ishlapili", a trauma svetošimunskih nasilnika me je, nakon stvarno teškog obračuna mog uma i duše - učinila odlučnim prihvatiti svaki, pa i NJIHOV - jad! Sutra je Cvijetnica, zato - veselite se, ali ISKRENO i u ISTINI! Ne kličite Hosana, taj hebrejski izraz koji zapravo znači: "spasi nas! Pomozi!", ako niste u stanju prihvatiti istinu i pokazati - milosrđe! Ne budite oni koji će samo koji dan kasnije vikati: "raspni ga!". Pročistite um i dušu, priznajte svoje slabosti, oprostite i zatražite oprost, jer makar su križ i patnja dio i našega životnog puta, ipak smo, i upravo zato što smo Kristovi, odabrani za slavu uskrsnuća do kojeg ćemo stići preko - križa! To je križ! Hvala Ti, Dobri! |
A.D. / 6.travnja 2009. -
TETA A., RUČAK "kod Vuka" i moji cvijetnjaci! Dobro živim! Svemu unatoč, još sam živ i čini mi se kako me se moji progonitelji neće lako "otarasiti" ! Čini mi se da posustaju i čak odustaju! Preostala su im još samo tri dana do apsolutne zastare jednog jadnog psihijatrijsko-pravosudnog procesa! Poraz opake ljudske duše i uma odigrati će se baš na - Veliki petak! Simbolika? Možda, no od svega što sam danas čuo i doživio razmišljam o novoj - PORUCI! U ovakvo razmišljanje jako se je dobro uklopila i riječ moje drage tete A.! Nazvao sam je danas nakon dugo vremena i ispričao joj što sam proživio! Što mislite, što mi je rekla? "Moj Tomo pa što ti se to dešava? Izdrži i ne čini ništa loše! Naši (misli na PRAVE Pense!) nikome niti sebi nikada nisu učinili ništa nažao! Čuvaj se!". Da, dragi čitaoče! Tako zbori jedna skromna i po svemu što je živjela i što danas živi - SVETA žena! Ne čuči pred oltarom i ne prosipa suze, ali zato puno - ČINI i kazuje! Nadugo nakon razgovora s njom, susreo sam prijatelja I. koji me je pozvao na ručak "kod Vuka"! "Upravo sam kupio dvije veće svježe ribe! Dođi! Idemo kod Vuka da nam učini ručak!", rekao mi je, nakon čega smo zajedno pošli kod Vuka! Nisam mu tada rekao kako me je njegov poziv podsjetio na jedan sličan poziv kojim sam ja, u sličnom svetom vremenu, pozvao jednu majku skitnicu i njeno dvoje male djece - na ručak i to - BAŠ "kod Vuka"! Vraća li mi dobro - dobrim? Ne sumnjam! Upravo je tako i zato - DOBRO ŽIVIM! Sretan sam, jer mi Dobri pokazuje kako ne zaboravlja i da me radi toga uporno izvlači iz blata u koje me zlo nastoji - uvaliti! Zato, dobro živim! Radujem se skorom Uskrsu i Velikom petku kada ću na ovom mjestu postaviti prigodnu pjesmu (nadam se da ćemo J. i ja uspjeti dovršiti)! Možda je sve što mislim obično samozavaravanje, no čini mi se, a i nadam se - kako ću doživjeti najljepši Uskrsu u mom životu! Pojma nemam što će se na Uskrs desiti! Možda čudo?! Obraćenje i mir u duši mojoj ili nekog mog? Hoću li nekoga usrećiti ili ću doživjeti neki oblik sreće? Sačekajmo! Prije današnjeg polaska u šetnju-berbu šparoga (do Povila!) uhvatio sam se posla oko uređenja dva manja cvijetnjaka koji se nalaze s lijeve i desne strane ulazne verande! Očišćeni od otpadaka i svakojakog smeća, budući cvijetnjaci izgledaju jako lijepo što mi je potvrdila i moja stara susjeda A., koja je upravo bila stigla kada sam završavao s poslom! Rekla mi je, "kako sada to lipo izgleda!". Je, "lipo je" moja A., a u srijedu će biti i ljepše, jer ću tada posaditi puno raznovrsnih cvjetnih sadnica i jednu penjačicu! Učiniti ću to, jer i na taj način želim počastiti moj najljepši - Uskrs! Tko zna? Možda mi i ONI (ipak) navrate i tako nam svima učine - dobro? Bog može sve! Hoće li? Nadam se! Skoro zaboravih reći kako sam ove godine odlučio Uskršnju misu (noćnu!) odslušati u Kraljevici kod dragog vlč. I. Nosim mu mali poklon i beskonačnu zahvalu, jer mi je svojom brigom za mene (dok je službovao u Dramllju) omogućio da savladam ogromnu zamku straha, unutarnjeg nemira i čudnih "doživljaja"! |
|
A.D. / 7.travnja 2009. -
Breze, šparoge i ljekovito bilje |
Sve što vam treba, kako bi uspješno riješili "problem" je malo ulja (iz ČISTE prirode!) s kojim će te dva puta na dan namazati R.-in "znak". Svaka druga kozmetička kemija, kod čega je najopasnija kortikosteroidna krema - može pogoršati stvar! Imajte to na umu - moji (!) - jer jako mi je stalo da ne uništite lice malog anđelića! Moćna je priroda i stvarno može puno! Treba je poštivati, uvažavati i iznad svega - voljeti! Tada će nam, slično malom djetetu kojem iskazujemo ljubav, darivati svoj blagi i ljekoviti - "dječje bezazleni osmjeh"! Ovu tvrdnju potkrijepiti ću činjenicom da sam u trenutku teške umne i duševne krize i ja posegnuo za "narodnim" lijekom! "Stisnute" misli i želju za suicidom liječio sam - SVIJETLOM (sunce!), druženjem s dragim ljudima, kakovim učinkom (čokolada) na povećanje serotonina u mozgu i BILJNIM čajem, mojim miksom, kojem sam nakratko dodao - travu Ivu! Od jučer sam opet na starom - mixu, bez Ive! U njemu su glog, kopriva, bazga, kupina, kamilica i majčina dušica! Ne znam jesam li bio dovoljno jasan i dali će - moji (?) - vjerovati "mom receptu" za malu R., radi čega ističem primjer mog uspješnog načina ("alternativnog") tretmana uma i tijela! 7 dcl pravog čaja na dan, vjera u Boga i vi, čitatelji mojih crtica - moj su "lijek" za svaku bolest i patnju koju mi "nudi" ovaj i ovakav život! Da sam dokraja zagazio u mutne vode farmaceuta, odavno bi bio i umno i tjelesno - mrtav! Jeste li pročitali - moji (?)? Sve što vam treba je ulje dobiveno od Gospine trave! Ta, već i samo ime (Gospina!) te biljke ukazuje na istinitost i učinkovitu moć djelovanja - kantarionovog ulja na našu kožu! Eto, kamo me odvedoše Breze! Na zamišljeni put k njima, radi nje, moje male R. Neka te Bog čuva, anđeliću moj! Hvala Ti, Dobri! ![]() ŠPAROGA AKACIJA GOSPINA TRAVA |
|
A.D. / 8.travnja 2009. -
LIJEPO VRIJEME i neka TEŠKA PITANJA! |
Začudio se je kada me je vidio oznojenog i u "planinarskoj" odjeći! Objasnio sam mu kako mi takva roba služi kako bi se, dok berem šparoge, mogao lakše probijati kroz gustiš! Popričali smo i onda se pozdravili! Na povratku prema Klenovici u kojoj sam ostavio mog "ferrarija" nisam brao šparoge! Imam ih dosta pa ću ih sutra ponijeti prijatelju F.-u u Rijeku! Prije povratka u Sv.Vid svratio sam u trgovinu i kupio neke namirnice, jer sam ostao bez keksa i Coca-cole koje voli moj prijatelj, invalid D.! Volim tog čovjeka, jer mi vraća vjeru u ljude i kazuje kako osobne poteškoće čine čovjeka - božjim! "Elita" koja živi na tuđoj grbači - ne pozna Boga! Ali!? Upozna Ga kada pristignu nevolje! Dok ovo pišem slušam emisiju o invalidima i njihovim problemima i životu - uopće! Kada slušam optimistične glasove potpuno slijepih osoba, tek tada shvaćam - koliko sam sretan! Vidim, čujem, mogu i - još je potrebno samo - HTJETI! Hoću! Sada, kada sam se odhrvao nevolji i nekako "zakrpao" veliku rupu na srcu koju mi učini nerazumna i egoistična SMS poruka - i MORAM! Moram trajati i biti radi Njega, ali i radi sebe, jer tako iskazujem hvalu svima koji su me nesebično i HRABRO podržali! U danima Velikog tjedna ljepšeg od podsjećanja na veliku gestu sebedarja i milosrđa tih krasnih ljudi - nema! Istina, ostala je velika mrlja na dušama nekih drugih osoba, no to je, prije svega - njihov problem! Često se pitam, neće li im se dogoditi da, slično meni, odsamuju bolničke dane, budu progonjeni ili protjerani na ulicu? Muče me takva pitanja, jer ja im više ne mogu pomoći! Zašto? Jer oni tako žele! Krasan dan završiti ću pozdravom - Bogu! Hvala ti Dobri, jer si mi pokazao kako izgleda biti - nitko! ![]() |
|
A.D. / 9.travnja 2009. -
Isprika gđi R. i poruka TEŠKIM PITANJIMA! |
Dobro? Ma, baš me briga što će te reći! To mislim, tako živim i onda pomislim kako bi svatko tko, kao laik, javno kazuje i tumači vjeru mogao biti - psihijatrijski - "slučaj"! Dobro je da u vrijeme Krista nije bilo psihijatara i psihijatrijskih ustanova! Radi te činjenice uspio je sprovesti svoje - poslanje! Danas, Isus bi bio zatočenik - ludnice! Ludo! I na kraju, evo malo današnjih događanja! Kako sam jučer najavio otišao sam do Rijeke! U svemu sam postupio uobičajeno! Mog "ferrarija" parkirao sam na Pećinama i onda šetnjom otišao do tržnice! Nadao sam se da ću, unatoč punom Mjesecu, naći nešto svježe plave ribe za sutrašnju marendu-ručak u Brezama, ali - uvjerio sam se kako još nije u uporabi ribara plivarica sa tako moćnim svijetlima, kojima bi uspjela "oteti" Mjesecu - poneko jato riba! Kada sam se uvjerio da od ribe neće biti ništa nazvao sam S. i rekao joj da nešto izmisli, jer sutra se jede riba! Obećala je nešto smisliti, ali nije prihvatila moj prijedlog da njena svekrva F. učini - bakalar! A, baš bi volio pojesti malo bakalara! (Hej L., donesi mi malo!). Nakon obilaska tržnice na kojoj sam kupio malo mlade kapulice, mandarine i par štrudli, krenuo sam prema Kontu! Otišao sam do, nekad dragog okupljališta mladih i radi "nostalgije" kupio dva "čavapčića" (čokoladirani kolači u obliku - čavapčića!). Nalet nostalgije prisjetio me je na moj 18. rođendan za koji su mi mama i tata u tatinom stanu pripremili zakusku koju su začinili s puno kolača iz Konta! Naravno, bilo je tu i "čavapčića"! Moje, sada staro društvo uživalo je tada u dobroj "klopi" i svemu što smo imali na raspolaganju! Bila je to prekrasna "fešta" nakon koje smo otišli u disco-klub Palach! Danas sam sreo jednog od tada prisutnih prijatelja, no popričali smo o nekim drugim stvarima! Oko 12 sati navratio sam do prijatelja F. i M.! Donio sam im šparoge, ali sam zauzvrat "morao" preuzeti desetak svježih domaćih jaja! Uzalud sam se trudio M. objasniti kako kod kuće imam jaja i kako ih za Uskrs neću "pituravati"! Uzeo sam ponuđeno i nakon jedne ure "ćakule" krenuo kući! Lijep dan, kojeg je dugo skrivala magla, natjerao me je da na brzinu ručam (jaja sa šparogama i mladu kapulicu) kako bi mogao urediti "dvor"! Učinio sam to i pomislio kako bi u dvor bilo dobro postaviti roštilj i jednu sjedeću vrtnu garnituru! Tada bi mogao na "roštiljadu" (moje ribe) pozvati neke od prijatelja! Ova ideja čini mi se dobrom i zato ću je iza Uskrsa realizirati! Nakon sređivanja dvora otišao sam u šparoge i nakon toga do J. u Crikvenicu! Kod njega sam trebao isprintati par CD-a (ima printer za ispis na CD-e!), ali sam se vratio neobavljena posla, jer mu je bilo ponestalo "blank" CD-a, a ja sam moje zaboravio ponijeti sobom! Ovaj mali poslić, kojeg trebam dovršiti do subote odgodio sam za sutra! Dogovorili smo se naći sutra predvečer - na kavi u "Štrosmajeru"! Sve u svemu proživio sam još jedan lijep dan! I za njega mogu zahvaliti samo dobrim ljudima i dragom Bogu! Hvala Vam! |
|
A.D. / 10.travnja 2009. -
Veliki petak i nova skladba! I opet lijep i sunčan dan! Danas je Veliki petak, dan muke Isusove i zato neću puno pisati! Dovoljno je reći kako sam za prigodu Uskrsa (i Velikog petka) uspio dovršiti i snimiti moju novu skladbu namjenjenu ovom danu! Još prije samo dva mjeseca mislio sam kako sam zauvijek završio s pisanjem pjesama i s pjevanjem (još uvijek mi ne ide najbolje!)! Po izlasku iz svetošimunske ludnice jedva sam govorio! Sjećate se? Napisao sam tada kako sam se iz kazamata fašističkog logora u RH vratio oštećena vida, lošeg glasa, mršav i izuzetno traumatiziran! Danas sam svjedok još jednog božjeg čuda! Sve je po starom, a i ja sam - onaj stari! Zato, da ne duljim, ali i jer sam danas već puno napisao u napomeni na početnoj (index-noj/nema je više! Bila je prigodna!) stranici ovog SITE-a, samo još kratka napomena: u nastavku ovog zapisa slijedi prigodan tekst moje nove skladbe namjenjene Velikom petku i idilična sličica s panoramom područja Pleteno (područje između Batera i Breza) i autohtonom pasminom konja koji slobodno lutaju ovim područjem! Moj, još jedan divan dan, darujem mom - anđeliću! Volio bi ti pokazati te krasne životinje, mila! Volim te! KADA TEŠKO JE SJETI SE NJEGA! TEŠKO JE KAD' MORAŠ ODIGRATI TU IGRU SUZA I TUGE I TAKO STIĆI DO SVOG KRAJA! TEŠKO JE, KADA TE OSUDE I OKRENU TI LEĐA; KADA SHVATIŠ DA KRIŽ TVOJ NITKO NE VIDI; KADA POMOĆ TI TREBA, KAD POGLED VAPI DO NEBA! KADA TEŠKO JE TADA SJETI SE NJEGA! KRIŽ SU MU DALI I DOBROTU OSUDILI, JER BOGA NISU HTJELI! BOGA SU IZDALI! NA PUTU JE TOM NAŠAO LJUBAV U RUBCU NJENOM I PLAČU ŽENA! UTJEHOM JE SVOJOM HRABRIO SVE NJIH ŠTO OKRENUŠE MU LEĐA! I OCA JE SVOG PITAO, ZAŠTO? U PSALMU JE TA MOLITVA BILA! KADA TEŠKO JE TADA SJETI SE NJEGA! ![]() |
A.D. / 11.travnja 2009. -
Velika subota i Vazmeno bdijenje! Današnji zapis pišem prije večeri! Tek je 17 sati, ali ću malo o današnjem danu (ipak) sada napisati, jer kasnije više neću imati vremena! Kako sam prije neki dan najavio večeras ću poći na misu Vazmenog bdijenja u crkvu Sv. Nikole u Kraljevici! Idem tamo kamo sam jednom, na samom početku mog progonstva uzaludno odlazio, očekujući da ću nekako ishoditi i moći prihvatiti ruku pomirenja s mojom obitelji! Tada nisam uspio pa danas nešto takvo neću niti pokušati! Teško mi je u duši radi toga, no čemu pokušavati kada je ključ koji bi mogao otvoriti vrata kamenih srca u posjedu zlog! Predrasude o meni, duboko usađene u misli mojih sinova (pojma nemam tko im je "autor"!) čini mi se kao da su nas zauvijek razdvojile! Kažem, teško mi je radi toga u duši, ali ja više ne mogu učiniti ništa! Milost koju sam opetovano dobio od samoga Boga nemam pravo zlorabiti i moliti Ga da i tu nešto učini za sve nas! Ta, danas ćemo slaviti uskrsnuće Njegova sina pa ako činjenica uskrsnuća nakon pretrpljenog omalovažavanja i muke Isusa nije dovoljno moćan "ključ" za otvaranje zalupljenih vrata - što mogu učiniti ja - grješnik? Ništa! Sve sam pokušao, u trenutku spoznaje velikog straha pred proživljenim strahotama čovjekova nasilja čak sam i molio za razumijevanje i oprost, ...! A, što sam dobio? Podsmijeh, jer "strah te je!", SMS poruku, u bespuću bezosjećajnosti - utopljene duše, ..., MUK! A, Uskrs je i zato me čudi da sva tragedija Isusa i snažna poruka Njegove patnje ne mogu prijeći visoko postavljenu barijeru neke, naše, osobne - ISTINE! Ta, ljudi moji, kriv sam! No, ma kolika bila moja krivica, može li mi itko na ovom svijetu reći jesam li zaslužio da mi oni za koje sam se (nekad i pogrješno) borio i trošio, pokušaju oduzeti budućnost, da mi onemoguće vidjeti i osjetiti osmjeh MOJE male R., ...! Ma što tko mislio, odgovor je u ovim danima i Njegovoj muci, ali i u uskrsnuću! Put do vječnosti vodi nas samo preko osobne smrti, smrti naših zatupljenih stavova o nekoj našoj istini, pravdi i pravu - u čemu često idemo toliko daleko da ne prezamo žrtvovati čak i - tuđi život! Srećom, moje "zlo" bila je moja iskrena isprika i ponuda, mojoj kasnijoj bezdušnoj progoniteljici, da živimo miran, odvojen, ali prijateljski suživot! Sjećam se, posebno danas, jer sada je vrijeme ISTINE kako sam joj tada rekao, kako "trebamo ostati prijatelji i kako ćemo onda moći zajedno prošetati naše unuke, otići s njima na kolače i popiti kavu!"! Jesam li zato bio lud? Jesam li lud, jer sam želio prestati biti lutka- "suprug" u obiteljskom izlogu, u egoizmima posrnule - obitelji Pensa? Zašto su me zamrzila moja djeca? Jesu li do loših predrasuda o meni došli, jer sam im sve davao, činio po njihovoj volji i bio na njihovoj strani? Vole li me (možda) ipak? Osjećaju li koliko mi je zbog njih teško razumijeti i prihvatiti Boga koji šuti? Zna li mala R. da "negdje daleko" postoji jedan napušteni starac, koji je puno voli!? Njen "dida" koji joj svake večeri, kada ide leći poželi laku noć! Znam da šutiš Bože i da si sve prepustio našoj slobodnoj volji, no ipak Te molim uskrsni noćas u našim srcima! O, Uskrsli, promijeni me, ali ovaj put tako da prihvatim biti rob ovih teških pitanja, na koja jedino Ti možeš dati pravi odgovor! Uskrsni u našim srcima, jer svojom si žrtvom na križu posvjedočio Ljubav, koju nam uništiše - predrasude! |
|
| A.D. / 12.travnja 2009. - SRETAN VAM USKRS! | ||
A.D. / 13.travnja 2009. -
Uskršnji ponedjeljak! Prije opisa današnjeg dana napisati ću još nešto o suboti (11.04. - 2.dio) i samom danu Uskrsa (jučer)! Kako sam u zapisu od dana Velike subote naveo u subotu sam uvečer otišao s prijateljem I. u Kraljevicu - na Vazmenu misu! Krasna misa i propovijed u kojoj sam čuo puno od onog što živim učinila me je sretnim i veselim! Bilo je tu priče o "slučajnosti", osmijehu u kom se može prepoznati Boga, ovozemaljskim sudovima i osudama, uskrsnuću srca, ...! Nešto iza 23. sata vratio sam se u Sv. Vid i odmah otišao leći! Spavao sam dobro i ujutro, na Uskrs otišao na misu u crkvu u Bribiru. Putem sam osjetio nemir koji me je tjerao da opet pođem u Kraljevicu, ali za to nisam imao snage! Jednostavno, bojao sam se mogućeg susreta s mojom djecom! Zašto? Vjerojatno, jer se bojim doživljaja potpunog razočaranja i, valjda Istine (ned'o Bog), kako su me odbacili! S tim nemirom pošao sam u Bribir i onda nakon mise u Crikvenicu na kavu s prijateljem J. Pričali smo o Uskrsu i oprostu, malo "filozofirali" i onda pošli na ručak! Ja sam otišao kod I. u Novi! Uskršnji ručak, kojeg sam nekad (prisjećam se toga s velikom tugom u srcu) na Uskrs imao s mojom obitelji, jučer sam ručao s prijateljem i njegovom obitelji! Sve je bilo super, ali sam ja i dalje bio i ostao cijelog dana - žalostan! Naime, I. mi je ispričao kako je u Kraljevici vidio mog mlađeg sina, nevjestu, mog malog anđelića R. i roditelje od nevjeste! Shvatio sam tada svu okrutnost mog života pa me je obuzela žalost, jer sam radi užasne ljudske pogrješke danas sam i odvojen od moje obitelji! A, jučer je bio Uskrs! Želio sam i za to molio Boga da se Uskrs dogodi u našim srcima! Nakon lijepe i poučne riječi s oltara - opet sam sreo - tugu! Pojma nemam mogu li moji uopće shvatiti koliko mi je teško, jer živim sam i odbačen od njih?! ![]() KULA NEHAJ |
Ljepota Vazmene noći kratko je trajala i nije se nastavila na moj slijedeći dan! Ipak, jučer sam smogao snage SMS-om čestitati Uskrs sinu i njegovima nakon čega sam povratno dobio zahvalu i čestitku! Njegove lijepe riječi nisu mi puno pomogle! Trebam ih "uživo"! (L., smiluj se svome ocu! Učini nešto, jer me silno uništava D.-eva i tvoja - šutnja!) Pun teških misli otišao sam pokušati naći mir u Senju! Auto sam ostavio kod restorana Martina i krenuo u šetnju duž obale i onda iz senjske luke do kule Nehaj! Na povratku sam svratio u crkvu (Senjska katedrala) i u molitvi pokušao naći mir! Bilo mi je malo lakše pa sam odlučio svratiti u Novi i poći do prijatelja S. Svratio sam kod njega, čestitao mu Uskrs i onda došao kući! Malo olakšanje nakon ovog izleta potaknulo me je da malo zasviram, što sam i učinio! Prije odlaska na spavanje navratila je do mene, skupa sa suprugom, kći vlasnika kuće u kojoj živim! Došli su u prolazu, idući prema Klenovici, kako bi mi donijeli kolače iz Lukova gdje su s roditeljima i bratovom obitelji imali uskršnji ručak! (Hvala S.!). Tako je bilo jučer! A, danas? Probudila me je neugodna "nostalgija", koja je nastavak moje patnje radi nemogućnosti uspostavljanja kontakta s mojim sinovima! Stvarno sam loše radi toga! Pokušavam naći smisao života za neko sutra, ali mi se svaki moj pokušaj (kula od karata!?) uruši već - danas! Sada! Valjda mi se radi toga danas i nije dalo ustati iz kreveta! Izležavajući se slušao sam radio i onda primio SMS od J. koji mi je napisao da poslušam neku emisiju na 1.programu HR-a! Promijenio sam stanicu i poslušao kontakt emisiju o uskršnjem opraštanju i pomirenju! Lijepe i poučne misli samo su produbile moju muku! Shvatio sam kako zapravo o opraštanju nisam čuo ništa novog! Već sam odavno o tome na ovim stranicama napisao puno! Utješile su me neke izrečene misli o pomirenju. O tome još nisam pisao! Možda jednom! Pomirenje, taj bitno drugačiji pojam od oprosta, koji je s oprostom u uskoj vezi - TREBAM! (Jeste li ovo pročitali moji sinovi? Očekujem vas!) Trebam pomirenje s djecom! Zato i pišem ovo i ovako. Ipak, pitam se hoće li se to uopće dogoditi? Što bi trebao učiniti da dobijem taj, meni najveći dar - Neba? O, Bože, molim Te pomogni Tvom Tomislavu! Ne dozvoli da mi zli onemogući osjetiti milost pomirenja! Čuvaj me do dana kada ću L. i D. opet moći reći - sine! Čuvaj i njih i dovedi u njihova srca ove moje misli, želje i nadanja! Ne dozvoli da me svladaju tuga i bol i održi me u Tvom svijetlu koje u ovim trenutcima, jedino, od mene može otjerati svaku tamu! Oprosti mi, jer sam opet ranjiv i ranjen mojim mislima i teškim pitanjima na koja samo Ti imaš odgovor! Dragi čitaoče, prijatelju - oprostite mi i vi, jer pišem ovako! U ovom trenutku ne mogu drugačije! Pogled na sliku male R. vraća u moje misli nedohvatljivu sliku sreće kojoj ne mogu prići! Sreće koju ne mogu osjetiti! Pitam se tada zašto je tako i onda panično bježim od tih misli! O, Dobri! Trebam Tvoje svijetlo, jer mrak mi opet užasno prijeti! |
|
I dok sam ovako ružno razmišljao, pisao i smišljao što učiniti s ostatkom dana nazvali su me J. i njegova M. i pozvali me da im se pridružim na terasi kavane Štrosmajer! Nisam bio spreman, nisam bio niti ručao, a i trebao sam se obrijati! Rekao sam im to na što su mi rekli da ne žure nikud i da će me sačekati! Prihvatio sam poziv, jer ionako sam bio u neugodnoj "gabuli"! Uostalom, dan je bio ugodan pa sam se ponadao da bi se moglo desiti da "slučajno", dok šeće s mamom i tatom, sretnem moju malu R.! Znam da je ova misao obična utopija, ali što mi još preostaje nakon svega što sam prošao i proživio, nego - (lažno?) nadati se! Jadan život na trenutak je zamijenio optimizam! Spremio sam se i krenuo put Crikvenice! Dočekali su me dragi prijatelji koji pojma nisu imali koliko su mi danas svojim prisutstvom pomogli! Uz ugodnu ćakulu i prepričavanje prošlih dana Velikog tjedna i Uskrsa ručao sam picu od četiri sira, popio kavu i colu! Ćakulali smo sve do iza 17 sati kada smo krenuli do Jadranova kako bi M. odveli do crkve, na misu u 18 sati! J. i ja vratili smo se u Crikvenicu i uz još jedno piće u DAF-u proveli još jedan sat u priči o glazbi, starim vremenima i potrebnom - optimizmu! Priznati ću kako sam od njega čuo puno lijepih stvari, ali i kako sam bio jako dekoncentriran! Loše raspoloženje koje je osvanulo s mojim buđenjem nije me bilo napustilo! Bilo mi je bolje, ali su mi misli i nadalje bile "teške"! (Proklet da si zli! Oteo si mi sve i još ti nije dosta! Želiš i mene? Možda i uspiješ, ali to će biti tvoja pirova pobjeda. Umrijeti ću s krunicom u ruci i molitvom na usnama ma kada se i ma kako se - to desilo! Bježi od mene prokletinjo mraka! Ostavi me da dostojanstveno odtugujem žal radi gubitka moje djece i bol, jer ne mogu do mog anđelića! Nestani!) Oko 18,30 sati pozdravio sam se s J.-om i krenuo u Novi kako bi malo prošetao. Putem sam slušao HKR, vijesti radio Vatikana i razmišljao o Bogu, Uskrsu i o puno lijepih poruka koje su ovih dana odaslane s oltara i preko radio emisija, a koje ipak - ne dotiču naša srca! |
O čemu se radi, Dobri? Interesu, sebičnosti, predrasudama, tvrdoglavosti, sljepoći našeg srca, ... "paralelnom Bogu"? Ne znam, ali znam da jako dobro osjećam svu Tvoju muku - Kriste! Baš zato nadam se da ću Te što prije - sresti! Kada samo pomislim koliko sam se nekada bojao za moj život i strepio nad njim, osjetim žal i gađenje zbog toga! A, danas? Danas, osim želje da se vidim sa sinovima i malom R. - žarko iščekujem dan kada ću poći k Tebi! Ludo? Neka! Pomozi mi da to dosegnem, Dobri! GRAD SENJ |
|
A.D. / 14.travnja 2009. -
Breze i Presuda županijskog suda! Dok pišem prvi dio današnjeg zapisa slušam Olivera i pjesmu "Sve bi da da si tu"! I u njoj, kao i u mnogo čemu ovih dana - nalazim dio mog života! Čudan je život! Na trenutke poželim da se moj ugasi, a onda već slijedećeg trena, kada pomislim kako bi na taj način sva meni nanijeta nepravda postala relativan i zaboravljen pojam, zgrozim se od te pomisli! Ne! Moram živjeti! Moram dočekati dan kada će mi Bog na vrata mog novog doma dovesti najdraže biće na ovom svijetu! Moram tako ma koliko patio i trpio radi napuštenosti i proživljenih progona i trauma! Moram! Vjerujem da i sam Bog tako želi, jer inače bi već odavno - umro! Ta što li me to drži dovoljno čvrstim i zdravim u ovim nevoljama? Nema u tome - mene! Ne! Postojim, jer moj život i smrt moraju još nešto - reći! Što? Tko zna? Ružno, lijepo, pametno, ludo, ...? Kome? Ne znam! Svakodnevna borba u koju me uvlači zli, koji je zaorao duboku brazdu na "polju" mog razuma, pritom mi čineći nepravdu i nanoseći mi traume i bol, ogroman je napor, ali se ipak nadam kako ću u Bogu naći snagu i tako onda izdržati ovaj strašni pritisak! Danas sam se probudio s nemirom u duši, jedva popio šalicu čaja i onda krenuo do Breza! Sreća da sam našao Breze (ili one mene?) i tamo susreo divne ljude! Sve što ovdje pišem prokomentiram s njima i onda osjetim olakšanje! Bilo je tako i danas! Razumiju me i potiču da se odhrvam zlu i mojim, ponekad, strašnim mislima! Hvala vam dragi ljudi! Bog nek' je s vama, jer iz vas zrači - dobrota! Možda ste upravo vi dio stiha kojeg sada čuh? Možda ste upravo vi moj mir o kom pjeva Gibboni: "... kad te stisnu kušnje teške ti ne gubi nadu, jer nam mir svoj daje On!". Nakon nešto posla i marende-ručka kojeg sam jedva pojeo, vratio sam se u Sv.Vid! Danas je poštar kasnio tako da mi je mogao uručiti Presudu županijskog suda o kojoj sam pisao na Veliki petak! Znao sam sadržaj Presude radi čega u meni nije bilo nemira! Što reći sada, kada je u ovoj stvari, koja me je odvela u tešku traumu, sve gotovo? Možda sve može reći (slijedeći) navod iz Presude: "Na glavnoj raspravi održanoj dana 2.veljače 2009. godine vještaci su usaglasili mišljenja (list 174 spisa!) i naveli da okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela nije bio - neubrojiv!". Prevedeno na jezik običnog čovjeka navedeni navod govori kako sam prema PROIZVOLJNOM, NETOČNOM I BOLESNOM mišljenju (jer kada je psihijatrija u pitanju ne postoji ništa dokazivo!) vještakinje Klementine Ružić pretrpio strašno, četrdeset dnevno nasilje, prouzročeno protuustavnim tretiranjem mog uma meni nepoznatim injekcijama i "lijekovima", prisilnim rendgenskim snimanjem glave(?) i pluća i EEG-a, na odjelu LUDNICE u zatvorskoj bolnici (zloglasna "svetošimunska bolnica"!). Reče mi neki dan jedan svećenik, kada sam mu rekao o oslobađajućoj Presudi, kako "si ipak pobijedio!"! Ne, vlč.! Nisam pobijedio! Oni i dalje postoje, i nadalje mi prijete i svašta pričaju o mom - umu! |
Oni su ogromna sila zla koja bezobzirno barata ljudskim sudbinama i tako uništava mnoge ljude! Osjetio sam to na mojoj koži već kod prvog susreta s psihijatrom A.P., koji mi je "okačio" tešku stigmu psihijatrijskog bolesnika, koju k tome ničim (rekoh, to oni niti ne mogu) nije potkrijepio ili bilo kako dokazao, ali posljedice koje su moji progoni, gubitak moje imovine i IZDAJA koju mi je priredila bivša supruga! Što reći o njima (psihijatrima), kada na moj upit na glavnoj raspravi, upućen Klementini R. o valjanosti CT nalaza glave (mozga!) kojeg psihijatri često rabe, ona odbacuje moj valjani nalaz kao nešto što "nije moglo sve (loše u mozgu!) snimiti", ali što (loše!) "može postojati!"? Jeste li razumjeli ovo uobičajenu psihijatrijsku - PODVALU? Moderni oblik i jedan od najpreciznijih pregleda strukture tkiva ljudskog tijela postaje, u slučaju da ne potvrđuje "organicitet" (ili nešto što psihijatrima treba!) irelevantan podatak, kojem se nasuprot, kao jedino TOČNA(?) - postavlja MISAO(?) - o tome kako neka opća i drugih bolesti posljedična ANAMNEZA UKAZUJE (?) na postojanje - "organiciteta" i neke psihičke bolesti! Lud svijet izopačenih razmišljanja, u kom srčana aritmija i mnoge slične GLUPOSTI bivaju potvrda postojanja psihičke (čak organske!) bolesti, a što se ničim drugim (osim rečeničnom konstrukcijom) ne može potvrditi - ŽIVI I NADALJE, ustoličen kao nekakva "bogom dana struka"! Žalosno, jer su posljedice "nastupanja struke" strašne! Svjedok sam toga, što se može iščitati u mojim crticama u kojima od 2. veljače 2009. godine naovamo - pišem iskreno o svemu što - nakon "njihovog" (proživljenog) nasilja - živim i proživljavam! Puno od napisanog ukazuje na stalnu borbu dobra i zla unutar mog uma! Toga NIJE BILO DOK ME NISU DOHVATILE RALJE GRABEŽLJIVIH podanika zla! Živio sam sam, pomiren sa "sudbinom", žalostan ili sretan, ali DALEKO OD MISLI O SUICIDU I ISPRAZNOSTI mog života! Danas, više nije tako! Sam Bog zna kako ću završiti i hoću li se ipak izvući iz ponora pakla u koji su me ugurale nasilne metode uništavanja čovjekova uma! Za sada sam IPAK - ŽIVI SVJEDOK NEPRAVDE I ZLOČINA KOJEG MI UČINI OVA STRAŠNA EKSPOZITURA ZLA! Na kratko ću prekinuti ovaj zapis, jer me je upravo nazvao moj prijatelj vlč. N.J. i zamolio me da mu pomognem nešto učiniti! Idem do Crikvenice! Stigao sam natrag! Već je 21 sat i malo je vremena za pisanje o nečem što bi moglo biti lijepo i poučno! Možda bi trebao reći kako su ljudi koje sam sreo, s kojima me je upoznao vlč., obični i dragi! Vjerujem da sam baš radi toga s puno radosti učinio malu preinaku na kompjuteru njihove kćerke i onda doživio radost u spoznaji koliko nam svima malo treba za doživljaj sreće, koja nam je inače tako - daleka! Nakon ovog malog poslića P.N.J. i ja otišli smo do centra kako bi u jednom kafiću popili kavu! Znao sam od prije za "popularnost" koju P.N.J. uživa u Crikvenici, no sada je već bila noć, a mi smo se ipak, radi čestog zastajkivanja i prijateljskih razgovora vlč.-a i nekad "njegovih" vjernika, sporo primicali našem cilju! Ipak, stigli smo popiti po kavu i onda se pozdraviti, jer sam morao na kratko otići kod J. kako bi mu pomogao oko instalacije NET-bankinga! Prije rastanka zamolio sam vlč. da moli za mene i opisao mu moje ozbiljno stanje uma i duše u kojem se trenutno nalazim! Posavjetovao me je nakon čega smo se pozdravili. Kod J. sam se malo zadržao, jer smo oboje bili već pomalo umorni! Laku noć! |
|
A.D. / 15.travnja 2009. -
TREŠNJA i Mojsijev zakon! Danas sam učinio moju drugu pjesmu (skladbu) u vremenu nakon povratka s robije! Zadovoljan sam temom pjesme (ritam i rock harmonije), ali se nisam usudio pisati bilo kakav tekst za tu skladbu! Previše je u meni žalosti, a rock ne trpi "kuknjavu"! Stihovi za rock skladbu mogu biti samo - afirmativni, što u ovom trenutku ne živi u meni! No, što je tu je! Dobro je da skladam! I to je nekakav pomak ka povratku na "stare" prognaničke dane u kojima sam ipak imao neki cilj mog života! Razmišljam kako bi bio jako sretan kada bi opet uspio živjeti na način kako sam živio do dana utamnjenja u svetošimunsku ludnicu! Nije u tom životu bilo nekih velikih stvari, no žal za djecom, koja me sada strašno progoni - nije bila toliko izražena! Razmišljao sam tada o njima na jedan drugi način i bio prihvatio činjenicu da sam im smetnja zbog čega, radi moguće grižnje savjesti i osobnog mira - bježe od mene! Danas je u mojoj glavi sve drugačije posloženo i zato tugujem! Kazuju mi prijatelji da ih moram zaboraviti, jer da su mi učinili veliku nepravdu i nevolju, ali me to nimalo ne dotiče! Kimnem tada glavom, ali razmišljam i mislim drugačije! Želim ih i to je u ovom trenutku jače od svake spoznaje o svemu što se zbilo! Kada tako ne bi bilo, ovo sada ne bi niti pisao! Upravo sam odslušao priču o trešnji i odmah iza nje pjesmu o trešnji! Krasna pjesma i predivan tekst dirnuli su me u dušu! Protrnuo sam kada sam čuo stih: "... kad bi mogli prodali bi i Boga! Njima nitko ne može pomoći!". Pogađate li što sam tada pomislio? Zar je moguće da, "njima nitko ne može pomoći"? Bojim se takve misli, jer oni su moji i ja ne želim njihovo stradanje! Pomogni im Dobri! Moj oprost neka im postane Tvoj blagoslov! Povedi ih do "Emausa" i putem im pokaži Istinu! Trnem dok ovako razmišljam, jer znam da je sve što se desilo bila samo velika LJUDSKA pogrješka i da u ničemu nije bilo - zlobe! Moram se oduprijeti zlu! Moram, makar samo radi njih - živjeti, kako bi pretprošlog ljeta propuštenu priliku opet jednom mogli - dobiti! Moja smrt u progonstvu uništiti će svako zlo, ali i zauvijek onemogućiti njihov miran život! Bjeg od božje zapovjedi nije moguć, mada je po Kristu Mojsijev zakon postao manje važan! Opet ću reći kako i danas žalim i trpim, jer sam pok. oca ostavio na drveničkom mulu i tada SAM otišao u ljetni ribolov čime sam narušio božju zapovijed: "Poštuj oca i mater da dugo živiš i DOBRO ti bude na zemlji!". Moram trajati kako bi im, makar samo zadnjim mojim pogledom, mogao reći - hvala! Da, djeco moja - hvala vam, jer sam upoznao bijedu ništavila i jer sam tako shvatio koliko je bezvrijedno trčati za - sobom! Od svoje sjene nemoguće je pobjeći! Samo u mraku osobne duše - nema sjene, no tada je sve što imamo - MRAK! ŠALOM! |
A.D. / 16.travnja 2009. -
Sudbina mog uma u "njenim" je rukama! Danas sam bio u Crikvenici! Išao sam do por. upr. radi nekih informacija za pilanu i do prijatelja M. kako bi mu podesio rad s printerom na njegovom "malom" PC-u! Na povratku iz PU sreo sam odvjetnika i nakratko ga priupitao za radnje koje ću uskoro učiniti s podizanjem optužnica i tužbom Ustavnom sudu! Složio se je s mojim prijedlogom i rekao mi kako imam dovoljno elemenata za kaznene i odštetne zahtjeve, ali ...! Da! Ali..! Rekao mi je kako mu je rečeno da me se tužiteljstvo u postupku po prijavi (iskazu) moje bivše supruge želi "dočepati" i smjestiti me u ludnicu! Luda država puna, dobro uhlebljenih ali opasno nastranih duša - ne odustaje! Odvjetnik mi je napomenuo kako mi samo ODUSTAJANJE od progona (zahtjeva i izjave-svjedočenja) moje bivše supruge jamči - slobodu uma! Strašna spoznaja nije me pogodila i uznemirila! Briga me što će mi bivša žena, koja mi je namjestila progone, uništila odnos s djecom i koja me je opljačkala - učiniti! Dat ću joj, ako joj to čini zadovoljštinu kojom bi valjda željela doseći svoju "pravdu i Boga" - i samu moju krv, moj život, jer mi nije niti na kraj pameti bilo što od nje tražiti, a kamoli je MOLITI! Pokušao sam joj prići (sjećate se, odmah nakon izlaska iz "pržuna"!) razgovorom, tada prilično shrvan proživljenim strahotama, a što sam čuo? Ponižavajući ton, priču o tome "kako te je strah" i plač, jer nema zdravstveno koje je izgubila rastavom! Strašno podcjenjujući (nasljedni BALJAK gen?) odnos u kom je od svega najstrašniji gubitak zdravstvenog osiguranja, dok je moja "putešestvija" i pljačka moga (valjda neko njeno pravo i sama "božja pravica" ?) - NIŠTA! Ne, bivši - MALI! Neću te moliti! Učini što ti se vucara tvojim umom i dušom! Izdala si me jednom, dva i više puta servirala policiji i psihijatrima na tanjur, otjerala iz kuće, ponizila, popljuvala moj cijeli (PENSA) rod, opljačkala me i pretvorila u sirotinju, izbjegla posjetiti me u dva navrata na odjelu kardiologije i onda sve prikazala - BOGU NA SLAVU!?!?!?!?! Ne, bivša! Uživaj i usredotoči se na svoje zlo i neponovljivu - IZDAJU ..., a oženismo se pred oltarom! Strašno! Zato, moram preživjeti makar do dana kada ću te opet čuti kako pljuješ po meni i pritom glumiš sveticu! Nisi i nikad nećeš čineći ovako - biti sveta! Silne molitve i klečanje pred oltarom običan su - bezuspješan - pokušaj obmane Boga! Svejedno, poželiš li i pročita li ti itko ovo - SPREMAN SAM PRUŽITI TI RUKU POMIRENJA, dok za sve nabrojeno odavno imaš moj - OPROST! Odabereš li i nadalje biti moj Pilat i Juda, ne krivi sebe! Ta možda sam ipak za sve SAMO ja kriv pa ćeš mi ti tvojim božanskim imidžom kojim opravdavaš sve zlo što si mi učinila, (samo) "omogućiti" da mi tvoji unajmljeni podanici zla i oni koji su ti oprali mozak pričom o mom "sumanutom organskom poremećaju", navuku luđačku košulju i nastave s mojim - MUČENJEM! Pjeva Gibboni - "imaš čime da me mrviš" - pa nastavi! Satri me u prah i pepeo, jer to ćeš, ma koliko se trudila to odgoditi - jednom biti i ti i onda - ćemo opet biti - ISTI! |
|
Ja, NITKO, a ti - NIŠTA! Sumnjam da si sve ovo (ukoliko je došlo do tebe - "mali") razumjela onako kako sam napisao, jer opasnost POGRJEŠNO shvaćene i PRIMIJENJENE kršćanske vjere živi u tebi, radi čega si sve i svakog oko sebe spremna pretvoriti u "žrtvu paljenicu" na čast i u slavu tvoga Boga! Ne zaboravi pri tome da si SAMO ČOVJEK, grješna i podložna svakom grijehu! Takav sam i ja, ali baš zato, jer i sada griješim, dok ovako pišem, molim te za oprost, jer oprostio sam ti! Jedno te ne molim i to nikada neću: ne molim te za milost! Toga u tebi nije bilo kroz dugo vrijeme našeg zajedničkog života pa to ne očekujem niti danas, kada sam doživio tvoju bezočnu - IZDAJU! Tko zna što će o našem odnosu reći dragi Bog? Jedno je sigurno: oboje smo krivi, no nitko nije imao pravo bilo kome, radi bilo kojih razloga - suditi i presuditi! Ne osuđujem te! Samo kazujem moj rakurs, jer NIKAD NISAM igrao podmuklo i sračunato i u namjeri da bilo koga - ugrozim! Sve sam govorio i činio javno, što činim i sada! Jadni smo i to je prava riječ za sve što nam se na kraju desilo! Moj je jad, tvoja Istina, a tvoj - moja! Ne postoje dvije oprečne istine i zato je moje pleme, jer to nije razumjelo i željelo shvatiti - osuđeno na veliku patnju! Početak svega je "moj križ" kojeg si mi namjestila i kog već dugo nosim! Pitanje je kada ću pod njim pasti! No, tko li će biti slijedeći patnik - "mali"? Eto, tako to izgleda kada pišem svjestan spoznaje kako je moja sudbina i NADALJE u vlasništvu progonitelja i da me se tužitelji pod svaku cijenu žele - DOČEPATI! Nećete, gospodo, jer ovaj ću put biti oprezniji i spreman na trenutni - BIJEG k Njemu! Uživaj "mali" i naslađuj svoj duh mojom mukom! I takav je život nekakav život, jer na zemlji ima puno - svakakvih - oblika života! Za samo dvadesetak dana imat ćeš "generalnu" probu (sud u Delnicama) pred nastup na sudu u Crikvenici, kada ćeš biti INSTRUMENT u rukama podanika zla - tužiteljice, nastrane "struke" i opasnih Zakona RH! Jedna tvoja loša riječ o meni odrubiti će mi glavu! Hoćeš li to učiniti? Vidjet ćemo! Do tada, pokušaj MOJOJ DJECI objasniti kako ih JAKO volim i trebam i kako bi bilo lijepo da se malo popričamo! Ne toni i nadalje, obuzeta svetošću tvoje "vjere", u vječnu noć! Vjera i Bog su - dobar čovjek i to imaj uvijek na umu i onda se upitaj - kakav sam bio - ja? Budi dobar čovjek, jer to jako želim! To želim i mojim sinovima! OK! Nakon ove "tirade" inspirirane strahotama ovisnosti mog uma o volji, razumu i želji progonitelja red je nešto reći i o današnjem danu! Pa, ... čini mi se da se bolje osjećam i da u meni opet ima dovoljno razuma koji može prihvatiti ovu ružnu samoću! Da, prijatelji moji - ružna je samoća! Jesam li vam ikada rekao ili ovdje napisao kako sam uistinu - sam, samcat! Nemam nikog od bliže obitelji s kime bi mogao podijeliti sve proživljene strahote, posljedice trauma i poneku lijepu - stvar ili događaj! Nemam brata, sestru, oca, majku, ženu, a čini se (makar za sada!) niti djecu! Tužno je to, jer mada sam oduvijek bio "individualac" želio sam dom i nekog pored sebe! Možda baš radi ružnog osjećaja kojeg mi daje usamljenost žurim van, makar samo u šetnju prirodom? |
I danas sam otišao prošetati! Naravno, usput sam brao šparoge pa ću u subotu s njima do prijatelja F. i M.! Bio sam do Povila i istinski uživao u šetnji i pogledu na Velebitski kanal, otok Krk, hrid Zečevo (Zec) i panoramu podvelebitskih mjesta Senja i Sv. Jurja! Volim prirodu! Naravno, more je na prvom mjestu! Čisto more i bonaca "ka ulje" predivan su ugođaj mom umornom oku! Na povratku u Sv.Vid nazvao me je prijatelj S. i rekao mi kako je čuo da je umro I.! Znali smo da je teško bolestan, no sve se je odigralo prebrzo! Jednom, prije više od dvadeset godina igrao sam s, sada pokojnim I. nogomet i to dosta uspješno! Žao mi je čovjeka, jer volio je život i bio veseo čovjek! Neka mu Bog da pokoj duši! Njegovu smrt prokomentirao sam riječima: načelo nas je, što se baš i nije svidjelo S.! Za razliku od mene, S. se boji smrti i ovozemaljskog kraja! Čemu? Ionako smo - konačni! Ja, k tome, nemam nekih ciljeva, a i život me je grubo "okačio"! Čemu strah! Umirao sam već više puta i mogu reći kako sam sa svakim novim "umiranjem" bivao sve čvršći i odlučniji prihvatiti smrt! Zadnji put, kada mi je bilo najteže i kada sam u nesvijesti proveo skoro pet sati, od čega sam tri sata bio potpuno sam i na ljetnoj žegi uopće nisam paničario! U rijetkim trenutcima svijesti molio sam krunicu i jednom pozvao svećenika da mi telefonom da odrješenje od grijeha! Sjećam se kako se je bio naljutio i da sam nakon toga pao u nesvijest! I? Eto me! Još sam živ! Zašto? Po dolasku u Sv.Vid završio sam neki posao za pilanu (sutra idem u Breze), večerao i ovo napisao! Neću više! Pozdrav svima koji prate ove moje zapise, glazbu i sve što činim! Hvala vam dobri ljudi i neka je Bog s vama! Sve vas volim! Čak i one koje nazivam progoniteljima, ekspoziturom zla, nacistima, ..., jer - samo smo ljudi, grješni i podložni zloporabi naše slobodne volje! Laku noć! Hvala Ti, Dobri! ![]() |
|
A.D. / 17.travnja 2009.-
I opet Breze i predivna priroda! POMIRENJE? Današnji zapis pokušati ću napisati u dva dijela, jer uvečer možda neću imati dovoljno vremena za pisanje! Naime, predvečer idem do Crikvenice, najprije u šetnju, a onda kod jedne obitelji instalirati neke opcije na PC-u, koje sam trebao učiniti sutra! Moram tako, jer sutra ću poći do Rijeke kako bi pokušao naći (kupiti) neku proljetnu jaknu (nemam nikakvu!) i kako bi onda kasnije navratio do F. i M.! Prema ustaljenom rasporedu dana u tjednu danas sam otišao do Breza! Obavio sam nešto posla i uz ručak-marendu (srdelice!) dogovorio odlazak u Zagreb, kada ću zajedno s VIP osobama (a ja luđak?) poći do jednog Ministarstva na već prije dogovoren razgovor (i zato mi treba sako!). Na povratku iz Breza krenuo sam do Lukova, no namjeru da posjetim prijatelja I. i njegovu suprugu nisam "odradio"! I. je morao natrag u Novi kako bi dogovorio neke preglede i zato smo se za samo sat vremena - mimoišli! Ništa zato! Kroz lijep brdski krajolik vozio sam se polako i uživao u ljepoti prirode! U jednom trenu zastao sam i učinio (na MBT) sliku Velebitskog kanala, koju unatoč lošijoj kvaliteti, prilažem ovom zapisu! Slika vam ne može dočarati svu ljepotu ugode koju pogled s povišeg brda daje oku i duši, ali vam može dočarati moć - prirode i njenu "arhitekturu"! ![]() Po dolasku u Sv. Vid čuo sam se s M. i F.! Dogovorili smo susret i sada pišem dio (ili možda sve) današnjeg zapisa! Prije početka današnjeg pisanja dva puta sam pročitao jučerašnji zapis i shvatio što mi čin zlo ! Uporno mi neda mira i stalno me provocira! A, ja? Uvijek isti - Tomica - odmah reagiram i tako mu činim po njegovu "guštu"! Danas, nešto hladnijeg razuma i odmorniji, jer dobro sam se naspavao, shvatio sam podvalu kojom me zli uporno navlači do ruba - ponora! Stalno mi "šalje" nekog ili nešto i onda mi tako nagurava pod nos, uvijek ispočetka - ono što već odavno - znam, ne bi li mi i na taj način urušio moj svijet - nade! |
I onda se, kao i sada - pitam: mogu li popraviti već rečeno, učinjeno ili propušteno? Pa, valja se potruditi pokušati tako (u)činiti, ali sam pokušaj ne bi imao nikakva smisla ukoliko druga strana nije spremna prihvatiti na taj način izjavljeno - pomirenje! OK? Da! Sve je OK! Takvo razmišljanje čini mi se dovoljno MUDRIM, radi čega si dajem u zadatak - više ne ići na "prvu loptu"! Moram moći pustiti da se "napuvani balun zla", odbije i odskoči od čvrstog temelja dobra, kako bi pritom izgubio pravac kretanja (k meni!) i svoju - opaku moć! Zato, svima koji to žele, a koji imaju bilo što protiv mene, mog pisanja i kazivanja - UPRAVO SADA - NUDIM MIR! MOLIM VAS ZA POMIRENJE, jer sam čin oprosta, izjavljen s bilo koje strane ne vrijedi puno! Visoka razina božanskog u nama zapravo je prihvaćanje oprosta i na taj način iskazana želja i volja za pomirenjem! Molim vas za mir i pomirenje! Koga molim? Pa svih, koje maloprije i jučer - spomenuh u mojim "crticama"! Ovdje ću stati i "upload"-ati napisano, jer moram se pripremiti za posao! Stignem li na vrijeme kući, uslijediti će ostatak opisa mog današnjeg dana! Do tada, pozdrav! (Dodatak!) Još ću malo, jer stigao sam kući nešto prije 22 sata! Bio sam u Crikvenici, prošetao "rutu" od centra Crikvenice do Kačjaka, pogledao ponudu sadnica i učinio instalaciju na jednom računalu! Stigao sam i do trgovine pa sam osim nešto namirnica kupio i jednu biljku, ZAMIOCULCAS, koju sam već imao, ali koja mi je kao i mnoge druge biljke uvenula dok sam tamnovao u svetošimunskoj ludnici! Kupio sam je, jer mi je jedna takva bila na noćnom ormariću i tako mi uljepšavala figuricu malog anđelića! Sutra ću je presaditi u dvije posude i opet ću imati dva - zamioculcasa. ![]() Laku noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 18.travnja 2009. -
NADA, GRČKA MITOLOGIJA / F. i M. Ovo što danas pišem poželio sam napisati odmah nakon što sam pročitao jedan interesantan članak o uskrsnoj meditaciji! Ipak, morao sam to odgoditi za večeras, jer sam se u međuvremenu čuo s prijateljem F. koji mi je rekao da dođem do njega i M. oko 15,30 sati! Malo promijenjeni redoslijed događanja, o čemu sam saznao jučer predvečer, nagnao me je da ljetni sako kojeg sam namjeravao potražiti u Rijeci kupim još jučer, u Crikvenici, što sam i učinio! Našao sam jednu kremastu jaknu po povoljnoj cijeni i obavio taj zadatak! Danas sam, opet, malo lošijeg raspoloženja, pošao do Crikvenice i onda shvatio, po tko zna koji put - tragediju koja mi nastoji uništiti život! Pošao sam do sajma cvijeća i sadnica i putem susretao mnoge poznanike koji su oduševljeno posezali za ukrasnim mladicama za svoje vaze i vrtove! Ja sam moj mali vrt pored ulaza "moje" kućice i vaze s cvijećem sredio, no moj veliki vrt u kog sam ugradio dobar dio mog života - više nemam! Očajna ljudska glupost uništila mi je i taj dio mog svijeta! Pitam se, njeguje li makar bilo tko talijanske lipe, japansku jabuku (kaki), lozu, travnjake, pitosporume, ... i nekad vrt NAŠEG ŽIVOTA? Nadam se i želim vjerovati kako je sve što sam posadio - još uvijek - živo! No, ostavimo to! Bilo pa prošlo, veli "narodna"! Da, bilo pa prošlo i ne ponovilo se! Jedan dio svega što sam do sada napisao nalazi se opisan, na indirektan način, u prije spomenutoj meditaciji, koju ću pokušati opisati mojim riječima i malo je skratiti! Početi ću od kraja i tvrdnje autora (iz teksta "Nojevi i Apokalipsa" J.S.Rabara) kako se "vjernik može u svakom "danas" bezbrižno prepustiti životu i uživati u njemu SUKLADNO vjeri da će, ŠTO GOD MU SE DOGAĐALO ILI NE DOGAĐALO, JEDNOM PRIMITI NAGRADU ZA SVE ŠTO JE DOBRO UČINIO, A ZLO STRPLJIVO - PODNIO!". Odlična misao, gotovo moj današnji melem na moju još uvijek teško ranjenu dušu, vratila me je u život vjere u koju počesto posumnjam i radi čega onda - patim! U tom meditacijskom tekstu autor citira Heraklita i navod kako je "smrt sve što gledamo", što i je tako, jer sve propada i to utoliko brže ukoliko nam je s našeg stanovišta - vrednije! "Stijena je trajnija od živog bića i bezdušni će kamen ostati, a ja ću propasti, i to ubrzo. Tek vjera u vječnost daje našoj lomljivoj egzistenciji trajnost veću od planine, oceana, pa čak i od svemirskog prostora. Ono najkrhkije i najpropadljivije ujedno je i ono najčvršće, najmonolitnije! Duša je stijena tvrđa od svih stijena!". - Tako piše J.S.Rabar! Stvarno, pred ovakvim razmišljanjem Heraklitova logika postaje ubojita! "Smrt je sve što gledamo" - pogađa čovjeka u srž njegova bića čineći ga sve tjeskobnijim pod pritiskom spoznaje da je lišen svake nade da će nadživjeti bezdušni kamen! Taj svijet beznađa opisan je u jednoj poznatoj priči iz vremena Heraklita kroz postupak božice Nade (moja simbolika?) koja će ostaviti Orfeja (glazbenik / opet simbolika?) prije njegova odlaska u Had (u mjesto bez ikakve nade) kamo je krenuo u potrazi za Euridikom! To stanje vječne beznadnosti kasnije će veliki kršćanski pjesnik, Dante - opisati kao - PAKAO! No, čovjek vjere nije čovjek bez nade, jer je upravo nada, postavljena između vjere i Ljubavi! |
Uostalom, pomalo otrcana fraza "nada posljednja umire" ipak je - ISTINITA! I zato, onda kada sumnjam u moju vjeru i kada je moja ljubav umorna i trenutno(?) nedjelotvorna, tu je nada koja moj smisao vjere i ljubavi pa samim time i moj život - održava POSTOJANIM! Nadam se da je tako i da će tako biti sve do časa kada ću prijeći prag nade na putu u IZVJESNOST (kršćanske) - konačne i potpune ISTINE! Ovako razmišljajući i prihvaćajući ove transcedentalne misli moglo bi se reći kako čovjek koji (ispravno!) vjeruje u Boga ne može imati straha pred sutrašnjicom! Takav čovjek će se (cit.) "moći u svakom "danas" bezbrižno prepustiti životu i uživati u njemu SUKLADNO vjeri da će, ŠTO GOD MU SE DOGAĐALO ILI NE DOGAĐALO, JEDNOM PRIMITI NAGRADU ZA SVE ŠTO JE DOBRO UČINIO, A ZLO STRPLJIVO - PODNIO!". Zato, da zaključim: AKO BI SE ČOVJEK TJESKOBNO VEZAO ZA SVE ONO ŠTO GLEDA (ja sam čak pristao ostati bez moga!), imao bi pred svojim očima (u umu!), prema mudroj Heraklitovoj misli - samo smrt! Nakon ovog zaključka ipak treba reći kako logika svakog, pa i ovakvog razmišljanja, dolazi u kušnju, pred izvjesnošću patnje i smrti! Uostalom, kako Marko navodi u svom evanđelju i Isusa je u Getsmaniji "spopao užas i tjeskoba!" pa onda nije čudno što se to i meni događa! Očito je kako logika IZVJESNOSTI patnje i smrti može posve prevariti čovjeka! No, patnja nije karta za raj, već je to samo Ljubav koja se rađa iz (svake) patnje! Točno je zato reći kako se Istina ne dokazuje logikom nego SVJEDOČANSTVOM života - ISKRENIM prihvaćanjem Boga! (Molim te Bože, udjeli mi TRAJNU milost takve spoznaje!) Nakon ovog malog duhovnog razmatranja, osobno se osjećam istinitijim, jer mogu, za razliku od onih za koje mi danas prijatelj F. reče, "ta kakovi su to ljudi?", ljubiti slobodan, bez predrasuda i pridržaja, prema zapovijedi Ljubavi - za Boga i bližnjega kao samoga sebe! Pretjerujem li u ovom iskazivanju, ne može mi i ne smije - nitko od onih koji ovo pročitaju ništa reći! To zna samo dragi Bog! A, ja? Ja se nadam da sam na pravom putu! O ostalim događanjima kojih je danas bilo puno napisati ću samo par rečenica! Kako rekoh bio sam kod dragih i meni i danas "nejasnih" kada sam ja u pitanju F. i M.! Njihova briga za mene i podrška o kojoj mi puno kazuju njihovi kritički stavovi prema ostatku moje obitelji, prelazi svako očekivanje! I danas sam uživao u njihovom društvu! Usput, reći ću kako su mi za danas uručili poklon kojeg su mi pripremili za Uskrs! Nevjerojatni ljudi, k tome nešto stariji od mene, lišeni prevelike vjere, ali iznad svega ljudi Ljubavi, pomažu mi savladati posljedice pretrpljene traume! Sretan sam, jer znam da nasuprot nasmiješenim "strukovnjacima" i "bogom-danim" ljudima, postoji svijet - DOBRIH LJUDI! Na polasku kući ponio sam sobom divno sjećanje i "smotuljak" kolača, mariniranih riba, domaće paštete, ...! Neću više pisati! Završiti ću ovo s jednim pitanjem: DI STE SVI KOJIMA SAM NESEBIČNO DAROVAO SEBE I OSTAVIO VAM SVE MOJE? Ne trčite u Had! Tamo nema Euridike! |
|
A.D. / 19.travnja 2009. -
Razmišljanje je duhovna hrana! Pročitao sam u jednom broju časopisa Korijen (dvomjesečnik vlč. N.J.) kako je i duh (naravno, kao i um!), slično tijelu, potrebno - hraniti! O tome "priča" latinska izrijeka: ANIMORUM PABULUM CONTEPLATIO! (Razmišljanje je duhovna hrana!). Eto, radi ove činjenice odlučio sam nastojati pisati svakodnevne zapise! Trebam, i to puno - duhovne hrane, jer mi ona daje potrebnu sigurnost i neophodan mir bez čega bi mi život u progonstvu bio veoma - loš! Dio duhovne hrane pokušavam naći u homilijama na nedjeljnim misama. Danas sam bio u dvije crkve i na dvije mise, jer je misa u crkvi u Bribiru, kamo idem nedjeljom - bila bitno skraćena! Do neplaniranog skraćenja mise došlo je radi slabosti koja je zahvatila velečasnog i kome zato nije bilo dobro! Žao mi je čovjeka! Sigurno mu je bilo teško što misu nije održao u cijelosti, ali vidjelo se na njemu kako mu je iz nekih razloga bilo prilično loše! Kako je nedjeljna misa u Novom na rasporedu jedan sat kasnije od mise u Bribiru, stigao sam na vrijeme u Novi i tako odslušao cjelovitu misu! Po broju vjernika u crkvi lako je zaključiti kako je vrijeme Korizme i Velikog tjedna završilo! No, pitam se radi čega je, na neki naći - završilo i vrijeme činjenja dobrih djela! Zapravo, jesmo li uopće učinili nešto - DOBRO! Osobno, trudio sam se svakome u mojoj blizini biti dobar pa sam tako i očekivao - puno - od prošlih dana velikog trodnevlja i samog Uskrsa! Istina, doživio sam velike stvari, ali i shvatio kako neki ljudi olako zanemaruju pojave i posljedice zla kao i patnje ljudi u svom okruženju, što najbolje pokazuje njihova gruba neosjetljivost za drugoga! Puno je takvih ljudi koji su, unatoč korizmenim odricanjima i vjerojatnom doživljaju uskrsnuća, odmah iza Uskrsa - opet postali ono što jesu! Mislim da se s pravom pitam, čemu su takvi ljudi u tom SVETOM vremenu varali Boga i onda opet (p)ostali kruta i kamena srca, puni sebičnih misli i "vlasnici" na tuđoj muci dosegnutog, ali lažnog i veoma krhkog - vlastitog mira? Da! Čemu? Odgovoriti ću kratko: radi ZLA! Bezočni ovozemaljski lažac i tvorac svih nevolja uporan je i ne dopušta olaki bijeg od sebe pa bi se moglo reći kako je strašne posljedice njegova "djelovanja" najbolje opisati kao Tantalove muke (radi mnogih nedjela - Tantala i njegova sina Pelopa čitavi je Tantalov rod bio proklet i osuđen da se njegovi potomci međusobno zatiru. / prema grčk.mitologiji!), kroz koje prolaze - žrtve osoba neosjetljivih na potrebe, pravo i patnju drugoga! O ovoj vječnoj temi borbe dobra i zla pjeva psalmist u 73. ps., u kom se pita: zašto zli imaju uspjeha? Je li zlo imati razum i razloge? Je li korisno ostati i dalje dobar? Da, dragi čitaoče, i ja tražim razumski odgovor o svemu što proživjeh i o MOJIM poteškoćama koje mi (u)čini zlo, ali u tome ne uspijevam! Sam razum ne može ući u ovaj misterij i u nama izmiriti ove suprotnosti da: zlima ide dobro, a dobrima - zlo! Rješenje je u prihvaćanju (tako je i u ps.) Božjih poruka i Njegove riječi! E, sada smo na početku ovog razmišljanja i opet kod maloprije postavljenog pitanja: čemu su mnogi ljudi u SVETOM vremenu Uskrsa varali Boga i onda opet (p)ostali kruta i kamena srca, puni sebičnih misli i "vlasnici" - na tuđoj muci dosegnutog - ali lažnog i veoma krhkog - vlastitog mira? |
Već sam prije odgovorio na ovo neugodno pitanje koje, kroz savjest - našu osobnu vezu s Duhom, muči i progoni mnoge - vjernike! Prividno blagostanje i nekakav uspjeh ostvaren na nepošten način takvim vjernicima zapravo otežava njihov položaj pred - Bogom! Srećom, Bog ih neće uništiti, kako to piše u ps. 73 (red 18-20!), jer imamo - USKRS! Meni je utjeha sam početak Psalma 73, jer je najveći dio mog života ipak bio čestit i odživljen - čistog srca (red 1-2)! Prepotentno? Neka! Za takvo razmišljanje dovoljno je shvatiti kako sam unatoč teško i neugodno OBILJEŽENOG UMA sačuvao dostojanstvo, život moj i mojih progonitelja, odrekao se MOJE IMOVINE, pomogao mnogim ljudima, do boli trpio radi nezahvalnika i konačno, sa SVIM poznanicima, nekad poslovnim partnerima i prijateljima - OSTAO U DOBRIM ODNOSIMA! Uostalom, više od svega kazuje od strane različitih profila ljudi, samoinicijativno napisana i onda sudu i svetošimunskoj ludnici uručena peticija, koja mi je pomogla - dohvatiti slobodu! Da, čitaoče - nisam skroman, ali sam istinit! Dobri me vole, mrzitelji progone, a lopovi - guraju u duhovnu i tjelesnu smrt! Uzdam se u Boga i onda kada s tugom slušam stih: "... stajala je usred bašte!" (i danas volim sve pjesme Index-a). Iz iste je pjesme i stih: "... noćas ako sluša nek' čuje bol ...! Za uvijek neka nosi na srcu znak! Život je jedan ona bacila!"! Baš tako! Stihovi Index-a moj su život! Ipak, mada bačen među podivljale zvijeri, još uvijek trajem! Ta Istina muči nezahvalnicu, radi čega je znala reći kako sam moju "dušu prodao vragu!"! Što na to reći? Sve sam već rekao u danas, dva puta, napisanom pitanju: "čemu su mnogi ljudi u SVETOM vremenu Uskrsa varali Boga i onda opet (p)ostali kruta i kamena srca, puni sebičnih misli i "vlasnici" - na tuđoj muci dosegnutog - ali lažnog i veoma krhkog - vlastitog mira?". Crne dubine mora, kog' jako volim, ne plaše me, jer more nije zlo! Možda baš radi toga, ona nije voljela - ni more niti mene? Dok ovako pišem, iskreno, bez ikakve računice i pomalo "samoubilački", suprotno mnogima koji puno toga danas čine i govore - SRAČUNATO i s ciljem postizanja osobne koristi, prožima me Ataraksija, ideal starih mudraca (duševni mir!)! ANIMORUM PABULUM CONTEPLATIO! Uz ovu latinsku "preporuku" dobro pristaje misao A.G.Matoša: ŽIVEĆI KAO NELJUDI, PIŠU KAO LJUDI! Sviđa mi se ovo! Podsjeća me na neke tamne trenutke mog života, mnoge zatajene teške misli i strahove radi brige o životu i sudbini moje djece, samozatajne molitve i patnju koju tek sada, kada sam ostao potpuno sam, napušten i odbačen - iskazujem! VERITATEM DIES APERIT! (Tijek vremena iznosi istinu na vidjelo!) Jesam li pretjerao i pišući ovako učinio nešto loše? Mislim da nisam, jer: VIRI BONI NON EST INIQUITATES SILENTIO REGERE! (Dobar čovjek ne smije šutnjom prelaziti preko - NEPRAVIČNOSTI!) Eto! Današnje razmišljanje i napisano, moja duhovna hrana, urodilo je plodom! Nekom slatkim, nekom gorkim, jer tako je sve na ovom svijetu! Puno različitosti, suprotnosti, dobrog i lošeg, ...! Ipak, želim biti dobar! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 20.travnja 2009. -
Razmatranje o oprostu i pomirenju! Pažljivi čitatelji mojih dnevnih zapisa sigurno su primijetili kako sam u više navrata pišući o oprostu i opraštanju, kroz riječi i rečenice mog uma, srca i duše odaslao mnoge poruke pomirenja! Na žalost, do sada do mene nije stigao nikakav odjek mojih odaslanih poruka! Zašto? Zar je moguće da visoko informatizirana (moja!) čeljad, puna znanja o svemu što ima veze s kompjuterima nikada nije vidjela moje stranice, pročitala neki moj tekst ili pak poslušala neku moju - noviju pjesmu? Ne! To nije moguće! Radi se o nečem drugom o čemu sam već nešto napisao u prošlim zapisima kada sam pokušao shvatiti - USKRS! No, kako je za mene danas neobično važno pokušati razumjeti takvu vrstu ljudi, ovaj ću put poći drugim pravcem! Krenuti ću od prastarih vremena i Knjige (12 malih!) proroka! U 6. glavi knjige proroka Miheja nalazi se odgovor na pitanje: što Bog traži od nas, radi kojeg ja ne mogu razumjeti ljude koji odbijaju - pomirenje! Neki čovjek, dirnut Božjom pritužbom na račun grijeha naroda, pita proroka što da učini, s čime da dođe pred Boga. Čak mu nudi svog prvorođenoga sina kao žrtvu za grijehe. Prorok mu tada odgovara: "Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi" (Mih 6,8). "Objavljeno ti je, čovječe!" Kao da nam Bog želi reći: Moja je volja uvijek u konačnici tvoja svetost, a ona se sastoji u ovome: čini dobro, ljubi i opraštaj braći ljudima, a mene poštuj kao svojeg jedinoga Gospodina i Boga. Nema tu nikakve tajne. Sve što nam je potrebno za spasenje objavljeno nam je. Pravednost i milosrđe prema braći ljudima, smjernost pred Bogom - to je volja Božja. Ako tako činimo, zasigurno smo na pravome putu i tada će nam Bog biti blizu i u svakodnevnim će nas situacijama usmjeriti prema onome što je najbolje za nas. Dok ovako razmišljam pitam se: nisam li možda postao nestrpljiv radi čega ne uspijevam razumjeti zašto moje poruke ne mogu prijeći visoko postavljenu barijeru tuđe osobnosti, no tada se (i opet) pitam, nije li nas sve uništila srdžba koja je prerasla u destruktivnu mržnju, koja djeluje - RAZARAJUĆE? Da! Pitam se i ujedno bojim strašne (moguće) istine! Zar sam im učinio nešto toliko loše što mi nisu u stanju - oprostiti, radi čega se onda, blago rečeno - boje - pomirenja?! Strašni zaključci, nastali na razumijevanju čovjeku objavljene Božje volje (Mihej), ostaju mogući razlog mom bezuspješnom - vapaju! Neka! Neka je i tako, ali što će nam, tada, svima takvo što donijeti? Strašno mi je i pomisliti da bi netko mogao biti sretan kada zna za tuđu muku, bol, potrebu, ...! Takve ljude ja nisam odgojio! Ne! To ja nikada nisam niti želio, niti mogao! Netko drugi im je uništio Boga i izmijenio razumijevanje - USKRSA! A, trebali bi sve razumjeti na drugi način! |
Ovako: "opraštanje i pomirenje je dug proces, slobodan čin CIJELE osobe, to znači srca, uma i volje, čin koji u biti ne isključuje istinu i nije ovisan o priznanju, koji ne traži bezuvjetno identično shvaćanje, koji ne znači zaboraviti, koji ne briše nepravdu, koji nije provokacija, nego vjera u novi početak u kojem je pravda sjeme, a mir plod toga procesa! Takvo opraštanje je najbolja "osveta" koju se može zaželjeti ljudima u ovom našem vremenu i prostoru!" (G.K.) Ovako shvaćeno opraštanje i pomirenje je spasonosni, religiozni i nadnaravni čin, a ne samo psihološki čin oslobođenja i rasterećenja savjesti, kojeg uz to - treba učiti i NAUČITI! Negdje sam pročitao kako nam "Bog stavlja opraštanje i pomirenje kao vjerničku i ljudsku - dužnost!". Vjernici! Jeste li razumjeli moju današnju poruku i ovaj moj mali duhovni - kutak? Jeste, no strašno vam je teško nadvladati samoga sebe? Odlučio sam biti strpljiv i sačekati vas - koliko budem živ, ako treba! Oprost i pomirenje nemaju nikakvih alternativa, jer nas samo oni vode k Bogu i Uskrsu! A, sada malo o današnjem danu! Po običaju bilo je tu svega i svakakvih tema! Ipak, izdvojio bi ugodan telefonski razgovor s prijateljem P. koji me je nazvao iz susjedne "dežele"! Rekao mi je kako će za 1. svibanj s prijateljem, "tandemom", poći u Rovinj, do Brijuna i u đir po Istri! Šteta, jer nadao sam se da će doći na Rab gdje bi mu se mogao pridružiti, pošto u Kamporu imam osiguran smještaj! Šteta P., no možda se ipak vidimo! Volio bi s vama poći do Brijuna koje nikad nisam posjetio! Naravno, popričali smo o mom "putešestviju" i prijetnji koja mi, kao Damoklov mač i nadalje - visi nad glavom (umom!)! "Bit će dobro", poručio me je i rekao kako ne vjeruje da će mi "bivša" namjestiti novi - progon! Rekao si tako, dragi prijatelju i to iz tvog čistog srca, ali ...? Zar mi nisi rekao kako si baš njoj, na njen MBT, SMS-om poslao uskrsnu čestitku na koju nisi dobio - povrat! Razmisli zato! Samo zato, jer si mi prijatelj i jer si ostao uz mene u najtežim trenutcima mog života - više nisi - i njen prijatelj! Kazujem to, jer je to tako! Sve što ima veze samnom, mrsko je i teško prihvatljivo posrnulom umu i teško uništenoj duši moje - pokore! Zato, ja baš i nisam neki optimist, ali sam zato odlučan na sve odgovoriti "stepinčevski", s malo riječi i jasnom porukom: APAGE SATANAS, koja će biti moja jedina "obrana" od narastajućeg zla i užasnog progona! No, ne zaboravi, moj dragi prijatelju, i tada - DA, I TADA - sve ću im (i naravno, njoj) OPROSTITI, i onda, ukoliko ostanem čitav - ponuditi im svima - POMIRENJE! Za mene više nema nikakvih nedoumica, kada je u pitanju krhka čovjekova osoba, puna slabosti i daleka od etike, morala i onda - samoga Boga! Takvi su moja jedina briga i jedini na ovom svijetu kojima želim da osjete moćne trenutke pročišćenja uma i duše, ukratko - da dožive - METANOJU! Skratiti ću, jer odoh leći! Sutra, rano ujutro idem do Zagreba! Laku noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 21.travnja 2009. -
Zagreb, IZGUBLJENI LJUDI i Vi! Bio sam u Zagrebu! Srećom, ovaj put nisu me odveli na silu i vezanog lisicama! Nisam niti završio u zatvorskoj ludnici! Ovaj put bio sam s normalnim ljudima, daleko od "nasmiješene struke" (psihijatar H. iz Vrapča!) i poslovno - u jednom hrvatskom ministarstvu! Ipak, ma koliko bilo događanja u svezi s ovim posjetom glavnom gradu, neću pisati o tome! Od svih događanja poslužiti ću se sa činjenicom da smo, nakon obavljenih razgovora i dogovorenih poslova, imali dovoljno vremena poći do "bana" i svratiti u kavanu na kavu i kasnije u restoran Baltazar, na ručak! Ne, nije bitan ručak, iako bi ga mogao pohvaliti! Bitna je kavana! Zapravo, bitne su dvije kavane: kavana Dubrovnik i Mala Kavana! Obje su smještene na Trgu bana Jelačića! Najprije smo pokušali (bilo nas je petero!) naći mjesto u kavani Dubrovnik, no kako je sve bilo popunjeno, nakon kraćeg zadržavanja i čekanja na stol, preselili smo se u Malu kavanu i tamo jedva našli mjesto! Kratka šetnja i viđeno na "placu" i u kavanama, obuzelo je moj um, radi čega sam počeo razmišljati o životu na moj, danas, uobičajen način! Moju pažnju ovaj put nisu privukli tramvaji, gužva, kiša ili pak veliki broj "žurećih" ljudi! Uočio sam puno, točnije PREVIŠE, starijih ljudi, najčešće samaca, koji su izgledali nekako - IZGUBLJENO! Svejedno je pritom jesu li bili sjedili za stolom u kavani, pijuckali svoju kavicu i čitali novine ili su bili u pokretu, noseći pritom zavežljaj namirnica i držeći kišobran u ruci! Te ljude, lako je bilo uočiti, jer je njihov ukupan stav odavao - IZGUBLJENOST! Ova teška i turobna slika čovjeka izgledala mi je kao moj sadašnji i poživim li, budući život nekog napuštenog i odbačenog starca, kojih je, rekoh - danas bilo PREVIŠE! Žalostan život, odnosno životna "sudbina" tih ljudi bez osmjeha, izgubljenog pogleda i sivih lica natjerali su me u razmišljanja koja upravo slažem u današnji zapis! Radi viđenoga nisam bio žalostan, niti me je to bacilo u "bed", ali sam u njima osjetio svu nepravdu i nedaće kroz koje takvi ljudi prolaze! Siguran sam da su mnogi od tih IZGUBLJENIH LJUDI nekad imali svoju obitelj i nekog u koga su bezgranično vjerovali, ... u kog su se uzdali i u kog su vjerovali da će im pružiti samo malo pažnje u danima njihove starosti! Da, čitaoče! Siguran sam da su vjerovali u čovjeka! Sada, kada su doživjeli ljudsku odbačenost, vjeruju li ikom, ičem? Vjeruju li uopće u Boga? Postavljaju li si pitanja o svrsi života, sudbini, nekoj svojoj najdražoj djeci, unucima, izgubljenoj ljubavi, ...? Jesu li udovci i udovice, rastavljeni ili stari "dečki i cure"? Ma, svejedno je tko su - čitaoče! Svejedno je što ih je zadesilo i radi čega su postali tako usamljeni! Svejedno je svakom živom, koji su ih je danas susreli, što i kako oni žive! Okrutno vrijeme lažnih OLTARA i lažnih Bogova - ne mari za njih! Učinilo mi se kao da i sami, još dok ispijaju jutarnju kavu, snivaju trenutak sjedinjenja s Bogom, koji ih jedini razumije i koji je jedini s njima - sve do njihova kraja! Žalosno! |
I, tužno! Promatrajući te BLIJEDE SJENE poželio sam imati čarobni štapić i svu moć ovoga svijeta, kako bi im na njihova lica vratio - osmjeh, a u srca - nadu! Znam kako tim ljudima ovo, možda beskorisno, razmišljanje i moja glupa želja neće nimalo pomoći! Neka! Ali, ja ne mogu drugačije! Strašna sudbina koju mi namjestiše progonitelji, promijenila me je! Idući iznad samog ruba ponora pakla, prije nego me pokušaju ugurati u ništavilo njihovog poimanja čovjeka - progledao sam nekim drugim očima! Vizura svijeta u kom sam nekad znao uočavati neprijateljstva i razdore u tuđim obiteljima, sada, kada sam i sam postao mrzak i omražen mojem "plemenu", jer o meni misle najgore, drugačija je! Opaki je zavladao ovim vremenom u kom se ide toliko daleko da se, radi postizanja vlastitog interesa, više ne preza ni pred čime! Nema više dužnog poštovanja SVAKE osobe! Veliki (in Vivo) eksperiment MATERJALIZMA nadvladao je sve etičke norme, a pljačka i progon, gotovo na razini genocida i diskriminacije - ustoličeni u nekakvim izvrnutim - PRAVIMA (no to su SAMO ljudski zakoni!) - prijete svakom! IZGUBLJENI LJUDI, kojima danas i sam pripadam, na taj način postaju mučenici ovog vremena! Ta tko danas mari za njih? Primjećuje li itko tko je kroz materijalno dosegao, trenutni, ali možda već sutra izgubljeni - mir - te nesretne BOŽJE ljude! Ne! Žurba, kojom čovjek mog vremena sve brže tone u tamu nastranih "vrijednosti" ne ostavlja prostor - za čovjeka! Čovjek osjećaja, istine, željan pravde, iskren, čovjeku sklon, milosrdan i spreman na sebedarje danas je - LUĐAK! Reći će mu to "stručnjaci" (psihijatri) kojima će ga bez imalo (trenutne!) grižnje savjesti isporučiti čak i njegovi bližnji! Tako je to! Ali, jednom, kada se "kockice" ovog prolaznog života i očajnog odnosa prema tuđoj OSOBNOSTI počnu slagati u konačnost, izraženu kroz bolest, patnju i bol - potisnuta svijest - isplivati će, makar samo tada, još jednom do površine i Njegova svjetla, kako bi pokušala udahnuti, po zadnji put - riječ ili makar samo blagi pogled - milosrdnog oprosta! No, pitanje je hoće li tvoj, moj i njihov - IZGUBLJENI ČOVJEK- tada još postojati, biti blizu nas i dovoljno pribran, kako bi nam olakšao - DUŠU? Ne bojim se ove vizije, koja je sama ISTINA, jer ipak sam nastojao biti i bio milosrdan i - uglavnom - dobar! Ono malo neprijateljstava koji su posljedica uskraćivanja mojih prava ne mogu zaboraviti niti lako popraviti, ali mogu oprostiti i zamoliti za oprost! (nisam li 2.veljače na sudu svima rekao - HVALA VAM!) Na moju nesreću, taj svijet kojem uporno šaljem poruke dobra ništa ne razumije, još manje prihvaća i na sve reagira - SEBI VAŽNO i s pozicije MOĆI! Ma kakva moć, sude, tužiteljice, "struko", obitelji? Što će te time doseći osim što će te još jednom - potvrditi prisutnost zla na ovoj zemlji! Pogledajte oko sebe, ili bolje - otiđite do dječje bolnice, pa onda na odjel za rak i - AKO VAM MAKAR SAMO TADA NE PRORADE UM, SRCE I DUŠA, a oči vam ne zasuze - vi ste stvarno - NITKO! Reći ću kako sam ipak sretan, a za vas LUD, jer moje oči zasuze i radi puno manje, čak nevidljive - ljudske patnje! Tada, pišem - OVAKO! Laku noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 22.travnja 2009. -
RALJE I NASTAVAK PROGONA! SLABO MI JE! Danas sam, za razliku od uobičajenog tjednog rasporeda bio u Brezama! Išao sam do pilane kako bi se s vlasnicima pilane dogovorio o daljnjem tijeku radnji koje treba učiniti za dovršenje izrade jedne ponude i kako bi obračunao plaće radnika! Lijep dan i ugodna atmosfera u krugu pilane i ovaj su me put razveselili! Nakon marende-ručka i nešto poslova krenuo sam put Lukova! Ovaj put telefonom sam provjerio dali je moj prijatelj I., u Lukovu! "Tu sam!", reče mi pa sam krenuo k njemu i njegovoj supruzi u posjetu! Prije toga otišao sam kupiti dva sira, "škripavca" koje sam naumio pokloniti dragim prijateljima I. i F.! U Lukovu sam bio skoro dva sata vremena, napričao se s I. i njegovom M. i onda krenuo kući! Slutnja, koja mi nije dala mira, obistinila se je! Na vratima kuće dočekao me je - SUDSKI POZIV! Mira mi dajte, a ne sudskih progona, progonitelji moji! Nevjerojatna sudbina progonjenog, protjeranog i pokradenog čovjeka, kojem su oteli djecu - moja teška psihološka drama - nastavlja se! Ta što želite, osim mog konačnog stradanja - "PRAVEDNICI"! Reći ću, mada to neće zvučati kršćanski, dakle onako kako nastojim živjeti i biti - SAM VAS JE VRAG POSLAO NA MOJA VRATA! Ogorčen sam, čak i na sebe, jer sam mojom dobrotom i naivnošću uletio u šake PSIHIJATARA i krvožedni mlin - bivše supruge! Volio bi kada bi ovo pročitali oni kojima sam sve što danas pišem - namijenio! Neću više kalkulirati s imenima, funkcijama i bilo čime što bi me moglo odvesti u nove tužbe! Sve ću, preživim li danas, jer trenutno mi je jako slabo - objaviti sutra! JADNI ste N., psihijatru H., vještakinjo R. i suče koji ćeš se pojaviti u ovom strašnom progonu i pokušati mi namjestiti LUDNICU, jer ćeš uvažiti "mišljenje" psihijatra kojem još uvijek "nije jasna moja psihopatologija, radi čega me treba utamničiti na odjelu ludnice"! Teška iscrpljujuća bitka u kojoj nastupam gotovo sam trebala bi "zakucati" moju sudbinu i potvrditi NASTRANE psihijatrijske metode i fašističko postupanje s mojim umom! Teške riječi? Ne, posjetitelju mojih stranica - OVO JE GOLA ISTINA! Moj konačni pad, kog s jednakom nestrpljivošću priželjkuju "struka" (psihijatri), lopovi i progonitelji oca te (nekad) supruga i pravosudni sustav, moguće je predvidjeti, no obećajem vam - sve napisano odaslati ću na puno adresa i ujedno pokušati iskoristiti vezu s kojom sam već prije mogao biti na TV-u! (u vremenu, sada propalog progona nuđeno mi je da se pojavim u emisiji - PROTIV psihijatara!). Ne uspijem li animirati javnost i medije za ovaj neljudski pokušaj mrvljenja mog uma, morati ću odustati - od sebe, jer će po tko zna koji put u povijesti čovječanstva - zlo biti na "svome"! Budite prozvani, ono što ste, no ovaj put dočekat će vas - moja odlučnost, koja ne želi više NIKADA PROBATI PREŽIVLJENO NASILJE SVETOŠIMUNSKE LUDNICE I "LIJEČNIKA" PSIHIJATRIJSKE USTANOVE U VRAPČU! Ne, samozvani "bogovi"! Jednom sam, na prepad uhvaćen, probao sva zla vašeg "liječenja" i zato si drugi put ne želim priuštiti taj - "luksuz"! Ma što vi zaključili iz ovako napisanog na ovim stranicama ostajete što ste - progonitelji i diskriminatori čovjeka! |
Nisam u stanju više pisati, jer mi je prilično slabo i zato sada (20.00 sati!) ovo prekidam, odlazim u krevet i pojma nemam kako ću završiti!
Možda je svemu stigao kraj, jer srce mi o ovom trenutku jako loše radi! Ne napišem li više ništa, jedno je sigurno - sve sam vas volio i zato vas molim za oprost! Pozdravljam vas i očekujem, ukoliko loše završim da me pokopate na zajedničkom groblju, bez prisustva bilo koga od mojih progonitelja! Vaš, Tomislav 23.travnja 2009., 9.30 sati! Dio današnjeg zapisa nastaviti ću na već jučer napisano, jer sadržajno, sve je u najužoj vezi! Kao što se iz dosada navedenog može vidjeti - JOŠ SAM ŽIV! Proživio sam jednu strašnu noć, no u svemu tome ima i dobrog: NISAM SE UPLAŠIO SMRTI KOJA MI JE BILA TAKO BLIZU! Moram reći kako mi je svemu "pomogla" odsutnost svijesti (nesvijest ili samo san?) i kako sam samo prvih sat vremena prolazio zimicu, drhtavicu, "uljuljanost", toplinu u grudnom košu, mučninu i oštru bol u predjelu žuči! (Nakon toga više se ničeg ne sjećam!) Prema pozivima na MBT-u shvatio sam kako su me nazvala dva prijatelja, s kojima sam jutros obavio razgovor i koji su mi rekli kako su slutili da mi se nešto desilo, jer se nisam javljao na pozive! Sada sam dobro! Krevet je potpuno mokar tako da moram promijeniti svu posteljinu! Kada sam otišao do WC-a shvatio sam kako od znoja koji me je oblivao cijelu noć - SMRDIM! Naravno, oprao sam se i sada krećem dalje! Idem po ribu za Breze i činiti sve kao da se noćas ništa nije događalo! Ta, pomalo odustajem od sebe i svejedno mi je što će se desiti! Jedino bi želio izbjeći svakog LIJEČNIKA, bolnicu i usluge hitne pomoći! Zato i nisam ništa poduzimao, nikog nisam zvao već sam čekao - mog Isusa! I opet me nije poveo sobom, jer ...? Danas bi trebao saznati hoću li se s ovom pričom o PLJAČKI I PROGONU pojaviti na TV-u! Poživim li, sudjelovanje u emisiji koja razobličava OVE NASTRANOSTI koje mi učine i čine progonitelji - neću odbiti! Kako rekoh, čekam, a onda ću objaviti puna imena i prezimena svih koje bi rado vidio i čuo u toj emisiji! Možda tada kamere snime i javno prikažu MOJU KUĆU i pokažu tako kako priče i laži, kojima je cilj uništiti čovjeka i tako opravdati SEBE - ipak ne vrijede - žrtve čovjekova života! Volio bi da me danas pozovu i kratko mi kažu kako -"imam" emisiju! Dosta je nasilnog fašizma psihijatrije i nasilja neustavnog Zakona! To treba spriječiti i ukazati na pogubnost njihovih postupanja i primjene! A, ti - iz Dramlja, jer si inicijator mog progona i radi koje sam prošao torturu i bio maltretiran kao stoka, imat ćeš tada priliku reći kako je tvoj (bivši) suprug - LUĐAK! Hoćeš li reći tada kako svaki dan naričeš ispred oltara, moliš svog Boga i kako si me, valjda - radi tvoje vjere - POKRALA i ugrozila mi život? Žao mi je reći, ali na ovakvo moje postupanje natjerala su me mnoga nerazumna i neljudska ponašanja prema meni koja su daleko od humanog, a samim time i od Božjeg! Upravo sam preživio još jedan ozbiljan srčani napad što mi kazuje kako prije mog kraja imam još nešto za reći! |
|
A.D. / 23.travnja 2009. -
NASTAVAK na zapis od 22./23. travnja! Odakle krenuti u opisivanju današnjeg dana, nakon teške i meni potpuno NEJASNE - noći? Možda od činjenice kako su mi PETOGODIŠNJI (dobro ste pročitali!) pritisci, progoni, pljačka moga, maltretiranja policije, psihijatara, pritvaranja, nasilno tretiranje "lijekovima", istjerivanje iz moje kuće, tužbe, bolnice i još puno, puno ... toga - jučer, u obliku novog poziva za sudsku raspravu - servirali SMRT, ali koja me je ipak mimoišla! Dok ovo pišem i razmišljam o jučerašnjoj večeri i prošloj noći, ne uspijevam shvatiti i povezati sve događaje u vremenu od početka srčanog napada do jutra, u kom sam se probudio sav mokar i smrdljiv od znoja koji me je oblio! Još jedna teško razumljiva i nevjerojatna "epizoda" mog života ostat će mi zauvijek nepoznanica! A, bilo mi je toliko loše da sam u vremenu svjesnosti (ponekad, između 20,30 - 24,00 sati), čvrsto držeći u ruci krunicu odbijao svaku pomisao o traženju ikakve i ičije pomoći, ali i da sam poželio biti Pavao na putu za Damask - kako bi konačno susreo Isusa! Baš tako! U trenutcima svijesti sve što mi je padalo na pamet bila je želja da sve završi i da Ga konačno sretnem! Nije se tako desilo, ali moja želja, koju su tako snažno naglasile proživljene patnje i evidentna odbačenost od strane mog "plemena" podarila mi je jučer izuzetnu strpljivost i lišila me svakog straha od - smrti! Netko će reći kako mi je bilo svejedno, jer LUD sam i prema kriteriju današnjeg razmišljanja i strahu od smrti - bolestan čovjek! Ne, dragi čitatelju! Ništa nije bilo ludo i bolesno u mom jučerašnjem "doživljaju"! Prošao sam još jedan "test" u kom sam se odredio za Boga i ostao živ, jer su i ovu "priliku", da se iskažu kao božji i humani ljudi - propustili, egoizmom, (nepovratno ?) uništeni umovi i duše! Neću još dugo živjeti, jer ipak sam samo, i to jako narušena zdravlja - običan čovjek, ali ću baš zato, u ovom kratkom ostatku mog zemaljskog života nastojati činiti dobro i boriti se, osobnom žrtvom, za spas, ali i protiv nepoštenih radnji tako očajnih - duša! Nakupilo mi se nekih poslova koje moram učiniti za moje podupiratelje radi čega ne stižem učiniti sve kako sam naumio, no - (U)ČINITI ĆU (to)! Objava punih imena, prezimena, zvanja, adresa i rodbinskih poveznica koju sam jutros najavio, određena je mojim eventualnim sudjelovanjem u jednoj emisiji na TV-u, odakle su mi danas javili kako ćemo se sutra čuti (na tel. Pilane!) i onda (možda?) dogovoriti nastup! Tada više neću moći "igrati" u rukavicama! Kada malo bolje razmislim možda je tako i najbolje! Ta koga da štitim, a - i zašto? Oduzeli su mi sve, uništili mi život, popljuvali i Boga (Emanuel!) i čovjeka u meni, uskratili mi biti dida, ...! Nema tu ljudi koje bi trebalo štititi! Nestručna i LAŽNA sudska vještakinja, nasmiješeni psihijatar, očajni zahtjev tužiteljice kojoj će moje osobno stradanje postati njen i svih njenih vječni - križ, uz još mnoge druge osobe koje su pokušale uništiti moj um - nisu nego za - javni nastup! Moram reći kako me UŽASAVA I STRAŠNO VRIJEĐA njihova navodna "VIDOVITOST" i na tome sazdana "ISTINA"! |
Žalim te samozvane "bogove", najobičnije farizeje - današnjice! i razmišljam kako i nisu ništa NOVO, što već odavno nije - viđeno!
Srećom, oni NISU svijet i jedina vrsta (jadnih) ljudi! Žive na tuđoj "grbači" i dobro uhlebljeni, ali samo do - svoje konačnosti! Razumiju li to? Ne! Baš zato teško će proživjeti osobno SUOČENJE s ovozemaljskim krajem! Ne "izvrnu" li se iznenada, njihov će im kraj biti sama "kuknjava" i plač! I neće moći drugačije! Neće moći mirno leći u svoj krevet i onda moliti Boga da ih primi u svoje Kraljevstvo! Oni, to ne znaju! Jučer sam opet shvatio koliko sam Bogu drag i važan i da mi je zato podario samoću u muci, kako bi se nakon tog iskustva probudio još svjesniji zla, koje svojim podanicima na zemlji nudi i daje ovozemaljske čari, same pogrješno shvaćene "vrijednosti" života! Opljačkano, na progonu nevinih dosegnuto, u muci i strahu žrtve - IŽIVLJENO - osuđeno je na propast! Kada? Prolistajte Knjigu mudraca i - saznati će te! Požurite to učiniti, jer možda tada ipak shvatite - život na zemlji (nema veze s Darwinom!) i neotuđivo pravo svakog živog čovjeka: na život, dostojanstvo života, svojinu i na jednakost! OK? Neću više o "NJIMA", jer sve će stići na red pa i "oni" - sami "sebi"! Razumio sam jutros kako sam miljenik Boga i kako se nemam radi čega brinuti i bojati! Ružan "doživljaj" prošlog dana i noći nije me uplašio, tako da sam danas učinio sve što sam imao u planu! Istina, još nisam napisao tužbe protiv vještakinje, pravosuđa RH i bolnice u Vrapču, što ću učiniti preko vikenda, ali sam zato bio u Crikvenici, kupio i očistio ribu za sutrašnju marendu-ručak u Brezama, ručao svježe inćune i nakon toga bio u Rijeci (ovaj put neću reći razlog, jer je prilično osobne naravi!)! Sve u svemu, zadovoljan sam svime što sam učinio i proživio! Nisam rekao, ali to moram istaknuti, kako me je neobično jak znoj protekle noći "natjerao" da prozračim krevet (madrac) i promijenim svu posteljinu! Učinio sam i to i zato ću noćas spavati na čistoj i mirišljavoj posteljini! Nisam li ipak, nakon svega - zaslužio taj mali dar - Boga! Laku noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 24.travnja 2009. -
NIJE KRATKO! O "pravu" na tuđe?! Možda ću samo kratko o današnjem danu! Razlog? Pa i opet mi nije dobro (21 sat) i pitam se neće li mi biti i gore? No, pustimo to! Jednom se mora ovom svijetu reći: zbogom! Kao i obično petkom, bio sam u Brezama! Neću ponavljati već puno puta rečeno! Tamo mi je lijepo, a ljudi koje srećem ispunjavaju me pozitivnim osjećajima! Zato se i trudim učiniti sve što mogu i dati sve od sebe kako bi mojim radom i nekakvim znanjem pomogao tim divnim ljudima! Danas smo učinili puno posla pa vjerujem kako ću moj dio jednog manjeg "elaborata", ne desi li mi se - kraj - završiti do ponedjeljka! Nazvali su me i s TV-a radi dogovora o mojem sudjelovanju u TV emisiji! Za sada znam kako im se tema i događanja, o kojima još od mog progona i zatvaranja u svetošimunsku ludnicu puno znadu, čini dobrom i kako ćemo vjerojatno sve dogovoriti slijedeći tjedan! Do tada (ili do mog kraja!) imena i moji pozivi za sudjelovanje u "mojoj" emisiji upućeni ljudima koji su mi zadnjih pet godina života pretvorili u pakao ostati će neobjavljeni. Kad razmislim o tome kako u takvim emisijama kamere "šeću" po raznim lokacijama na kojima prikupljaju različite iskaze i izjave - protrnem! Znam da će morati doći do moje kuće i onda pozvoniti na zvono pored meni trajno zatvorenih vrata! Hoće li im netko otvoriti? Kako će im "novi vlasnici" objasniti način na koji su "došli" u posjed moje kuće? A, oni su ("vlasnici") - tako se predstavljaju, vjernici u jednoga i jedinoga, MILOSRDNA I DOBRA - Boga! Strašna premisa tjera me da pomislim kako bi možda ipak bilo najbolje - prije te emisije - umrijeti! Tada bi ovaj "kažin", pun jada i obmana, nehumanih postupaka, maltretiranja i nasilja, bar što se mene tiče - postao ništavilo - prema kojem će nam mjesto u koloni na putu za raj - odrediti Bog! Neobični zaključak baš i nije daleko od mogućeg i vjerojatnog! Dokaz za to su od nedavno prisutni, moji učestali problemi sa srcem! No, možda se sve promijeni i onda još jednom izniknem iz "pepela"? Ali, čemu to? Čemu mi Dobri daje tolike milosti i zašto me uopće održava na životu? Umoran sam, onako ljudski, i k tome postupcima mojih najdražih za koje sam oduvijek i zauvijek spremno činio sve što sam mogao - poražena uma! Nikada, da živim i milijun godina ne bi mogao shvatiti jad i bijedu čina odbacivanja bližnjeg! Moj um to ne može! Zapravo, može li to bilo koji - božji - um? Ne može i ne smije! Ova istina čini me jako - umornim! Nemogućnost razumijevanja ljudi koji tako olako uništavaju život svojih bližnjih, koji mi brane biti "dida", težak je NAPOR za moje moždane vijuge! Ne pomaže mi tu niti "ponor sinapsi" (pokušajte sada to shvatiti!), mjesto u kom nam, prije naše konačne i izvršne odluke, veza s transcedentalnim, zapravo sam Bog, "ubacuje" ponuđeni korektiv za našu, moguću lošu - nakanu! Zašto ste odabrali olako zaobići ovu istinu i "đavolskim kratkospojnikom" premostiti korektivni ponor i tako ZAOBIĆI SAVJEST? Ogromna greška vratit će vam "milo za drago", jer "kamen kojim ste me kamenovali", dok je Isus na pijesku zapisivao i vaše grijehe ima putanju - bumeranga! No, ne bojte se! Moje stradanje će zauvijek kao i ja, dok hodam ovom zemljom - čuvati mog nikad viđenog i u ruke primljenog Anđelića, moju malu R.! |
Skrili ste je od mene, radi meni nejasnih pobuda i razloga, no ja sam svakog časa, od dana kada sam saznao njeno neobično i jako lijepo ime i kada sam vidio na slikama njen bezgrješni lik i te predivne velike i bistre oči - s njom! Nju mi nitko pa tako niti moja smrt nikada neće moći oteti!
Samo radi nje pošao sam na dalek put na kom sam tada (pokraj kapelice sv. Luke!) spoznao ovo što sam doživio i što živim! No, nije mi žao! Dobio sam NJU! Žalim samo zato, jer se ne mogu otarasiti očajnih ljudskih duša i strašnih zakona! Reći ću i ovo, ma što tko mislio, jer vrijeme mi ionako ubrzano ističe: pokret glavom Raspetoga na križu s desne strane glavnog oltara u hvarskoj katedrali koji mi je trebao biti znak da se pripremim za sve loše što će mi učiniti MOJ čovjek, tek danas razumijem i zato sam - sretan! Bila je to, ono što On i jest - ISTINA! Eto, konačno i za vas "struko" nečeg čime će te "dokazati" moju "šizofrenost", "organicitet", "ludilo"! Jednom sam napisao kako bi da se danas pojavi među ljudima Isus - završio u ludnici! Da, nevoljnici - jer (od pamtivijeka) izdali ste Boga kada ste odlučili uništavati - čovjeka, narode, tuđu osobnost, um, volju, slobodu, misao, vjeru, ... i činiti još previše toga što vam je postalo - ZLATNO tele! Ma neka mi je na smrt loše (možda to i želim?!), ali jedno sam siguran, svako će zlo pa tako i ono koje živi i u mojoj slobodnoj volji, smrću našeg "bidnog tila" - ZAUVIJEK NESTATI! A, vi, koji se nađoste u ovom mom zapisu - što vi mislite: kojim će putem poći i kamo će završiti duše koje su izdale - bližnjeg, potrebitog, sirotinju, gladne i bolesne, ..., samoga Boga? Ne bojte se! Bit ćemo zajedno, jer Isus nas sve otkupi, što vi, radi nevjere ili vaše oholosti ne shvatiste! Rekoh: ne bojte se! Pripremiti ću za vas, makar se možda jednom i našao u "mojoj" TV emisiji na suprotnoj strani od vas, DIVNE ZELENE LIVADE APSOLUTNO ČUJNE TIŠINE! Ne razumijete što sam opisujući (atributirajući) ZELENE LIVADE želio reći? Shvatiti će te ovo u vašem zadnjem času kada će se zauvijek prekinuti poveznica duše s umom i tijelom - vašim! Ni ovo ne razumjeste? Tada vam nemam više što reći, jer je očito kako nikada, na ovoj našoj zemlji, niste upoznali Boga! Žalosno, jer posvuda je! Tik do vas! U vama! (O, Emanuele, prosvijetli te duše i otmi ih zaboravu!) Prije nego zaključim moram još nešto reći! Borba za Istinu, pravdu i protiv svakog nasilja i zla nije BEZBOŠTVO, radi čega mi nitko nema pravo pričati kako sam maloprije lijepo (da li?) pisao o našem Bogu i vjeri, a onda, gotovo istovremeno isukao "križarski mač"! Ne! Nije mi namjera pokrštavati i boriti se prosipanjem tuđe krvi za Boga, ali mi je (i opet: poživim li!) nakana ukazati na STRAŠNE ČINE I POSLJEDICE OPASNIH ZABLUDA O PRAVU NA TUĐE, što se pokušava opravdati čak i tuđom - mukom i patnjom! To kod Njega ne postoji i zato je jasno kako će moju malu R., zauvijek čuvati moji padovi pod križem, ali da vas, koji ste svjesni nedjela i koji sve činite radi oholosti i egoizama - kroz život vodi i zlorabi - nečisti! Kada mu više ne budete važni učiniti će jedino njemu bitno: strovalit će vas u ponor mraka i svakojakih patnji i muka! Neće to biti nikakva "osveta" Boga, jer Bog je dobar i on ne kažnjava! Zli, koji je stalno prisutan u nama, kada posrnete - biti će vaš - zemaljski sudac, patnja, bolest, STRAH, psihijatar, "lijek", operacijski nož, kemoterapija, ...! Kako moja želja za razumnim odnosom sa svima vama koji mi (u)činite muku ne "prolazi", zanemariti ću vas - progonitelji moji - i zamoliti Dobrog, jer istinski sam umoran i jer mi je sve ovo što proživljavam dosadilo: molim Te smiluj se Dobri ovom "razbojniku s desna" i povedi me k Tebi! Laku noć! (ulazna vrata više ne zaključavam kako bi mogli lako do mene odem li!) |
|
A.D. / 25.travnja 2009. -
Âποκάλυψις (Apokálypsis) - OTKRIVENJE! Danas sam učinio veliku pogrješku! U popodnevnim satima, točnije predvečer otišao sam, "potjeran" željom da prošećem crikveničkom "balustradom" i da onda (možda) na nekom od mjesta za igru djece vidim moju malu R. - u Crikvenicu! I vidio sam! I osjetio! Da! Osjetio sam mrak "jahača apokalipse", koji su bezobzirno i nadasve žalosno prošli pored svog oca kao pored mrtva kamena! I vidio sam - "sjaj" njihova novog, skupog bijelog automobila reg. oznaka RI-511 RP (moja mala R.?) i tada shvatio - Ivanovo Otkrivenje i njegove vizije opisane u apokaliptičnoj književnoj vrsti koja se prema tumačenju nadovezuje na - proročku književnost (Ezekiel, Daniel i Zaharija!). Strašna je Ivanova apokalipsa i k tome puna poruka! Kao i druga evanđelja započinje opisom apsolutne moći Boga (Otk 4) iza čega se nastavlja na ljudsku sudbinu Krista i Njemu dat nalog za UNIŠTENJE PROGONITELJA! (Voah!) Strašno! No, kako sam prije neki dan napisao, komentirajući vjerske sadržaje - ne bojte se - PROGONITELJI! I nakon stotine (točnije onoliko koliko uspijete dok sam živ) okrenutih mi leđa, neće vas, osim ovozemaljske, zadesiti - sudbina Ivanovih viđenja (ratovi, glad, bolesti ... - Otk 6))! Ta, ma kakvi bili - ipak ste vjernici, koji će tek u Nebu ostvariti pravu pobjedu (Otk 7), jer Bog vas ne želi uništiti! On vas strpljivo i stalno, nekad prema svemu što živite i onom što ČINITE (i danas učiniste!) - samo opominje i gotovo moli da se OBRATITE (Otk 8-9). Ova se Božja nakana i ŽELJA nastavlja kroz slijedeća poglavlja Otkrivenja, sve do Otk 17, kada IPAK, grešnici bivaju KAŽNJENI! Tu tužnu "sudbinu" predstavljenu kroz razoreni Babilon (Otk 18) nadvladati će pjesma OTKUPLJENIH PRAVEDNIKA (Otk 19, 1-10), nakon čega u Apokalipsi sve biva više puta ponovljeno i onda predstavljeno u KONAČNOM UNIŠTENJU SOTONE (Otk 20) i KRAJU ZLA - čime započinje BESKONAČNO i savršeno kraljevstvo nebesko! Smrt biva uništena i tada smo, u Božjem kraljevstvu, opet zajedno - i ja (prognan) i vi - iz bijele "limuzine", koji danas bešćutno prođoste pored svog oca, zatirući (ali bezuspješno!) Boga u nama! Viđenja Ivanova, odavno su istinita i svakodnevno se potvrđuju! Trebam li vam reći što nam Otkrivenje poručuje? Reći ću, jer u meni još uvijek, iako sam jako blizu kraju - ima nade: Bog je tu, do nas i u nama u sve vrijeme i u svim kušnjama, poteškoćama i PROGNANSTVIMA, radi čega se ne bojim, ali i jer znam da će zlo biti pobijeđeno, što će i meni i vama (ipak!) osigurati mjesto u nebeskom kraljevstvu vječnog života (Novi Jeruzalem!)! Kada ovako razmišljam, lakše mi je prihvatiti danas viđenu i doživljenu - APOKLIPSU - LJUDSKOG UMA! Opisi kataklizme i stradanja u Otkrivenju ne moraju nužno biti sveopćeg, zemaljskog karaktera! Ne! Svaki je čovjek dio mnogo veće, beskonačne i božanske UKUPNOSTI pa je samim time jasno kako je svaka pojedinačna KATAKLIZMA, svake osobe, u što ubrajam i sebe i mojih zadnjih pet godina života - dio OTKRIVENJA! A, vi - prođoste, a ne osvrnuste se! Hrabro? Ne! Žalosno! |
Mislio sam ovdje završiti i, jer i danas osjećam pritisak teških i ružnih spoznaja o ljudskoj sudbini - otići leći, no naišao sam na jedan interesantan članak kojeg "poklanjam" - NJOJ - u sjećanje na - LJUDSKU BIJEDU!
"dugogodišnji" ljubimac N., kojem ona nije mogla oprostiti njegovu navodnu - nevjeru, po čijem je životu rovarila i kome je kopala - raku - živ je i zdrav i - na svom "radnom" mjestu! Piše knjige, daje intervjue, živi svećenički i - kada bi znao kako smo i ona i ja prošli - vjerojatno bi za NAS i zaplakao! (Tko pod drugim jamu kopa ...!) Pročitaj "pravednice"! Možda me prestaneš KAMENOVATI i mojim sinovima tada objasniš da sam im - otac! Kako rekoh, on traje - ali smo MI, radi tvojih gluposti - NESTALI! Nauči nešto o Uskrsu: http://www.kriz-zivota.com/interview/4326/don_anton_suljic_uskrsna_vjera_je_ zahtjevna/ Laku noć! Hvala Ti, Dobri, jer NIKAD nisam projurio pored nesretna i potrebita čovjeka! |
|
A.D. / 26.travnja 2009. -
MIR I ZELENE BOJE LIVADA! Treća nedjelja po Uskrsu! Isus u društvu apostola (ne kazuje se kojih) koji sumnjaju u njega! Mora im pokazati kako tijelo nije fikcija i onda, pita ih nešto za jelo! Daju mu ribu! Riba! Moj horoskopski znak (inače to mi nimalo ne znači osim zgodne podudarnosti i "moderne" igrice!), prema kojem me je, dok sam bio dijete moja pok. mama zvala - RIBICE, ipak je poseban! Riba! Znak kršćana! Volim ribe! Na sve načine! Do prošlog ljeta uživao sam u ribolovu, no danas mi se čini kako sam od tog "gušta" jako daleko! Okrutnost života koji mi ostavi još jako malo zadovoljstava, učinila je i tu svoje! Učestali problemi sa zdravljem (srce) ne dopuštaju mi više odlaske do divljih, kamenitih obala Velebita i uživanja u miru i blizini čistog mora i ribolovu! Ma, neka! Teško se mirim s tom činjenicom, ali i to je samo - jedan mali križić! Srećom, dok sam u stolici, ispred računala, kada se osjećam dobro - još uvijek mogu, želim i hoću - svirati i stvarati moje pjesme! Eto, za to malo zadovoljstvo ne treba mi puno, a i samo skladanje ne iziskuje neki veći tjelesni napor! Podstrek za nastavak mog stvaranja skladbi našao sam u razmišljanju jednog VJERNIKA (iz Poreča), koji je na moj osvrt u svezi duhovne (kršćanske) glazbe, kada sam ponudio link na jednu moju pjesmu naveo: "Tomislave, stvarno moram priznati - jesi drugačiji, ali ne samo tekstualno, već i stilom, pjevanjem aranžmanom. Pravo osvježenje i kvaliteta." Trebam li reći kako sam radi ove male pohvale - sretan? Jesam! Sretan sam, jer ima netko kome, makar nešto od moga - vrijedi, nešto znači, ...! Sretan sam i zato, jer sam kod prijatelja J. I M., kod kojih sam danas bio na ručku, pročitao misao vlč. Suca, u kojoj kaže kako je "najveća BOL dočekati starost u samoći i biti sam, živjeti bez onih za koje smo - mi živjeli!". Gruba istina, prava je potvrda sve prisutnije - osamljenosti ljudi ovog vremena! Dok ovako razmišljam pade mi na pamet kako mi je, još dok smo skupa živjeli, jedan od sinova rekao, otprilike ovo: "ma što se buniš! Ta ionako nećeš dugo (mislio je - poživjeti!)"! Tada sam to prešutio i s tugom u srcu shvatio - ISTINU! Na neki način imao je pravo! Mada sam živ, za njega sam, tako mi se čini prema svemu što su mi (ONI) učinili - mrtav! Strašna istina, koju je tako lijepo opisao vlč. Sudac, obraćajući se uzvanicima dobrotvornog koncerta - moja je najveća MUKA! Možda sam baš radi takvih saznanja i tako velike BOLI, o čemu sam pisao prije neki dan (IZGUBLJENI LJUDI!), dohvatio hrabrost i odlučnost da u trenutku svake slabosti i opasnosti po život - ne poduzimam - ništa! Brine me jedino, što u zadnja dva ozbiljna incidenta (srce, nesvjest) nisam vidio i bio na meni dragoj - beskonačnoj zelenoj livadi! Tada, njen predivan mir, kada moj život ovisi o tankoj niti-poveznici duše s umom i tijelom, briše svaku muku! |
Trudim se u razgovoru s prijateljima o ovakvoj i sličnim temama biti što iskreniji i vjerodostojniji i dočarati im razmišljanja i iskustvo blizine smrti, što, uz sav moj trud, mnogi od njih to ne mogu razumjeti!
Ipak, danas sam saznao, kako je moj prijatelj J. imao slično iskustvo, ZELENE boje i mira - ŠUME pune vitkih stabala bukve! Tko zna, radi čega je u trenutcima gubitka svijesti i možda pred samu smrt, gotovo uvijek - sve zeleno? ? Inače, mada je nedjelja, učinio sam jedan mali poslić (molim Boga da mi oprosti!)! Napisao sam tužbu protiv "struke", jer mi za par dana ističe rok za podizanje privatne kaznene tužbe, ali i jer se moram otarasiti - NEISTINITE - vještakinje! Moram se pohvaliti kako mi je to išlo od ruke i kako će mi potvrdu ispravnog pristupa stvari i sam oblik tužbe potvrditi - odvjetnik! Kada sam se vratio iz Jadranova i Crikvenice (i opet sam po dječjim igralištima tražio moju malu R.!) susreo sam susjeda D., kojem sam prekjučer obećao učiniti nekoliko CD-a s pjesmama pok. S.Isovića (sevdah). Nisam ga razočarao! J. ima veliku kolekciju Safetovih sevdaha koju sam preuzeo na "stick" (memorijski!) i onda, da zadovoljim dragog susjeda, k tome teškog invalida - "ispržio" mu (na brzinu) jedan CD! Ostalo ću učiniti sutra, jer više nisam imao praznih CD-a! Kada smo kod njega otišli isprobati valjanost CD-a (njegov novi uređaj ne čita mp3 format!), otkrio mi je koliko je ushićen i sretan jer čuje njemu dragu glazbu i kako bi "da sam mogao, rado svirao harmoniku!". Mada je njegovo kazivanje odavalo sreću, meni je njegova izrečena ljubav prema zvuku harmonike, koju on nikad nije mogao uhvatiti u ruke - ipak zvučala pomalo tužno! I što da se onda, ja, bunim? Ma kako živio, još uvijek sam samostalan i neovisan o tuđoj pomoći, mogu puno toga i unatoč "načetom" srcu, znam da sam kroz moj život činio puno stvari koje moj prijatelj D. nikada neće spoznati! Svejedno, i sretan sam! Taj "mali" čovjek prava je vrijednost života na ovoj planeti! Sušta suprotnost fizičkoj cjelovitosti, koja prečesto ljude čini arogantnima i nemilosrdnima, sam je Bog! Kada sam mu rekao kako više ne zaključavam vrata kuće, čemu je razlog moja želja da se do mene lako dođe, ponudio mi je kako će on češće navraćati i tako provjeriti ako sam dobro! Jedva sam ga odvratio od te nakane! Preozbiljno je shvatio moju nedavnu nevolju sa srcem čemu sam i ja doprinio mojom isključivošću, kada je u pitanju primanje bilo kakve pomoći, od bilo koga! On to ne može prihvatiti i ne želi razumjeti! Hvala ti D., ali, ne izniknem li i opet iz pepela (Feniks), ništa zato! Znao sam poslušati ptice, u moru ribu, u mislima poruku, shvatiti "lebdjenje" i onda sam uvijek bio OK! Nesavršena komunikacija s transcedentalnim, koju je veoma teško shvatiti i znati pravilno primijeniti jednom će mi "doći glave", ali to će biti samo zato, jer sam tako JA želio! Laku noć! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 27.travnja 2009. -
GALEB, RAB I - još malo o fašizmu u RH! |
Znam da je borba s njima očajno teška i da njihova trabunjanja, ničim potkrijepljena imaju danas, u ovom društvu i pred sudovima, VELIKU I ZATO, JAKO OPASNU - moć!
Znam to od prvog susreta s njima kada su mi podvalili "suradnju" i OPASNO "liječenje"! No, ionako su mi sve uništili i nemam, osim golog života, više bilo što za izgubiti! Fašizam živi i dalje, a nacizam u NJIMA - psihijatrijskim ustanovama u RH! Srećom, ovaj sam put odan SAMO BOGU i ne marim za posljedice progona i neutemeljenih "dijagnoza", prema kojima je svatko tko ima aritmiju, tko je doživio zastoj rada srca, infarkt, moždani udar - psihički bolesnik!? Naravno, da je po njima to tako, jer, OPET TO MORAM ISTAKNUTI - psihijatar nema niti jedan relevantni, dokazivi i egzaktni podatak o postojanju nekakvog psihičkog poremećaja ili bolesti! Ma, pustimo ih! Lud svijet "poznavatelja" tuđih umova postoji, bit će do vijeka (odlično su surađivali s Hitlerom, Staljinom, Titom, ... Bushom), a već sutra će (zapravo, već je i danas) postati jedan od načina efikasnog obračunavanja s NEISTOMIŠLJENICIMA i SVAKOM DRUGAČIJOM MISLI koja bi mogla biti pravi protivnik svakoj nastranosti, začetoj na politikom i ekonomskom moći - sebi danog - PRAVA, kao što su legalizacija pederskih brakova i pederskog posvajanja (jadne) djece, ubijanje i eksperimenti s ljudskim zametkom, pravo ne eksperiment s ljudskim mozgom (ŽIVIM!) ...! Nema bolje riječi od GAĐENJA za opis ove strašne, fašistoidne "struke"! Čuvajte ih se i tražite rješenje za svoje probleme uma u svojoj okolini, odnosu s obitelji, ljudskoj riječi, kod neurologa i NARAVNO - BOGU I VJERI! Mene su dobro načeli i sada kao poludjeli vampiri - žele moju krv (um)! Još im samo treba njihov pouzdani Juda, jer Pilata su već odredili! Judo, hoćeš li me (uskoro) makar - POLJUBITI? Ovo ću sada "upload"-ati pa odoh put Raba! Možda kasnije napišem još ponešto? Možda! Pišem dalje, jer vratio sam se s Raba prije ponoći! Bilo mi je lijepo mada je cijelo vrijeme puta i šetnje po Rabu prijetila kiša! Srećom, nije padala! Dok je M. obavljao svoj poslić, ja i P.N.J. prošetali smo starim dijelom grada Raba! Stara jezgra grada lijepa je i puna "kamenih" priča! Posjetili smo rapsku katedralu i tada sam vidio jednu neobičnu crkvu! Vikar (Mrakovčić) dao mi je lijep i pregledan prospekt o katedrali, ali na njemačkom jeziku, jer više nije imao brošura na hrvatskom. Nema veze! Nešto teksta razumijem, a ostatak kazuju ilustracije unutar brošure! Svidjeli su mi se parkovi unutar starih zidina i jednostavna "komunalna" izvedba mjesta! Sve je postavljeno oko triju ulica: srednje, gornje i donje! U starom dijelu grada nalaze se četiri veća zvonika i dvanaest crkava! Nakon razgledavanja stare jezgre grada otišli smo na piće u jednu slastičarnu na Malom palitu! Nagovorio sam P.N.J. da uzmemo po jednu baklavu! Bile su dobre! Na odlasku sam kupio (za ponijeti kući!) Rapsku tortu, ali je još nisam probao, radi čega ne mogu reći ništa o tom kolaču! Pojma nemam radi čega je taj kolač - torta, jer uopće ne sliči na tortu! Na povratku s Raba dočekalo nas je dosta mora od juga! Sve u svemu, rekao bi kako sam konačno dosegnuo lijep dan u čemu su mi pomogli - dobri ljudi! Juda ne živi na Rabu! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 28.travnja 2009. -
BREZE, TV i rasprodaja obiteljskog srebra! |
http://www.oglas.hr/Ekskluzivan__potpuno_opremljen_stan_u_ Crikvenici-arhiva-127047.html - internet adresa ne laže! Pokušaj KONVERZIJE UKLETIH ZIDOVA U EUR valutu ostati će ono što je, sve do konačnog sraza sitno-zrnatih duša s istinom i s teškim porazom uma, jer - UKLETI NOVAC, ma koliko transformacija i transakcija doživio i mijenjao oblik, uvijek će biti što je - UKLET! Žao mi je ovo reći, još bolnije konstatirati, ali - INTERNET ne laže, a iskustvo života to potvrđuje! A, meni su govorili kako želim "rasprodati (ali, moju) kuću"!? Da, želio sam to i onda svakom, od toga, dati dio kako bi se razišli u miru, prijateljski! Spriječen sam bezdušnošću i izdajom Jude, makar i dan danas nemam pojma tko je bio začetnik perfidne ideje o mom progonu s psihijatrijom!? Današnje moje saznanje i pogled na opasan oglas PORAZILI su u njima čovjeka, zgazili (zauvijek?) PRETKE, a meni jasno rekli da me žele još - samo mrtva ili u ludnici! Rasprodaju koju su meni predbacivali potrošio sam većim dijelom na NAS! Ovo što oni čine - početak je strašnog kraja, koji je posljedica svega što mi učiniše i jer su mi "poklonili" sudbinu života - rabeći židovsku kletvu: "da Bog imao pa nemao", iz koje sam se, makar za sada, dok mogu hodati, biti samostalan, skuhati si ručak, oprati robu i guzicu - izvukao, naviknuvši se pritom na - NIŠTA! Hoćete li oni moći tako postupiti, izvući se i preživjeti? Sumnjam, radi čega molim te nevoljnike da dođu do mene, makar i samo na sud na kom mi svojim ludostima mogu odrubiti glavu, jer želim ih čuti, vidjeti i jer im u oči moram reći: "NEKA VAM JE BLAGOSLOVLJEN svaki kutak MOJE KUĆE!" To moram učiniti, jer uništili su već previše toga, što nerazumnim postupcima čine i nadalje! Nadam se da ću poživjeti do tog časa, jer jedino tako mogu im poželjeti i dati mir i onda biti siguran da će moja velika Ljubav, moj Anđelić, moja mala R. - biti sretno dijete čiji će roditelji, barba i baba izbjeći - pakao! Ne mogu dalje pisati! Moram malo zastati! Nevolje kojih se tako dobro sjećam i bol koju mi nanese spoznaja o - prodaji "obiteljskog srebra" - uništili su mi današnji dan! Bojim se, ali za njih, jer moj je kraj, nakon (današnjeg) još jednog ozbiljnog udara na moju Ljubav - sve izvjesniji! Neću za 1. svibnja u Starigrad-Paklenicu! Ne želim riskirati, jer ih moram vidjeti! (Razumjeste li ovo ili do vas ne dolazi ništa od mojih razmišljanja, stavova i poruka - jer i nadalje bježite od svega što sam i što činim, čineći tako prema razmišljanju i zaključcima vaše majke, koja mi je ne tako davno nudila egzorciranje, svećenika koji bi iz mene istjerao vraga, ...?!) Znam da napisano zvuči ludo , ali je sve, na moju žalost - GOLA ISTINA! Kako, nakon svega, išta učiniti boljim, ljudskijim i na kraju Božjim? Poslušajte me i pođite konačno do groba vašeg dide, pogledajte njegovu (mrtvu) sliku i upitajte se: zašto smo te izdali, pokušali ti uništiti sina i zašto prodajemo tvoju kuću? Bolna pitanja, teška Istina i očaj naših duša od danas me progone još jače! Stvarno sam lud, valjda zato, jer vas i takve kakvi ste, trebam i volim?! Ovaj strašan dan neka nam svima posvijetli Tvoje svijetlo, Dobri! Hvala Ti, Dobri! |
|
A.D. / 29.travnja 2009. -
Nepravda, Jude i Pilati i rasprodaja! Baltazar Bogišić:
Marko Aurelije:
Da, dobro je znati što je nepravda! Još je bolje ne osjetiti njenu pogubnu moć, a od svega je najbolje NE BITI NEPRAVEDAN! Evo i jednog razmišljanja koje objašnjava nepravdu utemeljenu na zakonima: Johann Heinrich Pestalozzi: "Zabluda i nepravda kraljeva sahranjuju se zajedno sa njima, ali nepravda zakonodavaca traje iz naraštaja u naraštaj." Opasno nasljedovanje loših zakona i obično podešavanje napisanih članaka prema potrebama vlasti, politike, moći, državnih uređenja i prema lažima kojekakvih opasnih "struka" (psih.) - leglo je mnogih nepravdi! No, u svemu tome najžalosnija je činjenica da su mnoge nepravde zakonodavaca, sudbene vlasti i njihovih suradnika zaživjele tek kada su u svoje okrilje prigrlille raznorodne i raznovrsne - JUDE! |
Radi jednog takvog, prerušenog "partizana", mog modernog Jude, koji je svojim "nevinim" srdašcem opljačkao moj rod, a mene isporučio Pilatima mogu pisati ovako, optužujuće, ali bez želje za ikakvom osvetom i revanšom, jer svjestan sam kako je zlo postalo svakodnevna fikcija obamrle duše, te lažne "vidilice" i same "svetice" koja vrlo vjerojatno često "susreće" i samog Isusa! Nepravedan sam? Jesam! Ta što me se to tiče? Nerazumljivi jezici, znani samo "odabranima" trebali su mi biti putokaz kojeg nisam na vrijeme razumio! Uslijedio je pogrom, nakon čega slijedi njihovo opće ništavilo koje se ogleda u RASPRODAJI, kojom se želi KUPITI MIR! Na sreću, novac i bogatstvo samo su mali komadić, ali lažnog - mira! Mir u duši može nam dati samo ČISTA SAVJEST! Zato, ne isplati se biti Juda! (Ta nije li se, prije toga bacivši iz ruku krvave škude - ubio!) Ni Pilat nije dobro biti! Istina, on se je pokušao sakriti iza želje razularene mase, no ipak nije uspio opravdati svoju glupost! Danas se Pilati, koji pokušavaju odglumiti Justiciju s povezom na očima, koja u jednoj ruci drži vagu, a u drugoj mač, koriste modernijim "sredstvima": "strukom" i zakonima! No, to je samo privid - nekakve - PRAVEDNOSTI! Kako? Zašto? Zato, jer kod donošenja odluka, osim nekad jako tužnih zakona, oni uvažavaju i vizionarske moći kao i "božansku moć spoznaje" jadnih "strukovnjaka" o nečijem umu, budućem ponašanju, namjerama, ukratko o BUDUĆEM, o čemu sve i samo - zna dragi BOG! Tješi me, dok ovako razmišljam, činjenica kako sam još uvijek čvrsto na tlu, unatoč proživljenoj veleizdaji mog ženskog Jude i omrznutosti koju je o meni razasula po mojoj očevini samo zato, jer nisam blagoslovio - pljačku, ali i radi činjenice da se u moj um još uvijek nisu uspjeli preslikati teško bolesni umovi "strukovnjaka" i "svetaca"! Ovo je moja velika pobjeda, koju sam izvojevao zahvaljujući svemu dobrom što sam do sada učinio za mnoge ljude, kao i jer sam - odlučan svoj život, misli, srce i DUŠU dati, kada god to zaželi, Njemu! Imam sve! Imam Boga i Njegovu zaštitu! Zato mogu biti drugačiji od svakog na ovom svijetu! Za "strukovnjake": opasan; za nevoljnike: omražen; za politiku: neprijatelj; za fašističke zakone: bezobrazan, ali JEDNO ZNAM SIGURNO - NISAM ZAO i nikada neću biti - LUD! Čuva me dragi Bog, radi čega mi povremene teške kušnje i boli pa čak i nasilje i pokušaj oduzimanja mojih misli - ne mogu ništa! Jednostavno, više se ničeg ne bojim! Ovo jako vrijedno i bogato iskustvo stečeno u muci, iz koje se je gotovo nemoguće izdići do svježa daha, vrijedi više od (moguće) rasprodanog srebra i svakog "paralelnog Boga"! Zato, reći ću svima koji su čitajući moj dnevnik, ali i sve drugo što sam napisao i objavio (jer mnogi su od vas bili zabrinuti za moju "sudbinu"): SPREMAN SAM NA TOTALNU ŽRTVU i ZATO NEMAJTE BRIGE! Sve što će mi u trenutku ponovnog uhićenja biti potrebno je: VAŠA MOLITVA! I onda, kada vam uruče moje tijelo, recite im, kratko: OPROŠTENO VAM JE! To sam sada! Mnogima nerazumljiv! Čak lud? No, dali je sve baš tako? Hvala TI, Dobri! |
|
A.D. / 30.travnja 2009. -
MOST EXCLUSIVE RESIDENCE FOR SALE! Zadnji je dan mjeseca travnja! Kako je sutra, na petak, praznik rada odlučio sam danas otići do Breza, kako bi dovršio izradu (moj dio!) prijedloga za natječaj, ali i kako bi bio s meni dragim ljudima! Već na polasku osjetio sam neki poseban osjećaj blagosti i spokoja u duši! Možda je svemu doprinio tih i oblačan dan od kog nisam očekivao ništa posebno! Uspinjući se prema Brezama nisam mogao odoljeti krasnom krajoliku i pogledu s malo povišenog mjesta na Velebit i more! Kišni oblaci svemu su dali jedan poseban "štih" pa sam se usput zaustavio i snimio sliku koju nosim duboko u mojoj duši! Evo, je: ![]() Na desnoj strani slike nazire se grad Novi, nasuprot kojeg je strma i radi čestih udara jake bure ogoljela obala otoka Krka! Reći ću kako mi je, ponekad dok promatram prekrasne "radove" prirode teško u duši, jer su mi te divne ljepote po kojima sam nekada znao lutati, danas - nedostupne! Očajan život, stalne napetosti i moja nerazumna briga i strah za sudbinu mojih sinova, što me je doslovce izjedalo i na kraju "pojelo", o čemu nikada nisam ništa govorio - "pretvoreni" su u bolest srca ... i to je to! Teška je spoznaja o ljudskoj (staračkoj?) - nemoći! Ipak, nadam se da ću i opet nekako "živnuti" (ne unište li me Jude i Pilati!) i možda smoći snage, makar ljeti, poći na kraće izlete do "bile kamene priče, doli pored mora!"? Možda? U Brezama su me dočekali lagana kišica i tek skuhana kava koju mi S. učini još dok ja uz cestu parkiram mog "ferrarija"! Osjećam te sitne "čari" života kako veliku blagodat i onda se, gotovo uvijek upitam: radi čega živim život prognana čovjeka? No, neću danas o tome! Puno sam o tome rekao, jučer! Raspoloženje ljudi u Brezama bilo je odlično, unatoč obimnom poslu i lošem vremenu. |
Reče mi S. kako je bilo dosta otprema i kako je tako ispunjena "vaša ideja o još jednom kamionu i kontejneru, koji bi posao učinili sigurnim!". Odlično S.! Samo tako, naprijed! Udarnički! Nešto kasnije stigao je I. pa smo dogovorili sve što još trebamo učiniti kako bi u ponedjeljak priveli kraju izradu naše ponude! Ne brinem o tome, jer sam opet živnuo, radi čega uspješno i s puno zadovoljstva obavljam moje zadatke! Nakon ručka-marende (odlična juha, lešo meso i pire - "za vas", reče mi S.), još sam se malo zadržao i onda pozdravio s, meni osobno - jako dragim ljudima! Neka vas sve čuva dragi Bog, jer to ste zaslužili svojom dobrotom i meni iskazanom podrškom, ali i jer u vama nema zala i zavisti! Kada sam stigao u Sv. Vid dočekao me je susjed D. Odmah je došao do mene pa sam odlučio, još prije nego sam se raskomotio, učiniti mu jedan CD s njemu dragim sevdah-pjesmama i zvukom, njemu očaravajuće - harmonike! Ova moja mala pažnja prema njemu čini me smirenim i sretnim, jer znam da na taj način D.-u unosim sreću u njegov veoma - skromni život! Skroman život? Što li je pak to? Zar je skroman život činjenica kako nemamo puno osobnih stvari, krasan stan, kuću ili puno novaca? Moram se ispraviti: D. (i ja, također?) ima SRETAN život, jer je svoj osobni hendikep i samoću shvatio kao činjenice radi kojih IPAK valja - živjeti, i to - sretno! Njemu za sreću ne treba puno! Običan CD, malo "ćakule" uz pokoji slatkiš i čašu soka lako ga učini sretnim! Gotovo nevjerojatna istina, teško je razumljiva čovjeku koji je naučio željeti imati - sve! U mojim teškim trenutcima i najgorim danima života koji su uslijedili nakon pretrpljenih šikaniranja upravo su ti mali ljudi, ali VELIKI prijatelji čovjeka - bili moj putokaz ka sadašnjosti! Bez njih i Breza sigurno bi završio loše! Ovako, još trajem i primjećujem kako se, unatoč OPASNOJ prijetnji po um i život - opet NADAM ŽIVOTU i možda jednog dana, kada "vrag dođe po svoje", njihovoj LJUBAVI! Do tada, ostaje mi pričati o malom čovjeku - pravom Emanuelu, Bogu i svemu radi čega još živim! Predvečer sam otišao do Crikvenice kako bi u Plodinama kupio neke potrepštine za kuću, malo svratio do J. i prošetao (nostalgično i radi nade da ću sresti moju malu R.!) "balustradom" i plažama do kafića Aqua! Prije polaska pokrenuo sam računalo kako bi skinuo album Kinksa "Face to face" (100Mb i sporo skidanje, jer sam na internet spojen bežično - EDGE veza!)! Ne trebaju mi sve pjesme s tog albuma kojeg još od 1966. godine znam napamet, već mi treba samo jedna pjesma na koju me je podsjetila spoznaja o opasnoj RASPRODAJI moje kuće! Istina, u tekstu pjesme Davis&Co pjevaju o bogatašu koji je rasprodao svoju ekskluzivnu rezidenciju radi lagodnog života i kupljenih ljubavi, no to i nije bitno! Rasprodaja je rasprodaja i POSEBNO je OPASNA i beskorisna kada se s njom pokušava "spasiti" izgubljeni mir u duši, poremećaj misaonog života i naviknutost na - pun džep! Znam to, jer sam nekad, i sam rasprodajući sve osim kuće koju danas oni RASPRODAJU, čineći to radi potreba za podizanjem djece i kakvim-takvim životom - "obrao bostan"! Kada mi je od svega preostala još samo, danas ukleta "rezidencija" - završio sam na cesti, progonjen i omražen! Prestao sam tada postojati kao otac i onemogućeno mi je (danas) biti - dida! Što li će o tome mojoj maloj R. reći "autori" ovog nedjela? Nadam se PRAVU istinu, jer sve drugo biti će nastavljanje - zla! Laku noć! Hvala TI, Dobri! |
|
|
||
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
| mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. | Vincit pertinax bonitas! | HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |
| CENZURA u RH! | VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA! | |
|
||
| dsgn: TPC | © TPenCRO 2008 - 2011 | |