"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 1. srpnja 2009. - "... k svojima dođe ..."! Izlet i biljka kapar!

Napisati ću samo nešo malo teksta, kako bi "otvorio" stranicu novog mjeseca, jer sam još uvijek pod dojmom jučerašnjih slika koje i danas žive u meni!
Koliko li je samo patnje u njima!
Silina emocija i ljutnja na sve koji se "poigravaju" s ovim nemilim događajem "ispraznile" su me!
Nemam neke ideje i nisam u stanju nešto pametno reći, poručiti čovjeku, obratiti se (kako treba!) Bogu, ...
Takav je um. I on treba odmor!
Zato ću uskoro na bus i do Raba!
Kupio sam kartu i u 14,50 polazim za Rab!
Jedva čekam sjesti u fotelju BUS-a, zažmiriti i slušajući glazbu s radija (ili naše skladbe R.!) - putovati beskrajnim prostranstvima mašte i Boga!
Idem na izlet!
Idem na zidinama starog Raba pronaći biljku kapar, raspitati se o Mundanijama i nalazima fosila, ... pronaći hlad, sjesti na klupu i promatrati - JUREĆE ljude, turizam pun "aktivnosti" i PROLAZNOST!
Idem nekim drugim putem, jer ne želim "provocirati" - ičiju STVARNOST!
Moja je, KONAČNO (dali za duže vrijeme?), lijepa i posebno interesantna, a vaša, njihova ili bilo koja i čija druga stvarnost - neka živi kakva je!
Jedinka je naizgled nemoćna u odnosu na neku zajednicu, ali se ne smije prepustiti PROGRAMIRANIM željama - mase, većine, društva ili obitelji!
Svatko je svoj!
Uostalom, nije li već opisujući Isusovo rođenje i njegov dolazak među nas sv. Ivan rekao ono što danas jako "živi" u nama:
"... k svojima dođe i njegovi Ga ne primiše!".
Istina, ovo je dio Evanđelja iz vremena Božićnih teoloških razmišljanja, ali nije li Božić svaki naš dan, noć i u svemu što jesmo i što činimo?
Trebalo bi biti tako, no - da li je?
Navedeni citat iz Evanđelja ipak izriče žalost.

Opasnost je da upravo oni koji se smatraju njegovima u Ivanovoj rečenici ne vide više sebe, nego nekoga drugoga. Smatraju se njegovima, ali ne smatraju da Ivan govori o njima kada govori o njegovima. Takav oblik je najčešći način njegova odbacivanja. I najteže vidljiv.

Ne možemo ga pročitati a da u činjenici na koju upozorava ne vidimo tugu, muku, ...
Doći k svojima, na svoje i biti odbačen. Svaka riječ navedenog citata ima svoju težinu.
Dolazak. Njegovi. Odbacivanje.
Ali, tako je!
Svijet je okrutan i to najčešće zato, jer njime vlada "materijalna" vjera i vlast s pozicije "moći" i jadne i često iskrivljene "istine" (moje. vaše, njihove ...).
Moram prekinuti, jer odoh se spremiti za polazak!
Idem popričati s Bogom, ma koliko se to nekome činilo čudnim!
Jasno mi je kako malo tko od posjetitelja mojih stranica može razumjeti i shvatiti kako je moj svijet - NEOBIČAN, jer u njemu i leptir koji leti u susret "šajbi" mog auta - za mene je - vrijedan života! Tada, pokušavam izbjeći "sudar" s njime i tako mu pokušavam spasiti život, njegovu ljepotu i ...
Razumijete li to poštovani čitatelju? Znam da vam ovakvo pisanje ne "sjeda" lako u glavu, ali vjerujte mi - i običan šum mora meni je - ŽIVOT!
Vama? Ne znam, ali vam želim da vam to postane!
Možda, vratim li se ili, vratim li se na vrijeme - nešto još dodam!
Anđeliću, pokazati ću ti grm kapara! Bog!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Stigoh Anđeliću! Kasno i zato neću puno duljiti.
Obećao sam ti pokazati kako izgleda grm kapara, biljke koja raste iz kamena i na području Mediterana.
Krasna je to biljka s jednako tako lijepim cvijetom, a u jesen puna plodova koji se koriste kao mirodijski dodatak hrani!
(kod nas je najčešće prisutna u "smotanim" filetima od slanih inćuna, kada se jedna bobica kapara nalazi unutar zamotuljka fileta!)
Evo je:

... i još jedna:
Kako rekoh:
kasno sam stigao i pomalo sam umoran, radi čega ću ovaj zapis završiti!
Nadam se da sam vam svima uspio dočarati svijet - Boga!
Ne tražite ga u "nebu"!
On je ovdje, jako blizu, ... u svakom čovjeku, biljci, živo- tinji, moru, šumu vjetra, ...!
Meni je Bog najdraži kada ga pronađem i osjetim u smiješ-ku i umilnom pogledu malog djeteta!
Tada vidim tebe, moj mali Anđele i onda znam:
da jesam, da postojim i da život ima jako puno smisla!
Čak i onda kada se sve čini - besmislenim!
Volim život i tebe, mila!
Laka ti noć i neka te anđeli čuvaju!
                   SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 2. srpnja 2009. - Svijest i savjest nisu potrošna roba!

Mislio sam danas ništa ne napisati, a onda sam ideju za par riječi našao u misli:
"svijetlost postaje blagoslov samo u onih koji je daju i drugome!..."
Pronašao sam danas u tim riječima ono što sam oduvijek živio - davanje!
Zato me beskrajno oduševljava kada do mene dostigne darovani mi osmjeh malih Anđela, njihova nepatvorena i iskrena radost!
Vrijedi živjeti!
Vrijedi vidjeti tu ljepotu budućeg, unatoč mnogo čemu danas - lošem!
Na žalost, vrijeme u kom živim veoma je "nezgodno"!
Želja da se približite nepoznatom čovjeku ili djetetu, u običnoj namjeri da budete - što ste - može postati opasno ponašanje!
Gubitak etičnosti, koji je nasilno ugrađen u sve oblike današnjih društveno-socijalnih odnosa, nužan za legalizaciju provođenja nasilja nad onim što je čovjek, može vas opasno ugroziti!
Teško mi je reći, ali danas ja ne smijem biti "kumica" (jedna starija žena koja je jednom davno nas, djecu, svakodnevno darivala nečim od onog što je imala!) ili pak čovjek, koji, jer je postao dida, ima potrebu i želi običnom čokoladom darivati nepoznatu malu curicu, koju u kolicima gura njena mlada majka!
Bojim se kako bi čak i ovo, napisano, moglo, današnjim "etičarima" biti dovoljan razlog za progon - čovjeka!
U kom to, bolje, kakvom to vremenu živim?
"Gdje li je nestao čovjek", lijepo pjeva jedna pjesma?
Da! Gdje li je nestao čovjek?
Na što je sveden život, danas praktično predstavljen kroz najobičnije preživljavanje u kom prečesto tuđa nevolja postaje nečiji - "uspjeh", "napredak", "karijera", ... "istina", ... "veličina", ...?
Žalostan sam, Bože, jer svjesnost o strahoti ljudskog ponašanja i nekim novim, ozakonjenim (!) nastranostima ukazuje da ništa ne sluti na dobro!
Vodi li nas gubitak sreće, jer nismo u stanju podijeliti (i čak, razdijeliti!) sebe i svoje s drugim ljudima, u propast!
Otimačina, od vijeka poznata kao - lopovluk, pokazuje nam danas kako izgleda živjeti - grješno i bez onog što smo oduvijek časno "rabili" (prema vjeri u Boga) - bez etike!
"Raspad" sustava egoističnog otimanja i beskurpuloznost kapitala počeli su pokazivati svoje - "efekte"!
Di ste vjernici, svi vi koji uživate tuđu muku, nevolju ili pak prešućujete Istinu?
Eto, ovih je dana i naš premjer - odstupio!
Naoko, među političarima uobičajen čin, nije ono čime se predstavlja, jer sve se čini kako bi se obmanuo - puk!
Ne! Kapetan tonućeg broda postao je uplašeni miš i prvi je doskočio na splav kojom želi stići u, sebi osiguran, dobro pozicioniran - hlad, lagodnog i bezbrižnog života!
"Vrijeme je za nove snage", reče nešto takvo i - ostade živ!
Ma, neka živi i sto godina, ali jasno je kako je "sudar" s ružnom Istinom, od koje je radi osobnih ciljeva i egoizama - bježao, a koji je nastao kao posljedica djelovanja savjesti - u njemu prouzročio promjenu!
Na žalost, umjesto da postane hrabriji, odlučniji i ISKRENIJI te da pokuša odsukati od svih (Slovenci, Europa, ...) napuštenu olupinu, on - bježi!
Bježi, ali u pogrješnom pravcu!
I opet mu je cilj - ego!
Cilj mu je: oprati se prije nego nas sve potope nabujale i prljave vode - gubitka ETIČNOSTI!                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Možda i uspije u tome, jer odavno su svima dobro poznate "ekvilibrističke" sposobnosti - političara, ali i onda i zauvijek, ostati će: Istina! Od nje je - nemoguće pobjeći!
Svjedočim to osobno, jer dok sam se nadao uspostavi odnosa koji su zauvijek uništeni, bilo mi je loše!
Danas, sada, kada sam prihvatio grubu, ali ipak, Istinu, živim dobro, znam tko mi je cilj i što je - čovjek!
Svijest i savjest nisu potrošna roba!
One postoje i traju koliko i čovjek ... i? Stalno rade ... i rade, ... i opet: rade, ... opominju, uništavaju sreću, ...!
Sreću nije moguće živjeti ukoliko se ne podjeli s nekim, ali je još puno teže (očajno i opasno) živjeti - u laži i varajući sebe samoga!
Stanite, već sam viknuo više puta, svi vi koji ste izgradili svoj svijet iskrivljenih ogledala u kom svaki pa i najbolji lik izgleda - izobličeno!
Znam da pogled u nutrinu osobne duše nije lak i da često može biti poguban, ali on je nešto najvrjednije što čovjek - može i mora!
Nije strašno uočiti loše, već je strašno nakon toga - biti (postati) kukavica, bježati i svjetlost života ne dijeliti s drugima!
Svijetlost se ne može ponijeti, sakriti ili sebično uživati!
Čovječe: odgovoran si za svakog čovjeka koji živi s tobom ... i za svaku radost koju si zatvorio u sebe, ... uskratio je drugom!
Čovječe: moraš dopustiti da svaka Istina dobije svoj oblik i da pritom ostane (bude) lišena - mržnje!
Tek tada ćeš postići da ti svijetlost postane tvoj blagoslov!
Sve, izvan toga, bio je i bit će mrak i ništavilo koje će nestati s tvojom prolaznošću!
Čovječe: trgni se i poželi biti ono što ti je od Boga ponuđeno biti!
Budi za vječnost!
"Upoznaj, osvoji, nitko ti ne brani, ali jao tebi, ako to zadržiš za sebe!", tako veli Bela Hamvas!
Nije ovo riječ iz biblije, ali je ova poruka jasna, gotovo kao Božja!
Kapetane (premijeru), ostanite zajedno s posadom i MORNARIMA, za vašim komandnim mostom, skrušite se i zamolite za pomoć koju vam tada nitko neće - odbiti! Recite nam Istinu!
Ovako čineći, bijegom, bit će te što ste, kao i što su bili i jesu mnogi ljudi - kukavica!
Poznam takve ljude i zato mogu reći kako sam ih doživio:
kao tugu i žalost!
Možete li zamisliti kako je tek našem, Bogu!
Dao nam je slobodu i um kako bi pokušali doseći - svetost, a mi ...?
Kukavički uništavamo sve oko sebe i onda se kunemo u Njega!
Strahota (i ove) obmane, jednom, kada postane potpuno jasna - ubila je mnoge!
Moć svijesti i kroz nju primljene spoznaje mogu biti jako opasne, kada se nismo u stanju promijeniti!
Uf! Mislio sam napisati nešto malo, tek jednu stranicu, a eto i opet je tekst "bogat"!
Neka!
Malo ću predahnuti pa se može desiti da već od sutra ili prekosutra, za duže vrijeme prestanem pisati! Zašto? To ću vam otkriti tek za desetak dana!
Do tada, sve što će te naći u mojim dnevnicima biti će slike - bez komentara i poneki link prema - duhovnim sadržajima!
Tebi, Anđele moj, ne trebam ništa objašnjavati! Ti znaš što mislim! Laka ti noć i neka te anđeli čuvaju, mila!                                    SADRŽAJ WEB-a Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 3. srpnja 2009. - Sv. Toma apostol i moj imendan?

Napisati ću još ovaj dnevnik nakon kojeg ću malo predahnuti!
Nisam nadahnut riječju i osjećam kako je vrijeme za povući se malo u osamu, osobnih misli!
Neophodno mi je to učiniti baš sada i u ovom mjesecu, jer želim izbjeći razmišljanja o davnim uspomenama!
Kojima, možda se netko upita, ali to, zaista, nije važno!
Valjda svi dobro razumijemo kako sve polako, ali neupitno prolazi i u svijetu materijalnog - nestaje!
Nestaju čak i spomen-dani na čovjeka, roditelja, dijete, neki događaj, ...!
Eto, zato sam odabrao, od sutra, na neko vrijeme ušutjeti!
Ostavljam vremenu da riješi nerješivu "zagonetku" ljudske gluposti!
Možda ovo ne možete shvatiti, no tada, sačekajte malo!
Objasniti ću sve za desetak dana!
Do tada, nanizati ću slike pune lijepih detalja koji nas okružuju i, nadam se, otići na malo duži izlet u - nepoznato!
Moram otići do mira prirode i tamo naći odgovor na još jednu, nedavno doživljenu, "preobrazbu"  (obraćenje?) mog uma, duše i srca!
Zadatak je težak, ali nije nerješiv!
Trebam samo htjeti i pokušati doseći - nedokučivo!
Ta, "nevjerni sam Toma"! Nisam li?
Jesam, ali za razliku od današnjeg sveca, kojeg određuje njegova sumnja u Isusovo uskrsnuće, ja odnos prema svakom čovjeku započinjem - apsolutnim povjerenjem, što mi je u životu nanizalo veliki broj - razočaranja! Ali,  i to je život!
Moje odavno otvoreno srce, razočaranja u ljude nisu uspjela - zatvoriti!
Isti sam, mada je jasno kako više nemam namjeru - srljati!
Samo izuzetni ljudi iz mog života ostaju "privilegirani" imatelji moje "apsolutne" vjere u njih!
Ostali, i naravno, oni "do jučer" - sada su na - čekanju!
Čekam ih, ali ne tražim!
Dovoljno je u ovom svijetu "izgubljenih ovaca", koje, samo zato, jer se nisu uspjele odhrvati nasilju vremena u kom živimo, ni krive niti dužne - trebaju nečiju ... i moju, apsolutnu otvorenost!
Dobro je to znano mnogima, danas odraslim I. i M., njihovim roditeljima, nekad maloj A. i malom A. (brat i sestra) i još mnogima radi kojih ostajem što sam:
"nevjerni Toma" otvorena srca, ali kako rekoh: ne za one "od jučer"!
Moja vjera nije definirana materijalnim dokazom (usput: ima li ga kada je "valjanost" procijene nečijeg uma u pitanju?), već duhovnošću i Istinom!
Nakon sv. Tome, apostola, nikako mi nije na pameti pitati Isusa o njegovim "namjerama"!
Prihvatio sam (makar tako mislim!) Njegovu vertikalu (put, Istina i život - Iv 14,6) pa mi je zato jako drago bilo čuti/pročitati kako "Tomina nevjera vrijedi više od vjere svih drugih apostola"!
Da, jer njegova nevjera ili nesigurna vjera nikoga nisu izdale, izručile nevolji, prodale za nešto škuda, progonile, ...
Lijepo se je zvati Toma (Tomislav) i znati kako je u korijenu mog imena ime jednog od Isusovih apostola!
Žao mi je što nisam apostol, jer ne znam sve o vjeri i jer možda ne promičem vjeru u Isusa na dovoljno upečatljiv i jasan način!
Ali ...?
Doživio sam tu vjeru! Ne vjerujete mi, ... "nevjerni Tome"? Zaista?
Volim to čuti, jer onda znam da vam baš ovo i ovako napisano - TREBA!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Vidite li ovo na slici onako kako bi to trebalo razaznati i razu- mjeti?
Stoljeće u kom živimo više no ijedno prijašnje, za mjerilo istinitosti i vjerovanja uvelo je opipljivu materijalnost, opiplji-
vost - kako bi svijet pun "nevjernih Toma", sumnjičavaca koji se oslanjaju samo na ono što mogu vidjeti, dodirnuti, pojesti, obući, u džep staviti, iskoristiti i potrošiti mogao - BITI!
A, je li? Koliko je takav svijet - stvaran? Koliko je - Božji?
Malo! Materijalizmom predočena i življena vjera nije moguća!
Volim biti Toma koji je Isusu rekao:
"Gospodin moj i Bog moj!".
I da ne bude sve tako "sveto", ali i jer vam želim posvjedočiti "praktičnu" vrijednost prave Tomine nevjere, koja prožeta sumnjom - ostaje apsolutno povjerenje u Isusa (i u čovjeka) - reći ću vam, da baš radi stalnog preispitivanja "kvalitete" moje vjere - i danas živim za - čovjeka!
Svjedočim vam kako mi je moja iskazana Ljubav za brata u potrebi, u trenutcima kada sam bio jako ugrožen, protjeran, osiromašen i mučen - dala (ili možda samo - vratila?):
- kuću u kojoj imam sve čovjeku potrebno za život,
- dovoljno, zapravo, previše novaca i
ogromnu snagu koja mi je omogućila izdržati svaki nametnuti jad i bijedu koja me je do sada pokušala ugroziti i željela uništiti!
Moja krhka vjera svjedoči pobjedu života nad smrti!
Bilo je toga previše u ovih zadnjih par godina, radi čega je sve što će se u budućem vremenu desiti (mislim na život i smrt!) - NEBITNO!
Ne vjerujete u to? Šteta!
Tada, potražite "struku" (psihijatre), predstavnike državnog tužiteljstva, liječnike na kardiologiji KBC Rijeka ili samo moje dobre i iskrene prijatelje i - uvjerite se u moć vjere!
Prvo-nabrojeni nisu me uspjeli samljeti i pretvoriti u bezličnu i otupljenu masu jadnog - mesa, kardiolozi su me spašavali i čudili se kako još živim, a prijatelji - mogu vam reći kako samo Bog može nadvladati svako zlo koje nam priprijeti!
Ne vjerujete?!
O, moji - ovovjeki - "nevjerni Tome", ne mogu vam tada više išta pametno reći, savjetovati ili poručiti!
Vama je, tada je to sigurno, preostalo još samo sačekati ishod "najvećeg pokusa", koji bi trebao "OTKRITI" - "Božju česticu"!
Čekajte to, no hoće li vam tada ostati dovoljno vremena za shvatiti kako ste uletjeli u osobnu - apokalipsu?
Bog je sve pa je izlišno tražiti Njegov "komadić"!
Uštipnite se, do boli, i shvatiti će te kako - postojite, no nećete si moći dati odgovor na pitanje - zašto je tome tako? Jesam li u pravu? Ne! Lud sam? Odlično, jer tako sam bliži - Njemu!                        SADRŽAJ WEB-a
Shvatili ste - danas mi je imendan! (Hvala na čestitkama!)
Slijedi moj najavljeni "literalni" odmor, Anđele moj, no i dalje ću, svake večeri, za laku noć, biti s tobom i s tvojim anđelom čuvarom! Laka ti noć, mila! Hvala Ti, Dobri!                                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 4. srpnja 2009. - Puno te volim!







Laka ti noć, moj mali Anđele!                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 5. srpnja 2009. - Mila, voliš li more?






                                                                                         SADRŽAJ WEB-a
Laka ti noć, moj mali Anđele!                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 6. srpnja 2009. - Odmak od najave - vama "struko"!

Dobar vam dan! Učiniti ću mali odmak od najave kojom sam, na neko vrijeme, najavio - "šutnju"!
Zašto? Radi tipičnog, ljudski-"prozaičnog" ponašanja i razmišljanja!
Ne šalim se! Naime, danas sam, listajući statistiku mojih stranica uočio kako moje PISANE stvari "promatraju" sasvim određene osobe, kod čega mi je neobično drago da to čine (redovito!) "struka" i njeni "sateliti zla"!
Sada, kada za neko vrijeme neće biti napisa, naboj zla, koji se i nadalje nada doživjeti neku moju "glupost", malo je posustao i to se sasvim jasno vidi prema "izostanku", oko 30-40 % - njihovih - IP adresa!
Reći ću kako me je ovaj statistički "nalaz" ODUŠEVIO i kako sam sretan da postoje osobe kojima sam, zapravo, ovaj dio mog SITE-a i NAMIJENIO! (Dobrima ovo ne treba puno, ali onim drugima ...? Da! Treba!)
Odmori malo i ti - "struko", jer odmoran i bistar um okrenut ka Bogu, sve je što vam treba za put u Raj! No, jer ste - nepopravljivi (trajno?) obećavam vam da ću, najdalje do prekosutra, ZAKLJUČITI POGLAVLJE "BASTION ZLA U RH", kojeg će veći dio završiti u mojoj knjižici o ANTIPSIHIJATRIJI - kako bi imali što - "analizirati"! Ovo činim, jer sam vam - konačno - ZAUVIJEK postao nedostupan! Uživajte!



Laka ti noć, moj mali Anđele!                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 7. srpnja 2009. - Tropska klima u Hrvatskom primorju!


Nema te, mila (a ja "želio bi poći s tobom " ...), ...

... niti na plaži!                                                                  SADRŽAJ WEB-a

Laka ti noć, moj mali Anđele!                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 8. srpnja 2009. - Ispunjeno obećanje dano PSI-"struci"!

"Dobar vam dan! Učiniti ću mali odmak od najave kojom sam, na neko vrijeme, najavio - šutnju", napisao sam 6.07.2009. godine i dodao kako ću uskoro zaključiti poglavlje BASTION ZLA U RH, jer mi je pomalo žao "struke" koja je, mojom "šutnjom", ostala bez - materijala! Tu je sve! Uživajte!



Laka ti noć, moj mali Anđele!                        Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 9. srpnja 2009. - Žurim, mila, jer imam novu pjesmu!

Dan uoči ...? Čega? Čini mi se kao da SUTRA nema sa mnom nikakve veze! A ipak, pokušati ću tom "SUTRA" dodati jednu novu skladbu! Čemu? Čemu i one? Tko zna? Možda radi današnje poruke o mogućem ustupanju mojih pjesama za javno izvođenje! Naravno, sve moje dajem - besplatno!
Eto, mila, zato malo žurim. Odoh otpjevati novu pjesmu! Bog! V.t.t.d.


                                                                                         SADRŽAJ WEB-a
Laka ti noć, moj mali Anđele!                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. srpnja 2009. - Hvala Ti Bože, jer ...!

Hvala Ti Bože, jer si danas tako snažno dodirnuo moj um i dušu!
Dobro ste pročitali! Ovo još uvijek nije moj "povratak" na pisanje svakodnevnih zapisa prožetih događanjima, doživljajima vjere i čovjeka, trpljenja ili sreće,...! (još čekam da "sutra postane pametnije od danas!")
Ne! Ovo je zahvala Bogu koji mi je i opet ponudio krasne teme i koji je moje jutrošnje, "tužno ustajanje", koje je posljedica onog što jučer nisam mogao izbjeći - ispraznu nadu u nešto (nekog!), pretvorio u - SREĆU!
Zato, nije li pošteno i iznad svega ljudski zahvaliti Svemoći, koju teško da može razumjeti netko tko nije iskusio bol, patnju i "moć" odbačenosti?
Hvala Ti, Bože, jer sam od silnih tema i doživljaja, koje si mi ponudio, u mogućnosti napisati kako sam čekajući na red za plaćanje u jednoj veletrgovini osjetio da se u, prilično dug, red ljudi želi ubaciti - INVALID!
Invalidnost starijeg čovjeka nije bila vidljiva,  a dobro ju je prikrivao i njegov izuzetno vedar osmijeh, pun optimizma!
No, kako rekoh, "prekrcan" osobnim teškim emocijama i nadahnut Nebom danas - vidim sve!
Ponudio sam mu mjesto ispred sebe i tada mi je taj, stariji, gospodin otkrio svoj problem, pokazao mi gomilu šavova na leđima i prsima (i jedan veliki i duboki ožiljak) i nakon toga svoju - INVALIDSKU knjižicu!
Reći ću svima koji još nisu POSTALI ono što MORAJU biti - čovjekom (mada je na svijetu toliko puno ljudi):
bio sam presretan, duboko u duši dirnut njegovim naputkom: "smiješkom i veselim ponašanjem idite dalje, jer jedino tako možete do svog kraja!" i jako ushićen, jer sam shvatio kako mi ga je poslao sam Bog!
Zato, i opet kažem: hvala Ti, Bože!
Bilo je danas puno predivnih stvari, krasnih lica i iskrenih razgovora, prožetih nekim "čudnim" ozračjem, ali ću još samo navesti kako je svemu, određenu "težinu" dala radio-emisija ("mojih pet, najdražih" - HKR) u kojoj je nekadašnji član grupe "Novi fosili", Kočiš-Zec, odabrao, pet, njemu dragih pjesama!
Njegov odabir starih skladbi "pogodio" je u moju "umjetničku" dušu, jer odabrao je ono što sam nekada i sam rado slušao i što i danas volim čuti, čime mi je ukazao na ono što sam nekad bio i što sam, nadam se - i danas!
Usput je pričao i komentirao duhovno otuđenje današnjeg čovjeka pa sam i u tome našao nešto od misli koje već odavno žive u meni!
Uživao sam pjevušeći Yesterday, Sunny afternoon, Desperados, ...!
Hvala Ti Bože na toliko lijepog i na svemu što sam danas doživio, a bilo je danas, zaista - puno toga!
R., bilo je tu i predivnih "malih lica" s kojima su moje misli letjele tebi u susret! Laka ti noć mila i neka te Anđeli čuvaju! V.t.t.d.!
(Stara glazbala, nošnje i glazba davnog vremena pored starih zidina!)

Hvala Ti, Dobri!                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 12. srpnja 2009. - Zašto baš u četvrtak (16.07.)?!

Konačno, lijep, pravi ljetni dan! Bilo je puno događanja, no o tome ću početi pisati u četvrtak! (Svakako pogledajte zašto baš u četvrtak, 16.07.?).
R., bio sam tu negdje (slika) i bila si sa mnom! Uživali smo!
Laka ti noć mila i neka te Anđeli čuvaju! V.t.t.d.!


                                                                                         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
__________________________________________________________

A.D. / 14. srpnja 2009. - Breze, stado i zidna poruka čovjeku!

Utorkom idem u Breze! I danas sam bio tamo.



Putem sam naišao na pastire i poveće stado ovaca.
(R. pogledaj ovo stado! Kao što pastir čuva ove ovce tako i nas, stalno i uvijek - čuva naš Dobri Pastir! No, mi ipak, ponekad, znademo odlutati!)



Popodne (oko 16 sati) pošao sam do mora, kupao se i malo lovio ribe! Kasnije sam se otišao prošetati Senjom!
U starom dijelu grada Senja našao sam na jednoj ruševnoj zgradi - ovo:



Ma što tko mislio, jedno je sigurno: ove stihove napisala je - MUKA!
Posebno je "intrigantan" naslov djela: "NESLANA KRONIKA - Salva omini"!
(Salva omini je pogrješka i jasan dokaz kako se vjerojatno radi o autoru "beskućniku"! Pretpostavljam da je autor želio u podnaslovu djela izreći nešto kao pozdrav: "POZDRAV LJUDI(MA)!" - tal.: Salve omini!)
Nije loše! Govori puno, a moguće i SVE o - ljudima!?

Laka ti noć, moj mali Anđele! V.t.t.d.!
Hvala Ti, Dobri!                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 15. srpnja 2009. - Došao je do mene! Zašto?

Vruć dan! Jedva sam dočekao otići do mora. Mislio sam kako ću na nekoj stijeni uz more biti sam, loviti ribu i kupati se.                        (ulaz u more)

I bi tako, ali samo u prvih desetak minuta, jer do mene je došao veliki (jako lijep!) vučjak!
Bio je mokar pa mi je bilo jasno kako se je bio okupao. Sumnjičav, ali pitom prihvatio je moj poziv i onda mi više od sat vremena bio - drug!                                                                             ("moj" iznenadni prijatelj)


Po prvi  put u životu plivao sam u društvu psa.
Igrao sam se s njime u moru i na kopnu.
Obožavao je otići u more po staru plastičnu bočicu koju bi mu ja bacao u more odmah nakon što bi mi je on donio!
Kada sam ušao u more, kako bi se rashladio, plivao je uz mene!
Naša "igra" u moru trajala je skoro pola sata.
Lov na morskog crva i ribolov morao sam odgoditi.
Nisam znao čiji je ovaj krasan vučjak i odakle je došao, ali mi je sve postalo jasno kada je on, ugledavši neke ljude na brežuljku, hitro krenuo prema njima! Bili su to njegovi "gazde", koji stanuju pored magistrale, točno iznad mjesta na kom sam se danas kupao.
Neobično druženje s jako interesantnim i iznenadnim "prijateljem" od skoro sat vremena tako je završilo pa sam ipak uspio dohvatiti, malo željenog mira!
Prema uobičajenom, ovogodišnjem, ljetnom "rasporedu", kupanje i ribolov prekinuo sam nakon nešto više od dva sata provedena uz more i onda se otišao prošetati!
Neobično "prijateljstvo" i ugodni doživljaj ovjekovječio sam kratkim video-klipom na kojem se može uočiti ljepota i "mudrost" mog današnjeg - druga! (Preuzmite i pogledajte divnog psa!)                  



Laka ti noć, moj mali Anđele! V.t.t.d.!                              SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 16. srpnja 2009. - Njegov SMS, brdo Karmel i njen imendan!?

Idu dani! Eto, stigao je i ovaj četvrtak od kojeg sam opet odlučio pisati "pune" tekstove dnevnih zapisa!
Vapim do Neba! Molim za milost i moj posljednji čas i pritom se pitam - zašto, čemu, ...?
Oblik današnjeg zapisa umalo je u cijelosti odredila SMS poruka koju sam i opet, po tko zna koji put, pun boli i tuge pročitao! Svemu su "krivi" mobiteli, jer sam na tu ("staru") poruku naišao tijekom prebacivanja podataka s mobitela na mobitel (imam novi!)!
Izbjegavao sam navesti cjelokupni sadržaj poruke, ali ne mogu biti ništa više od čovjeka! Bole me i um i duša kada pročitam napisano i onda promislim o sadržaju napisanog!
Evo što piše:
"vidio sam da si zvao pa samo da ti se javim. nismo ti se javili ovaj tjedan jer se ne osjecam najbolje, cut cemo se. samo ti zelim reci da s obzirom na sve sto je bilo ne bih htio da se precesto cujemo jer mi to unosi jedan nemir, a to ne zelim, previse sam problema imao, nazalost nikada nece biti vise isto. mozemo biti u dobrim odnosima, cuti i vidjeti se ponekad, ali kao sto si na pocetku rekao svatko treba zivjeti svoj zivot, nakon svega prodjenog nema povratka. znam da bi htio vidjeti r. i mi bi htjeli da ona tebe upozna i cim budem bolje javit cu ti se pa cemo se dogovoriti. laku noc i cujemo se."
Nesreća koja me kao kakav usud prati već predugo sve je što se može iščitati u ovom tekstu!
Da, rekao sam: "svatko treba živjeti svoj život!", ali nisam rekao kako ne VOLIM, ne TREBAM, ne ŽELIM, ...! Valjda to niti sada ne trebam isticati?!
Ovo, do sada napisano, učinio sam još jutros, prije nego sam krenuo do Crikvenice i kasnije s prijateljem I. do Ledenica, gdje smo pošli na misu u spomen na blagdan Gospe od Karmela!
Ipak ću, prije daljnjeg opisivanja današnjih događanja i razmatranja još nešto reći o MOM VIĐENJU i razumijevanju teksta SMS poruke!
Moram tako, jer u napisanom vidim UČINAK psihijatrijskog bumeranga koji se je okomio na moje najdraže! Ne mogu šutjeti o opasnosti koja uništava moje! Prljava "struka", ta jadna ekspozitura zla, koja ne preza ni pred čime uništila je sve što smo bili i uporno to čini i nadalje! Mislim da sam jasan u ovom kazivanju i kako sam prestravljen činjenicom da je u prljavu "šemu" pseudo-pomoći i "mišljenja" o tuđim umovima uletio i moj - ..n! Da! Nažalost!
(Bježi od njih i konačno shvati kako sam ti oduvijek i zauvijek - ...c! Pozovi me na kavu, jer to nam obojci - treba!
Usliši moj vapaj, kojeg tako lijepo simbolizira svijetlo sakriveno iza tornja zvonika! Čekam te i vapim Bogu i svakom živom da nam - pomogne!)
Inače, danas je dan kada katolička Crkva slavi blagdan Gospe od Karmela i kada Karmele imaju imendan.
Prema tradicionalnom kazivanju na brdu Karmel (Palestina) su se u 12. st. okupljali pustinjaci koji su štovali Majku Gospodinovu. Nadahnuće im je bio prorok Ilija koji je na Karmelu posvjedočio da je Jahve Bog Izraela.
Karmelićani nose tzv. škapular kao simbol Marijine zaštite. Rado ga nosi i pobožni puk (u smanjenom obliku) kako bi uživao svestranu zaštitu bl. Djevice Marije pa mi je sada reći autoru SMS-a: NE ŽELIŠ LI ME SUSRESTI pribavi si jedan "laički" škapular i predaj se Njenoj milosti i zaštiti, jer ...
Molim te, učini makar to!
Valjda ne trebam isticati kako sam tijekom mise u Ledenicama, u času kada nas je svećenik pozvao da svoje nade, brige i nevolje predamo Isusu, moje misli pune boli i tuge, koja me prati od jučer, predao Bogu!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Moram reći kako je propovijed vlč. D.P. (dok smo živjeli u Rijeci, tada još kao obitelj, on je krstio jednog od mojih sinova!) bila nadahnuta i poučna! Poželio sam da svaka njegova riječ stigne do mojih, ali to je, kao i još puno toga ostala sama, pusta i isprazna želja!
Znajući kako mi svaka dobra želja i svaka nada u sutra propadne i prije nego je izreknem, danas, jako žalim za jednom Karmelom!
Zato sam i bio na misi. Već dugo tražim odgovore na teška pitanja i onda shvatim kako moj križ mora ići dalje, kako je smrt moje djevojke Karmele, prije (skoro) 35 godina, širom otvorila vrata njoj (i njima!), koja me je tražeći "svog Boga", na pragu naše starosti (ustvari, star sam!) bezočno izdala, pokrala i željela smjestiti u luđački (možda "zlatni"?) kavez!
Znam da to dobro zna i Karmelina nevina duša i da se za moje poslanje na ovoj Zemlji, koje uopće ne razumijem, usrdno moli Bogu!
Znam to, jer drugačije bi već odavno posrnuo pod strašnim naletima zlog!
Hvala ti Karmela, jer mada znaš kako sam (posredno) kriv što te je naš susret Ljubavi prerano odveo put Neba, (još uvijek?) brineš o meni!
Kratko smo trajali i gotovo da ti nisam stigao izreći koju riječ Ljubavi!
No, danas sam sretan, jer baš danas, sada, u meni živi snažno i duboko sjećanje na tvoj bezgrješni lik!
Umrla si na jedan Badnjak, točno mjesec dana prije svog dvadesetog rođendana! Zašto? Zar radi nje, koja je hineći svetost učinila opaki zločin, herodovski se igrajući s mojim umom? Pojma nemam zašto je tvoja smrt morala biti moj križ! Jesam li to zaslužio? Valjda, jer On to najbolje zna! Naš križ postao je moj križ koji je u samom mom kraju osvijestio moj um, produhovio moju dušu i omogućio mi da očima malog djeteta vidim ovaj opaki svijet i da shvatim kako je smisao svake tragedije - nečija i nekom - "sreća", ili ipak možda - sreća!?!
Vidjela si uvodni dio ovog zapisa?! Brinem, svetice i zato te molim da svojim zagovorom pokušaš "škapulati" (dalm., od škapular) moje!
Nisu naši, jer smrt nas je za takvo što grubo razdvojila, ali su Božji, baš kao i ti i ja i zato, molim te - učini mi to! Ostavi moj život, sve što je u meni i oko mene i ne brini za moj križ! Spasi moje, jer samo mi to treba!
Treba mi saznanje da su dobro, da mogu, da žele, da hoće i da vole!
Ja sam odavno potrošen i iskorišten čovjek!
Ne trebaju me oni za koje sam mislio da živim, da im trebam, da me vole!
Možda mi treba još samo jedna mala sitnica prije nego izdahnem pod križem naše i moje tragedije!
Trebam "moju" Veroniku, jer Šimuna i jeruzalemskih žena imam puno!
Čekam taj rubac i zadnju čašu žuči kako bi mogao do tebe, moje mame, oca, dragih baka i djedova, ... ma, svih, teškim životom izmučenih, duša!
Danas je tvoj imendan i da znaš da sam ga, mada pun boli ipak proslavio!
Bio sam s prirodom, morem, ribama i dragim ljudima, a sada sam s tobom!
Vjeruješ li kako će zao svijet, a ima ga i previše, ovaj moj monolog posvećen tebi ugurati u "dokaz" mog PSI-poremećaja?
Neka im! Strašna opakost "struke" uništila mi je sav svijet poslije tvog i mog, ali mi nije uspjela oteti vjeru i "izbrisati" Boga! A, htjeli su i to!
Ti, bl. Stepinac i svetost mnogih mojih prijatelja oteli ste me iz ralja krvožednih ajkula i tako mi pružili nov život, bolniji i tužniji, ali slobodan od "tutorstva" nezahvalnika, izdajica, progonitelja i "lijekova"!
Zamoli našeg dragog Boga da tim, posrnulim, dušama oprosti sve i da svako zlo koje ih progoni prebaci na moja leđa, u moj um i u moju smrt!
Jasno mi je kako moj oprost nije bio dovoljan, jer oni to ne trebaju! "Pravednici" trebaju moj um i dušu, a to im ne dam(o)! Zar ne, Karmela?
Divan je tvoj današnji dan, tvoj imendan! Pogledaj kako ovaj dan slave u Senju i koliko sam, u samo sat vremena, ulovio ribe, koja je - od dalekih davnina znak naše vjere! Čekaj me i OPROSTI mi!          SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 17. srpnja 2009. - Psihologizirana religija ili religiozirana psih.?

"Tko je spreman nositi se s problemima, taj, za mene, čini čudo", riječi su to dominikanca, dr. Marijana Jurčevića!
Zašto sam s ovim tekstom započeo moj današnji zapis?
Radi onog od jučer! Točnije, radi SMS-a koji otkriva nesposobnost L. da se suoči s - ISTINOM, jasnim problemom koji ga užasno progoni!
(Čitaš li ovo, doživi me kako god želiš, ali počni činiti - ČUDA! Rabi Istinu!)
Mislio sam kako ću danas napraviti jasan odmak od jučer "obrađene" teme i ispričati vam jednu krasnu i istinitu priču/zgodu o jednoj slijepoj djevojčici i njenoj vjeri, no to moram odgoditi!
Veliki dio jučerašnjeg teksta moram pojasniti kroz vjeru (transcedentalno) i psihologiju (imanencija), jer znam da mnogi zlonamjernici moje pisanje doživljavaju kao riječ samoga vraga (?)!
Tako je to u zlih ljudi, sebi važnih i jedino ispravnih pa mi ne preostaje drugo nego, odmah, reći:
moj jučerašnji "razgovor" s mojom pok. djevojkom tek je manjim djelom vjera! Veći dio je psihologiziranje, inicirano činjenicom kako ŽIVI ne poštuju DUŠE mrtvih!
Ja sam drugačiji i to želim i ostati ma što tko o tome mislio!
Univerzalna, beskonačno vrijedna, dakle Božja kategorija ljudskog bića trebala bi biti Ljubav, Agape, otvorena svima i svakome, radi čega treba prihvatiti istinu da takva Ljubav može i MORA biti iskazana i prema - mrtvom biću i to kroz obraćanje, štovanje, molitvu i sve drugo (naravno, lijepo i dobro = etično!) što nas podsjeća i onda mislima vodi do te duše!
Nadam se da ovo razumijete, mada je malo predugo?
Ipak, pokušati ću to prevesti na "jezik" svakodnevnog života, čak SEBIČNE ljubavi, jer znam kako na iskreno izrečenu Ljubav za pokojnika možemo uletjeti u sulud svijet ovozemaljske - LJUBOMORE!
Tada i nije ništa drugo za reći već da se radi o teško bolesnoj osobi, koja iz nekih SVOJIH razloga iskazuje antipatiju i čak mržnju na pokojnika!
Ovo može biti veoma razoran oblik ponašanja i često može dovesti do raskida svih odnosa, čak i unatoč činjenici kako je "živa" veza nastala iz Ljubavi!
Ne kazujem to radi nekog mog razmišljanja ili neke, moje, posebne "pameti"!
Ne! Pričam vam OSOBNU priču na tu temu, jer sam radi ljubomore i nemogućnosti da "živa" Ljubav pravilno shvati "kult" mrtvih (duša!) završio na cesti, kod čega me je, prije toga, LJUBOMORA nastojala podčiniti kako bi na taj način, sebi dala za "pravo", za sve što je već bilo - isplanirano!
Sada sam rekao i to je ISTINA:
jedan od razloga totalnog raspada moje obitelji je, izuzmemo li sebične interese i pravo na tuđe (um, tijelo, imovinu, ...) i LJUBOMORA lišena svake Ljubavi, na moj "odnos" prema mojoj pokojnoj djevojci!
Strašna, dali NAMJERNA(?), grješka, kojoj i nadalje robuje "svetost", potaknula je moj obrambeni mehanizam, natjerala me da pomoć potražim u PHILIJI i da (i radi podvaljene optužnice i falsifikata u njoj) - raskinem sveti sakrament - braka!
Srećom, jer se od Boga ništa ne može sakriti, za sve učinjeno s moje strane ne moram se opravdavati!
Nakon silnih nevolja, bitka s NEISTINOM i nije mogla drugačije završiti!
Bolest LJUBOMORE, želja za dominacijom i vladanjem nad drugom osobom vodi samo jednom: NESREĆI!
Doživio sam tu nesreću, sve njene posljedice (osim smrti!), ali je i preživio pa mislim kako s pravom mogu reći koliko je OPASNO osobno psihologiziranje pretvarati u vjeru!               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Naravno, nekada je, ali samo onda kada to ostaje OSOBNA stvar, psihologija nade, utjehe, osmišljenosti, ... dobra, ali ona nije i ne može biti vjera!
Žrtva sam manipulacije, pogubne, psihologije nade kao "moći" vjere, koja nikoga nije utješila, a još manje OSMISLILA, radi čega je nestao svaki trag bilo kakve uzajamne Ljubavi!
Navedeno znači kako su i Ljubomora i brak i obitelj - OSTALI BEZ BOGA!
Trudim se to popraviti, naći smisao u Transcedentalnom i svakom Božjem biću, ... i? Ide mi! Istina, teško, s puno muke, posrtanja i prožeto čestim sumnjama, ali, ... trudim se!
Ne trebam mitove i priče o "svetostima", lažnoj karizmatičnosti, nejasnim "jezicima" i PODEŠENOJ "istini"!
Umjesto svega navedenog ja imam - ZAVJETE (Stari i Novi!) i Boga!
Imanencija, usmjerena na osjećaje (psihologija!) progovorila je jučer iz mene, no ja sam toga svjestan!
A, vi - svi vi koji jedva čekate da izdahnem na križu vaše "istine"?
Čega ste svjesni? Zar ste zaista SIGURNI U TO DA STE UMIŠLJENOM KARIZMOM - dosegli samoga Boga?
Vjerujte u to, jer Sloboda nam je svima data kako bi kroz nju iskoristili, od Boga dobiven - um (mozak!).
Čini mi se kako ga (um) pogrješno koristite radi čega ne možete više živjeti bez "uspavljujućih bombona", tuđih krivnji, vlastitih zabluda i još puno - naopakog!
Svima koji u napisanome osjetite da sam baš vama ovo želio reći poručujem, prema tekstu I. posl. Korinćanima:
TKO MISLI DA STOJI, NEKA PAZI DA NE PADNE!
I ja sam nekada (dok je bilo novaca!) dobro STAJAO, nakon čega sam, (bez novaca!) grubo odbačen i gurnut - PAO, da bi IPAK, molitvama i poduzetim radnjama prijatelja, zagovorima pok. Karmele i bl. Stepinca i NAUMOM samoga Boga - opet USTAO!
Ovo: STAJANJE, PADANJE I PODIZANJE su za mene - Transcedentalno, pravo čudo, u što, radi ljudske slabosti, ponekad posumnjam i onda OPET odškrinem, ali ih ne otvorim, vrata - zlog!
Sjećam se, kada sam prije par godina krenuo pješke put Međugorja, kako mi je od cjelodnevnog stiskanja krunice na lijevom dlanu "nastala" bora u obliku križića! Danas je taj "križić" postao jasno vidljiv KRIŽ i u svemu se podudara sa proživljenim petogodišnjim paklom u koji me je (u)bacila PSIHOLOGIZIRANA religija!
Ipak, hvala vam svima, koji ste se "trudili" učiniti mi to!
Shvatiti će te moju izrečenu zahvalu tek onda kada OSOBNO proživite (svjesno - bez "bombončića"!) pakao, ... kada križići koji nas, uobičajeno, prate kroz naš život - postanu: KRIŽ, ... onaj istinski, "Isusovski" križ s kojeg svatko vapi - Bogu i Nebu!
Tada zaista vrijedi navod iz SMS poruke: "nazalost nikada nece biti vise isto!" (gramatičke grješke su tu, jer sam naveo izvorni oblik napisanog!).
KARIZMATICI ŽIVE ZA DRUGOG!
Želim biti vaš, sve vam dati i oprostiti i bez ikakvog interesa i računa Ljubiti vas, baš onako kako Ljubim moju tihu Ljubav, moju malu R.!
No, pitam se: razumije li onaj tko mi je OTEO LJUBAV - išta od napisanog?
Sumnjam, jer i ovo je "ludilo", kojeg će STIGMA s moga uma nestati tek onda kada shvate i dožive svoj osobni - KRIŽ!     SADRŽAJ WEB-a
Do tada, trpjeti ću dok Bog bude želio, boriti se s mojim slabostima i, dok je ljeto, ići do mora, te prekrasne vode u kojoj moja "riba" lagano pliva i pored koje živi - sreću! Danas sam bio
ovdje!           Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 18. srpnja 2009. - Poslušajte (sutra!) riječ Božju i OTPOČINITE!

Današnji zapis napisao sam nešto ranije nego obično, jer sam danas pozvan na večeru druženja u povodu dovršetka radova na kući M.
Zato, bez želje da puno "filozofiram" opisati ću današnji dan baš onako kako sam to činio do pred malo!
Okrenut ću se razmatranju čovjeka i Boga, vjere i nevjere, dobrog i lošeg.
Razloga za to u meni je i previše!
Na takva razmišljanja navodi me činjenica da uopće ne mogu razumjeti svijet (naravno, Božji) ljudi koji tek tako, radi osobnih problema, a moguće (vjerojatno!) i radi sebičnih interesa, mogu OTPISATI svog bližnjeg!
Zapravo, vjerujem kako takvi ljudi "opravdanje" za takvo svoje (u savjesti definirano kao - loše) postupanje, traže i pokušavaju naći u svemu, baš svemu, što njihov bližnji kaže, čini, misli, vjeruje, ...?!
Strašno je ovo znati, još strašnije doživjeti, jer s takvim spoznajama "otpisani" će ostatak svog života provesti živeći "zarobljen" između  dviju krajnosti (suprotnosti): Ljubavi i mržnje!
Očajna i jako neizvjesna borba unutar uma "otpisanog", borba između Dobra i zla, sve je što tada (p)ostaje jedini siguran dio, odbacivanjem, uništenog - života!
I to bi trebao biti - Bog, sam Isus, Bog u nama?!
Ma, kakav Bog, Isus, Emanuel?!
Nema u odbacivanju - bilo koga, radi bilo kojeg razloga - NIČEG od onog što smo po Stvoritelju - trebali OSTATI!
Bezočna izdaja i odbacivanje, što Krist razori svojim prekrasnim poslanjem  i djelima, ta sramotna RAZDJELNICA među ljudima iste krvi (obitelj), naroda (država) i cijelog svijeta Božjeg, o čemu govore mnoga poglavlja Evanđelja,  uporno traju i uništavaju sve što smo trebali - OSTATI, da bi zauvijek bili - Božji!
I onda? Što je sutra? Kako dalje? Nemam odgovor na ova teška pitanja!
Nemoguće je predvidjeti posljedice izostanka dijaloga i suživota, sazdane na PREDRASUDAMA i na (još) mnogim podvaljenim "dokazima" - zlog!
Zato, poslušajte sutrašnju riječ Božju i - OTPOČINITE malo, svi vi koji ste vašim "misionarstvom" uništili nečiji - život, oduzeli nekome Ljubav, otjerali čovjeka od sebe, ...!
Za razliku od Apostola, koji su o svom radu i DOBRIM djelima izvijestili Isusa (sutrašnja čitanja na misama!), mnoga "misionarstva" umišljenih svetaca današnjice, u mnoga srca unose psihički umor, mnogo teži i OPASNIJI od tjelesnog, jer sve čine - SEBE - radi!
Pođite u osamu, otpočinite i shvatite puče Božji:
svi smo Njegovi!
Ili? Ipak nismo? Da!
Čini se da je tako, ali samo kada se sve promatra iz rakursa čovjekovog poimanja religioznosti!
Silne kuće, razna imovina, ozidane parcele, "debeli" računi u bankama, ... ma: puno toga, što je?
Bog? Možda, ali samo onda kada sve to SPREMNO (po)dijelimo s ljudima!
Ali toga je jako malo!
Zar itko pokušava razmotriti i shvatiti kolika je vrijednost - SVAKOG - života, svakog - čovjeka?
Malo je takvih, a i ti su, tek "susretom" sa svojom lošom "kobi" - postali istinski, HUMANI vjernici!
Pitam se zato:
zar je čovjeku nužno stradati kako bi tek tada postao - čovjek?
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Eto, kroz dugi period moga života i ja sam mislio da sve činim kako treba, da ispravno volim, darujem, pomažem ljudima, a ... danas?
ZNAM da je puno od (u)činjenog bila obična MASKA iza koje sam skrivao moj uplašeni ego, koji je živio u strahu od Boga kojeg sam pokušavao (za)varati!
Naravno, nisam u tome mogao ustrajati, ali sam, srećom, baš tada, mnogim ljudima pomogao da ostanu - ljudi!
Puno je takvih i oni su danas moja "putovnica" za Nebo!
Znam da se mnogi od njih boje priznati kako su nas sama čuda spašavala, pomagala i donijela nam - sada i danas!
Za razliku od njih, ja više nemam volje niti želje svjedočiti - prolaznost!
Ta ona nam je (valjda?) svima dobro poznata, jer kuće će naše postati ruševine, a tijela naša - zaboravljeni prah!
Više me interesira svjedočiti Transcedentalno!
Trudim se o tome puno reći, kroz te riječi još više poručiti, no uspijevam li?
Kada pogledam prema zapadu (doslovce, tamo negdje, gledano s mog prozora nalazi se Dramalj) čini mi se kako sam veoma loš "profa"!
"Đaci" moji još uvijek tupe početnu abecedu o HUMANOJ (etika!) religioznosti, lutaju ispraznim svijetom prolaznosti, traže dobro i sreću, a ne uspijevaju naći, OBIČAN (u Bogu!) - MIR!
"I ako su Isusu mir i jedinstvo među ljudima toliko značili, onda i mir među nama mora imati visoku vrijednost! U tom smjeru nisu potrebna velika djela već male geste dobre volje – biti mirotvorac tamo gdje vlada nemir i podvojenost, gdje se one koji možda drukčije misle gleda poprijeko, biti mostograditelj između posvađanih, prvi pružiti ruku, oprostiti, zaboraviti, moliti za dar mira u vlastitoj duši, u našim međusobnim odnosima...!"
Ovako piše o MIRU Josip Koprek uz 16. nedjelju kroz godinu! (portal G.K.)
Pridružujem se svim mojim bićem (um, srce i duša) napisanom i poruci koju taj tekst nosi u sebi!
Hoću biti Isusov "mostograditelj" i zato prvi (opet!) pružam ruku, ponovno opraštam i opet molim za mir!
Jer, ... svaka suza, sažaljenje i možda (po)kajanje nad grobom odbačenog čovjeka (Boga!) - ne znače - NIŠTA!
Vjera živi u čovjeku i s čovjekom!
Zato, još dok smo živi dohvatimo istinski mir, prihvatimo činjenicu postojanja različitih osobnosti, vjera, nacionalnosti, sposobnosti i shvatimo kako Bog nije želio beskonačne replike čovjeka, obične robote!
Različitost je bogatstvo, koje treba znati prihvatiti, shvatiti i onda korisno upotrijebiti!
Eto, za danas toliko o NAMA - ljudima i jedinome Bogu!
Tebi, moj mali Anđele, moja velika Ljubavi, tvoj d. postavlja jučer učinjenu sličicu na kojoj je vidljiva najava današnje nevere i kiše! V.t.t.d.!
Laka ti noć, moj mali Anđele!                                           SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 19. srpnja 2009. - Ovo je SAMO za tebe, Anđele moj!

Da, moja velika Ljubavi! Ovo je samo za tebe!
Želim te pozdraviti, jer jako žurim!
Stigla su mi dva poziva za ručak, kupanje i ribolov!
Na moju žalost, jedan poziv morao sam odbiti. Odabrao sam - kupanje! Idem do Kraljevice i onda barkom na o' Krk!
Možda tamo pronađem neku lijepu sličicu i uvečer dopunim ovaj zapis!
No, neće biti nikakvih "filozofiranja"! Danas je sve jednostavno i samo tvoje R.!
"Velikima" sam već jučer puno toga rekao, poručio, a i danas su mogli čuti, ako su se potrudili sve ispravno razumjeti (na misama i HKR-u!) puno toga poučnog i tako ljudskog! Bog, mila!
Pogledaj ovaj morem okovani, kameni, mir! V.t.t.d.! Budi dobra! Bog!

                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
__________________________________________________________

A.D. / 20. srpnja 2009. - Sv. Ilija, povjerenje u Boga i Ljubav!

Danas moja vjera, kršćanska, slavi sv. Iliju za kog sv. Ambrozije kaže kako je taj starozavjetni prorok "pročelnik svih proroka" i uz Mojsija jedna od najznačajnijih figura Staroga zavjeta!
Meni se osobno sviđa razmišljanje o sv. Iliji, u kojem nalazim nešto od mog života, koje kazuje kako je:
"... u svojoj borbi bio bolno osamljen. Doživljavao je i mnoga razočaranja, poraze, tako da je ponekad buntovno dizao svoj glas i prema Bogu, zavapivši jednom: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." Bog ga je, ipak, uvijek iznova krijepio i uzdizao u vjeri ...!".
Toliko o današnjem svecu!
Inače, još uvijek proživljavam stalne "ratove" unutar moje duše, kroz koje se zlo želi nametnuti i potaknuti me da pišem prijeteće, upozoravajuće i oštre tekstove upućene onima radi kojih ne živim život oca, djeda, ... i možda supruga!? Ali, neću!
Volim pisati, pritom možda i svašta reći, misliti ili "odaslati" čitateljima i "mojima", no najdraže mi je kada tema (sadržaj) mojih tekstova biva neka priča iz života i to, prije svega, "označenih" - ljudi!
A, puno je takvih i biti će ih sve više! (i mene su OZNAČILI!)
Napor života, borba za osobne pozicije i probitke, u čemu je istaknut naglasak na stjecanju materijalnog, uništiti će još puno života, umova i, što je u svemu najžalosnije, čak i duša!
Nesretna budućnost lako može postati, moguća i izvjesna - sadašnjost - svakog živog!
I upravo tu bit "mogućeg" treba shvatiti i onda znati da bilo kada (možda već sutra?), svi mi jednom rođeni možemo postati - nitko i ništa, invalidi i tuđe skrbi i Ljubavi potrebiti ljudi, ...!
Ne znam kako vi reagirate na susret s invalidom osobom i što tada pomislite o životu, ... o našim ("normalnim") životima, ali ja, tada, u takvim
ljudima vidim samoga Boga, jer znam kako tjelesni nedostatci ne pred-
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

stavljaju preveliku prepreku njihovoj duši i obitelji!        
Ovo zvuči, gotovo, nevjerojatno, ali pogledate li malo "kritičkijim okom" izraze lica invalida i osoba u njihovoj "pratnji" uočiti će te samo jedno:
SVI SE ONI TRUDE I PRI TOM USPJEVAJU BITI - (čak, veseli!) Ljudi!
Istina je da nas susret s invalidima pomalo rastuži (dali baš sve?), ali je jednako tako istina da smo tada, makar samo na kraće vrijeme i mi POSTALI drugačiji, ... zamišljeni i usredotočeni na - PROLAZNOST, koja nam je u tim trenutcima sasvim bliska!
Prije par dana (pretprošle nedjelje), dok sam u samoći mojih misli pijuckao kapučino, ugledao sam, u pratnji mlade majke, jednu invalidnu osobu, jednu slijepu djevojčicu!
Ne, nije me iznenadila njena pojava! O njoj sam već dosta i znao i čuo!
Kada sam prvi put, na misi u Novom, susreo tu malu djevojčicu primijetio sam kako su njene "čudne oči" pogledale i onda "zurile" u svijetlo reflektora na plafonu crkve, koje je je netko bio upalio!
Shvatio sam tada da je ta curica slijepa i dirnut iskrenim suosjećanjem s njenom ogromnom nedaćom, jer ima li goreg od biti - dijete invalid (k tome, slijep!) - odlučio sam u taj susret - "ugraditi" - sebe!
Znam kako za nju ne mogu učiniti puno, ali moliti Boga da tom malom biću pokloni svu svoju Milost, ... to - MOGU!
I molim Ga! Redovito i s nakanom!
Te nedjelje, u tren sam odbacio sve misli, prekinuo "pijuckanje" i neko vrijeme promatrao njen krhki lik i ručicu koja je čvrsto stiskala ruku svoje mame! Čineći tako, s bezgraničnim povjerenjem u svoju majku, djevojčica je ODLUČNO, gotovo kao da vidi kuda ide, hodala pored majke!
Pomislio sam tada kako bi i ja, na sličan način, s jednako VELIKOM vjerom i  s pouzdanjem u Boga, želio biti - Njegov - "slijepac"!
Ali, ... ne mogu! Oči moje, jer vide, ogromna su mi prepreka! Tjeraju me biti svoj i onda me, u trenutcima mojih duhovnih kriza, drže podalje od Boga! Tada, pišem svašta, možda nekog i hulim, ali tada to nisam - ja!
Milosrđe i Ljubav, ta neophodna hrana i utjeha istinskim patnicima, nisu nam ("normalnima"!) uvijek pri ruci, radi čega naša svijest i sloboda ponekad bivaju prevelik teret pod kojim, nerijetko, znademo - pokleknuti!
O, da mi je imati vjere u Boga, makar toliko koliko slijepa djevojčica ima vjere u stisak ruke njene majke!
Ali, nemam je i zato ponekad poželim i pomislim kao i sv. Ilija: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."
Bit mogućeg, osobni invaliditet bilo kojeg oblika (tjelesni ili duhovni), tu je - pored nas, mene, tebe, nje, ... vas!
Čemu čekati i ne htjeti pružiti na vrijeme ruku Milosti, Ljubavi i Milosrđa?
Čemu čekati kraj i nevolju bilo koga i onda u tome - tražiti potvrdu sebe, osobnih misli, stavova, ... i "istine"? Čemu?
To nema nikakvog smisla, jer već je odavno previše invalida oko nas!
Boli čovjeka spoznaja o sve većem broju DUHOVNIH invalida, koji to nisu trebali postati, biti i onda tako živjeti!
Ali? Ovo je Zemlja! Okrutan svijet samodostatnosti, sebičnosti, otimanja, progona, ucjena i izostanka "uporabe" osnovnih načela - ETIKE!
Srećom, ipak ima (lijepih) primjera izuzetaka, no tada su i muka i nevolja već DUBOKO u tim životima! Jedan takav izuzetak, tu prelijepu skrb i Ljubav, pokazuje teški invaliditet male Novljanke, drugi su pak izuzetci, koje uopće ne vidimo - tu, tik do nas, a jednog sam (nedavno) našao u Crikvenici! Susreo sam dječaka u invalidskim kolicima, nemoćnog (na inv. kolicima imao je čak i uređaj za pomoć kod disanja!), za ovaj strašan svijet, osobu bez ikakve - budućnosti, ali okruženog Ljubavlju svojih roditelja! Nije bio ni sam, niti napušten! Tog sam dana susreo Agape i samoga Boga! Divno je to - znati!
Zato, radi "označenih", ne oklijevajte i nastojite na vrijeme pružiti ruku Milosti, Ljubavi i Milosrđa!
Anđele moj mali, nisam te zaboravio! Pogledaj ovaj divan suton, mir mora i  u daljini, Učku! V.t.t.d.!
Laka ti noć, moj mali Anđele!                                           SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 21. srpnja 2009. - "Duhovna" psihijatrija u Rijeci?

"RIJEKA (21.07.09.) – Klinika za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka od početka iduće godine trebala bi dobiti ambulantu za duhovnu psihijatriju. Kako najavljuje predstojnik Klinike za psihijatriju to će biti prva takva ambulanta u Hrvatskoj, a nakon nje riječki KBC trebao bi dobiti i dnevnu bolnicu za duhovnu psihijatriju ..."!
Ovu vijest (cjelokupni sadržaj potražite na njihovim stranicama) objavio je današnji broj Novog lista!
I? Što reći u svezi ove vijesti? Radovati se? Sumnjati u najavljeni projekt? ..., ili pak pomisliti kako se PRODOR zla, koje desetljećima čini zločine nad čovjekovim umom, pokušava predstaviti kao - DUHOVNOST?
Treba sačekati, možda i osobno proći neku od "duhovnih" terapija KBC-a i onda zaključiti i reći - Istinu!
Osobno, jer susreo sam predstojnika klinike u više navrata, jer znam da je on autor knjige o "duhovnoj" psihijatriji i jer sam ga na mojim stranicama spomenuo kao psihijatra koji nastupa drugačije od ogromne većine kolega zaposlenih u ustanovama RH, reći ću, kratko: NADAM SE!
Da! Nadam se da će ova najava otvaranja drugačijeg odjela u KBC Rijeka konačno biti POČETAK provođenja nužne promijene preustroja načina rada i postupanja psihijatara, ali i inicijalni čimbenik koji će dovesti do IZMJENE opasnih i nasilnih (fašističkih?) zakona u RH, koji omogućavaju umno i tjelesno maltretiranje pacijenata na odjelima psihijatrijskih ustanova!
Rekao sam već: NADAM SE, no sve dok se ne predstave praktični oblici drugačijeg postupanja psihijatrije ("duhovne"?) prema pacijentima ostajem - SKEPTIK!
Zašto? Pa, iz više razloga, od kojih je moje OSOBNO, JAKO TRAGIČNO ISKUSTVO U "SUDARU" SA PSIHIJATRIMA - PRAVI RAZLOG, mojoj sumnji!
Bedastoće, reći ću to blagom riječi, mada se zapravo radi o opasnoj i bolesnoj NARCISOIDNOSTI psihijatara u čije sam "šake" upao, uništile su mi sve! I to je, to!
Nedokazane priče i dijagnoze, "dokazane" blebetanjem, utemeljenim na željama progonitelja, obično ZLO, koje je opasna "struka" usadila u misli mojih "dobročinitelja" - pokazale su mi tko su i što su - PSIHIJATRI!
Zato: NE VJERUJEM IM sve dok se osobno ne uvjerim da će dobre namjere, današnje najave, postati - dobra DJELA!
No, ima tu i još nečeg, puno OPASNIJEG od najave i želja!
Teško mi je, zapravo nemoguće, prihvatiti uporabu pojma DUHOVNOST u tako ozbiljnoj stvari kao što je pokušaj razumijevanja i onda "podešavanja" - tuđeg uma!
Za mene je DUHOVNOST isključivo Božja kategorija čovjekovog bića, s kojom nitko nema pravo - manipulirati!
Griješim li, ispričavam se samo - Bogu, jer tada sam, navedenom tvrdnjom "uvrijedio" samo - Njega!
Skeptik? Da! Skeptik sam, jer odavno, a danas i jako naglašeno, postoje svakojake "alternative", koje svojim postupcima ("terapijama"!) pokušavaju biti i postati "nadomjestak" samoga - Boga!
Da, dragi predstojniče, bit ću vam, poživim li, oštar KRITIČAR, jer vaša je najava, na prvi pogled veoma zanimljiva, ali ..., ne pokušavate li i vi PSIHIJATRIJI odškrinuti vrata Božjeg "teritorija", što ona odavno treba?
Možda je sve, što današnji članak najavljuje, neki oblik nametnutog vam stava i možda vas zlorabi samo zlo?
Možda, jer ovo što sada pišem, zapravo je - DUHOVNOST, moja, koja sumnja u sve što je PSIHIJTRIJA, jer i jučer i danas i SADA, netko je radi postupaka psihijatara postao - INVALID (najprije umni, a zatim i tjelesni), osoba bez svog LICA, nesamostalan komad "mesa", bezvoljna kreatura umrtvljena "lijekovima", ... čovjek bez - OSOBNOSTI!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Takvim pristupom "pacijentu" u potpunosti je onemogućeno postojanje DUHOVNOG svijeta "pacijenta", radi čega se usudim (no, ne bojim se nikog osim Boga!) reći kako se psihijatri ne mogu, tek tako, baviti duhovnim životom "pacijenta", jer radi se o privatnosti toga čovjeka!
"Posao" je to za svećenike!
Psihijatrija, koja nastoji pod svoje okrilje "prigrliti" - DUHOVNOST, dali namjerno ili "slučajno" (a, slučaja - nema!) još od davnina nastupa, što se Transcedentalnog tiče, agresivno, često mijenjajući oblike takova postupanja, što čini kako bi "zavarala" - javnost!
Evo, svježeg, primjera:
pogledom na preambulu Zakona o "psihićima" može se uočiti kako se UMNI poremećaj, koji može biti i neurologija i patologija (svake vrste) i obična starost, ... javnosti PODVALJUJE kao - DUŠEVNA BOLEST (poremećaj!) što je strašna NEISTINA!
Radi ovako olako, od samog Sabora RH, prihvaćene podvale, potrebno je prema svemu što sam danas pročitao u dnevnom tisku BITI I OSTATI - skeptik!
Psihijatrija MORA provesti velike promijene ustroja i načina rada s "pacijentima", što je evidentno i nužno, ali ne može prisvajati - DUHOVNOST i na njoj "graditi" svoje sutra!
Psihijatrija MORA BITI djelovanje koje će "izgubljenom" umu pokušati ukazati na CILJ njegova usmjerenja, što može biti (bilo bi dobro: da je!) i sama vjera, ali o kojoj ne može "filozofirati" - psihijatar!
Područje je to - Boga, njegovih Učenika i mnogih vjernika-laika, ali samo onih koji ne teže - sektaštvu, zloporabi vjere i osobnoj koristi!
No, sačekajmo!
Možda sve bude onako kako se iz današnje vijesti može iščitati:
KORISNO za "izgubljeni um" i ranjenu - dušu!
Volio bi znati što o ovoj inicijativi, ali i konačnom obliku, kojeg je nemoguće predvidjeti, misli uvaženi HAGIOTERAPEUT, dr. T.I.?!
Stvarno! Volio bi znati dozvoljava li njegovo stajalište i znanje o Bogu da u "putanju" DUHOVNOSTI "uleti" - psihijatrija i to kroz otvaranje "DUHOVNIH" odjela unutar kliničkih bolničkih centara i odjela psihijatrije?!
Negdje, na ovim stranicama, napisao sam kako mnoge psihijatrijske dijagnoze nisu ništa drugo doli NERJEŠENI međuljudski odnosi, sukobi, interesi, ali i to da, kada se sve počne "liječiti" psihijatrijskim otrovima, sukob, raspadnuta obitelj, strah od sutra, nemoć prihvaćanja i rješavanja svakog problema - POSTAJU "duševna" (?!) - psihijatrijska, bolest!
Preživio sam to i ZNAM da me je sama DUHOVNOST, utjelovljena u DOBROTI iskrenih i samozatajnih ljudi, mojih prijatelja - spasila psihijatrijske (umne!) giljotine!
Ovo sam već previše puta pokušao pojasniti pa se nadam kako ne trebam ništa, od do sada rečenog - ponavljati!
Uostalom, kakav je čovjek koji me je BEZ PRAVA DA ME MUČI, ali i bez razloga, jer moja je svijest BILA ČISTA - vezivao za krevet, ubadao injekcijama, ..., ukratko - MUČIO?
Reći ću vam puče: bio je to (i još je!) bolesni PSIHIJATAR!
Jadan je to čovjek uz bok kojeg se mogu postaviti i SVE OSOBE koje su na bilo koji način doprinijele mom  - MUČENJU!
Zato: NE MIJEŠAJTE PSIHIJATRIJU S BOGOM, DUHOM pa čak, niti s umom!
Mrtav ili, "lijekovima" umrtvljen um nesposoban je doživjeti i živjeti DUHOVNOST! Tada je sve što će uslijediti: SMRT tijela, duše i uma!
Čovjek treba CILJ i smisao života, psihijatrijo, što vama nije - CILJ!
Bojim se kako sam, dok ovako pišem, u pravu, jer najveći dio PSIHIJATARA su ATEISTI (Freud?!), karijeristi, ljudi kojima je SASVIM JASNO KAKO "LIJEKOVIMA" i SLIČNIM (nasilnim!) "terapijama" - NE MOGU POMOĆI "IZGUBLJENOM" UMU (nikako duši!)!                               SADRŽAJ WEB-a
Oprosti, moj mili Anđele, ali ovo je bilo - motivirajuće! Borim se za tvog ...!
Moram uspjeti! Laka ti noć! V.t.t.d.!          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

21. srpnja 2009. / DODATAK
Činim ovo radi tebe, moj mali Anđele! Razumijem tvoj svijet u kom nema mjesta za ovako ozbiljne, "odrasle", teme i zato činim ovaj dodatak, jer želim uljepšati ovaj moj zapis s malo, obične - ljudskosti! Eto, samo ću ti reći kako sam popodne otišao do mora, na kupanje i u ribolov, ali sam, stigavši na "moje mjesto" za kupanje ipak promijenio naum! Naime, jedan "starčić" (80 g.), ispod čije se kuće kupam i gdje sam našao potpuni mir, dok smo malo pričali rekao mi je kako ponekad zna kupiti crva za ribolov! Njegovu riječ učas sam shvatio kao moju obvezu da mu pokušam uljepšati njegove staračke dane, radi čega sam ipak malo ronio kako bi, za tog simpatičnog "čiču" ulovio morskog crva! Kada sam mu dao "najbolju ješku na svitu" bio je jako zadovoljan! Odmah je otišao po ribolovni pribor i počeo loviti ribu! Pojma nemam koliko je u ribolovu bio uspješan, jer sam uskoro otišao do Senja, u manju šetnju i do trgovine! S te šetnje donio sam ti ovu sliku učinjenu iz senjske luke! Uživaj, mila! V.t.t.d.!

A.D. / 22. srpnja 2009. - Cvijet treba sunce, a čovjek ...?

Phil Bosmans: "Cvijet treba sunce da postane cvijet, čovjek - Ljubav da postane čovjek!"
Možda bi s ovime trebao završiti današnji zapis, jer u njemu je rečeno puno o - čovjeku! Neću!
I ja trebam - Ljubav!
Ne trebam Philiu! Nje imam i previše! Imam previše krasnih, samozatajnih i požrtvovanih PRIJATELJA, ali nemam MOJE Ljubavi!
Oteli su mi čak i moju (zadnju?) Veliku Ljubav, moju malu R.!
Zašto? Ta nisam im ništa nažao učinio! Odgovorio sam oštro, no to su bili "iznuđeni" potezi u jednoj nepoštenoj partiji šaha u kojoj sam, igrajući na vrijeme, razum i neki Božji potez, pokušao odgoditi i spriječiti pat poziciju!
Nisam uspio! Partija je završila - patom!
Svaki daljnji potez postao je besmislen, jer jasno je kako nema pobjednika i kako je u vjetar bačen veliki dio naših života!
A ja ...? Trebao sam samo - Ljubav i prijateljstvo onih kojima sam bio (bar tako mislim!) - NETKO, čovjek!
Čovjek, ta "potrošna roba", osiromašen i zato izgubljen, bez podrške, razočaran životima svoje djece i svime što od njih nije uspio - učiniti - postao je JEDINI "krivac" svemu lošem!
Strpljenju i Ljubavi njihovoj - došao je kraj!
Zapravo, trebao bi se (u)pitati:
zar je uopće bilo ikakve Ljubavi?
Nije li sve bio, postao i OSTAO - sebični interes, koji je na vrata mog doma dovukao - zlo!
Je! Prokletstvo materijalnog, a i to će jednog dana propasti, uništilo je Ljubav! Ili? Ipak nije(?) ..., jer Ljubavi nije niti bilo!
Tko to zna! Ne mogu govoriti o njima, ali mogu govoriti o sebi!
Ja ih volim! Ne! Ja ih Ljubim i zato i pišem ovako!
Ne mogu vjerovati da nas je usred dana (zauvijek?) sakrio mrak jedne (povremene) "pomrčine" (i danas je bila jedna pomrčina, ali sunca, vidljiva na područjima Indije i Kine!)!
Ta i danas je do mene, kroz ugodan, ali sadržajem uznemirujući, razgovor stigla potvrda strahote koju sobom donosi izostanak i otimanje - Ljubavi!
Moj dragi barba V. ispričao mi je priču o opomenama koje do njega stižu (kao jamcu), a koje su posljedica neredovite otplate kredita!
Strašno mi je bilo to čuti!
Još strašnije su mi bile (i sada su!), tom činjenicom pobuđene, misli koje su mi ukazivale na mogući "krah" mojih Ljubavi!
Strašni podatci i, moguće, još strašnije sutra - neda mi mira!
Ta oni imaju i nju! Moju malu R.! Bojim se i zato ovo i pišem! Pišem u muci koje se nikako ne mogu riješiti!
Čovjek sam, koji voli i koji svima želi dobro, ali ... kako to postići?
Smijem li im pokušati pomoći, makar i materijalno? Da! SMIJEM LI?
Užas, kog silne molitve sigurno i nikako neće odstraniti, jer Bog od nas traži samo da u odnosima među sobom, na pravilan način, koristimo - slobodu i um - pokucao je na vrata "ekskluzivne rezidencije"!
Što li je slijedeći potez zlog? Gubitak imovine, bolest, čak smrt?
Bojim se i zato Boga molim da od posljedica svega lošeg što smo učinili (ne činimo li to i nadalje?) jedni drugima zaštiti moju Veliku Ljubav!
(MOLIM TE BOŽE USLIŠI MOJE SRCE I SVOJIM MOĆNIM DLANOM PRIGRLI TAJ MALI ŽIVOT! To te molim u ima Oca, Sina i Duha svetog!)
Optužite me, razapnite i proglasite ludim, jer ovako molim i jer javno iznosim moj najnoviji (današnji!) križ na "svijetlo dana", ali ne zaboravite da sam - jako i samo - ČOVJEK i da nam svima treba Ljubavi!
Da treba nam Ljubav, ali ne bilo koja i bilo kakva! Treba nam prava, gotovo bezuvjetna (Božja) - međusobna Ljubav (Agape!)!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

No, koga za nju više zamoliti? Kome uputiti riječ nade?
Njima? Ta činim to uporno i stalno! Opominjem i na ovim stranicama nudim spoznaje stare koliko i sam čovjek!
Spoznaje su to ISKUSTVENIH Istina, a oni, ... mada im na očigled sve ide loše i pomalo propada, ...? Ne vide?!
A, nisu slijepi! Nisu djevojčica iz moje nedavne priče!
Možda bi trebali to biti i onda postati hrabri i odlučni da s pouzdanjem u Istinu i Ljubav pokušaju sve spasiti i po Božju - živjeti?!
Zastao sam ovdje, pročitao napisano i onda shvatio kako su me silne emocije - nadvladale!
Neka bude ovako! Sve što sam danas napisao "plod" je mog čistog srca i ogromne Ljubavi za moju malu R.!
(R., neka ova suza u mom oku bude - biserić na tvom dugom i svjetlom putu kroz ovaj pokvareni svijet!)
Vidite, dragi posjetitelji mog SITE-a, što sve može učiniti običan dotok neke informacije! Puno! Svašta!
Ostatak zapisa dodati ću kasnije (ovo sam napisao odmah po povratku iz Crikvenice - 15,00 sati!)! Želja mi je, bar na kratko, "pobjeći" negativnim i upozoravajućim emocijama i uz more potražiti - Boga! Moram to!
Vratio sam se (21 sat)! Idemo dalje, do kraja ovog "internetskog" arka.
Kao što sam već naveo, bio sam do mora. Mislio sam otići do Povila, ili najdalje do Smokvice, ali sam i danas završio u Senju! Volim Senj!
U njemu se osjećam drugačije, nekako nesputan, mada sam prije dvije godine na kamenjaru pored grada Senja umalo umro! Ali, nisam!
Istina, ovog ljeta više ne idem po "divljim" plažama i kamenjarima.
Kupam se u blizini senjskih kupališta ili na obali ispod privatnih kuća!
Na taj sam način stalno "na oku" ljudima i lako me je naći.
Danas sam bio ovdje:

,a to je u blizini poznatog kupališta Senjana, I. drage:   SADRŽAJ WEB-a

Laka vam noć! I tebi Anđele! V.t.t.d.!       Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 23. srpnja 2009. - O "seciranju" duše i još malo o duhovnosti!

Stiglo je - pravo ljeto!
Od vrućina, koje mi nekad nisu predstavljale nikakav problem, danas se sklanjam i tek u kasnijim popodnevnim satima idem do mora!
Ovaj "novi" ritam kupanja, ribolova i malo ronjenja sviđa mi se!
Sada imam puno više vremena za druge stvari, susrete s ljudima, šetnje i izlete!
I ovaj, ljetni, zapis napisati ću iz dva djela. Popodnevnim djelom mogao bi popuniti moje stranice, ali to neću učiniti. Moram vam (zapravo, tebi moj mali Anđele!) ponuditi koju lijepu sliku predivne obale i mora.
Prije toga, napisati ću nešto o duhovnosti, onoj istoj duhovnosti koju sam spominjao u nedavnom zapisu (od 21.srpnja), kada sam se pozabavio najavom osnivanja odjela "duhovne" (?) psihijatrije pri KBC u Rijeci!
Evo, radi čega:
"Gdje sjeckamo, tamo ne nalazimo uopće ništa" (Hölderlin). Anatomija duše je bolest egzibicionizma i sadizma. Mi ne možemo ni s kakvim testovima saznati gdje sve boluje naša duša i odakle sve rane. Isecirana duša je nasilno razgoljena, sadistički na komadiće izrezana duša. U takvom slučaju ni od komadića ni od duše ništa! Ako se isecirana duša više ne zna zadiviti lijepome niti prestrašiti nad ružnim, držeći da sad sve zna, da je sad sve otkrila, što će još ostati od nje? Ako bude poznat svaki poticaj duše, gdje će još biti duša? Hoće li tada još biti duše, duha koji je nevidljiv i neuhvatljiv, ali ga se može osjetiti!?
Da, baš radi ovog komadića (duhovnog razmatranja) teksta objavljenog u knjizi Milana Špehara "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju"!
Prije nego krenem dalje reći ću kako se ponekad, kada nakon što sam već nešto napisao, naiđem na razmatranja i mišljenja koja su sadržajem veoma slična mojim zaključcima, stavovima i idejama - nasmijem!
Pomislim tada kako je slijed misaonih procesa, još uvijek čovjeku nedovoljno jasan, kada se sve pogleda s razine našeg transcedentalnog bića - "ČUDAN"! Ponekad se sve može razumjeti samo tako, kao čudo i to, čitajući navedeni citat tako i mislim, jer prihvaćanjem čuda, nužno se u meni sve mijenja, a onda i lakše živim!
Možda ovo nisam najrazumljivije napisao, ali tako mislim!
Drago mi je da sam naišao ("slučajno"?, a znamo da slučaja - nema!) na citirani tekst u kom je puno od onog što sam prekjučer rekao i poručio čitateljstvu i pročelniku psihijatrije u Rijeci!
Danas ću zato biti "bezobrazniji" i reći, kako niti jedan čovjek, naravno osim Isusovih učenika - NEMA PRAVO DIRATI U BILO ČIJU DUHOVNOST!
Zašto? Odgovor je u citiranom tekstu, ali i u ČINJENICI koja kazuje kako su mnogi "primatelji" nestručno iznijetih stavova o duhovnosti i duši završili u umo-bolnicama, često, kao trajno uništene osobe!
Mislim da sam sada pojasnio koliko je prekjučerašnja najava sumnjiv projekt u kom bi se NESTRUČNJACI trebali baviti duhovnošću i dušom!
Opasna "igra", ma koliko joj namjera bila dobra - ostaje - OPASNOST!
Seciranjem života, na bilo koji način, ali i prema medicinskom razmišljanju - uništili smo život pa nije nikakvo čudo da bi (će?) seciranjem duše mogli uništiti - dušu!
Možda bi se trebalo podsjetiti (imati stalno na umu), navoda iz Psalma 139, 14: "Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno"!
U ovom navodu pjesnika nalazi se tajna VJEČNE NEDOKUČIVOSTI samog života koji je vrhunsko Božje djelo (lat.. OPERA! / moji stihovi o tome)!
Znatiželjna znanost već predugo "secira" život i što odmiče dalje u svojim saznanjima, sve veći broj znanstvenika zastane pred tim misterijem!
Paralela ovom je i nastojanje znanosti da "seciranjem" duše pokuša razotkriti - Boga, što po svakog čovjeka kog takvo zlo zadesi završi sa strašnim umnim, tjelesnim i duševnim posljedicama!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

No, svijet koji ne priznaje grijehe, u koji svakako spada i "podsvijet" psihijatrije, ne mari za ovo!
Moderni "bogovi", sva sila šarolikih gurua, "mistika", šamana, sekti, ..., ma: previše opasnih ljudi, imaju neki drugi cilj!
Smijem li reći kako im je mogući cilj: PONIŠTITI VJERU I BOGA, te jedine prave i stvarne prepreke svakom zlu, nastranosti i ZLOČINU?
Smijem, jer me nije strah, jer sam svjedok ljudske patnje, jer sam upoznao pogubnost ljudskog sadizma i jer sam žrtva "igre" koju umišljeni vjernici "igraju" s Isusom!
Isusov poticaj na dobro treba slijediti i onda se treba, bilo kada, nakon što spoznamo naš propust, lošu riječ i pogubno djelo - pokajati i potražiti (na pravom mjestu!) - oprost!
Kajem se čitatelji, vama, koji ste u ovome pronašli nešto što je možda upućeno na vaš "račun" i istovremeno vas molim za oprost, no naglašavam vam, sada i baš ovdje, da mi je svejedno što tko od vas misli i čime pokušava opravdati meni nanijeto zlo, bilo da ste "struka", zakon ili sama moja obitelj, jer vrijeme će REĆI ISTINU!
Pogledajte se u zrcalo i pažljivo pogledajte što (tko) je u zrcalu!
Tamo NEĆETE UGLEDATI BOGA, jer vidjet ćete sebe, krhki i neizvjesnim sutra - opterećen lik!
Zato, ne secirajte, na bilo koji način, bilo kog - čovjeka!
On - NIJE VAŠ (roba, vlasništvo!), jer je rođenjem i dahom Božjeg života postao i zauvijek ostao - Božji!
Smijete ga grditi, ljutiti se na njega, možda ga i ugroziti, ali mu ne smijete učiniti bilo kakav zločin, pokušavajući mu pritom oteti osobnost, duhovnost, ... um, tijelo i dušu!
Pandorina kutija zla, zlo kojeg može poništiti samo KOVČEG SAVEZA, odavno je otvorena!
Nije li vrijeme da je makar POKUŠAMO ZATVORITI!
Pozivam sve ljude koji su (ili misle da su!) Ljubav, Milosrđe i Istina da mi se pridruže i trenutno pruže svoju ruku pomirbe (slično, ... ne, jednako darivanju mira na misama kršćana!) svakom uništenom i obespravljenom čovjeku!
Ta malenkost može preobraziti svijet, no jesmo li spremni za to?
Većina nije, no ne dozvolimo si - nestati, jer to i nije moguće!
Bog je s nama "u sve vjeke do svršetka svijeta" i to je dobro imati na umu!
Tada, nikom živom ne bi palo na pamet secirati tuđi život (dušu)!
Odoh do mora! (16,00 sati!)
Evo me moj mali Anđele! Vratio sam se (21,00) i donio ti ovu lijepu sličicu:

Ovo je mjesto na koje najčešće odlazim na kupanje. Volim ovaj mir!
Riba, mislim na količinu ulovljene ribe, više mi uopće nije važna!
Lovim, ali mi nije stalo do nekog ulova! I crve lovim, ali samo po navici! Boga molim da se u dvije trapule koje još imam, ne ulove, jer sada, dok je more toplo, imam previše "najbolje ješke na svitu"! I to je to, moj Anđele!
Tko zna ...? Ma, ... ništa! Uživaj i rasti! V.t.t.d.! Laka ti noć!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 24. srpnja 2009. - Rab, Kampor i ... TI, moj mali Anđele!

Dobar vam dan!
Današnjim dnevnim zapisom samo ću najaviti moj odlazak na jedan izlet! Idem, na tri dana, na otok Rab, u mjesto Kampor, ali ne u ludnicu kamo su me mnogi željeli smjestiti i vidjeti! Ne! Idem u "kulturno-istraživački pohod", razgledavati staru kamenu ljepotu mjesta Raba, biti u jednom samostanu, pogledati sadržaje njegovog muzeja i obići putove (uređene staze) geoloških vremena.
Idem potražiti okaminu velikog morskog ježa, prošetati borovom šumom koja se prostire do mora i pogledati kakav je život u moru oko otoka Raba!
Naravno, idem k prijateljima i to je ono, ipak, najvažnije!
Što se tiče ludnice u Kamporu, mogu reći kako bi već sutra mogao ući unutar, žicom opasanog, koncentracionog logora, slobodno i s valjanom propusnicom, ali mi to ne pada ni na kraj pameti!
Ne želim gledati beskrajnu tjelesnu, umnu i duševnu patnju četiristotinjak osakaćenih "pacijenata", trajno uništenih ljudi kojima više nitko ne može pomoći!
Za njih se "brinem" na ovim stranicama, pišući i zazivajući nužan preustroj u pristupu pružanja PRAVE pomoći "izgubljenim umovima" pa vas i sada, na ovom mjestu, sve koji ovo pročitate - POZIVAM da mi se u tome pridružite i da GLASNO ZAIŠĆETE POŠTIVANJE LJUDSKE OSOBE KAO TROJEDINE CJELINE, koja se sastoji od tijela, uma i duše!
Kriknite i shvatite koliko je patnje i zla učinjeno, postupcima navodnog "liječenja", u ustanovama sličnim logoru KAMPOR!
"Liječenja" - ČEGA? Duševnih poremećaja?
(O, Bože, pokaži im snagom Tvoje desnice što Ti rade!)
Umnih bolesti? (Kako su nastale i nisu li ipak neka druga PATOLOGIJA?!).
Ali ...? Ostavimo to za jesen! "Vruću" i jako neizvjesnu kojoj ću ja dodati moje "nastupe" na trgovima većih gradova RH!
Vratimo se otoku Rabu!
Bio sam već više puta na njemu i mogu reći kako mi se JAKO sviđa!
Na žalost, kao i mnogi drugi otoci i Rab je djelom uništen nasilnom arhitekturom, ogromnim kućerinama, uskim ulicama i sličnim komunalno-infrastrukturnim problemima.
"Vadi" ga stara kamena ljepota smještena uz gornju, srednju i donju ulicu!
Za "dokaz" ovog mog navoda dovoljno je reći kako na samo par-stotinjak metara gornje ceste, podignuti Bogu na slavu, stoje ČETIRI krasna kamena zvonika!
Ima li to ijedan mediteranski grad(ić)? Nema! Idem na Rab!
Sve vas na tri dana napuštam, ali ne zaboravljam!
Vaše moguće mail poruke redovito ću pregledavati i na svaku ću od njih odgovoriti!
Za kraj ovog zapisa ostavio sam moj najbolji i najslađi dio!
Ovo, što slijedi SAMO je za moju malu R.!
Ti znaš, jer djeca su Isusovi miljenici - baš SVE - pa ti ne trebam puno pričati i bilo što objašnjavati!
Tvoj mali lavić, koji se nalazi na mom noćnom ormariću ne ide sa mnom, jer mora mi čuvati kuću, ali sa mnom, ma gdje da krenem, uvijek ideš -TI!
Zvuči ovo odviše imaginarno, ali je tako stvarno, radi čega mi se čini kako mogu osjetiti tvoj pogled, osmjeh, poneki "ljuti" plač i čak dodir tvoje male ručice, ...! A, znaš li zašto je tome tako?
Znam da znaš i da ti ne moram o tome više bilo što reći!
Odmah nakon povratka iz Breza i "upload-anja" ovog zapisa polazimo!
Idemo do našeg, beskrajno dobrog Boga, ... u mir davnina i po svijetlo naših života! Zajedno, kao da jesmo, jer JESMO - ti, moj mali Anđeo i ja, tvoj d.! V.t.t.d.! Bog! Hvala Ti, Dobri!            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 25. srpnja 2009. - Rab, Kampor, ... Tu smo moj mali Anđele!

Tu smo moj mali Anđele!
Mada sam imao ideju na otok Rab stići bez auta, kojeg sam trebao ostaviti u Jablancu, na Rab sam stigao s mojim „ferrarijem“!
Dobro je da sam tako učinio, jer sam na taj način ostao neovisan o uslugama prijatelja i potpuno „mobilan“!
Tako sam, još jučer, nakon što sam se smjestio u samostanu i nešto učinio na računalu u muzeju samostana, mogao otići do mora!
Nepoznate ulice i putovi odveli su me do Suhe punte!
Gužva na plažama i na moru nije mi dala odabrati neko tiho mjesto tako da sam se zadovoljio  s prvim slobodnijim mjestom, s kupanjem i „gledanjem“ dna!
Primijetio sam kako je dno dosta različito od onog u okolici grada Senja i kako ima puno više ribe.
Nakon osvježenja u moru otišao sam putem, koji prati obalu i mnogobrojne uvale, pronaći neko mjesto za današnje kupanje na koje idem uskoro!
Inače, za sada je sve – super.
Spavao sam, po prvi put u životu u samostanu i to - „k'o zaklan“ - i ujutro, nakon upornog nagovaranja ipak otišao do kapelice u kamporskoj ludari, kamo sam s tridesetak „nevoljnika“ odslušao misu!
Neću danas pisati o onom što sam tamo vidio!
Samo ću još jednom pitati, prije svega „struku“:
zar su uništene osobe – izliječeni ili samo zaliječeni „pacijenti“?
Pod užasnim dojmom svega što mi poželi ovo jutro, jer vidio sam ljudsku patnju koja je bila jako blizu mene, otišao sam šetnjom, iz Kampora, do centra Raba!
U Rabu sam se našao s  J. i bio s njime na kavi i „ćakuli“!
Oko 12 sati nazvao sam P.N.J. i dogovorio se s njime naći kod A.D., kod kojeg smo ručali!
Putem sam, jer nisam mogao odoljeti toj ljepoti, snimio „pjev“ cvrčaka i zrikavaca!
Divna pjesma prirode, odličan ručak i mir samostana u kom iz daljine, dok ovo pišem, čujem Procol Harum-e i njihove „Blijede sjene“ - sve su što čovjek može poželjeti!
Naravno, osim blizine - tebe, moja Velika, nedostupna - Ljubavi!
Samo mi ti nedostaješ, moja mala R., no to ne mogu promijeniti!
Veliki natpis na jednoj vili u naselju Palit, „amor vincit omnia“ (Ljubav sve pobjeđuje), kada smo ti i ja u pitanju – ne vrijedi!
Tu lijepu izrijeku poništilo je sebično samoljublje, lišeno svake bezuvjetne Ljubavi, koja nam jedina može pomoći!
Šteta! No, s time mi je živjeti i IPAK se – nadati!
Uskoro idem do mora (ovo pišem u 15 sati), kako bi se stigao vratiti do 19 sati, jer uvečer namjeravam poći u Rab kako bi   pogledao prvu večer trodnevne  „fjere“ u čast sv. Kristofora ("finale" je u ponedjeljak), zaštitnika otoka i grada Raba!
Danas su na rasporedu predstavljanja rapskih samo-streličara i sličnih "grupa", drevnih „vještina“, obrta i zanata!
Već sam snimio puno slika s prekrasnim detaljima što ću kroz slijedećih dan i pol boravka na otoku Rabu nadopunjavati – novim slikama!
Kao što vidite, moji dragi posjetitelji, kroz ovih par dana neću pisati o duhovnim sadržajima i mojim razmatranjima o vjeri i čovjeku, što činim kako bi imao više vremena za obilazak otoka, ali i u nakani da tvrdim srcima dam priliku i vremena da kroz duhovnu dimenziju svoga bića, koju uporno zaobilaze, pronađu ČOVJEKA i PRAVU LJUBAV!
Danas sam također bio na kupanju u uvali Suha punta, ali na suprotnoj strani uvale! Našao sam crve (nisam ih lovio!) i zabavljao se s ribolovom i pregledavanjem morskog dna!                                                               

Prelijepa uvala i mirno more, kojeg je tek oko 18 sati namreškao burin pružili su mi puno zadovoljstva.
Na povratku sa kupanja obašao sam par cesta i staza koje vode do uvala i uvjerio se kako je ovo predivan i nažalost pranapućen – otok.
Uvečer sam s P.N.J. bio u gradu Rabu i nakon što je on „odradio“ misu na talijanskom jeziku, zajedno s njim na dobroj večeri na brodu sv. Stipan.
Usput sam snimao zanimljive detalje današnje večeri i povorku „drevnih seljana“!
Tijekom šetnje srednjom ulicom susreo sam starog prijatelja, rukometaša D. i njegovu obitelj!
Oboje smo bili iznenađeni ovim susretom.
Kratko smo popričali, jer oboje smo bili u društvu drugih ljudi i krenuli svatko svojim putem.
Dojam koji je na mene ostavila ova rapska noć puna prelijepih slika turističke gužve, osvijetljenih trgova punih raznolike ponude i  pucanj topa koji je najavio „fjeru“ bio je odličan!
Po povratku u samostan brzo sam otišao na spavanje, odmah zaspao i čvrsto odspavao, u „komadu“ - šest sati sna!
Ljubavi, bila si sa mnom i bio sam veseo cijele večeri, jer me je, dok sam bio na kupanju iz Crikvenice nazvao I. i rekao mi nešto veoma - LIJEPO!
Ti sve znaš pa ću ti samo reći kako nestrpljivo očekujem jedan poziv!
Hoću li te konačno - vidjeti? Nadam se, mila! V.t.t.d.!

A.D. / 26. srpnja 2009. - Sv. Eufemija, Kamenjak i povratak u - SADA!

Današnji dan započeo sam misom u crkvi sv. Eufemije koja se nalazi u sklopu samostana.
Na nedjeljnoj misi sakupilo se oko stotinjak mještana Kampora!
Propovijed je sadržajem slijedila liturgijska čitanja u kojima sam mogao naći dio iz mog nedavnog života, kada sam se, ljut i nemoćan spasiti se od progona - bio predao tragičnoj "sudbini"!
To nikada neću moći zaboraviti pa mi je danas potpuno jasno kako sam preživio i opstao, a eto, danas još radim, pišem i živim, zahvaljujući Božjoj milosti i daru!
Moje nedavno stradanje i izbavljenje potvrda je kako Bog u konačnici skrbi za svakog čovjeka!
Čime sam to "zaslužio"?
Pojma nemam i vjerojatno nikada neću saznati pravu poruku mog života!
Na propovijedi je bilo riječi o (neizbježnoj!) Ljubavi i čudima koje je činio Isus!
Propovjednik nije navodio staro-grčko-latinske pojmove za tri najčešća oblika ljubavi, jer ga vjernici tada ne bi mogli dobro razumjeti, ali ih je tijekom propovijedi sve tri ukratko objasnio.
Naglasio je pritom kako najčešće nismo svjesni velike moći i blagodati prave prijateljske Ljubavi!
Ja, jesam!
Svjestan sam te ogromne moći, koja, kada nastupa u zajedništvu više osoba, može učiniti puno!
Znam za takvu Ljubav i onda pomislim kako je prijateljsko sebedarje manifestacija djelovanja Božje Ljubavi.
Baš kroz izraz ovakve Ljubavi Bog mi je podario ovaj i ovakav život, koji može svjedočiti izbavljenje od smrti, nekoliko ozdravljenja i nažalost, a tada sam nasilno, vezan "lancima" bio lišen slobode - i jednu smrt!
No, ostavimo to!
Za duhovnost će (nadam se!) biti još dosta vremena!
Poslije mise u Kamporu otišao sam do grada Raba kako bi kupio par sitnica!
Usput sam svratio kod J.
Zamolio me je da mu ulovim kojeg crva za ribolov, što sam ja prihvatio i obećao mu, prije polaska na trajekt, donijeti "najbolju ješku na svitu!".
Prema njegovim uputstvima otišao sam do mjesta Mundanije!
Pogađate?
Otišao sam potražiti kojeg okamenjenog ježa, ali nisam imao sreće!
Mjesta na kojima sam pretpostavio da bi mogao naći ovaj lijepi fosil danas su zatrpana kućama i gužvom!
Zato sam odlučio poći na brdo Kamenjak odakle se pruža divan, panoramski pogled na mnoga naseljena mjesta otoka Raba, na otoke Pag, Lošinj i Cres i na mnoge otočiće i hridi.
Vrijeme do ručka ispunio sam šetnjom po "geološkoj" stazi koja se nalazi na južnoj strani uvale sv. Eufemija!
Oko 13 sati otišao sam s P.N.J. u na ručak!
Otišli smo do restorana Park!
Tu smo jeli odlično pripremljeno jelo od morskog psa!
Vrućina i naše dotadašnje aktivnosti potjerale su nas u hlad samostana!
P.N.J. je otišao "baciti oko", a ja sam se neko, kraće, vrijeme zabavljao računalom.
Oko 16 sati otišao sam na kupanje i u lov na morske crve!
Ovaj put odabrao sam poći malo dalje od kupača i - nisam pogriješio!
Prošetao sam gustom crnogoričnom šumom i uspio uloviti crve za J.
U samostan sam se vratio oko 19,30 sati!
Nakon tuširanja spakirao sam moje stvari, sačekao da P.N.J. zatvori muzej i onda se s njime pozdravio.               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Pokušao me je nagovoriti da ostanem još jedan dan, ali mu to nije uspjelo! Znam da je sutra velika fešta u Rabu, ali morao sam poći kući kako bi učinio neki poslić i pripremio se za odlazak u pilanu.
Pozdravili smo se i onda sam krenuo na put!
Prije polaska u trajektnu luku Mišnjak svratio sam u grad Rab do J. i dao mu ješku za sutrašnji ribolov.
U Mišnjaku nije bilo "gužve" pa sam se ukrcao na prvi trajekt.
Vrijeme je cijelog dana bilo lijepo i ugodno.
Idući kući razmišljao sam o svemu što sam doživio u ova dva lijepa dana i shvatio - ljudsku glupost!
Prolaznost, tako jadno napadnuta svakom gluposti uništava nam - ljepotu življenja! Eto, to je ta - ljudska glupost!
Treba se (MORA SE!): imati, htjeti, grabiti, ... čak gaziti (i preko tuđih leševa!) po svemu što bi trebao biti čovjek!
A, zašto? Radi čega?
Po dolasku u Jablanac u meni se je u čas sve promijenilo!
Shvatio sam kako idem kući, u prazan, tuđi stan!
Sve lijepo s otoka Raba pomutile su tužne misli o promašenom životu, izgubljenom vremenu, uništenoj - nadi!
Srećom, ovaj zapis pišem s danom zakašnjenja, prema sjećanju pa mi se čini kako sam dio tjeskobne svakidašnjice propustio opisati!
I bolje je da je tako, jer teško mi je mojim tužnim razmišljanjima razočaravati Boga koji mi je, već više puta, podario - izbavljenje.
U ovakvim se trenutcima često pitam, kada se osjećaji "saberu" i kada se pred mojim očima ukaže slika svakodnevice, čemu sva ta čuda i silni znakovi?
Zar da bi radi njih vjerovao i povjerovao u Boga?
Ma, ne! Vjerujem, mada i sam nisam siguran u "kvalitetu" moje vjere i "dokazi" mi nisu - potrebni!
Ili? Jesu, jer nevjerni sam Toma!
Da! Toma sam, slabo-vjeran! Mrzim to u sebi!
Ta nisam li u ova dva dana i dvije noći osjetio mir - samostana, taj Božji mir, ... mir u meni!
Jesam, ali me je već prvi "dodir" s mojim stvarnim, ovozemaljskim životom brzo odgurnuo dalje od mira!
E, moja tiha Ljubavi, čak je i dobra vijest prema kojoj bi nas jedan telefonski poziv mogao "spojiti", mojim dolaskom pred moj prazan (novi!) dom izgubila svoje značenje i SNAGU vječne NADE!
No, takav sam! Zapravo, takvi su ljudi!
Trebaju čudo da bi shvatili ZNAK i onda, svejedno - ne vjeruju!
Utješit ću te mila!
Tvoj d. vjeruje, jer jedini, poput slijepca koji je doživio Isusovo čudo izlječenja - ispovijedam sve javno i tvrdim, kako je puno toga pa čak i ovo što sada pišem bilo moguće samo zahvaljujući Bogu i Njegovoj - Ljubavi!
Završiti ću ovo od - jučer (napisano danas, 27.07./16,00)! Idem do mora! Trebam mir i samoću, jer oni koje ja želim - ne žele mene! Čemu? Bog R.!

SADRŽAJ WEB-a                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 27. srpnja 2009. - Buđenje, sreća i pjesma cvrčka!

Jutros sam "osvanuo" u mom krevetu!
Mir i spokoj noći u samostanu zamijenila je mirna i tiha noć u Sv.Vidu!
Naoko nikakva bitna razlika ipak - postoji!
Buđenje u Sv.Vidu drugačije izgleda.
Budim se odmoran, ali odmah nakon što otvorim oči, sve što mi pada na pamet su prizori s praznim okvirima iz kojih je grub život i jadan čovjek - povadio moje slike!
Takvih "asocijacija" na gomilu uništenih godina i na nezahvalne ljude na Rabu nije bilo!
Reče mi danas jedan prijatelj, kada sam mu ispričao nešto slično ovome, neka se "preselim na Rab"!
Bi, rado prijatelju moj!
Ne na Rab, već negdje gdje me nitko od nekad mojih ne bi mogao pronaći! Ali? Ne postoji takvo mjesto na zemlji!
Misao i sjećanja neugodan su "protivnik" traženju mira i zato, dok postoji moj um, jasno mi je kako nikad više neću doseći pravi, Božji - mir, ili makar malo - sreće!
Uostalom, tako su živjeli i moji roditelji, ...! Sami, s neugodnim sjećanjima i mislim, nesretni!
No, možda i griješim, jer pogrješno razmišljam o sreći! Što je sreća?
Novac, pun želudac, obitelj, posao, djeca, sport, glazba, ...?
Ne, ne griješim! Nema čovjeka koji bi mogao, kroz neki duži period svog života tvrditi da je sretan!
"Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije sreće uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge)."
Ovo je jedno od razmišljanja o pojmu sreće iz kojeg je jasno vidljivo kako je sreća nedokučiv - pojam!
Jednom sam i ja mislio da sam sretan!
Imao sam obitelj, mogao sam si priuštiti razne oblike zadovoljstava, novac mi nije bio problem, ...!
Ali, jesam li BIO - sretan?
Nisam, jer sam gubeći polako novac - izgubio obitelj!
Varao sam sebe i pritom mislio da sam sretan!
Nisam bio sretan!
Sreća je bila - novac, a njega je - nestalo!
Ostatak ostataka, komadić mog od nekad puno svega, postao je MJERA MOG novog života!
Gubeći materijalno-financijsko gubio sam na vrijednosti!
Polako sam "(iz)gubio" sva MOJA - prava! Postao sam sotona, luđak, nepoželjan, a mislio sam da nas ništa neće rastaviti!
Ne! Sreće nisam imao!
Nestala je jednog lijepog, sunčanog dana, na sam Badnjak!
Okrenula mi je leđa, uništila jedan život, "namjestila" mi privid, laž, obmanu, progonstvo i "natjerala" me da MISLIM - kako sam sretan!
Užas! Nakon toliko osobnih nesreća mogu reći kako ne znam što je - sreća!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Izuzmem li moju autosugestivnu Ljubav prema mom malom Anđelu, mojoj R., zaista ne mogu reći što je sreća i jesam li (ne)sretan?!
Zapravo, kada bolje proučim prije naveden citat o sreći, IPAK sam sretan, jer sreća se sastoji od davanja i primanja, dobitaka i gubitaka!
Dok ovo pišem, mogao bi reći kako baš i nisam sretan, ali jer znam da će ovo pročitati neka "stisnuta" duša i da će tada pokrenuti svoj um ka dobrom - SRETAN SAM! Da! Sretan sam da o patnji i boli, vjeri i nevjeri, Bogu i čovjeku, ... o svemu - mogu kazivati ISKRENO!

Pogledajte ovu sliku (izvor: WIKIPEDIJA!)! Pažljivo!
Već od najranijih dana našeg života tuga nam zastire pogled na sreću!
Koliko je samo tuge u izrazu lica ovog malog bića! Zašto? Ta na samom je početku svog života!
Da, dragi čitatelju, pitam i sebe i vas, a onda ću i odmah odgovoriti: zašto je ova djevojčica tužna!
To dobro znaju - odrasli!
Jer smo loši! Jer nam je Ljubav samo na ustima, dok u srcu - prečesto - "nosimo" kamen, hladnu mramornu "grotu" koja ubija sve u nama i oko nas!
Sretan sam, jer moje srce NIKAD nije bilo - kameno!
I sada jeca ("aritmično", ali ipak!) radi tebe moj Anđele!
Plače i zbog njih i radi tuge i nesreće mnogih ljudi koje sam upoznao i susreo u mom životu!
Sretan sam, jer za te ljude mogu moliti, željeti im dobro, pomoći im u nevolji, bolesti, na poslu, ....!
Sretan sam, jer čineći takvo što "vraćam" im (samo mali) dio od onog što su učinili za mene!
Sretan sam, jer su me podržali kada su me moji "pravedni i nepogrješivi suci" - osudili i poveli do giljotine na kojoj sam trebao izgubiti - um!
Sretan sam, jer mogu reći Istinu, radi koje, mada je porazna - mirno spavam!
Sretan sam, jer i kad imam malo - imam previše!
To nisam znao živjeti, ali sada - živim!
Poželim zato da svi budete sretni u malom ili pak milosrdni i puni Ljubavi - u velikom i izobilju!
Znam da je "običnom" čovjeku ovo teško razumjeti. Ali, znajte: ma koliko dugo trajao, PRIVID sreće jednom postane tuga, bol, ... nesreća!
Tada, ne očajavajte!
Već sada, jer mislim da vam je trenutno dobro i da ste sretni pa zato i malo "zaboravljivi" - pozovite Isusa, obratite mu se radi vašeg sutra!
Morate tako učiniti, jer Isus nije "aparat za gašenje požara"!
On je PRELIJEPA KNJIGA iz koje TREBA - učiti!
Učite, sada, za sutra i za uvijek!
Znanje stečeno vjerom u Boga, donijeti će svakom tko iskreno nastoji biti - ČOVJEK, promjenu njegova bića na - BOLJE!
Ne tražite čudo kako bi vam na taj način, jasan znak Boga, POSTAO vjera!
Takvu vjeru nije osobito cijenio niti Isus!
"... mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao, jer ih je sve dobro poznavao ... : ta sam je dobro znao što je u čovjeku." (Iv 2,22-24)
Eto, od sreće odoh k Bogu i Isusu!
Budite Ljudi, ... milosrdni, nesebični i Istiniti i tada će vam sreća prići SVAKI put kad vam to bude - neophodno!
Isus nije "protupožarni aparat"! Učite iz Njegove knjige!
R.! Tko zna što će na ovo (pročita li!) reći tvoj ...a! Ne dozvoli mu da me vrijeđa! Braniti se mora, ali Istinom! Lijepo sanjaj moj mali Anđele! V.t.t.d.! Dok sanjaš ja ću raditi na novoj pjesmi za tebe: Blues za moju malu R.! Mila, ovo je cvrčak na stupu unutar samostana u Kamporu:


a, ovo je pjesma cvrčaka snimljena u boriku pored hotela Imperijal u Rabu!


Hvala Ti, Dobri!
SADRŽAJ WEB-a                                        Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 28. srpnja 2009. – Breze, poziv na molitvu, Dobre vibracije i
                                               potres kao znak ili potvrda (čega?)!             

Današnji dnevni zapis započeo sam pisati u Brezama!
Razloga za to je više. Navesti ću dva:
imao sam dovoljno vremena i naišao sam na jedan zanimljiv članak u dnevnim novinama!
Često znadem reći kako ne pratim (redovito!) dnevni tisak i kako sam, moguće, jedini – punoljetni – Hrvat koji nema TV i koji ne prati TV programe!
Ova dva podatka danas su mi pokazali kako je (možda?) ipak dobro, nešto od uobičajeno loših (!) vijesti  pročitati i tako, nešto i saznati.
Ispijajući moju jutarnju kavu u društvu sa S. prolistao sam stari broj dnevnog lista Novi list (od 26.07.) u kojem sam na(i)šao na članak novinara D.P. kojim autor poziva čitatelje na molitvu!
Zastao sam iznenađen ovim javnim pozivom novinara, pročitao uvodnik i ne prepoznajući ime osobe za koju on išće molitvu, odlučio pročitati cijeli članak!
Krhki ste D.P., kao i ja, kao što bi trebao biti svaki DOBAR čovjek, k tome katolik, jer vaše je pisanje odraz Boga u čovjeku!
U nevolji kolege-prijatelja, urednika emisije Argumenti na HKR-u, koju redovito pratim, otvorili ste vašu dušu, javnosti pokazali krhko i ranjivo srce čovjeka i izrekli – VAPAJ!
Da! Baš, vapaj, što ste tako i naveli!
Iznenadna nevolja (bolest) vašeg kolege-prijatelja potaknula je u vama misli bliske Bogu!
Prolaznost i (ne)sreća, o čemu sam već previše puta pisao, dodirnuli su vaš um i natjerali vas (kada ovako kažem mislim na pozitivni poticaj – „tjeranja“) da napišete vaš neobično znakovit članak!
Nije mi ovdje namjera analizirati psihološke elemente ovako iskreno izrečenog, niti me interesiraju vaše pobude!
Dovoljno mi je znati da ste svoju bol, izazvanu nedaćom prijatelja – iznijeli – javno!
Trudim se, slično vama i ja biti takav!
Ne „kalkuliram“ s mojim osjećajima, idejama i razmišljanjima, a kada je u pitanju vjera u Boga, tada sam najizravniji u predstavljanju mojih – misli, osjećaja i doživljaja!
Znam da takvo pisanje može biti neugodno, nekome čak uvredljivo, no ne marim za to!
Danas sam, u članku D.P. pronašao komadić od onog što sam i sam, kao i dio od onoga što je čovjek: Božje, tugom i nadom prožeto biće!
Reći ću (možda ovo stigne do D.P.-a) autoru ovog iskreno napisanog, malo „privatiziranog“, ali jako rječitog, članka:
vaš me je poziv na molitvu u kojoj je nada i mogući spas za vašeg prijatelja, jer „on je sada u Božjim rukama“ (cit. D.P.) potaknuo da molim za njega!
(Ne)sreća?!? Zar nas samo ona može – približiti našem „korijenu“, našoj vezi sa Stvoriteljem?
Nažalost, čini mi se da je upravo tako!
Sve ostale (mnogobrojne) „nijanse“ ljudskog života, gotovo kao da i ne postoje!
Budimo sretni u sreći koju nam nudi, ovo sam jučer napisao, „ISUSOVA PRELIJEPA KNJIGA iz koje TREBA - učiti!“.
(Molim Te Isuse usliši molbu i VAPAJ D.P., pomogni njegovu prijatelju i odličnom novinaru HKR-a, B.M.!)
Eto, malo duše u dnevnom tisku uljepšalo mi je ovaj, tihi, ljetni dan u kom sam prvi dio današnjeg zapisa učinio u Brezama! Volim Breze i sve ljude s kojima dijelim „sudbinu“ pilane! Volim, Breze!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Volim vas sve, a najviše moju malu R.
(„Naš blues“ je pri kraju! Mislim da sam uspio učiniti još jednu divnu skladbu i da ću u njoj pjevati o tebi, moja SREĆO!) V.t.t.d.!
P.S. /Upravo sada, dok sam ovo prebacivao u HTML oblik, zasvirali su Beach Boys-i! Oduvijek odlično odsvirana i višeglasno, odlično, otpjevana pjesma Dobre vibracije neka povede moje "dobre  vibracije" do VAS!
„Potvrdu“ ovih mojih iskrenih misli dao mi je znak – POTRESA!
Maloprije je (oko 14,35 sati) Sv.Vidom (odakle?) "protutnjao" potres, koji je zatresao drveni pod moje sobe i zaljuljao starinski luster!
Nisam se uplašio! Mir je u meni, jer već (pre)dugo čekam – otići k Bogu!
Jeli i ovaj (sada već drugi) potres (15,04) - neki znak? Idem na more!/
Pogledajte sliku! Tu sam se kupao, lovio ribu i morskog crva.
Uživao sam u miru, krasnom "ka-
menjaru" i bistrom, malo hladnijem moru!
Dok sam prolazio ispod kuće sta-
rog "purgera" naišao sam na njega i ponudio mu uloviti crva za ribolov!
Prihvatio je moju ponudu pa sam po dolasku na betoniran mulić, odmah otišao u more pogledati kakvo je dno (ovdje sam bio po prvi put!). Našao sam malo dublje more s dobrim terenima za ribu i crve. Postavio sam dvije "trapule" i ulovio dva crva!
Ribe je bilo previše pa sam sa sedmom ulovljenom ribom prestao ribariti. Prije polaska kući očistio sam ribu. Imam je previše, pun frižider, pa ću sutra dio riba odnijeti mom prijatelju M.
Po dolasku u Sv.Vid odlučio sam pripremiti dio ručka za sutra!
Ispekao sam paprike, očistio ih i začinio češnjakom, soli, paprom i dobrim (domaćim) maslinovim uljem! Učinio sam tako kako bi sutra imao manje posla oko spremanja ručka!
Dok sam se "zabavljao" pripremajući pečene paprike na radiju sam slušao glazbu koja mi je večeras ponudila niz starih "hitova"!
Nakon dužeg vremena čuo sam Lady Jane, Let it be, Whiter shade of pale, ...! Uživao sam u glazbi moje mladosti pa jedva čekam, nakon što ovo postavim na internet, zasvirati i urediti neku moju pjesmu.
No, prije toga moram dovršiti ovaj zapis!
Nemam pojma o čemu bi pisao! Možda o mojoj skladbi kojom sam nešto želio reći o - sreći! Nemam tu skladbu u posjedu, jer je kao i puno mojih drugih stvari i uspomena ostala u mojoj kući, zauvijek meni nedostupna, (možda i uništena?!) radi čega vam je ne mogu ponuditi na slušanje!
No, to i nije bitno! Bitno je da sam dosta prije strašnih progona i istjerivanja na ulicu otpjevao, točnije - napisao stihove o sreći!
Već sam naslov pjesme, "SRIĆO, KURVINA 'ĆERI!" - kazuje kako sam, makar što se tiče mog života u zadnjih pet godina - NAJAVIO kakva će biti MOJA sreća! Uz ovu pjesmu dobro pristaje i, isto tako nedostupna mi pjesma, "POPUŠIA SAN ŽIVOT!"! Da, posjetitelju moj! "Popušia san" ... priko trideset godina života! A, radi čega? Zar radi Ljubavi i Boga?
Laka vam noć i pokušajte razumjeti da NIKAD neću moći zaboraviti strašnu nepravdu i zločine koje je trebao "amenovati" moj život u ludnici!
Strahota njihova ide dalje! Kuda? Do čijih vrata? Po čiji život? Po čiju muku, bol i patnju? Po čiju (ne)sreću? /Oprost mi ne daje zaborav! Šteta!/
Anđele moj, v.t.t.d.! Laka ti noć!!                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 29. srpnja 2009. – Opet u EU nakon 15 godina / Rajske dveri! 

Ovaj zapis nadopuniti ću sutra (danas!), jer za puno pisanja nemam više volje i jer sam se u Sv.Vid vratio jako kasno!
Bio sam u EU!
Da, nakon 15 godina prošetao sam Portogruarom, Monfalconeom, Trst-
om, ...!
Nisam se ovome nadao, jer za takvo što mislio sam da više nema nikakvog smisla! Poziv prijatelja da im se pridružim u ovom "điru" skoro sam odbio! Srećom, popustio sam na njihovo nagovaranje i doživio, do jučer, "nemoguće"!
Dojmovi s ove "turneje" odlični su!
Na žalost, zaboravio sam snimati zanimljive detalje s ovog izleta i tek sam na ulazu u Trst, kod dvorca Miramar snimio par "noćnih" slika! Jedna je tu, ali su druge neupotrebljive, radi loše kvalitete!
No, što je tu je!
Na priloženoj slici vidi se neki toranj (možda vodo-sprema?) na brdu iznad ceste koja vodi od Miramara prema centru Trsta, na čijoj se "morskoj" strani nalazi jedna "čudna" - plaža!
Zašto "čudna"?
Pa zato, jer je uz cestu položena prostrana šetnica, u ljetnim mjesecima - plato/plaža koju tršćani koriste za sunčanje i druge ljetne aktivnosti!
S tog platoa, na više mjesta, vode skaline do mora, kako kupači ne bi morali do mora silaziti, koristeći se "planinarskim" vještinama da bi prešli preko velikih kamenih blokova koji čine obrambeni nasip na kom je položena ova "čudna" plaža!
Do ovog mjesta stigli smo kada je već pao mrak, ali je i "na kopnu" i u moru bilo živo!
Moram priznati kako me je iznenadio ovaj "tršćanski" plažni "izum"!
Ovdje ću prekinuti ovaj zapis kojeg ću naknadno dopuniti, jer idem u "krpe"!
Bilo je danas puno toga, moj mali Anđele! Imam i za tebe nešto! Lijepo!
Napisat ću ti!
Laka ti noć! V.t.t.d.!
29.07.09. - Nastavak!
Dan je nakon izleta u EU!
Kako sam rekao, ovime ću dovršiti zapis dana u kojem sam "prošetao" do EU!
Osobno, nisam imao neki razlog ili potrebu ići u Italiju, a još manje u "šoping" kamo se uglavnom i ide.
Otišao sam samo radi druženja s prijateljima i da namirim znatiželju.
Do ovog dana gotovo da i nisam razmišljao o Trstu, kojeg pamtim po gužvama i strci, jurnjavi po trgovinama i trošenju novca.
Danas sam sve doživio drugačije.
Bili smo u velikom trgovačkom centru, Briko-centru i prošli Trstom, do "tršćanske plaže" na kojoj se je F. i okupao, ali to više nije bio doživljaj prošlih vremena.
Slobodan od potrebe kupovanja bilo čega, uočavao sam neke druge stvari i drugačije vidio ljude!
Istina, dobro sam pregledao odjel tehnike i police s interesantnim proizvodima, ali to je bilo - sve od prošlog!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 30. srpnja 2009. – O SMISLU KRŠĆANSKE SMRTI!

Lijepi dani ljeta nižu se i brzo prolaze. Eto, već je i kraj srpnja. Još petnaestak dana "ludnice" pa će na obale naše stići - mir!
Do tada, moram se poprilično truditi naći neko tiho i mirno mjesto pored mora!
Tek sada vidim koliko mi je od pomoći kod odabira takvog mjesta moje dobro poznavanje obale i "kamenjara" na potezu od Senja do Karlobaga!
Poznam gotovo svaki kamen, uvalu ili puntu ovog djela naše obale radi čega trenutno (naizmjenično) posjećujem par dobrih mjesta za kupanje i ribolov u blizini grada Senja!
Jedno od tih mjesta je ovaj mali plato sa kojeg mogu komotno loviti ribu i ući u more. Uživam biti na ovom mjestu!
S ovog mulića redovito ulovim par dobrih riba i u moru oko ove "puntice" - kojeg odličnog morskog crva!
Pogledajte ovog na slici!
Dobri poznavatelji ribolova udicom lako će prepoznati odličnu kvalitetu (ove) "najbolje ješke na svitu"!
Nekada sam "tamanio" morske crve i prodavao ih ribičima! Danas to više ne činim i baš zato (u)lovim, samo za sebe, crve odlične kvalitete!
Više me ne zanima količina ulovljenih crva, već njihova kvaliteta. Danas sam ulovio samo ovog, JEDNOG crva, no i on mi je i previše.
Kod kuće imam par komada ("rezerva"!), a u ribolovu od sat-dva vremena ne mogu potrošiti niti jednog cijelog crva.
Danas sam, s nešto manje od pola crva ulovio ovih par lijepih arbuna!
Moj novi način života i trajne posljedice proživljenih nesreća, odredili su moj današnji, bitno drugačiji način UŽIVANJA U I NA MORU!
Više me ništa ne opterećuje, jer više ništa NE MORAM, i jer činim što hoću!
Nekada "ubitačni" ritam lova na crve i stotinjak zarona na dan zamijenio je puno lakši i kraći sadržaj mojih "aktivnosti" ma moru!
S takvim pristupom mojim "ljubavima" - moru, ribolovu i ronjenju - otkrio sam blagodat - slobode i "neobveznosti"!
Silan napor, kao posljedica prijašnjeg ludovanja po moru, više me ne gnjavi!
I danas sam se zadovoljio s dva sata "morskih" aktivnosti nakon čega sam otišao u šetnju po gradu Senju!                                 
Ovaj put nisam išao  na Nehaj, ali sam ipak, po navici, "odšetao" skoro sat vremena dug "đir"!
Danas ljeto, nakon svega što je za mnom živim - ovako!
Na povratku sa kupanja, držeći krunicu u lijevoj ruci, razmišljao sam o silnim promjenama mnogih navika i ukupnog načina mog života i zaključio kako sve ima smisla i kako je bit života, umrijeti!
Ovo moram pojasniti, kako bi zlim "dušama" oduzeo "argumente" koje bi one mogle pronaći u mom opisu biti života!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Da, zlobnici i "struko", vama je smrt STRAH, KRAJ i, moguće (?), LUDILO!
No, meni nije, a nije tako niti mojoj vjeri i mojoj crkvi!
Kada ovako pišem, onda mislim, a kada imam priliku onda i javno govorim o SMISLU KRŠĆANSKE SMRTI!
Zahvaljujući Kristu kršćanska smrt ima pozitivan smisao.
"Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1,21.)
"Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti" (2Tim 2,11).
Bitna novost kršćanske smrti jest u ovome (prema KKC!):
kršćanin je po krštenju sakramentalno već "umro s Kristom" da bi živio novim životom; ako pak umremo u milosti Kristovoj fizička smrt dovršava to umiranje s Kristom te ispunja naše utjelovljenje u njega, u njegov otkupiteljski čin: Dobro je za me da umrem u Krista Isusa, više nego da vladam krajnjim dijelovima zemlje. Njega tražim koji je za nas umro; njega hoću, koji je za nas uskrsnuo. Moje se rođenje približuje (...).
Pustite me da primim čisto svjetlo. Kada dođem tamo, bit ću čovjek!
U smrti Bog čovjeka zove k sebi. Zbog toga kršćanin može prema smrti osjetiti želju kakvu je iskusio sveti Pavao: Želja mi je otići i s Kristom biti (Fil 1,23); i on može svoju smrt preobraziti u čin poslušnosti i ljubavi prema Ocu po primjeru Kristovu: Moja je zemaljska želja razapeta; (...) u meni živa voda romoni i kaže mi: "Dođi k Ocu!"! Želim vidjeti Boga; a da bi ga vidio moram umrijeti ...!
Da, zlobnici i "struko":
kada bi imali ČISTU savjest (niste li nekog svojim "radnjama" - uništili?!) ne bi se BOJALI smrti! Zato, bolje vam je bojati se grijeha nego SMRTI, jer ako ste danas nespremni doći pred Isusa, hoćete li to moći - SUTRA?
Možda, no prije toga trebali bi razumjeti kako je smisao života umrijeti, valjda ste shvatili - u Kristu!
Ovo malo moje "filozofije" "iscurilo" je iz mene, kao "posljedica" "upoznavanja" smrti, što sam doživio u progonstvu, kroz moje mučenje, iživljavanje i divljaštvo iskazano nadmenom od (vas?) - nastranih ljudi!
Zato, zlobnici - stanite i zavolite - SMRT, jer samo kroz nju možete, zauvijek, k Bogu!
Nadam se da sam bio dovoljno jasan i da mi moja vjerska uvjerenja, koja su me sačuvala (za sada ..., do kada?) nećete, slično osudama utemeljenim na "verbalnom deliktu", prišiti kao gubitak veza sa svijetom realnog i "istinitog"?!
Ovo je MOJA REALNOST pa bi mi bilo drago čuti, kako bi nevjernicima i bezbožnicima mogao pomoći, zašto ona nije - REALNA?
Uostalom, volio bi znati kako izgleda i što kaže definicija o realnom svijetu i stvarnom životu?!
To NITKO ne zna, a mnogi umišljaju da je upravo njihov način života, ponašanja, raspored aktivnosti, posao koji čine, ... - REALNOST!
Nije!
Ovo potvrđuje Istina kako na ovom svijetu ne postoje dvije jednake osobnosti, radi čega je, načinom statistike "izračunana" (utvrđena) prosječna osobnost - NAJOBIČNIJA GLUPOST koja, slično mnogim statistikama, služi u svrhu OBMANE - čovjeka (javnosti!)!
Negirajući tuđu "realnost", zlobnici i "struka" (valjda ne trebam treći kako se je to - psihijatrija?!) stvaraju SEBI, pokušavajući pri tom uništiti Vjeru i Boga, neophodan prostor za "rad", život i opstanak!
Na njihovu nesreću, čineći tako opstaju i ustrajavaju u GRIJEHU, bivaju kukavice pred neminovnom smrću i udaljavaju se od Boga!
Ovdje ću prekinuti s ovim mojim pojašnjenjem smisla života u smrti, jer puno više o tome kazuju Biblija i napisano u KKC (Katekizam Katoličke Crkve!). Laka vam noć svite moj!                                        SADRŽAJ WEB-a
Malena! Nisam te zaboravio! I opet su me do "voda odraslih tema" odvela moja sjećanja na ružnu prošlost i sadašnjost u kojoj su mi te - oteli! Neka te Anđeli čuvaju! V.t.t.d.!        Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 31. srpnja 2009. – Breze, Lukovo i PDV (novo nasilje RH!)

Vruće je i o toplini ovog ljeta najbolje govori ova slika! I konji trebaju - hlad! Naravno, ovo sam snimio na povratku iz Breza, nešto prije prostrane doline - Pleteno, sa koje vodi put prema Lukovu, Novom i Krmpotama.
Inače u Brezama je sve OK! Komentari, što se poslova tiče, ovaj su put usredotočeni na priču o PDV-u, ishitrenim porezima i još "čudnijoj hitnosti" primjene novih zakona koji reguliraju način ubiranja novca za državnu blagajnu!
Preskočiti ću priču o povećanju PDV-a za jedan %, jer radi se o povećanju PDV-a od skoro 5% (1:22 daje povećanje PDV stope od 4,54% !) jednako kao što ću preskočiti priču o "interventnom porezu" na neto OD (to će radnici shvatiti tek kada u 8. mj. prime "buštu" s umanjenim iznosima plaće odrađene u ovom mjesecu).
Prokomentirati ću samo HITNOST zakona, koja kao i mnoge hitnosti ukazuje na veliku opasnost koja će kroz koji mjesec generirati opće pogoršanje stanja "pacijenta", radi čega hitnost mjera Vlade poprima - smiješan oblik i graniči s idiotarijom!
Zašto? Neka o tome svjedoči nekoliko poziva koje sam vraćajući se s Breza (tamo nije bilo GSM signala!) zaprimio, a u kojima je od svih osoba koje su me nazvale istaknuta želja da im već SUTRA  "ažuriram" podatke o porezu na naplatnim kasama i u programima koje koriste!
Čemu, pitao sam svakog od njih? Čemu, kada zakon još nije objavljen u Narodnim Novinama i kada do tog broja NN nije moguće doći!
Čemu? Zar radi SMS, cirkularno odaslanih (od koga?) poruka navodnih veletrgovaca u RH! Ma dajte, molim vas (rekao bi pok. I.R.), zar stvarno mislite da su veletrgovci odlučili brinuti o vama, malim trgovinama i sitnim proizvođačima? Podvala, tako bi se mogao nazvati svaki pa i ovaj, ishitreni postupak, krije u sebi strašnu činjenicu kako živim u JAKO NEUREĐENOJ (pravno!) državi u kojoj je svašta moguće!
Zato, moji dragi imatelji kasa, trgovci, prijatelji ne muči me vaš "problem"! Podvaljeno prekratak rok tjera me da zaključim kako bi i opet sve trebalo "pasti na leđa" - "raje", a to me onda silno - tišti!
Ukinite svoje luksuze, nenormalno velika primanja, članstva u mnogim UO, povlastice i besplatne kreditne kartice i posegnite za - REDOM, POŠTENJEM I SAMOODRICANJEM - gospodo političari!
Samo takav "recept", koji će svaku mućku, bezakonje, nasilje i još puno toga lošeg otjerati sa ovih izmučenih prostora može postati rješenje ove, sada je to sasvim očito - velike NEVOLJE!
Predviđam vam krah i prije kraja godine, nakon toga nove izbore i onda - ROPSTVO: MMF-u, EU, NATO-u, pa ako baš hoćete i Sloveniji i BiH!
Žalost i tuga višegodišnje rasprodaje SIGURNIH izvora SVJEŽEG kapitala, završiti će rasprodajom ozemlja i SVIH bogatstava RH samo zato, jer je kroz ova dva desetljeća "moderne" RH, lažna elita "opasnih namjera", nerezonskim i mnogim kriminalnim radnjama (nije li prodati NAŠE - bez da nas se pita, kriminal?) čuvala sebe! Sada, kada je zlo pokucalo na sva vrata u Lijepoj našoj, HITNOST je - rješenje!?
Ma, ... glupost! Izračunajte koliko će novca ubrati ova HITNOST i shvatiti će te kako će blagajna RH i dalje ostati: PRAZNA!
Zato, odlučio sam sačekati NN i tek onda pomoći vam, moji dragi poznanici i prijatelji!                                                            SADRŽAJ WEB-a
Osobno i nisam začuđen HITNOŠĆU, jer država koja i dan danas raspravlja o svim oblicima zločina iz zadnja dva rata, koja ima opasan (fašistički?) Zakon koji omogućava biomedicinske POKUSE nad umom ljudi, ... koja ima "Kornate", koja predaje svoje ljude u kazamate svjetskih moćnika i nije nego U VELIKOJ OPASNOSTI!  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Gluparim? Možda, ali strašno iskustvo doživljene moći, državnog HITNOG NASILJA, osjetio sam na osobnoj "koži"! I? Bilo je strašno i zato mogu reći: čuvajte se HITNOSTI, jer kada mi najnoviji "izum" moćnika oduzme 24 kn/mj, to nije vrijedno spomena, no kada svi mi u RH izgubimo SLOBODU (svih oblika!) onda ćemo biti, ništa drugo doli - ROBOVI!
Gotovo, dragi političari, možda je jedino što bi vam moglo postati - jasno!
Slična razmišljanja o najnovijem nasilju "zakona", razmijenio sam s mojim prijateljem I., kod koga sam svratio, idući kući! Moj dobročinitelj i njegova dobra supruga M. primili su me i danas samo onako kako se može poželjeti! Dragi ljudi, velika srca i po  svemu Božji, ponudili su mi puno svega, ali sada, kada sam opet na "svojim nogama", nemam niti potrebe niti "srca" bilo što uzeti! Sve su o sebi (najljepše!) odavno rekli puno mi dali  i puno učinili! Nakon, otprilike dva sata "ćakule" pozdravio sam moje domaćine i krenuo put Sv. Vida! Pogledate li sliku shvatiti će te kako me je putem pratila prekrasna priroda!  U jednom trenu ugledao sam, visoko u nebu, sokola kojeg sam uslikao! Sličnih, jako lijepih detalja koje mi je danas pružila priroda bilo je jako puno, no nisam se zaustavljao kako bi nešto od lijepih slika uslikao! Vozio sam polako i razmišljao o mnogim, meni do jučer nepoznatim ljudima koji su mi u trenutku mojeg najvećeg "pada", kada me je od ponora konačne propasti dijelio tek mali komadić - nade u čudo, pritekli u pomoć! I dan, danas ne mogu shvatiti "kombinaciju" koja je nepogrješivo posložila moj - opstanak!
Često o ovome razmišljam i onda, kad ni na što ne mogu odgovoriti činjeničnim pokazateljima (opipljiva STVARNOST!?) sve pripisujem daru samoga Boga!
I je, tako je! Dobio sam najveći dar mog života:
očitovanje Božanskog milosrđa koje je na moj put dovelo mnoge dobre i požrtvovane ljude! Kako sam već napisao, neke od njih do tada nikada nisam susreo niti poznavao! I to je to! Divan primjer Milosti i Milosrđa, koje sam oduvijek znao dati!
U trenutcima teških kušnji mog uma, tijela i duše dobio sam ono što sam znao - da(ri)vati!
Izgubljenu kućerinu zamijenila je trošna kućica, poveći auto postao je moj mali "ferrari", nekad puno novca (koji je nestao) danas je moja štednja, "moram" je postalo "hoću" ili "trebam", vrijeme kojeg sam uvijek imao premalo sada je moje izobilje, a bezuvjetna vjera i nada u izdajnike postala je moja čvrsta i DOKAZANA spoznaja o ljudskoj - DOBROTI!
Svemu bi trebao, jer želim da svatko tko ovo pročita makar samo razmisli što je i kakva je prijateljska Ljubav, dodati i činjenicu kako osim nekolicine "pravednika" nisam izgubio nikog od meni dragih ljudi!
Možda sam ovaj mali osvrt, na koji su me potakla razmišljanja o "neobičnoj" naklonosti ljudi koje sam susretao na mom "križnom putu", trebao opisati svjetovnije, bez puno vjere i poziva na nju, ali to onda ne bi bio - ja! Volim da sam ovakav i da imam snage otvoreno reći kako bez Božje pomoći i pomoći svetih ljudi i duša (Stepinac, I.P.II., ...) odavno ne bi - postojao! I moja večerašnja želja, da radi silne tuge zbog otete mi Ljubavi zaplačem, može posvjedočiti - Boga! On mi nije dao pustiti suzu! "Grop" u grlu razriješio je ovaj tekst u kom je sve što sam: biće "gladno" (prave!) Ljubavi, vjernik s križem oko vrata, ali i beskompromisni "borac" za poštivanje dostojanstva i prava (na Istinu) svakog čovjeka!
R., moja suza za tebe sada je u mom srcu, koje je čuva za dan našeg susreta! Odoh ti dovršiti skladbu, jer za pjevanje nemam volje! Laka ti noć! V.t.t.d.! Hvala Ti, Dobri!                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE