"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 1. kolovoza 2009. - Gospodin T. iz mog "viđenja" i Dječaci!

Idu dani!
Eto, stigao je i mjesec kolovoz! Sredina je ljeta!
Danas sam ustao nešto ranije nego obično!
Nećete mi vjerovati, ali ustao sam ranije, jer sam "poslušao"jednu muhu koja mi je, kada sam namjeravao produžiti spavanje, došla dosađivati!
Pokušao sam je otjerati, ali ona se nije dala! Uporno je zujala oko moje glave, slijetala na moje čelo i kosu, ... ukratko: nije mi dala mira!
Shvatio sam kako trebam ustati mada nisam imao nekog razloga za to!
Ta subota je, slobodan dan kada obično spavam/ležim do 9 sati.
Razrješenje moje nedoumice donio mi je telefonski poziv. Pogađate?
Tražili su me radi podešavanja nove porezne stope u blagajnama!
Mada sam odlučio "zaobići" ovu neobično nametnutu "hitnost" uvođenja kriznih poreza, poziv gđe. M. nisam mogao odbiti.
Dobri ljudi, koji su prošli mnoge muke lijepo su me zamolili i to je bilo - TO!
"Moja muha" odredila je moju današnju satnicu i to - nepogrješivo!
Odmah iza poziva sa otoka Krka, nazvao me je prijatelj M. i pozvao da oko 14 sati dođem kod njega i njegovih na ručak!
Pozvao me je na pečenu ribu! Prihvatio sam i njegov poziv koji se je odlično uklopio u moje planove za danas!
Odjednom zgusnuti termini za par poslića, ne bi mi dali učiniti si na vrijeme ručak pa je pečena riba, koju nisam jeo od kada sam zadnji put pekao ribu u mjestu mog stradanja - Dramlju, došla "k'o naručena"!
Prije polaska na otok Krk svratio sam u Crikvenicu!
Ljetna gužva nije mi se baš svidjela, ali sam ipak nazvao J. i kasnije u njegovu društvu u Crikvenici popio moj jutarnji, bezkofeinski kapučino.
U jednu lijepu konobu na otoku Krku, u kojoj spremaju odlična jela, stigao sam oko dvanaest sati. Dočekao me je sin gđe M.!
Odmah sam se uhvatio posla oko blagajne tako da sam sve učinio i prije nego je stigla njegova majka!
Srdačno smo se pozdravili, popričali uz piće i prisjetili se neobične "zgode" koja je povezala bolest njenog supruga s mojim hodočašćem u Međugorje! Bilo je to u 4. mjesecu 2005. godine!
Zauvijek sam zapamtio taj 27. travanj 2005. godine, jer sam tog dana, na putu do Međugorja doživio neobičnu"viziju" prema kojoj sam, nakon što sam se pribrao i sve dobro odvagnuo i shvatio da sam "uletio" u sam događaj nečije muke, opasnog srčanog napada, pomagao i tješio nekog starijeg muškarca! Ta "vizija" nije mi dala mira, ali sam se smirio nakon što sam MBT-om provjerio zdravlje dragih osoba!
Tada nisam nazvao nikog od obitelji gđe M. i nisam znao da je baš toga dana njen suprug imao srčani udar (infarkt) i da mu je život bio ugrožen! Za taj detalj saznao sam po povratku iz Međugorja kada sam otišao na Krk kako bi učinio neke preinake na kasi u konobi obitelji T.!
Sjećam se da sam nakon obavljenog posla sjeo s gđom M., čiji je suprug još uvijek bio u bolnici i da sam joj ispričao što sam sve doživio i - "vidio"!
Utješio sam je tada, jer moje "viđenje" završilo je s porukom kako njen T. neće umrijeti od srca! Sumnjičavo me je pogledala, ali je moju "priču" prihvatila kao moguću i obećala mi kako o tome neće nikome ništa reći!
Danas sam vidio njenog supruga, koji je kod dolaska u konobu bio "natovaren" s dvije kašete ribe i škampa!
Mislim da ste shvatili? Gdin. T. živi i radi kao da ničeg opasnog nije bilo,  ... ne osjeća bilo kakve tegobe, a i prestao je pušiti!
Neće umrijeti od srca, jer čovjek kojemu sam pomagao, dok sam na kratko bio u nekom polu-svjesnom stanju za vrijeme pješačenja prema Međugorju - bio je g. T.!                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 2. kolovoza 2009. - Čudo, potvrda moći prijatelj(stv)a!

Nedjelja! Kao i uvijek nedjeljom i danas sam bio na misi u crkvi u Bribiru.
Nakon mise otišao sam do Novog, na kavu i "novine"!
Već duže vrijeme imam naviku poći do terase kafića Passage, tu popiti kavu i odslušati "drugu" misu na HKR-u! (MBT radio i slušalica u uhu!)
Zapravo, poslušam samo dio mise, do konca propovijedi, jer želim čuti više tumačenja i razmatranja nedjeljnih, liturgijskih čitanja.
I dok sam i danas tako činio nazvala su me dva prijatelja!
Jednom je trebala mala "asistencija" na kompjuteru, a drugi me je pozvao na izlet barkom!
Prihvatio sam oba poziva i odmah krenuo kući!
Nakon što sam doručkovao i uzeo potrebne stvari za more krenuo sam kod D. u Mavriće!
Podesio sam mu neke programe i malo popričao s njime, njegovom suprugom G. i sinom M.
Ponudili su mi da ostanem na ručku, što sam morao odbiti, jer sam već imao dogovoren ručak u Kraljevici!
Oko 13 sati sam ih pozdravio i onda krenuo "vinodolskom magistralom", preko Triblja, Drvenika i Križišća u Kraljevicu!
Dočekala me je M. i njena kći I.!
F. je kasnio, jer je upao u gužvu na magistrali.
Nakon ručka (dobrog!) i malo ćakule uzeli smo potrebne stvari za barku i krenuli u lučicu.
Kako sam nešto (dosta!) mlađi preuzeo sam sve poslove koji su imali veze s barkom.
Uputili smo se do otoka Krka, u blizinu kampa Kijec (pored Omišlja).
Velika vrućina sve nas je "natjerala" da, odmah nakon pristajanja i sidrenja barke, odemo u more!
F. je krenuo u pretraživanje podmorja, M. se je kupala i sunčala, a ja sam malo lovio ribu i na dosta "nezahvalnom" dnu tražio "rupe" od crva!
Bilo je svega, no nisam pretjerivao!
Želio sam danas, bez puno napora, uživati u "plavoj vodi" i lijepom danu!
I (na)uživao sam (se)!
U Kraljevicu smo se vratili iza 20 sati!
M. je pripremila laganu večeru!
Prije rastanka dogovorili smo "okvirni" raspored izleta za razdoblje od petnaestak dana! (Toliko smo i F. i ja slobodni, jer naše "firme" prekidaju rad radi korištenja godišnjeg odmora!)
U dogovoreni raspored "ubacili" smo i "feštu od hobotnic'", jer smo i danas ulovili dvije hobotnice!
Dok smo određivali dan fešte F. i M. su spominjali neku, meni nepoznatu ženu, Đ., koju bi željeli pozvati na jela od hobotnice!
Nisam se umiješao s mojim idejama, jer nemam ništa protiv toga da nas bude što više!
Volim SVE ljude i sa svima mogu i želim održavati veze!
Želim i nova poznanstva, jer na taj način dopunjujem - sebe i tada mogu dati nešto od moga!
Bude li "fešte" iznenaditi ću moje domaćine s "mojom tortom"!
Nakon dogovora pozdravili smo se! Krenuo sam u Sv. Vid!
Putem sam razmišljao o mom, danas potpuno drugačijem, životu!
Grub život i nametnute mi nevolje na neobičan su me način "pospajale" s poznanicima, prijateljima i mnogim drugim ljudima, mada za takvo što ja nisam ništa poduzimao!
Ovo divno čudo potvrđuje silnu moć pravog prijateljstva!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 3. kolovoza 2009. - Nevrijeme, sedam kruhova i ružna Istina!

Stiže nevrijeme, naslov je jedne od mojih skladbi!
Ta, sada već "stara" pjesma koja je prethodila mojoj "neveri" možda više i ne postoji!
Možda su je "suvremeni" progonitelji, slično srednjovjekovnim hereticima i pokušali uništiti na lomači ljudskog života, ali u tome sigurno nisu uspjeli!
Ona živi, makar i samo, u mom sjećanju i zato će sa mnom - stići u Nebo!
"Glazba je hrana Ljubavi", rekao je Shakspeare pa mogu samo dodati, kako sam stvarajući neke od mojih pjesama, samo radi moje zaljubljenosti u glazbu, predvidio ("slučajno"?) da će me Ljubav, koju očito nisam uspio NAHRANITI - izdati, progoniti, ... da će mi oteti moja djela i slike i tako mi pokušati uništiti sjećanja na moje pretke, ...!
Stiže nevrijeme, i to je izvjesno, čak i kada to prihvatim kao meteorološku kategoriju i zato nevoljnici: zatvorite škure i sakrijte se u mrak ili pak shvatite da tuđe nikako ne može postati vaše bez volje i želje vlasnika prava!
Vratite mi pjesme! One su moj Duh, u njima je moj život!
Brrrr...! Nisam želio ovo napisati!
Imao sam potpuno drugu namjeru, ali me je pogled u, danas sve oblačnije, nebo podsjetio na stalne meteorološke mijene koje su tako slične "ritmu" naših života!
Danas sam namjeravao reći nešto o duhovnoj razini - našeg iskanja od Boga, jer imam potrebu istaknuti činjenicu kako Bog nikada ne ostaje nijem i kako uvijek "odgovori" na ljudsku patnju, svaku poteškoću i nesreću!
Moj život svjedoči ovu Istinu i to u svim mogućim oblicima primanja Božje pomoći (Milosti!).
Previše sam od Boga darova primio da bi mogao pomisliti bilo što drugo!
Zato se više i ne čudim ponekom višku, koji me podsjeća na četiri tisuće Izraelaca koje je Isus, razlomivši sedam kruhova (Mar 8,7) nahranio i kada je još preteklo sedam košara ulomaka!
Sličan opis darivanja od strane Boga nalazimo u Starom zavjetu u odjeljku Knjige izlaska u kom je opisano kako je Bog nahranio Izraelce, koji su svjesni činjenice o Božjoj pomoći ipak bili (ostali!) nezadovoljni!
Ljudska nezahvalnost prema Bogu iskazana je kroz "mrmljanje" i nezadovoljstvo Izraelaca kojima je "jednolična" hrana data od Boga (Mana s Neba) bila dosadila! Gotovo da su žalili za danima kada su imali obilje hrane, ali kada su bili robovi Egipćanima!
Očito je kako je čovjek veoma često, pa i uz mnoga očitovanja Boga - nespreman za istinske promjene!
U navedenim tekstovima s opisom darivanja samoga Boga i Isusa ljudska je nezahvalnost naglašena kroz spremnost (?) čovjeka da se radi nekog materijalnog obilja ODREKNE čak i vlastite SLOBODE (sebe!)!
Žalost ovako "polupanih lončića" opominje svakog živog da u svemu uvijek nastoji i pokuša imati granicu!
Posebno je dobro znati biti strpljiv i skroman kada se bilo što (nešto) IŠĆE od Boga!
Mada sam više puta naveo kako sam dobio previše, moram ipak istaknuti kako je sve što sam trebao, a što sam radi ljudske gluposti izgubio, dobio od Boga koji je na moj put stradanja dovodio nevjerojatno milostive ljude, preko kojih sam primao - Njegovu Milost!
Sumnja li itko u ovo, neka mu bude, jer nemoguće mi je dokazati ove navode! Ipak, volio bi kada bi "nevjerni Tome" prije donošenja bilo kakvog zaključka, makar, jer me možda poznaju, prihvatili činjenicu kako od NIKOG od mojih dobročinitelja, ... baš NIKOG - ništa nisam tražio!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 4. kolovoza 2009. - Breze, G.O. i Istra!

Utorkom idem u Breze! I danas sam bio "gore"! Prije polaska na posao otišao sam kod D. kako bi od njega uzeo neke slastice kojima sam počastio radnike, jer smo od danas na kolektivnom G.O. od dvanaestak dana. Ovo sam učinio kako bi im pokazao koliko mi je u njihovom društvu lijepo. Prije polaska kući uzeo sam neke daske za mog prijatelja F. (hvala S.!) koje sam mu odnio u Rijeku. Već oko 15 sati krenuli smo put Istre. Ispratila nas je kiša, ali je plaža do koje smo naumili poći, kada smo stigli, bila "okupana" suncem. Vratili smo se iza ponoći i zato ovaj zapis sada prekidam, jer sam umoran i jer je skoro 2 sata iza ponoći!
Umjesto riječi neka govore slike predivnog krajolika! R., bilo nam je lijepo! Kupali smo se i čudili se divoti prirode! Uživaj! V.t.t.d.!


Prilaz obali

Iza punte, desno, je svijetionik Porer           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Iza "leđa" bili kamen!

Ovdje ljeti sunce "nestaje" u moru!                                SADRŽAJ WEB-a

Još jednom: Porer i plava pučina              Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 5. kolovoza 2009. - DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!?

Srijeda! Praznik je u mojoj domovini - RH!
Dan je (pod)sjećanja na veliku pobjedu i pobjedonosni ulazak naše vojske u drevnu prijestolnicu Hrvata, u Knin!
Ali, čemu sve i samo sjećanje? Čemu poginuli borci, invalidi, urušeni životi, izgubljena imovina, prognani životi, ...?
Zar se je nešto promijenilo? Imamo državu u kojoj su nekadašnji robovi SFRJ postali robovi - SVIJETA, naravno, moćnog, beskurpuloznog i pokvarenog!
Jesmo li mogli bolje? Valjda! Ali, nismo! A morali smo!
Pritisnuti ucjenama i nametnutim nam "pedigreom" fašistoidnosti ne borimo se za svoje, naše i njihovo (mislim na mlade i tebe moj Anđele!) - sutra!
Ma kakve ucjene, Europa, fašizam, ...! Ostavimo se gluposti!
Svako naše "odijelo" sašili smo SAMI, vođeni (ne)sposobnošću odabranih političara, koji nakon sjedanja u besposličarske fotelje donose Zakone kojima ŠTITE SEBE i svoje pozicije, često ostajući uz bok onog što nas progoni - genocidnosti i neistine!
Briga ih za narod! On je tu kada treba ginuti (za "njih") trpjeti, stradavati i plaćati svaku učinjenu glupost "vladara"!
U međuvremenu, sve što je DOMOVINSKA ZAHVALNOST, bude pokoja, rijetka, zastavica, spomen misa i ... tu sve prestaje!
Nema pravog zajedništva, opće FEŠTE po trgovima gradova, sela i bilo kakve javne, OPĆENARODNE "veselice"!
No, ne treba se tome čuditi!
Pogledajte, vi koji ste ovo pročitali, kako izgleda ISTINIT I STVARAN ŽIVOT u vašoj NAJBLIŽOJ okolini, u obitelji ... koliko se poštuje roditelj, tko o njemu brine kada ostari, onemoća, postane bolestan ... kakvi su vam prijatelji, odnos s djecom, ...?!
Jad i bijeda pohlepe za materijalnim, što NIKADA NEĆE MOĆI ISPUNITI DUŠU čovjeka, uništava svako zajedništvo!
"Oluja", ali ne HV-a, već "oluja života" gotovo da je svakome - izvjesna!
Zato, nema niti prave proslave i obilježavanja ovog velikog i značajnog dana novije hrvatske povijesti!
Protokolarna "događanja" iskazuju samo formalno sjećanje na nešto što je bilo neobično VAŽNO i gotovo Božja Milost! Hladni formalizam svega što je bilo i što čovjek je, uništava svako - sutra: naroda, čovjeka i obitelji!
Za ovakvo što kriv sam i - JA, jer sam dozvolio da me prevari, iskoristi i gotovo uništi, ali mu Bog ne dade(!), moj čovjek, član moje obitelji, upravni referent zaposlen u gradu, sudac, "stručnjak", ...!
Bijeda raznih "istina" koje bi trebale potvrditi nekome "pravo" na otimanje, progon, pljačku, ... uporno se "provlači", kako kakav beskonačno dug niz zločina, kroz sve "pore" života u RH!
Kako onda biti i postojati u zajednici, imati zajedništvo, ... i onda VELIKU OPĆE-HRVATSKU FEŠTU U SPOMEN na golema i nepotrebna stradanja svih građana RH!
Ne zaboravite imati na umu: stradali su i naši napadači i zato sam napisao - SVIH (građana)!
No, takav je svijet od pamtivijeka!
Pokvaren, prijetvoran, lažima hranjen i svakoj DOBROJ duši - opasan!
Osobno, ovaj divan dan, s malo bure i dosta sunca pomalo mi je tužan! Ovakvom osjećaju doprinijela je i činjenica da sam nezadovoljan, jer nisam stigao dovršiti moj blues za mog malog anđela, moju R.!
Prošlo je godinu dana od istog dana 2008. godine, ali se ništa nije promijenilo - na bolje!
Čineći tako, ustrajući na LAŽI I NEISTINI, bojim se reći, ali tako mislim: što li je, LOŠE, slijedeće?                                    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

R.! Dodati ću nešto u današnji zapis!
Želim ti pokazati jednu lijepu, živu, ribu, da ne ispadne kako će te samo nonić (na)učiti nečem o moru i ribama!
Ne, nisam ljubomoran na njega! Dobar je on čovjek mada nikad neću razumjeti zašto - šuti!
Ali to nije bitno! Papaj ti njegove ribe, a ja ću ti pokazivati ljepote prirode, glazbe, svake umjetnosti i  kako u svemu što nas okružuje čovjek može pronaći ljepotu i Boga!
Eto, mada je dan bio vjetrovit i kupanje kod Senja nije bilo ugodno, šetnja gradom i put do kule  Nehaj  promijenili su mi danas - baš sve i vratili mi moći vidjeti - ljepotu!
Pitao sam se danas, promatrajući mlade mame, tate, bake i dide, u društvu njihovih Malih, dok su za  njima trčali ili ih gurali u kolicima, kako to da do ovog ljeta (i proljeća!) nisam znao uočiti ovu ljepotu  života?
Ta i prošlih je godina bilo puno male djece, njihovih mama, baka, dida, ...!
"Krivac" si ti, moj mali Anđele!
Od kada sam saznao tvoje ime i pogledao tvoje slike sve je za mene postalo drugačije! I neka je!
Oduvijek sam volio Malene, i zato su danas, ...? Danas su sva djeca svijeta - moja djeca!
Naravno, na čelu te prekrasne kolone si ti! Vidiš, mir, kojeg uporno tražim, a teško nalazim, večeras  me je "pohodio"! Na jednoj sam klupi, na ovom putu koji ide do kule Nehaj, sjedio i u dugom miru,  dok je bilo dovoljno svijetla, čitao jednu predivnu knjigu! Potaknula je u meni mnoge lijepe i  produhovljene misli! Shvatio sam kako se Bog stalno raduje, ne zato jer su riješeni problemi svijeta ili, jer su prestali sva ljudska bol i trpljenje, ... Ne! Raduje se Bog, kada u svoje stado vrati izgubljenu ovcu, radi čega nas stalno poziva u tu radost, koja nije od svijeta! Toj radosti trebamo ODGOVORITI, no ja još uvijek ne mogu "naći" oči kojima bi vidio tu radost! Ti taj "problem" nemaš! Raduj se svemu i onda, kada vidiš i jedeš ribice sjeti se mene, jer i ja sam bio, kao mali - mamina "ribica" (tako me je, kada sam bio mali kao i ti, zvala moja pok. mama!)!
Laka ti noć moja Tiha Ljubavi! V.t.t.d.!                                                                                                                                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 6. kolovoza 2009. - Molim Te, učini nešto za Tvog Tomislava!

Danas pišem u vremenu kada sam inače na moru kod grada Senja!
Činim tako (pišem), jer puno toga nije naklonjeno mojim mislima!
Vani je bura i vrijeme nije pogodno za kupanje!
U kući sam, sam i s mislima koje me užasno progone!
Teško je biti sam, napušten i odbačen!
Moja svakodnevna "borba" za neko (možda bolje?) sutra čini mi se kao uzaludan i bezvrijedni pokušaj što me sve češće vodi do strašnih misli!
Čemu? Kome? Zašto? ... Čemu ja? ...?
Nebrojena pitanja ne koja više nemam nikakav odgovor, koja ne mogu odagnati čak niti "vjerom" u ispraznu nadu, opet su me "pritisnula"!
Jadan sam Bože! Znam da me samo Ti razumiješ!
Ali, reci mi onda zašto šutiš? Učini nešto i poništi moj um, sjećanja, svaku ispraznu nadu i uzmi me k sebi!
Zar ćeš dozvoliti da skončam kao kukavica, bijegom u nasilnu smrt i izdajom svih i svega što sam bio? Vjerujem u Tebe, no ipak posustajem!
Dok gledam život oko mene polako i stalno tonem u ništavilo strašnih sjećanja (PTSP?) na ogromnu nepravdu i patnje koje mi je učinio čovjek!
Nisam kao Tvoj Sin! Sve teže nosim moj križ! Reci mi zato nešto!
Eto, sada bi najrađe pošao do mojih sinova i moje male R., ali neću!
Bojim se udovoljiti ovoj (mojoj) običnoj ljudskoj želji!
Bojim se doći pred vrata mojih Ljubavi!
Strašno je to i preteško za moj um!
Pojma nemam kakav bi bio njihov "nastup" prema meni?
Bojim se toga, Bože!
Zamisli, bojim se vlastite djece, mada sam im otac kao i Ti!
Učini nešto za moju nikakvu dušu, slabu vjeru i sve češće padanje pod križem svakodnevne samoće, odbačenosti i proživljenih trauma!
Zar ćeš dozvoliti da me od tebe udalji i odvoji zli?
Molim Te ne dozvoli to! Podigni me svojom desnicom iz blata u kom već predugo tražim - Ljubav!
Ta danas je dan kada slavimo preobraženje Tvoga Sina na brdu Tabor! Preobrazi me, baš danas, sada i ne daj mi, da te kao sv. Ilija molim za kraj! Zašto si se sakrio?
Ti znaš da mi je dosta svake "krvi" i "pobjeda" i ognja i straha ...!
Čini mi se kao da se vrtim u začaranom krugu grijeha, nasilja i mojih slabosti, radi čega prečesto moj um vapi poput sv. Ilije:
»Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.«!
Već danima, ne, mjesecima, svakog dana čekam noć kada idem spavati i kada neposredno prije sna poželim - ne probuditi se.
A, onda se, ujutro, probudim teških misli, obratim tebi za pomoć i shvatim kako sam - sam!
Strašno je biti sam, nemati kome reći "volim te!", "molim te!", "shvati me!", "kako si?", "ljubi me!", ...!
Da, Bože strašno je to što živim! Zato sada i pišem ovako!
Puštam mojoj duši da se isplače na ovaj "moderni papir", uvijek s mišlju i nadom kako će moj vapaj doći do njih!
Pokaži im ovo! Natjeraj ih da pročitaju napisano i spoznaju ljudsku muku, bol i patnju koje samo odbačenost može učiniti prevelikim za svaki um i preteškim svakoj duši!                                  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Teško mi je, no nakon ovih par rečenica iskazanog jada - i puno lakše!
Ostani i nadalje moje "rame za plakanje", utočište moje tuge, boli i uskraćenih Ljubavi!
Učini mi to, molim Te, jer mi je već sama činjenica, da sam Ti sve izrekao iskreno, vratila volju da istrpim ovakav život!
Hoću li uspjeti i ustrajati ostati, sada malo, "preobražen" sve će Ti reći večerašnji nastavak ovog zapisa! Podrži me! Molim Te! Hvala Ti, Dobri!

Bože, nastavljam pisati nakon što sam se vratio kući iz koje me je moje obraćanje Tebi "potjeralo" u šetnju do Senja, na jedan Oče naš u senjskoj katedrali pa onda opet na putove prema kuli Nehaj, gdje sam kao i jučer našao slobodnu, "moju", klupu na kojoj sam pročitao par stranica jedne knjige!
Hvala Ti, Bože za to! Od mog paničnog vapaja učinio si "buket" prekrasnih slika koje sam susretao na svakom koraku!
Shvatio sam da i ja imam oči koje mogu naći radost i prepoznati i naći, čak i u sirotinji, invalidu ili pak umornom starcu - Tebe!
Sada znam: danas sam Te vidio!
Još jutros si mi pokazao onog dječaka invalida, odveo me do beskućnika P., pokazao mi siromašnu staricu i njenu (zapuštenu?) kćerku i onda mi dao pameti učiniti sistemske promijene na tuđem programu!
Dao si mi puno, ali meni to nije bilo dovoljno! Moja tuga razarala je moj svaki korak gradom, gutljaj kave, razgovor s ljudima i rad!
Nisam mogao biti - sretan, a trebao sam biti, jer ja:
nisam invalid; nisam beskućnik; nisam siromašan i zapušten, a mogu puno!
Slijep pored zdravih očiju! Takav sam!
Tražim i očekujem, možda, nemoguće: susret s njima, poneku lijepu riječ, razumijevanje i ruku pomirenja, milostivo srce, ...! Shvatio sam Bože!
Moj današnji vapaj boli postao je moja molitva, a već predugo trpljenje stanje mog srca koje vidi grijeh svijeta koji je bolna cijena slobode bez koje Ljubav ne može pokazati svoju raskoš!
Trpljenje, opraštanje i velikodušnost vjerojatni su put istinskom duhovnom Očinstvu o kom priča Rembrandtova slika, nastala prema usporedbi o izgubljenom sinu, a što je konačni cilj naših života!
Znam da Ti želiš da budem radostan i da mi zato kazuješ kako moram razumjeti kako je Isus i otac, i mlađi sin, i stariji sin iz usporedbe koju je tako lijepo naslikao slavni slikar i da samo tako mogu doseći duhovno Očinstvo!
Radostan sam Bože, jer si mi danas gurnuo "pod nos" misao H. Nouwena u kojoj je puno od onog o čemu (pre)često razmišljam:
"Pogledaj dušo moja, kako jedno ljudsko biće nastoji drugom nanijeti što je moguće više boli; pogledaj te ljude koji snuju kako će naškoditi svojim bližnjima; pogledaj te roditelje koji zlostavljaju svoju djecu; pogledaj ovoga zemljoposjednika kako iskorištava svoje radnike; pogledaj one silovane žene, zlostavljane muževe, napuštenu djecu. Pogledaj dušo moja, na svijet; vidi koncentracijske logore, zatvore, prihvatne centre, bolnice i slušaj vapaj siromašnih"!
Shvatio sam kako mnogi koji ti se klanjaju i pričaju da te ljube još nisu razumjeli da moraju biti, kao i Ti, milosrdni i da je moj današnji vapaj "plod" njihovog strašnog razmišljanja o meni!
No, reci mi, jer to nisam uspio shvatiti, radi čega si mi danas na put poslao ženu čiji me je pogled podsjetio na jedan davni i lijep pogled koji me je kasnije progonio? Što sam trebao razumjeti? U čemu je "kvaka"?
Obećavam Ti, moj milosrdni Bože, jer primio si, mene, grješnika s radošću i učinio mi mnoge milosti: da ću se truditi u svemu što ću živjeti nalaziti Tvoju radost!
Hvala Ti za ovaj prekrasan dan, kojeg bi "struka" "riješila" - trujući mi mozak!
R.! Oprosti svom d., jer sam te i opet ostavio za kraj ovog zapisa!
Tvoje čisto srce moja je radost! Veselim se nama iako će nas tek Nebo "spojiti"!
Raduj se, jer imaš Njega, moj mali Anđele! V.t.t.d.!        SADRŽAJ WEB-a                                                                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 7. kolovoza 2009. - Živjeti Ljubav! Kako?

Bog moja Tiha Ljubavi!
Započeo sam moj današnji zapis obraćanjem tebi, jer te već predugo u ovim zapisima ostavljam za kraj kada ti ponavljam nekoliko "škrtih" rečenica!
Danas si, mjestom u ovom zapisu, gotovo ravna poziciji našeg Boga!
On će razumjeti (jer On zna!), a tebi ću reći: vi ste mi jedine preostale PRAVE LJUBAVI, moje Agape i zato ste i sada tu, zajedno - u mom srcu!
Ipak, nešto nije isto!
Bog moju Ljubav za Njega može unaprijed spoznati, ali tebi to nije moguće!
Tebi sve može postati jasno samo ako susretneš moj pogled i ako ti dodirnem ručicu!
Hoće li se to desiti, nije na meni da određujem, jer "zloglasni luđak" koji je dozvolio da ga nasamare i unište njegovi najbliži vjerojatno te nikada neće vidjeti, no ti radi toga ne trebaš brinuti!
Ta ne poznaš me i vjerojatno me nećeš nikada upoznati!
Nećeš nikada saznati kako je teško Ljubiti i živjeti Ljubav koju ne možeš dati, pokazati i podijeliti s dragom (najdražom) osobom?
Nemoguće je takvo što opisati riječima.
Ni najveća djela poznatih pisaca i pjesnika takvu Ljubav nisu uspjela opisati! A, znaš zašto?
Zato, jer je to nemoguće!
Već (pre)dugo pokušavam smisliti neki stih i onda oko njega "izgraditi" moju najljepšu Ljubavnu pjesmu, naravno za tebe o nama, ali svaku ideju i misao kada je stavim na papir odmah napustim i izbrišem!
Možda ti baš ovo što sada pišem može reći koliko je teško Ljubiti nekog srcem i dušom, a znati pritom kako ta Ljubav nikada neće doći do UMA ljubljene osobe!
Teško je to, jer neiskazane emocije i snažna navezanost mog uma, srca i duše na tebe, gomilaju se u "spremnicima" mog uma i tako mi otežavaju, već predugo - očajan život!
Ali, kak ti rekoh, ti ne brini! To je moja muka koja će biti i ostati samo moja muka!
Sreća je da imam Boga kojem ponekad, kada gomilanje emocija prepuni moj "misaoni spremnik", mogu izreći moje nevolje i koji mi je uvijek do sada "odgovorio" iskazujući mi Milost!
Pitam se samo: do kada ću moći "zlorabiti" Njegovu Ljubav!
Nadam se da me neće nikada napustiti i da ću "na nogama" dočekati moj susret s Njime, svjestan sebe i mog kraja na mom uzanom putu do Nebeskih dveri!
No, mi nešto ipak možemo! I ti i ja! Zajedno!
Možemo podijeliti naše osjećaje i "razmijeniti" naše Ljubavi, ali samo kao Duše! To i radimo, radi čega činim ovako, pišem, što ću ustrajati do samog kraja mog života!
Pisati ću (o) tebi, jer Duše su iznad svih čovjekovih želja, radnji i namjera!
U tom, bezvremenskom, svijetu ti znaš za mene, a ja znam za tebe!
U tom svijetu Duša oboje živimo našu Agape!
Eto, moja Velika Ljubavi, možda je upravo ovo što sam napisao o Ljubavi koju ne možeš dati, pokazati i podijeliti s dragom (najdražom) osobom - dobar opis čiste i bezuvjetne (Božje) Ljubavi! Ljubim te, ... ti znaš koliko!
Pogledaj ovu sličicu! Bura me je "otjerala" da s dragim prijateljima odem na kupanje na o' Krk, na dio obale kojeg zovu Šotovento (nešto kao zavjetrina!) Pogodili smo doći u sv. Fusku!   Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Zavjetrina uvale pružila nam je lijep doživljaj!
Mada smo bili preblizu čamcima, navozu i vezovima za barke, imali smo mir!
More je bilo prilično toplo, čisto i jedino je na dnu nedostajalo života!
Danas mi ta činjenica ne smeta, jer više ne MORAM uloviti bilo što!
Kupanje, koje uvijek "začinim" gledanjem dna i s nešto ronjenja odmorilo me je i dalo mi nove snage za jedan mali "zadatak" kojeg ću pokušati obaviti sutra!
Plitko i pjeskovito dno nije me previše privlačilo pa sam se zabavljao pretražujući kamenitu pličinu (dubina do 2 m!)!
Naravno da sam i danas našao i ulovio morske crve, ali, kako rekoh, to mi nije bilo toliko bitno.
Mir, sunce, more i bonaca skoro "ka' ulje", bili su važniji dio mog današnjeg kupanja i izleta na o' Krk.
Ribu sam lovio samo s jednim štapom i s relativno velikom udicom, jer sam očekivao da bi u uvali mogla biti koja komarča, no ništa nisam ulovio.
Uvale nikad nisu bile prebogate ribom, a kako je sv. Fuska danas bila dobro popunjena kupačima jasno je da u njoj nisam mogao očekivati - siguran ulov.
Prije polaska kući svratili smo na piće u jedan kafić i onda, oko 19,30 sati, krenuli na "kopno" kako bi M. stigla na koncert jedne svoje prijateljice!
U Sv. Vid stigao sam oko 20,30 sati! 
U međuvremenu sam preko MBT veza razgovarao s prijateljem P. koji ljetuje na o' Hvaru! Nazvao me je kako bi mi rekao kako je danas bio u podrumu kod M. u mjestu Svirče i da je i za mene uzeo 20l odličnog vina!
Vino od sorte grožđa mali plavac preuzeti ću u nedjelju u mjestu Žuta lokva, kraj kojeg će moj dragi prijatelj proći na povratku kući, u Sloveniju!
Čini mi se kako ću uskoro, u moj svakodnevni "jelovnik" uvesti i "dec vina za zdravlje"! Živjeli!
Sada ću prekinuti s pisanjem, jer nemam nikakvih ideja niti duhovnih potreba, a i sve sam što mi je bilo NAJVAŽNIJE (mojoj R.) već napisao!
Posjetiteljima darujem ovu sliku lijepe uvale sv. Fuske, na otoku Krku do koje se dolazi kada se idući prema trajektnoj luci Valbiska, skrene do mjesta Pinezići i onda, prema putokazu, uskim ulicama do mora i uvala!
Laka vam noć dragi ljudi i neka je dragi Bog s nama!
R., sada ću pokušati "smiksati" moj Blues za tebe i onda ga postaviti na moj SITE! Uspijem li biti će OVDJE! Ovo je samo glazba, jer kako sam ti rekao za ovaj sentiš trebam - prelijepu ljubavnu pjesmu! Još je nemam, no trudim se je učiniti ! V.t.t.d.!

                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 8. kolovoza 2009. - Moj 2. ROĐENDAN, Trsat i ružna sjećanja!

Hej, R., jesi li poslušala naš Blues?
Vjerojatno nisi, jer Istina koja je užasno bolna i opominjuća neda nikom oko tebe prići ovim stranicama! Bijeg od mene nije moguć, jer ja sam im otac i zato je strašno i pomisliti da je "sve što činim sam đavo"! Ovakve ti misli opasno prijete, ali one ti ne mogu i neće ti nauditi, jer čuvaju te moja Duša i moj život kojeg je, na današnji dan, prije dvije godine, nakon što sam ostavljen na milost i nemilost vrelini ljeta, spasio milostivi Bog! (Ovdje je nešto od toga!)
Sada ću te pozdraviti kako bi "popričao" s Bogom, jer danas je za mene važan dan! Budi moja dobra curica, rasti i ostani moj mali Anđeo! V.t.t.d.!
Bože, evo me opet!
Najprije ću ti reći da se trudim i da pokušavam u svemu biti radostan, no moja, valjda za tugu određena, ćud velika mi je prepreka u tom nastoja-nju: biti za Tebe, sretan! Kažem, trudim se, a onda mi život "ponudi" vidjeti puno sirotinje, napuštenih ljudi, invalide, ...! Znam, Tvoj ih je sin posebno volio i kroz njih nam, pritom propovijedajući u usporedbama, kazivao kako na ovoj Zemlji biti i ostati - Tvojim sinovima! Znam da bi trebao biti sretan, jer danas, bolje nego ikad, vidim i osjećam potrebite, ugnjetavane, progonjene, ali u tome ne uspijevam! Ne, ne bojim se sudbine Tvog Sina, podsmijeha, omalovažavanja i smrti na križu, jer osudio ga je - čovjek! "ECCE HOMO" bile su tada riječi Pilata koji je tako govoreći želio i pokušao poništiti - Tebe, Boga i Tvog Sina! Ali nije uspio! Smrt na križu i pretrpljena muka Tvoga Sina postali su - vječnost! Vidiš, danas sam i ja, jer onda si me spasio od smrti i posprdnog ponašanja nekih ljudi za koje možda više i nisam čovjek, živio i doživio - čovjeka i Tebe, Boga!  Krenuo sam danas na  moje malo hodočašće do naše Majke, na brdo Trsat! Nepogre- šivo vođen Tvojom rukom lako sam se uspeo uz preko 500 skalina (i opet u samo 9'!). Putem sam razmišljao o svemu što nikako ne mogu shvatiti i prihvatiti! Razmišljao sam o čovjeku, jer danas je stvarno teško biti čovjek! Teško je prihvatiti Tebe i Tvoga sina i onda znati da postoje ljudi koji ne prihvaćaju Isusa koji “potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva!" (Kkc). Baš radi toga i strahote ponašanja ljudi, što sam osobno doživio, krenuo sam na Sveto brdo - Trsat, k Majci Tvog Sina! Nisam imao pojma da će me "gore" dočekati hodočasničko slavlje koje je već bilo u tijeku! Kada sam stigao u divan, kestenov, perivoj ispred crkve shvatio sam kako je u samoj crkvi na redu bio obred Križnog puta. Sjeo sam i u hladu perivoja odslušao čitanja uz postaje Križnog puta. Činilo mi se kao da se razmatranje uz svaku postaju Križnog puta odnosi na mene i moj život! Tužna Mati (Stabat Mater, Dolorosa - "Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut. O koliko ucviljena bješe ona, uzvišena Majka Sina jedinog... Kada dođu smrtni časi, Kriste Bože, nek me spasi Majke tvoje zagovor. Kad mi zemlja tijelo primi, dušu onda uzmi ti mi u nebeski blažen dvor." ), koja u naručju drži mrtvo tijelo svoga Sina, toliko puta opjevana, naslikana i predstavljena u skulpturi Pieta pogodila me je u "žicu"!                                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Sjetio sam se moje pokojne mame i upitao se kako li je njena Duša doživjela sve kroz što je morao proći njen Tomica, a u što me je "ugurao" izostanak duhovnog zajedništva, koje mada konačno znači: znati "dati prostora" bližnjemu, noseći "jedni bremena drugih"’ (Gal 6,2) i odbijajući sebeljubne napasti koje nas neprestance napadaju, u mnogih osoba radi kojih sam (i radi sebe!) danas bio s Tobom Bože - ne postoji!
Jako želim da sve ovo što pišem i što smo jedni drugima loše učinili nestane i prestane, radi čega sam, nakon odslušanog križnog puta otišao u zavjetnu kapelicu i ispod reljefa "zadimljene" Majke zapalio "naših" pet svijeća!
U svakoj svijeći vidio sam, a bilo ih mnogo, puno molitvi koje je izrekao vapaj ranjenih Duša ovog smrtnog svijeta! Na kratko sam bio pogledati zbirku zavjetnih darova i onda pogledati prostrane livade u parku crkve/samostana na kojima će za sedam dana biti održavane brojne mise za dan Velike Gospe!
Bilo mi je jako ugod- no, a i osjećao sam neki poseban mir pa nije čudno što sam odlučio odslušati dio mise! Želio sam čuti današnju propo-vjed, no kako je ona bila namijenjena hodočasnicima nisam uspio čuti ništa novo, osim nekoliko detalja o samom trsatskom svetištu.  (Skoro sam zaboravio reći kako je danas na Trsatu bilo dosta ljudi iz raznih krajeva Hrvatske.)
Dok sam, za vrijeme mise, sjedio u hladu kestena misli su me uporno vraćale dvije godine unazad, u dan kada si me Ti Bože pohodio i kada si neljudima pokazao koliko Ti vrijedi svaki život!
Hvala Ti na tom velikom daru! No, priznati ću Ti nešto! Osjećam se kao kakav licemjer, jer mi se čini kako moj današnji pohod Trsatu, Tebi, Tvom Sinu i mojoj "Ženi u bijelom" (našoj Majci!) kojim sam nastojao izreći moju zahvalnost Tebi na svemu što si učinio i što činiš za mene, nije u cijelosti - iskren! Ti znaš koliko mi je već dugo vremena "svega dosta" i da radi toga od Tebe prečesto tražim Milost u smrti, a to je suprotnost - životu kojeg mi daješ! Oprosti mi zato i podrži me Tvojom (duhovnom) hranom, jednako kao što si učinio sv. Iliji! Daj mi da nakon svakog sna, ujutro, na "ormariću" mojih razočaranja u bližnje, ugledam Tvoju hranu s kojom ću lako broditi uzburkanim morem moje svijesti! Tražim li previše, ... i tada mi oprosti, jer očito još nisam shvatio Tvoj naum sa mnom!
Prekrasan dan u Rijeci, pun duhovnog ozračja trsatskog svetišta s burinom koji me je za vrijeme mog malog hodočašća ugodno hladio završio sam šetnjom do tržnice i onda jako dugom vožnjom do kuće! Na povratku s Trsata još jednom sam slikao kip Ivana Pavla II., trsatske skaline i panoramu grada Rijeke!                                    SADRŽAJ WEB-a
Eto, Bože! Vjerujem da sam i danas nešto naučio i da je radost kojom sam promatrao ljude, ushićenost činjenicom kako je "težak bolesnik" uz Tvoju pomoć još jednom pohodio sveto mjesto i DIVAN POGLED jednog malog dečkića u kolicima nova i PRAVA vrijednost mog (ovakvog) života!
Tvoju Ljubav osjetio sam i danas, u više navrata i kada si me "potjerao" do Senja, pokazao mi gužvu "ljetnog karnevala" i odgovorio me od pokušaja da detaljnije pogledam "slavlje u čast" HEDONIZMA! Masa ljudi koji su hrlili u centar grada izgledala mi je poput izgubljenih ovaca!
Imam Te! Nisam izgubljen!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 9. kolovoza 2009. - Božja Ljubav nikada ne posustaje!

Neobično je kada me već nakon mise nešto "potjera" napisati (dio?) dnevni zapis! Danas je tako!
Tek sam se vratio sa nedjeljne mise, a već imam potrebu nešto reći! Pokazatelj je to mog ogromnog umnog UMORA, koji je posljedica stalnog lutanja od ljudskog ka Božjem!
Da, moj Anđele! Lutam i još uvijek želim poći, slično sv. Iliji, u moju "pustinju" kako bi tamo zamolio Boga da me - uzme!
Tu moju "želju" potiču potpuno druge, puno običnije i ljudskije misli!
Prečesto si u mojim mislima, u svemu što vidim, čujem ili dok nešto radim! Tvoj mali život, ta moja "tužna slika" za koju ne postoje "naočale" kojima bi mogao ublažiti njen sjaj, ogroman je pritisak na moju neizrečenu Ljubav!
Kaznili su me jako i nehumano, ugrozili me, uništavali i maltretirali vezivanjem, "medicinskim" nasiljem, zatvaranjem, a bio sam i na kraju života, no sve to nije ravno patnji koju mi čini spoznaja o mom malom Anđelu do kojeg ne mogu doći!
Možda je ovo samo još jedna u nizu kušnji kroz koje moram proći, no moram reći kako sam puno bolje živio do onog (dali ukletog?) 23. prosinca 2008. godine kada su me vražji ljudi i zakoni opasno napali!
Od tog dana sve je postalo drugačije, tragičnije i puno teže mom umu i Duši! Tijelo izdržava, istina s podosta poteškoća, ove negativne promijene, ali svijest i Duša, ... jako me bole!
Poslušao sam maloprije liturgijska čitanja i propovijed i zaključio kako ću teško ili čak možda više nikada, moći reći da mi je dobro i da mi zapravo NIJE "dosta svega", da volim i želim - živjeti!
Dok ovo pišem na radiju slušam pjesmu "GDJE JE NESTAO ČOVJEK?" u kojim riječima (pjesme) nalazim razloge mog posrnuća!
No, kriv sam i sam! Ta tko nije sebi kriv za nešto? Neću to obrazlagati, jer onda bi morao početi pisati moj autobiografski roman! To više nema nikakvog smisla!
Dok se sav bitan "život" u mojoj državi "vrti" oko cijene otkupa pšenice, jasno je svakom poštenom i Božjem biću kako je baš u NOVCU - nestao čovjek!
I meni je novac bio važan pa sam onda kada je počeo "hlapiti" izgubio parametre MOG ponašanja!
Prikrivajući paniku, jer uopće nisam imao pojma kako za takvo što ne postoji razlog, jer me Bog nikada neće napustiti, uništio sam moj kakav-takav "imidž" oca i supruga!
Prokletstvo materijalnog duboko je u nama i samo je čekalo povoljan trenutak za početak očajne "utakmice" ("utrke") u kojoj je cilj bio - dočepati se ostataka MOJE imovine!
Tragična trka započela je iznenadnim napadom na moj um kod čega je potpuno zanemareno loše stanje mog tijela (srce!)!
Trebao sam završiti u ludnici (možda i umrijeti?)!
E, moj mali Anđele, ... to je ta tragična i prava Istina kojoj je svojim "božanskim" (?) moćima kumovao sin NAJBOLJEG PRIJATELJA MOG pok. OCA, dr "pticoubojica"!
I dan-danas se pitam kolika je i ČIJA (vražja!) to snaga sugestivne uvjerljivosti, koju je on moguće i naplaćivao od tvog ..., uništila moju obitelj i sve što će još biti!
Ne boj se mila ove rečenice! Tebi zlo ne može nauditi, jer ja sam sve moje križeve pod kojima sam padao i s kojima se još uvijek penjem mojom Golgotom, prikazao Bogu - tebi na spasenje i za život dostojan čovjeka!
Da, mila: "dosta mi je svega", ali mi Bog još ne želi uslišati moju zadnju molitvu!                                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Božja Ljubav ne odustaje čak niti onda kada mi odustajemo od sebe!
Prošao sam mojih "četrdeset dana" (numerološki jako važan biblijski broj!) i možda sam na mom brdu Horeb (Sinaj) na kom ću osjetiti Božju, prodornu blagost koja od mene samo traži pravo lice čovječje. Ilija ne dobiva objavu Božje definicije riječima kao npr. Mojsije („jesam koji jesam“ Izl 3), nego osjetilno doživljava blagost Božjeg bića.
Hoću li možda i to doživjeti? Nisi li ti, moja Tiha Ljubavi, ta Božja blagost, milostivi lahor kog ću osjetiti?
(Zna Sveto pismo onu najdublju gorčinu, preveliku potištenost kada je čovjeku naprosto dosta svega, kada životni jad može biti toliko gorak da dovede do svojevrsnih samoubilačkih želja! No, tada je najbolje obratiti se Bogu pa makar i koristeći Ilijine riječi: „Uzmi dušu od mene“ (19,4).
Bog neće odustati od nas pa će Njegova živa i djelotvorna Riječ pronaći svoj put do nas!)
Meni je čekati, Ljubiti i vjerovati u - čudo preobraćenja svega što sam i što su svi u blizini mog Anđela, moje male R., kako bi u Ljubavi bili Božji!
R., v.t.t.d.! (mogući nastavak današnjeg zapisa učiniti ću ako se na vrijeme vratim s jednog izleta!)
Vratio sam se, ali ne baš na vrijeme! Kasno je, no nešto moram dodati pa makar sutra spavao do podneva! Najprije nešto o samom izletu!
Ništa ne može biti loše kada se bilo što čini u društvu s dobrim ljudima, a to znači kako je izlet, neću reći gdje niti pokazati sliku mjesta (razlog je na slici!), bio odličan!
Nakupali smo se do mile volje i uživali u miru i lijepom vremenu. Ovaj put cilj nam je bio pronaći nešto podvodno-arheološkog obilježja! Već sama činjenica o postojanju određenog cilja bila je dovoljan razlog našem optimizmu! (Cilj mora postojati ma o čemu da se radi! Bez njega sve gubi smisao, a nekad tako može biti i sa životom!) Prije dolaska na unaprijed određenu lokaciju svratili smo na kupanje u blizinu kampa Rača (južnije od Sv.Jurja/Senj). Nakon kupanja ručali smo i onda nastavili put u nepoznato! Po dolasku na odredište najprije sam "aktivirao" štapove, pogledao dno i onda zaključio kako su ježevi učinili - pustinju od dna! Šteta, jer morao sam odustati od lova na morske crve! Ipak, dno uvijek krije nešto i povremeno nešto i otkrije i to je bio naš adut! Tražili smo arhe- ologiju, starog vreme- na i pronašli je! Nismo bili nezasitni i previše uporni, no otkriće po- klopaca amfora uka- zalo nam je da tre- bamo biti temeljiti u pretraživanju dna! Na kraju smo uspjeli naći puno manjih komada amfora i ovaj (na slici) veći komad amfore! Bio je u plitkom moru! Oko 20 sati krenuli smo kući, jer sam ja još morao otići do Žute lokve kako bi se našao s prijateljima P. i N. od kojih sam trebao preuzeti 20l originalnog hvarskog plavca! Stigao sam u dogovoreno vrijeme i nakon dužeg vremena susreo se s dragim prijateljima, koji su kao i mnogi drugi ljudi, u najtežim trenutcima mog života pokazali svoje svetačko "ruho" - iskreno i milosrdno prijateljstvo! Za mene je susret bio dirljiv pa su mi emocije na putu za kući "navukle" suze na oči! Bio je to moj današnji susret s Bogom!       SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 10. kolovoza 2009. - Ja, vjerujem! Pomogni mi!

Prepisati ću naslov jučerašnjeg zapisa:
BOŽJA LJUBAV NIKADA NE POSUSTAJE!
Da! Ova vječna Istina trebala bi biti veliki poticaj svakoj ranjenoj Duši, nesigurnom umu i bolesnom tijelu! Trebala bi, ali nekada - nije!
Obećao sam, javno, na ovim stranicama da ću se truditi biti radostan, makar samo radi Tebe Bože, no teško mi to ide!
Tvoja velika Ljubav i "pobuda" svakom čovjeku da s Tvojom pomoći lakše "gura" kroz ovaj život idući uspravno i ponosito ovom "dolinom suza" lijep je poticaj, no i s takvim mislima i nadalje sam daleko od - Tvojih nastojanja!
Trudim se prenijeti moja očajna iskustva o svemu što čovjek (loše) može učiniti čovjeku i kroz to ponuditi neka moja "rješenja", misli i pozvati svako živo biće na ovoj Zemlji da budemo svi zajedno - dobri, Božji, no i u to sumnjam!
Zašto je tako Bože? Zar sam nedostojan malo pažnje mojih najbližih, komadića njihove Ljubavi koja nas je u kraju naših života tako okrutno rastavila?
Kako je moguće da ljude rastavi - Ljubav?
Zvuči ovo nevjerojatno! Ljubav kao - rastavnica!
Oduvijek je Ljubav bila poveznica, nešto čemu ushićena mladost ne može odoljeti, čemu "zrele" godine daruju sebe svojim malenima, nešto u čemu starost u malim bićima svojih sinova i kćeri vidi sebe i Tebe Bože!
Ta kako je moguće da me je Ljubav rastavila (odvojila) od svega toga!
Zar su moje misli pretočene u slova, pjesmu ili izrečene kao "odgovor" svemu što se NIJE SMIJELO DOGODITI, pokopale naše Ljubavi?
Reci mi Bože, na bilo koji naći, makar i u mom "vječnom snu" - što se to dogodilo s našim Ljubavima?
Gdje smo pogriješili i radi čega smo posustali?
Danas, nakon svega lošeg, što želim (ali ne mogu!) zaboraviti, kuda poći? Kome reći nešto lijepo, u kome naći oči koje - vole, strepe, brinu, daju, ...!
Nije li sve što živim samo privid u kom i tijelo i um nisu stvarnost življenja, već objekti koji bi mi trebali pomoći pronaći i shvatiti Tebe i tako me učvrstiti u - vjeri?
Volio bi da je tako, ali onda su sve patnje, boli i stradanja već odavno trebale nestati, jer JA VJERUJEM!
Dobro, moguće vjeru u Tebe doživljavam i činim na pogrješan način, ali svejedno - JA VJERUJEM u Tebe Gospodine!
Svaka misao i doživljaj svega oko mene, ogroman niz savršeno uređenih pojava, života i sama prolaznost nikad mi nisu mogli ponuditi neko drugo razmišljanje o Tebi!
Ja vjerujem i zato svima govorim da pogledaju oko sebe i pokušaju sami sebi odgovoriti na pitanje:
zar je sve što sada vide, čuju, čine, ... svako stablo, ptica, livada ili gomila betonskih zgradurina - SEBI SVRHA?
Nemoć, koju bi svatko tko razmišlja trebao osjetiti pred nemogućnosti da suvislo odgovori na ovo pitanje, odgovor je o Tvom postojanju!
Bez Tebe ne bi bilo ničeg i onda se, ovako razmišljajući pitam:
a tko nam to onda "nudi" - sve loše kroz što čovjek tijekom svog života prolazi?
I tu je odgovor jasan: zli, podli odmetnik kojeg nisi želio uništiti, ... kojeg si "ostavio" čovjeku kao (pod)sjećanje na njegovu NEZASITNOST I ŽELJU DA VLADA svime što poželi!
Ja odavno ne želim nikakvu vlast, jer svjedok sam koliko je ona strašna zamka čovjekovom umu i slobodi! (ovo sam napisao odmah nakon ustajanja nakon čega sam popio čaj i otišao do Crikvenice na šišanje!)                                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

(nastavak 1.) Primijetili ste kako se kroz sadržaj mojih nekoliko zadnjih zapisa provlače "teme" o radosti i Ljubavi?
Ništa od toga nisam učinio prema nekoj unaprijed određenoj namjeri, no još je u tome manje - "slučajnog"!
Teške rane sporo, meni se čini gotovo nikako, zacjeljuju i zato je dobro ne prekrivati ih! Puštam zato da "smrdljivi gnoj" iz njih iscuri i da onda (možda) nekako dohvatim bilo kakav mir, da moje rane zacijele!
Najsretniji bi bio kada bi mir mogao (pro)naći u Bogu, ali tu Milost očito još nisam zaslužio! Šteta, jer i sada, dok ovako pišem ne živim kao čovjek!
Teško mi je prihvatiti i vjerovati kako sam možda zauvijek omrznut u očima moje djece! Ne! To nije moguće, ili ...? Ipak je?
Reci mi Gospodine zašto je tako? Što je Istina? Zašto me kažnjava moja krv i tako me i nadalje gura u ruke - zla? Ne daj da me se zli dočepa, da mi podvali neku svoju "ponudu" kao rješenje svih mojih muka! Čuvaj me od ogromnog i podlog pritiska u kom je "oružje" postala čak i moja Velika Ljubav!
Protiv takvog nasilja nemam moći othrvati se!
Gospodine, molim Te urazumi te ljude i pokaži im da sam samo - čovjek! Učini mi posljednje čudo i dovedi me do "okica bistrih kao hladna rijeka" (moj stih u ovoj pjesmi!)!
Tražim li puno, odgovori mi svakom mukom, mojim krajem, bolešću, ali ... reci mi nešto!
Zar je vjerovati u Tebe nanositi ljudima bol, otimati im Ljubav, gurati ih u ruke zlog, suditi ih i kažnjavati, ...?
Ne, to nije vjera! Tu nema Boga! To je djelo zla i zato, molim Te Dobri, učini nešto!
Odoh sada (16 sati) do mora, jer još samo tamo imam mir kojeg mi daje tišina podmorja! Zadrži me u društvu mojih "ribica"! One me vole kao i "bil kamen"! Idem, a Ti, molim Te - učini nešto!
R., volio sam te i možda ću te još na ovoj Zemlji moći voljeti, no siguran sam da ću te, ma što da se desi budno čuvati, voljeti i nad tobom bdjeti s beskonačnih visina, dvera našeg Boga! V.t.t.d.!
(nastavak 2.) More! Beskrajna ljepota, oduvijek mi najdraža "voda" moć je i magnet kojem moj bitak ne može odoljeti! Pored mora sve moje brige, muka i bol postaju manje, čak nestaju, ali ... onda stigne čas kada moram kući! Prije povratka prošetao sam Senjom, otišao na sladoled i slikao suton koji najavljuje neveru i promjenu vremena! I ja trebam promjenu! Trebam Tvoju moć Gospodine i da od mene otjeraš sjećanja i muku Ljubavi! Učini mi to, jer više ne mogu niti  svirati, stvarati glazbu, čitati, ...! Prazan sam mada me ispunja silna Ljubav koju nemam kome dati! Nevera koju najavljuje ova slika već predugo "hara" mojim srcem!
Razvedri mi Dušu, daj mi "san o lebdjenju", neku "viziju", bilo što, jer već predugo - šutiš! Znam da uslišavaš molitvu muke! Usliši moju molitvu! Molim Te! Sjećam se jedne davne nevere kada sam od groma oštećenu kuću "krpao" usred oluje! Danas, žalim što sam tako činio! Trebao sam već tada shvatiti kako je udar groma u moju kuću bio najava moje, puno gore i opasnije, nevere koju će mi koju godinu kasnije - "spremiti" ljudi! I to, ne bilo koji ljudi! Moji ljudi, Bože! Reci im zato nešto! Reci im kako izgleda Ljubav, što je za Tebe čovjek i kako izgleda biti Tvoj! Čuvaj mog malog Anđela i ne dozvoli da mu se u život "upletu" posljedice meni nanijetog zla i nepravde! Čuvaj moju R., a "njih", sve dok ne shvate i ne počnu živjeti Ljubav i čovjeka, (od)vodi do mojih "postaja" i pokazuj im slike nasilja, mučenja, progona i otimanja, ... što sam, samo radi njih - morao proći! Treba im to! Jako! Hvala Ti, Dobri!              SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. kolovoza 2009. - Reci im, molim Te, da ovo NIJE KLETVA!

"Reci im kako izgleda Ljubav, što je za Tebe čovjek i kako izgleda biti Tvoj! ... Čuvaj moju R., a 'njih', sve dok ne shvate i ne počnu živjeti Ljubav i čovjeka, (od)vodi do mojih 'postaja' i pokazuj im slike nasilja, mučenja, progona i otimanja, ... što sam, samo radi njih - morao proći! Treba im to! Jako!"
Ovako sam napisao jučer i ponovio sada kako bi nesretnicima koji bi ovo mogli protumačiti kao moje zazivanje nečije nesreće, OBJASNIO da mi to nije niti na kraj pameti, jer tuđa patnja kao nekakav oblik "pomoći", iz bilo kojeg razloga prouzročena i u funkciji osobnih stavova, interesa i "istine" uvijek je - ZLOČIN!
Ne, to ne želim! Želim svakome tko mi je nanio zlo da već sada, na ovoj Zemlji, doživi "čistilišni (prije odlaska u Raj) kinematograf" u kom će moći pogledati što je lošeg, igrajući se Boga, učinio - drugoj OSOBI!
Suočenje sa sobom i svojim "djelima" siguran je put do Metanoje, potpune preobrazbe osobe i mogući izlazak iz opasnih osobnih (umnih, dakle svjesnih) nevolja!
To nam treba mnogima i nešto takvo upravo proživljavam!
Priznajem kako je to teško stanje u kom čovjek "cijepa" svoje biće na najsitnije komadiće SEBE, no to je nužno kako bi mogao doživjeti ISTINSKOG Boga!
Zato, ne ljutite se "poštenjačine" i ne pokušavajte me napadati radi vašeg mogućeg doživljaja napisanog kao kakve (ned'o Bog!) kletve!
I opet ćete jako pogriješiti i ostati na krivudavom putu ovozemaljskih "prava", "zakona" i sličnih izmišljotina koje prečesto imaju za cilj sačuvati nezasluženo, opravdati loše učinjeno i osigurati nečiju "moć"!
Ne! Razmislite, jer ni sada vam nije dobro, a može vam biti samo - gore!
Zlatno tele nije Bog pa je jasno kako je bilo čiji život položen na oltar vlastitih interesa (teleta!) - zločin!
Oprost ne znači zaborav, ali može postati BLAGOSLOV! Kako? Lako i jednostavno: treba smoći snage pogledati ISTINI u oči i onda pružiti ruku pomirnicu!
Možete vi to, ali mi nije jasno, radi čega tako ne činite?! Što čekate? Nečiju nevolju, bolest, stradanje, smrt, ...? Tada, ne prilazite mi ni s kojim razlogom, čak niti do moje bolesničke postelje, odra ili do mog groba!
Tada ću iskati i trebati, a to činim i sada dok vas ČEKAM, SAMO Boga, njegovu Milost, oproštenje grijeha i POKOJ vječni!
Nadam se da je ovo došlo do vas i da će moji prijatelji, tako grubo omalovaženi od zemaljskih "svetosti", znati pokazati vam što sam ovdje rekao, napisao i što ŽELIM!
Reko sam jasno: pomirnica je moguća samo prije nego se pojavi neka od nabrojenih NEVOLJA!
Nakon toga, odbijam vam pravo bilo što činiti u moje ime, za moju Dušu, a posebno davati mise i moliti se za mene!
Tada to više neće imati nikakve svrhe i jasno je kako bi plač pred oltarom i molitva bila nova podvala Bogu, kojoj bi cilj bio oprati okrvavljene ruke!
Bez pomirnice to nije moguće, radi čega će zločin ostati zločini sve dok ga ne izreknete Bogu u oči!
Dosta je bilo moje šutnje! Krivi ste i s time će te morati živjeti (kako?) do kraja vaših života ili dok ne počnete živjeti Ljubav i Čovjeka!
Eto, tako izgleda pojašnjenje mog vapaja Bogu, kojeg sam izrekao SAMO u cilju rješavanja svih učinjenih loših stvari i čina, ... radi NOVOG života naših Duša, a nikako kao - kletvu!
Patim, jer moram ovako pisati, ali mi svijest (možda pomućena?) neda čuvati vas u laži! To ničem nebi dovelo i udaljilo bi nas od Boga, možda i zauvijek!?
U Sinu treba gledati Oca! Božje sam dijete! Vidite li u meni Emanuela, kako nam kazuju naše Svete knjige?            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Nadam se da sam bio JASAN I REZOLUTAN, za neke možda ostao i nadalje lud, možda neistinit (?), ali i takav nisam smio biti - opljačkan, progonjen i maltretiran! Ili (?) vam vaš Bog daje za pravo tako činiti?
Tada, potrebno je da žurno promijenite Boga!
Eto, ovo mora biti tako i biti će ponavljano u više navrata, sve dok budem pisao ove zapise, jer ne smijem dozvoliti da zaborav i moja šutnja budu "blagoslov" strahotama i zločinu! Ta i ja sam nečije - dijete, radi kojeg silno pate Duše mog oca i majke! I njih ste prevarili!
Možda bi ovo prešutio, jer znam da napisano u ovom času jako vrijeđa umišljene svece, ali kada se sjetim uvrijeda izrečenih na račun mojih prijatelja (svih!), cinizma koji u mojoj "teškoj bolesti" traži potvrdu prava na učinjeni mi zločin i priče kako "mi tebi ne želimo zlo" radi koje sam ("dobre želje"?) završio u zatvorskom mučilištu (a bilo je tu još i podvala s doktorima, poziva policiji i hitnoj, upadanja u moju sobu, maltretiranja, udaranja, vezivanja u "ludaru" i ..., ma previše strašnog!) - ne mogu biti svet! Gadi mi se ovako pisati, no još je gadljivije znati (pročitati u SMS-u) kako je čuti se sa mnom preko MBT-a uzročnik LOŠEG STANJA UMA MOG SINA! Za ovakvu izjavu ne postoji nikakvo opravdanje, jer tom sam sinu SVE DAVAO i SAMO DOBRO ČINIO pa je svakom jasno kako se radi o TEŠKOJ bolesti - mržnje i stalnom bježanju od ISTINE! (Želim ti i nadalje sve najbolje moj mili sine, ali o tome odlučuješ TI!). Bježi, skrivaj se u mojoj konobi ili mom stanu i pričaj o "tati luđaku", ali i ti znaj da mi nisi smio činiti zločine! Tko zna boli li te još uvijek nezaboravan i namjeran "šut" nogom po gelenderu, posljedice kojeg si (zar nisi bio na Hitnoj radi toga?) želio pripisati mom nasilju? Strašno je to dragi moj sine i znam da boli! Boli nas oboje, ali Duša, za koju je lijek: pomirba, brisanje svega napisanog, potiranje strašnih misli u tamu našeg uma i življenje u Istini i Ljubavi radi kojih moram ovako pisati! I kada sam kod tebe, evo ti još nešto: slika! Naoko običan, službeni, brod lučke kapetanije u Senju!
Ali to nije običan brod! Taj brod bio je dio Božje "ruke", koja me je odvela do - života, kojeg si ti, reagirajući očajno na moj poziv za pomoć, (dali namjerno?) želio poništiti! Praktično mrtav, oživio sam i živ sam i zato ti mogu, smijem i moram reći: pazi moju Veliku Ljubav i čuvaj je SVOJIM životom, kojeg si opasno ugrozio! Idi ispovjedi sve to! Javi mi kada i gdje! Čekat ću te vani, u obližnjem kafiću uz kavu, ispružene ruke, suznih očiju i s puno Ljubavi u srcu! No, možeš li ti takvo što? Možeš li išta razumjeti? Pokušaj! Ne traži u napisanom vraga, jer ja sam BOŽJI! Potraži u ovome čovjeka, oca i (po Bogu) brata! Takav te čovjek, otac i brat moli da mu daš razlog da sve napisano i otpjevano u čemu smo MI, uništi! Propustiš li tako postupiti ne prilazi prahu mog tijela ili mojoj bolesničkoj postelji! Ostani u mojoj kući, toj "grobnici duša" i budi uvjeren da si - sve PRAVEDNO činio što će ti biti dovoljan razlog da me - zaboraviš i ostaviš u miru! Hoćeš li uspjeti? Nećeš, i to dobro znaš! Ovaj zaključak vrijedi za sve koji su mi na bilo koji način učinili ili podržali ovu strašnu i nevjerojatnu nepravdu! Ovo vrijedi zauvijek, ali to nije MOJE prokletstvo! Odakle dolazi? Naslućujem, ali neću reći! Podsmijeh na tuđe rastave, uništene obitelji, "flertove", ... obična pokvarena naslada u tuđim nevoljama postala je naša prokletinja! Tako to čine "vjernici", puni suza ispod križa UBIJENOG BOGA, koji nikako da OŽIVI I USKRSNE u tim jadnim Dušama! Tu je korijen zla, ali niti on "nije moj", rekla bi tvoja m. Rekla bi, ali - neistinu! Javi mi L., jer volio bi znati, čuje li još uvijek "glasove" i neke "nepoznate jezike"? Vjerujem da joj od svega jače u ušima zveče mnoge moje pjesme i da stalno čuje moju nikad dovršenu i snimljenu pjesmu: LOPOVI I OTIMAČI! Danas bi naslov te pjesme proširio s: progonitelji, ali radi tog očajnog teksta nemam namjeru uništavati ljepotu glazbe!
SADRŽAJ WEB-a                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 12. kolovoza 2009. - Jubilej, riječ i Pandorina kutija!

"... nemam namjeru uništavati ljepotu glazbe!"! S ovim sam navodom završio jučerašnji zapis i onda shvatio koliko je moćna riječ!
Upućena u pravi trenutak, na pravom mjestu i izrečena od Istine postaje savršeno "oružje" u borbi protiv svakog zla!
Izrečena u laži, ali isto tako, ako ima makar i neki podvaljeni "argument", može biti jako opasna i čak uništavajuća! Kako?
Odgovor sam, u zadnjih par godina, osjetio više puta - na "goloj koži"!
Navesti ću jedan primjer i zamoliti aktere da se radi toga ne ljute! (ta nisam li već više puta naveo kako sjećanja NE MOGU prebrisati!)
Želeći me prisiliti na nekakav psihijatrijski "tretman", nekako u ovo vrijeme 8. mjeseca 2006. godine, idejni vođa ovog strašnog postupanja, otišao je do moje doktorice po nalog za prijevoz "teško bolesnog oca" na psihijatriju, PODVALIO joj tada priču o mom ludilu i s gomilom lažnih riječi pripremio moje MUČENJE! Uspio je lažnom riječi doseći komadić svog cilja!
Moćna je riječ i jako opasna, no iznad svih riječi uvijek je riječ Boga! (... i bi tako!) Taj put sve je (po idejnog vođu) završilo dobro, jer sam nakon saniranih srčanih problema izazvanih maltretiranjem, koji su mogli biti moj kraj, odmah "oslobođen" svakog psihijatrijskog nasilja i pušten kući - kamo me "njihova riječ" (NE!) više nije pustila ući!
Riječ,  podvala za podvalom koju mi pripremiše "moji" tjera me reći ponekad (sada!) poneku riječ - Istine!
Kada tako učinim postajem žalostan (i sada sam!)! Svjestan sam moći izrečene, napisane ili otpjevane riječi i znam da u mnogim našim riječima, nema ničeg što bi bio Bog, Ljubav, Mir, Milosrđe, ...!
Sve su naše riječi koje su nas rastavile običan zmijski otrov koji ne ubija odmah, ali to čini polagano i stalno!
Ne trebam to!
Trebam riječi čovjeka Istine s kojim ću izmijeniti riječi nade i Ljubavi, svega lijepog i čovjeku primjerenog!
Trebam riječ, ali mi umjesto riječi izrečene u Istini nude riječi pune otrova!
Evo što o riječi kazuje I.Z.:
"Problem je riječ, a ne šutnja! Riječ mora biti istinita, dobra i u pravi čas izrečena. Danas svi govore, danas se sve može reći, pa se govori odviše. Na riječi, izgovorene ili napisane u pravilu se oglase samo neprijatelji tih riječi. Savezništva, POZITIVNIH akcija - nema! ..."
Dobro rečeno! Još bolje, jezgrovitije i konačno o riječi kazuje riječ Boga!
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i ...!"
I BI TAKO!
Moćna je riječ i zato može biti jako opasna!
Sjetio sam se upravo sada kako sam radeći na montaži (snimanje i oblikovanje u CD format) jednog amaterskog rada za scenu o Isusovu križnom putu, radeći u lošim uvjetima, ali potpomognut darom Neba, sve uspješno završio i onda u svakom preslušavanju snimljenog materijala zastao i zamislio se nad glasom (Isus) amatera "glumca" kada je izrekao jako rječit i jasan odgovor Pilatu: "ti kažeš!?".
Možda sam na napade i podvale koji su do mene stizali s pozicija "prava", "znanja", "zakona" i dr., trebao odgovoriti baš tako, sa: VI KAŽETE!
Poželim tako postupati, no tada bi šutnja (bez komentara!) bila svojevrsno amnestiranje zla!
Ne mogu! I sada možda nekoga ubijam - riječju, ali taj nije od Boga!
Taj treba RIJEČ ... Istine i Boga!
Moćna je riječ, jer iza nje uslijede svaka - "čuda"!
Može učiniti puno dobrog (javite se!), ali može biti i svako - zlo!
Opasna i zlonamjerna riječ "struke" odvela me je u četrdeset-dnevno MUČENJE, kada sam se skoro predao i gotovo prestao čak i moliti!
Tada me je iz ništavila ljudskog jada izbavila DOBRA riječ prijatelja, Boga i Stepinčev zagovor!                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Pitao sam danas neke ljude smijem li ovako govoriti, kazivati Istinu koja me je odvojila od obitelji! Očekivao sam da će me "napasti" i savjetovati mi da više o tome ne govorim, no prevario sam se!
Ti moji, "nikakvi prijatelji" (B.N.) misle kao i ja!
Podudarnost "stavova" potkrijepili su svojim saznanjem o svemu što sam (u)činio za obitelj, kako sam "prošao" i kako sada živim! Zato, moja riječ Istine neće (pre)stati ovim zapisom!
Ponavljati ću priču o zlu, jer riječi SMS-a, kojeg sam više puta spomenuo, kazuju kako sam zauvijek "izraubovan" i nepoželjan!
Smetam, jer moj lik i svako djelo koje činim svjedoče o zločinu!
Strašna je ova riječ: zločin! Prestrašna, ali tako stvarna!
Inače, danas je dan malog jubileja ovog SITE-a!
Ova rubrika doživjela je 200.-ti nastavak dnevnog zapisa i za sada - ide dalje!
Do kada? Volio bih još samo do danas i da već sutra moja ispružena ruka (pomirnica), suza u oku (radosnica) i zagrljaj sa sinovima (beskrajna sreća i nadam se Ljubav) - sve ovo ponište!
Pusta želja? Isprazna nada? Tko zna? No ja tako živim! Živim od vjere (i u čovjeka!)!
Ipak, u svemu, kada se oslobodim ovakvih razmišljanja, pogledam život oko sebe i vidim koliko je nevolje na životnom putu, gotovo svakog, čovjeka, svemu unatoč - radostan sam, Bože!
Veseli me skori susret s Tobom, subotnji odlazak na brdo Trsat (hodočasnička misa u 10 sati), sutrašnji izlet na Rab kamo krećem s prijateljima iz pilane, kapučino s odvjetnikom iz Zagreba koji mi je nakon muka u svetošimunskoj "ludari" ponudio (besplatno!) svoje usluge, ..., a Ti znaš da se najviše radujem iskrenom pogledu i osmjehu Malih Anđela!
Na moju nesreću najdraži osmijeh i pogled koji me, kada u oči moje dozovem slike moje Tihe Ljubavi, vraća u stvarnost - neću susresti!
Šteta, Bože, a toliko sam je želio!
"Sudbina", ne - zao čovjek pun nepotrebnih opačina - spriječio me je u tome i tako širom otvorio odavno odškrinuti poklopac Pandorine kutije!
No, neka tako bude! Neka bude volja Tvoja, jer Ti znaš zašto tako mora biti! Hvala Ti, Dobri!
I na kraju ovog zapisa reći ću nešto o gradu Senju, kojeg sam od kada sam protjeran s moga - jako zavolio!
Uživam proći Senjom, uspeti se na brdo Nehaj, prošetati rivom, otići na sladoled i ponekad susresti ponekog poznatog!
Evo, ovdje su, na slici, vrata "senjskog raja", kroz koja se ide na njihove novouređene prostore za šetnju i kupanje!
Uživam u predvečerje "ući unutra", jer tada se na lijepo uređenim platoima igra puno dječice! Zastanem, no pazim da ljudi ne primijete kako promatram djecu (lud svijet svašta zna pomisliti!) i onda - tražim moju R.! Nema je, jer ona se igra negdje drugdje, kamo ja ne idem! Dođi u Senj mila! Taj gradić moja je "sudbina", jer u njemu sam doživio ISTINU o njima i meni! Boli me to, jako, ali mi je još teže, jer te ne poznam! Ma, ... pusti! Pusti to! Rasti, uživaj i onda, kada upoznaš glazbu, otpjevaj mi neku našu pjesmu! Slušat ću te s nebeskih visina i tada sretan, jer mi "tamo" misao, želju i san nitko neće pokušati oteti, lebdjeti ću na lahoru tvog glasa!
Učini to tvome d., makar samo jednom!
Zastao sam ovdje R.! Zasuzile su mi oči, ali suze i opet nisu potekle! Ne mogu plakati! Duša mi neda! Traži da budem sretan i radostan, jer Bog od nas to očekuje!
Jesam li sretan? Ne vjerujem, no trudim se to promijeniti! Laka ti noć Ljubavi! Čuvaj ih i osmjehom podsjeti da imaš i d.!         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 13. kolovoza 2009. - Predsjednik, Rab i dragi ljudi! Ljut sam!

13. je, srećom nije petak, no ta mi "sreća", SREĆOM, ništa ne znači!
Budalaština o 13-ici, crnom petku, mački i dr., praznovjerje je nevjernih i najobičnija glupost!
Postoji samo Bog koji može sve, ali koji sigurno ne čini nikome NIŠTA LOŠE!
I upravo sam o Bogu, kojeg na prostorima ove ispaćene zemlje štuje i čuva od zaborava, CRKVA, danas ugledao nekoliko naslova u dnevnim novinama koji pozivaju javnost na obračun s Bogom!
Lud svijet svašta čini, a "božanski" predsjednik (greškom odabran!?) u samom finišu svog predsjednikovanja, nevjernik ili možda vjernik u zlatnu telad, preporuča KRŠĆANSKOM puku - obračun s Crkvom!
Prema njegovu uobičajenom načinu razmišljanja sve što on kazuje predstavlja se kao nekakva APSOLUTNA "vrijednost", radi koje bi sve što mu smeta trebalo postati - relativna glupost!
Ludo razmišljanje u kom floskula (otprilike ovako rečena!) "vratili smo im (Crkvi!) imovinu, a oni je sada iznajmljuju" dominira PODLOŠĆU I ZLIM NAMJERAMA, treba svaki odgovor - kršćana!
Najprije bi trebalo pokušati saznati TKO JE TO CRKVI VRATIO IMOVINU? Vi? Ta tko ste?
Moćan lobi političara isključivo određen sekularizaciji društva kroz koju bi u budućnosti (kroz neke očajne zakone, već i danas!) trebala prestati vrijediti svaka ETIČNOST! Čovjek bi (već je!) tada bio običan objekt iživljavanja, iskorištavan od strane političara i njihovih, "NOVČANOM BOGU" okrenutih, podupiratelja! Strašni su političari!
"Vratili smo vam!" I? sada kada imamo SVOJE, trebali bi vas zamoliti da nam ODOBRITE činiti s NAŠIM, ono što je po ZAKONU!? Luda premisa, zapravo je odraz ukupnog stanja politike u Hrvata! Kaos i očaj!
Sve što su nam političari u zadnje vrijeme "servirali" kroz razne zakone (potpomognuta oplodnja, biomedicinska istraživanja, GMO, nameti, ... i još puno toga!) i nije nego odraz pokušaja uništavanja SVAKE LJUDSKOSTI, ETIČNOSTI I PRAVA ČOVJEKA NA SVAK(akv)I ŽIVOT!
Jadno je to, ali toliko stvarno da ovo nisam mogao ne prokomentirati!
Konačni cilj ovakvog naturanja osobnih, od bjelosvjetskih nasilnika NAREĐENIH, stavova je:
na svaki način moći vladati sudbinama i osobnošću čovjeka, "stvoriti" (samo vi dirajte Boga, no odgovoriti će vam, siguran sam!) MENGELEOV tip čovjeka (?), omogućiti pederima i lezbijkama da imaju TUĐU djecu (strašno!), ...!
Cilj je jasan, a namjera je podla, jer nije li ova zemlja OPSTALA na Krunici, molitvi i iznikla iz pepela i na krvi hrvatskih Mučenika - 95 postotno, kršćana?!
Je ... i zato bi bilo jako dobro kada bi predsjednik svake pa i ove zemlje poštivao VEĆINU!
Moderan i očajan rat protiv Boga, unaprijed je osuđen na propast u kom će stradati gomila nedužnih, ali će i tada - Bog postojati! Biti!
No, da ne ispadne kako samo komentiram jadne zahtjeve jednog bezbožnika, pitao bi i njega i kolege mu - političare:
zar ne mislite kako ste svojim PRIVILEGIJAMA, koje spočitavate Crkvi, odavno prešli sve granice dobrog ukusa, recimo morala i etike, protiv kojih se tako silno borite, želeći ih potrti izbacivanjem Boga iz svakodnevnice života kršćana?!
Čovjek je UKUPNO biće i nijedan vjernik nikada neće moći politiku doživljavati bez vjere, što vrijedi (kod vas ne!) i u obrnutom pravcu!
Žalosno vrijeme općeg napretka čovječanstva, u kom bi kultura mog naroda, koju tako snažno i iskreno (i čini se jedino!) čuva vjera, a koja bi MORALA NESTATI, bio bi običan suicid hrvatskog naroda!
Smijemo li to učiniti? Da, jer tako kaže predsjednik! Ali, tko je on? Bog? Svemoćni? Sveznajući? Glupost!
Za koju godinu, običan prah i pepeo čijoj će Duši biti jako teško, na uzana vrata Nebeskih dveri - ući u općinstvo svetih!
Ostavite se kršćanstva predsjedniče i vratite ljudima (međunarodnim lopovima!) rasprodane "resurse" (vaša omiljena riječ), dostojanstvo stečeno ŽRTVOM IZ LJUBAVI ZA HRVATSKU, nadu u sutra i suživot VJERE I POLITIKE, jer je sve to - Hrvatska!               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Bojim se da sam pretjerao s ovim i da je ovo previše za sveznadarski um predsjednika koji si daje za pravo SUDITI svom narodu! Uostalom, presudio je (pričajući svašta po sudovima "bijelog svijeta") nekim ljudima, a to je, kako pročitah u jednom tjedniku, činio i njegov otac pa ne treba gajiti prevelike iluzije i vjerovati da se i nadalje ne osjeća, gotovo, nadnaravnim Hrvatom (ili je možda iz nekog drugog "plemena"?)! Dosta mi je političara! Oni su nevolja, rat, mržnja i podvala čemu je danas još jedina prepreka Bog! Zato, politika Ga mora pokušati poništiti! Kako?
NIKAKO?  OK?
Bilo je danas i LIJEPOG! Pogledajte ove slike dragi posjetitelji i razumite koliko je ljepote dano Hrvatima na raspolaganje! Voli nas Bog!
Izlet na o' Rab kog sam danas učinio u društvu dragih ljudi s posla (S. i E.) po tko zna koji put pokazao mi je kako s DOBRIMA sve može biti SAMO dobro! Bilo mi je dobro! Ne! Bilo mi je predobro! Divno i nezaboravno!
Hvala vam S. i E.
Ove slike i malo teksta o našem današnjem druženju, kada smo se oduševljavali poviješću i kulturom o'Raba, prekrasnim uvalama i prirodom, kupanjem u toplom i čistom moru, odličnim ručkom, još boljom kremšnitom, posjetom muzeju, ćakuli s P.N.J. i J., vožnjom cestom i morem - poklanjam vam, jer teško mi je na neki drugi način iskazati moju zahvalnost za puno toga i ovog danas što ste mi pružili! Hvala vam!
Sjećate se kako smo na plažama oko hotela Karolina vidjeli puno male djece i kako sam u blizini njih bio "posebno osjetljiv"! Znam da vam nisam trebao ništa pojašnjavati, ali i to da sam vam svejedno rekao kako mi je jako teško, jer su mi ovozemaljski "pravednici" oteli moju Tihu Ljubav!
Jesam li vam rekao kako sam zato jako ljut? Mislim da jesam, jer - jesam! Ljut sam! Sve moje što znam, mogu i želim bezrezervno darujem mnogim ljudima, svakom djetetu, invalidu, bolesnom čovjeku, ... ma baš svakom, a to ne mogu pružiti i dati njoj, mojoj maloj R.!
Ljut sam radi toga, jer to se NIJE SMIJE- LO NIKADA DESITI!
Bilo mi je predivno danas, no kao i jučer i sutra, to će postati sjećanje, možda potrajati neko vrijeme (u mom dnevniku) no neće mi moći dati i vratiti, nju! Ljut sam radi toga, jer sam ludošću progonitelja, teško osakaćen ŽIGOM "duševnog bolesnika" - ELEGANTNO ELIMINIRAN iz (od) onog što sam!
"Vještina", određena "pametnim genom" mog roda u kombinaciji s podvaljenim genom partizanštine (sve je naše!), uništila je svaku Dušu i slično predsjedniku, okrećući sve naglavce, ima za "pravo" reći kako su: noge glava, a glava noge?!
Mada je očito kako je to NEISTINA, moja Istina ne prolazi, jer "sve je naše" misli partizanka, a oni, koriste to, jer im tako ostaje na raspolaganju tuđe, što im jamči (jako pogrješno!) "sigurniju budućnost"!
Ne, samo mir u Bogu, Istina u srcu i svijest o pripadnosti (svega!) imaju - budućnost pa ću i opet reći, jer ne tiču me se previše "sudbine" "pravednika" (sve dok ne prihvate Boga i Čovjeka!) - ČUVAJTE ŽIVOTIMA SVOJIM MOJU MALU R.! Samo to od vas tražim i očekujem! Sve drugo već je odavno slika ovovijeke - propasti i poraza čovjeka!
Ljubavi! Čuvaj ih i osmjehom podsjeti da imaš i d.!         SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 14. kolovoza 2009. - Volim biti "lud"! Genetikom na čovjeka!

Volim biti "lud"! Ne vjerujete mi ili vas zanima radi čega tako govorim?!
Mogao bi o tome puno reći i to na više načina, no ne znam bili u takvo što uspio uvjeriti "nevjerne Tome"?!
Ipak, pokušati ću! Poći ću od glazbe, koja mi je omogućila izreći mnoge moje misli, osjećaje i stavove o svemu što čovjek - jest!
Bez "ludila", koje mi nikada nije dalo moći "odigrati" ništa prljavo i koje mi je dalo snage, mnogim "poštenjačinama", sasuti u lice moj iskreni stav i Istinu, ne bi bilo mojih (vjerujem) lijepih pjesama!
Gomila glazbenih radova, od kojih postoji tek manji dio, jer oteli su mi čak i skladbe, ne bi nikada zaživjela da nisam bio "lud"!
Uvjerio sam se i danas, dok sam s prijateljem preslušavao neke moje pjesme i kada sam mu pozornost skrenuo na moju najdražu pjesmu (Moja Velika Ljubav!) što sve može učiniti "ludilo"!
Oduševio ga je ukupan dojam ove pjesme pa mi je predložio da to snimimo u dobro opremljenom studiju!
"Možeš li to pripremiti u obliku prema kojem bi R. mogao učiniti matricu? Otpjevati pjesmu na isti način i pokušati pomoći R. da zadrži postojeći aranžman", upitao me je moj dobri prijatelj!
Naravno da mogu, prijatelju! Ta, "lud" sam, a svijet izvrnutih može puno!
Učinit ćemo to i tako meni jako dragu pjesmu, u kojoj sam pokušao slijediti način rada P.Floyd-a, producirati u kvalitetnom obliku!
Veselim se ideji i mogućem radu na toj pjesmi!
"Lud" sam ljudi i to kazuje sve što činim! Srećom, uglavnom činim dobro i trudim se kod toga biti jasan i iskren, a to može činiti samo "lud" čovjek!
Ostala "svita" i "pokondirene tikve" to ne mogu! Oni sve čine "ispod žita" i uvijek sračunato!
Možda se i na taj način može doći do kakvog cilja ili ostvarenja vlastitih želja, ali to ja ne mogu!
Zato, volim biti "lud", jer onda mogu izreći sve što mislim, osjećam i znam.
A, znam puno i mogu dosta!
Volim biti "lud", jer tako sam bliži Bogu i njegovim "malenima"!
Inače, dan je osvanuo oblačan i "mokar" od kiše, ali je već s prvim satima popodneva sve postalo ljepše.
Razvedravanje je bilo brzo tako da sam oko 15 sati (sada, dok pišem ovaj dio zapisa ) shvatio kako ću poći do mora!
Naravno, poći ću do druge ili treće senjske drage i onda nakon kupanja, prošetati do centra grada.
Iskoristiti ću ovaj posjet Senju kako bi podesio jednu blagajnu u kafiću Uskok, iz kojeg su me pozvali da im pomognem!
Toliko o "ludilu"! Vratim li se na vrijeme uslijediti će moj osvrt na jučer spomenuto genetsko nasilje o čemu svi laboratoriji svijeta zajedno i ljudski umovi, previše PRETPOSTAVLJAJU, a jako (ili možda ništa?) malo znaju!
Velika opasnost opasno prijeti čovjeku i o tome treba glasno i argumentirano, s pozicije KONAČNOSTI svakog ljudskog života na zemlji, puno i često govoriti i pisati! Reći ću nešto o tome, ali večeras! Pozdrav "sviti" i mojim "malenima"! R., možda i za tebe nađem neku interesantnu temu! Uživaj! V.t.t.d!
Evo me! Vratio sam se na vrijeme, ali sam prije nastavljanja pisanja učinio dio ručka za sutra, jer ujutro idem na brdo Trsat - hodočastiti Majci Božjoj kojoj idem s krunicom u ruci uz trsatske stube (na misu u 10 sati).
Kako sam popodne rekao, ovaj, drugi dio, zapisa posvetiti ću "znanstve- noj fantastici"! Možda ste pomislili kako sam "prolupao", jer pričam o nekakvoj fantastici, ali nisam!
Mnoga djela i razmišljanja, sada već dovoljno daleka, u svoje su vrijeme bila fantastična, da bi danas postala - stvarnost!           SADRŽAJ WEB-a
Dio te stvarnosti je i uplitanje čovjeka (kroz medicinu, kemiju i fiziku) u Božji kôd čovjeka!                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ova opasna igra u početku je bila tema znanstveno-fantastičnih romana, filmova i pripovijetki, ali je veoma brzo sve o čemu je mašta autora pisala postalo - sadašnjost!
Teško je reći koliko je sve što se na polju "razotkrivanja" Božjeg djela, osnovnog kôdnog zapisa o tome što je, odakle je i kuda će poći čovjek - DOBRO i možda korisno, ali je isto tako NEMOGUĆE predvidjeti konačne učinke "kopanja" po osnovi onoga što je - čovjek!
No, ovo je samo usputno razmišljanje, ali koje ipak ima veze s - UMJETNOM I "POTPOMOGNUTOM" oplodnjom i preko tih "djelatnosti" medicine s "planiranjem" i "odabirom" karakteristika "obitelji"!
Svi ovi navodnici uz riječi: djelatnost, planiranje, odabir i obitelj, ovdje su kako bi istaknuli zloporabu njihovih značenja od strane mnogih kojima su ciljevi, DUGOROČNO, potpuno različiti od onog o čemu se trenutno govori i oko čega se "lome koplja" u srazu između svjetovnog i vjerskog!
Da pojasnim! U ovom času velika galama i ljutnja usmjerena je na svakog tko na bilo koji način pokuša reći kako su igre s ljudskim zametkom JAKO OPASNE i moguće pogubne po ljudsku vrstu, mada zagovornici ovakvog, NEPRIRODNOG, dakle bezbožnog, razmnožavanja ljudi ne mogu reći ništa više osim da je suprotstavljanje njihovim nastojanjima - ograničavanje ljudskih "prava" i izostanak svakog oblika "demokracije"!
Je, tako to izgleda, ali već malo drastičnije postavljen upit o tome kako bi prema svemu što se čini, predlaže i nastoji ozakoniti u svezi s umjetnom oplodnjom, bilo koji par LEZBIJKI mogao imati ("roditi"!) djecu koja su genetski potpuno različita od genskog kôda njihovih "majki" - kaže puno!
Kako? Pa, recimo ovako (ali načina ima više!):
neki (normalni!) bračni par, jer prirodnim putem ne može do djece, zatražio je "pomoć" medicinara, koji su spermom supruga umjetno oplodili nekoliko jajnih stanica njegove žene! Implantirali su jedan zametak u buduću majku, dok su "višak" oplođenih stanica, sada već genski formiranog i definiranog "malog čovjeka" - pohranili (zamrznuli!?) u svom laboratoriju! ("banka zametaka" - formirana je!)
U isti laboratorij s istom željom dolazi i "bračni par" lezbijki, željan imati djecu, ali bez želje da to postigne kroz spolni odnos s muškarcem! S nešto novca "lezbače" KUPUJU pravo na implantanciju TUĐEG zametka! Sve što slijedi: 9 mjeseci "trudnoće", rađanje i rast djeteta, pokušaj je prijevare Boga i prirode kod čega se ne može previdjeti kasniji (puno kasniji!) učinak ovako strašnog nasilja nad prirodom i genetikom ljudi!
Danas, još uvijek možda bliža fantastici, ova priča moguće je već praksa mnogih "laboratorija"?!
Strašna "fantastika" izvedena na ovaj način POMIJEŠALA JE, BEZ IKAKVE MOGUĆNOSTI DA IŠTA PREDVIDI, TRI - DA, TRI genetički različito definirane OSOBE!
Opasna "igra" već je vjerojatno sadašnjost pa se može reći kako je čovjek, želeći biti Bog, počeo činiti sve što ga vodi - njegovu kraju u kom će svijet postati i biti strašna mješavina ČUDNIH MUTANATA, pokojeg NORMALNOG čovjeka i određenog broja moćnih, mengeleovski određenih - "čistih plavokrvnih" - (?) ljudi?!
Kraj čovjeka jako je blizu, podvale li nam političari, "bogatuni" i "farmaceutska" industrija ovakva i slična "rješenja" kao nešto što je PRAVO ODABIRA, POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA ILI DEMOKRACIJA!
Ovo se ne smije desiti, kao što se ne smije desiti bilo koja od mogućih "kombinacija" NEPRIRODNIH miješanja genskih kôdova! Budućnost? Kakva? Kome? Kolika? ... ?
Mila, nisam te zaboravio! Uvijek si sa mnom i zato stalno tražim nešto što bi mi bilo - ti! Ovu malu ribicu, koju sam slikao i za tebe snimio mali video, kasnije sam vratio moru! Već dugo svaku ribu koju udica nije jako povrijedila vraćam moru! Neka žive! Imam ih previše! Uživaj, Anđele moj! V.t.t.d.!     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 15. kolovoza 2009. - Vela Gospa i samo JEDNA svijeća!

Bio sam! Da, bio sam na brdu Trsat kamo sam iz Sv. Vida krenuo jutros oko 8 sati! Po dolasku u Rijeku mog "ferrarija" parkirao sam, kao i obično, na Pećinama i onda krenuo šetnjom prema Kontu.
U podnožju trsatskih stuba, kojima sam pošao na moje malo hodočašće Majci Božjoj bio sam oko 9 sati!
Danas je, za razliku od prošle subote kada sam učinio isto, na skalama bilo puno ljudi! Neki su, kao i ja, tek kretali uzbrdo dok su se drugi, nakon odslušanih jutarnjih misa vraćali s Trsata! Cilj mog hodočašća, ovaj put (možda i zauvijek?), bila si ti, moja Velika Ljubavi! Morao sam danas poći k Majci kako bi saznao i potvrdio spoznaju o tome kako o meni i svemu što su mi učinili razmišljaju zli ljudi - tvoje "susjedstvo"! Saznao sam, mila, ali me to danas nije moglo odvratiti od dobrog raspoloženja i svega što sam naumio učiniti za tebe! Servirana "slučajnost" bila je Božja poruka meni i ujedno jasan znak kako moram biti STALNO s tobom!
I biti ću! Za to sam idući skalinama molio moju Ženu u bijelom (našu Majku Božju)! Molio sam je da mi da snage odšutjeti sve što će biti, ali i da mi, za dug i lijep život čuva - tebe, moja R.!
Moram ti reći kako je u meni danas "živio" neki neobičan čovjek, kojeg su umorne noge lako savladale preko pet stotina skalina (i opet u samo 9'!) i koji je u svemu što je činio, vidio i doživio bio - tvoj d.!
Neću pisati o drugima, jer oni su na opasnom raskrižju na kom mnogi putovi vode u vječne nevolje!
Odabir, kojim će putem krenuti, ostavljam njima!
Moj jedini OBITELJSKI "cilj" si ti! Zato je Trsat i danas bio mjesto našeg susreta, ali i mog susreta  s mojom Ženom u bijelom!
Reći ću ti nešto, malena ljepotice: ta divna Žena, naša Majka, već duže vrijeme me ne posjećuje!
Ne znam da li bi radi toga trebao biti tužan ili sretan, jer vidjeti Nju posebna je "privilegija", no znam da mi je uvijek kada sam je sreo, Njena poruka predskazivala i dojavljivala nadolazeće - zlo!
Od tih, prošlih, vremena prošlo je dosta i jedino što mi je ostalo "znati" o mojoj Ženi u bijelom je da mi je uslišila sve moje molitve i spasila mi život!
Vidiš, moj mali Anđele, koliko je dobra naša Mati!
Voli tvog d. i baš zato otišao sam do nje kako bi prošlo-subotnjih pet svijeća zapaljenih ispod Njene slike, ZAMIJENIO sa samo jednom, TVOJOM svijećom!
Na ovom svijetu moj jedini zavjet Bogu je zamolba našoj Majci da mi te čuva i omogući ti - dobar život!
Pogledaj ovu krasnu pjesmu (jutros sam ti je pročitao!) pjesnika Vladimira Nazora, koja je toliko MOJA da se ne mogu načuditi "podudarnosti" napisanog s mojim životom i sa svim mojim željama koje sam danas izrekao idući trsatskim stubama:
UZA STUBE

Kada će jednom da iz kliješta jakih
Mog bola sve se suze oslobode,
I stuba ovih što do tebe vode,
Po jedna kapne na basanak svaki?

I kad ću moći da hitrih i lakih
Nogu ponesem uz to tijelo svoje
I moj duh k tebi? - Sve u njemu što je                            SADRŽAJ WEB-a
Teško je i plijen alâ svakojakih.                    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Daj da pod stubam tvoje Kuće svete
Zaplačem jednom kao ludo dijete!
Jer tad će istom, meni, u polaku
Hodu što vodi gore u visinu,
Bol jedna sahnut pri svakom koraku,
Cvijet jedan niknut na svakom skalinu!

"Bol jedna sahnut će ..."! Nevjerojatan stih! Bol jedna sahnut će ...! Hoće li?
Današnje slavlje Uzašašća naše Majke u Nebo, za mene je neponovljiv doživljaj, kojeg sam dopunio mišlju kako meni ne treba vidjeti cvijeće i osjetiti njegov divan miris u grobu naše Majke kako bi (po)vjerovao - vječnom životu! Ovaj put nisam isti kao "nevjerni" Toma!
Ja sam je viđao R., osjetio i doživio Njenu blagost i moć i znam da - je! Postoji, makar i samo u meni, ali Ona postoji!
Nakon posjete kapelici zavjetnih darova sačekao sam hodočasničku misu (u 10 sati) koju sam odslušao u parku Franjevačkog samostana!
Ovaj put nisam bio u "parteru"! Popeo sam se na "galeriju", na vrh brdašca unutar parka kako bi na travi i kamenu, u hladu čempresa, mogao biti sam i tako bliže Njoj i tebi!
Trebao sam to kako bi sve moje misli mogao "dati" Nebu! Uspio sam R.!
Bilo mi je predivno radi čega me niti podmetnuta zamka, koja mi je trebala nešto reći (?) nije iznenadila!
Pružio sam ruku pomirnicu mada sam unaprijed znao sve što sam trebao čuti, radi čega sam skratio razgovor, ispričao se i učinio bezvrijednim "priču" o SAMOĆI! Morao sam tako radi tebe, Nje i tvojih "susjeda"!
"Bolje sam nego loše kompanjan" (ne baš doslovno, ali tako nekako!), meni se ne može "prodati" kao nekakav recept za mir u kom je netko (na PUNO NAČINA) NASTRADAO!
Onaj tko tako misli potiče i nadalje postojanje zla, ali i zanemaruje činjenicu kako ja nisam sâm! Imam Boga, tebe R. i divne prijatelje!
Bog je moja privatnost, ti si mi sve, a prijatelji su moja vjera u čovjeka!
Vjerujem u sve ljude i čekam, dok god budem mogao shvatiti rečenicu, brojeve, razliku između noći i dana, ... da mi se javi - čovjek!
Čekam ih mila, ali oni sve više zaostaju!
Ne želim ih više "vući" i spašavati i zato sam njihove svijeće - pogasio!
Čekam da ih upale sami i tada spoznaju Svijetlost svijeta, ali i da shvate kako je svakim rođenjem čovjeka, započela njegova budućnost!
Radi takve budućnosti danas slavimo Majku našeg Boga!
Bez Njenog "da" (poslušaj moju Ave Marija!) budućnost bi ostala biti - smrt, čime bi sve (u) što vjerujem bilo - ništa!
Ali, nije! Svi imamo budućnost do koje ćemo stići samo ukoliko uspijemo navući "cipele za raj" (tema iz jedne duhovne skladbe!)!
Za to nam treba - Ljubiti čovjeka, biti milosrdan i štovati Božje zapovijedi!
Naoko male stvari prevelik su teret, zapravo protuteža, lagodnom, lakom i na tuđoj muci "uređenom" životu!
Takve čekam! Čekam one koji će na kružnom toku (života!) odabrati ispravno skretanje i uzan put koji vodi u Nebo!
R.! Znam da će sve biti OK i zato nastavi mirno sniti! V.t.t.d.!
Krasan dan, unatoč ogromnoj gužvi na magistrali i zato dugom trajanju vožnje od Rijeke do Kraljevice upotpunio je dobar ručak kod F. i M. i kasnije kupanje, u društvu još nekih ljudi, na otočiću Sv. Marko!
Što još reći u danu koji bi trebao biti svet svakom čovjeku? Ništa! Čini mi se prigodnim zamoliti sve vas, koje sam možda uvrijedio nekom napisanom ili otpjevanom NEISTINOM - za oprost! No ... sve vas, koji se ljutite, jer sam vam "POD NOS" STAVIO Istinu o vama i svemu što ste (učinili i činite), pozivam na življenje u dijalogu i miru! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 16. kolovoza 2009. - Previše tema - preveliki problem!

"... (sveci) su svjedoci one Ljubavi koja ljubi do kraja i ne gleda na zlo koje je primila, nego ga pobjeđuje dobrim!", riječi su iz prošlotjednog angelusa pape benedikta XVI!
Na moju žalost, ja ne mogu tako! Ne mogu biti svet! Preduboke su rane i mnoga jasna sjećanja na ružne slike kojima se moj um ne može (još!) oduprijeti!
Ovo ne bi navodio da mi od jutra mislima ne "lete" slike, jučerašnjeg "slučajnog" susreta na brdu Trsat!
Boli me cijelo tijelo i plače mi duša kada pomislim što sam od te žene čuo!
Odzvanjati će zauvijek mojim umom njene riječi kojima je, puno prije jučerašnjeg STRAŠNOG "zaključka" o mom samačkom životu, odbijala svaku primisao o ulaganju ičeg svog (imovina!) u vlastitu kćer, ... u njen život!
U ovom materijalnom svijetu, notorni "luđak", kao ja, tada nije razumio te rečenice! Zgražao sam se radi tako (o)krut(n)og stava prema vlastitom djetetu! Danas, mogu reći kako je M. imala pravo, ali (i opet) samo kada je sve što smo, pa onda i sam naš Bog - podređeno materijalnom!
Nisam takav, ali ne mogu ZABORAVITI!
Ne treba mi "materijalni" Bog! Trebam i volim - čovjeka, radi čega ću citirati još jedan navod pape Benedikta XVI:
"... kao i svaki logor smrti, mogu se smatrati krajnjim simbolima zla, kad čovjek zaboravi na Boga i kad ZAUZME njegovo mjesto, oduzimajući mu pravo na odlučivanje što je dobro, a što zlo i na DAVANJE ŽIVOTA I SMRTI!".
Takvih "Bogova" prepun je ovaj svijet! Susreo sam ih, živio s njima i osjetio njihove pogubne posljedice! Trajem, jer me MOJ Bog - voli i, jer sam shvatio kako je kod njih u "uporabi" (cit.) "sloboda kao jedino čovjekovo načelo, alternativno Bogu, koje pretvara čovjeka u boga, ali u lažnoga boga koji proizvoljnost pretvara u svoj sustav ponašanja!".
Kroz ovakvu misao shvaćen jučerašnji "zaključak" ipak mi ostavlja nadati se boljem - sutra!
Potrebno je sačekati (sada ću reći, jer to je jedino sigurno što će biti) - suočenje osobnog života tih ljudi-bogova s opasnim nevoljama koje će stići!
Hoće li im tada njihova bolest, besparica, umna ugroženost, smrt bližnjeg, nemoć, odbačenost, ostavljenost, ... biti dovoljan razlog kako bi započeli s NUŽNIM promjenama osobnosti prema "modelu" Boga i Istine!
Za nadati se je! Želim im svima puno uspjeha, jer biti će im teško, što mogu iskustveno posvjedočiti, no, ne dajte se!
Budem li tada živ rado ću vam pružiti ruku Ljubavi, Milosrđa i nade, no hoćete li vi moći i htjeti ispružiti vašu prema meni, "budali na brigu!"!
Hoćete li moći prevladati, danas sve očitiju "opasnost da pojedinac počne 'bogovati', vladati se kao GOSPODAR ŽIVOTA I SMRTI!" (cit.), čemu ste radi malo propadljive i uklete imovine podredili i poništili čovjeka?
Za nadati se je! Čekam vas!
Ukoliko nam se pak ruke ne sretnu na grob mi ne dolazite, ma što si, poput "gospodara života i smrti", dali za "pravo"!
Ostatak tema u današnjem zapisu napisati ću večeras, jer sada (16 sati) idem do mora! Trebam tu božanstvenu ljepotu kako bi "ohladio" misli koje ponekad pitaju: tko li sada sjedi u mojem stolcu, moje kuhinje, u mojoj kući i dok pije kavu, kako razmišlja i priča o meni? Sličnih je pitanja previše pa kada "navale", tada, (po)želim biti u Nebu!
Odatle ću te mila moja Ljubavi, moj najdraži "R." moći bolje paziti!
"Idi sad druže moj, Ljubavi pjesmu mi ponesi ... Počinak ovdje ja ću naći, idi ti! Kad ne bude mene, ... Reci mi njoj da je tako prolazno sve, kao ptica let!", stihovi su iz skladbe Balada grupe INDEXI, koju upravo slušam na radiju!
Bog moja ljepotice! V.t.t.d.!                            
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Pročitali ste ovaj navod, koji je dio teksta objavljenog u komentaru tjednika Katoličke crkve? I? Što mislite? Predlažem vam da pročitate cjelokupni tekst u kom ima još puno, najnormalnijih i običnih zahtjeva, radi kojih je vjerojatno, prema današnjem izdanju jednih dnevnih novina sadašnji predsjednik "iskočio iz kože", izgubio "ravnotežu" i sebi svojstvenim "sveznadarstvom" rekao kako "neki dužnosnici katoličke crkve u Hrvata žele preuzeti vlast u RH"! Na najnoviji "biser" predsjednika ne bi trebalo obraćati pažnju, jer je nova "umotvorina" misao potpuno dezorijentirane (politički, a možda i na neki drugi način?) ili možda zlonamjerne osobe! Čini mi se kako "zadnji trzaji" druga Stipe kao predsjednika RH trebaju pokušati razjediniti građane RH, prije svega katolike, kako bi se u predsjedničkoj fotelji, nakon njega, našao neki novi - "svjetovnjak", jednako podložan i suradljiv ROB svjetskih moćnika! Nije li ova jadna izjava o "namjerama" vrha crkve tome cilj, onda je sve danas objavljeno u podnaslovima dnevnika, posljedica napisanog u kolumni GK u kojoj, kako rekoh, ima dosta, dobro određenih osobina koje bi trebao ispunjavati i imati budući predsjednik, a koje su "uznemirile" um druga Stipe! Gotovo da bi svaki PRAVI Hrvat mogao reći kako veliki dio jasno postavljenih kriterija, iz članka urednika GK, sadašnji predsjednik nema ili nije imao! (ta kakav to čovjek izdaje svoju Majku - Domovinu - i njene ljude, ... članove SVOJE obitelji?)
Vjerujem kako ga, osim uokvirenog citata jako smetaju i slijedeći navodi u tom članku:
- "... trebao bi biti čovjek koji nije bio ni član Komunističke partije ni »rukovoditelj« u »socijalističkoj« omladini ni pripadnik ikoje komunističke ili strane tajne službe ili organizacije."
- "... Isto tako budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba,..."!
Katolici: ovaj put odaberite - katolika, bez KP pedigrea, neovisnog o novcu i mućkama, dovoljno hrabrog i odlučnog da "bijelom svijetu", u času nametanja bilo čega kaže "dosta" ili "ne" i svakako pripazite da nije vic-maher!
To smo već iskusili i zato smo - osuđeni i zatvoreni u Hagu, fašisti, genocidan narod, ekonomski "isisani", ... ukratko - jako ugroženi!
Jadno je ovo, ali je istinito i iznad svega poučno, jer kazuje koliko štete može prouzročiti jedan čovjek!
Katolici: IZMOLIMO za budućeg predsjednika RH pravog čovjeka i svjesnog Hrvata, ... čovjeka koji će po svijetu dostojno i dostojanstveno predstavljati većinu građana RH - katolike!
Znam da ovo boli bezbožnike, no "lijek" za njihovu bol je jednostavan: pridružite nam se i zamijenite konačnu smrt vječnim životom!
Za to vam treba biti dobar čovjek, milosrdna duša i imati iskreno (dječje) srce! Naravno uz sve to idu i Božje zapovjedi! Im ih deset i lako ih je naučiti te onda uz navedene atribute katolika - poštivati!
Inače, još je uvijek ljeto (šala!)! Termometar u Senju pokazivao je u 20 sati 30° celzijevih! Vruće je, a kako sada stvari stoje, jesen bi mogla biti jako vruća kako na državnoj, tako i na razini "kućanstava" i "obitelji"!
Nepravde stižu na naplatu pa je izlišno ponavljati kako one moraju NESTATI! Čemu slijepcu opisivati boje kada ih ne vidi?
Njemu treba nešto OPIPLJIVO! I meni to treba, a dobro bi došlo još mnogima! Mila, danas nemam ničeg posebnog za tebe!
Uživaj! V.t.t.d.!                                                                SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 17. kolovoza 2009. - Šest malih priča i prigodno ev. po Mateju!

Današnji zapis početi ću pričom o POLICAJCIMA!
Razloga za takvo što imam odavno, još od dana kada su me k'o psa potezali, navlačili i u samom "finišu" njihove jadne naravi - mučile!
Danas, neću pisati o tome! Reći ću jedan drugi, STRAŠAN, podatak o njima, a on kazuje ovo:
mom prijatelju, invalidu (G "kategorija"!) dok je u boli ležao i bio u kući, sam, gotovo četiri dana, odnijeli su "paukom" auto s parkirnog mjesta označenog za invalide!
Možda bi ovdje trebalo stati i samo se upitati: kakav je to um, nazovimo ga, Marka-policajca! No, neću stati! Reći ću kako je i ovaj put, slično kao i prošle godine to bio opet isti, Marko-policajac! Nitko drugi nego ISTI - čovjek! Osvetoljubivost, jer i onda mu je spočitana njegova "ljudskost", što li, ili pak jadna, iznad svega očajna KONSTANTA njegova bića, to ne znam, ali znam kako nije lako biti policajac! Za to se jednostavno treba "roditi", jer je svakom živom na ovom svijetu jasno kako "običan" čovjek teško može udarati, čak i kada bi imao neki razlog za to, sakrivati se u žbunju pored ceste i biti na "čeki" dok lovi prebrze vozače i činiti još puno toga, kod čega SAM donosi većinu odluka, koje su prečesto, kao i ova iz priče o "otmici" vozila invalida - STRAŠNE!
Uza sve to treba reći kako vozilo mog prijatelja NITI NA KOJI NAČIN NIJE OMETALO NORMALAN TIJEK PROMETA, za razliku od ovog što vidite na slici, ali i to kako mu UKRADENO vozilo nisu željeli vratiti bez da plati 800,00 kn za "usluge pauka"! Prekršajnu kaznu moj prijatelj neće platiti i to svi akteri ovog JADNOG postupka dobro znaju pa se logičnim čini priupitati se za čiju "korist" i za čiji račun ovakve gadarije čini - POLICIJA, koja bi prije svega trebala OSIGURAVATI RED (vozilo mog prijatelja nije stvaralo - NERED!), a ne biti ovako očajan KRVNIK u ovim, sve težim, vremenima! Ili je prijetvorba milicije u policiju samo obična "kozmetika"? Nište nova, ali uvijek puno i previše - jadnog! E, Marko-policajče, zar vam treba osobna nevolja, možda INVALIDITET (?), kako bi shvatili da invaliditet NIJE luksuz?! Lijepo to kazuje napisani tekst istaknut pored parkirnog mjesta rezerviranog za invalide ("... hoćete li uzeti i moji invalidnost?")! Otiđite tamo, jer dobro vam je poznato to mjesto i pročitajte tu poruku!
Toliko o čuvarima "reda"!
Opet je puno tema pa ću sve opise malo skratiti!
Nastavljam sa snovima!
Pred malo sam na ovom mjestu napisao kako već dugo ne sanjam meni drage "budne snove" ili pak san u kom lebdim! I?
Sanjao sam!
Dvije noći za redom sanjao sam "budan san", san u kom slike sna ostaju dobro zabilježene i jasne!
Poruka oba sna nije dobra i samo mogu reći kako jako žalim što neću biti u mogućnosti biti od pomoći, ali i to da za to nisam ja kriv!
Ishod neizvjesne utakmice, iz koje sam "crvenim kartonom" izbačen, morati ću dočekati kao promatrač, gledatelj, nemoćan da išta učinim!
Žao mi je, ali i to je moj život!
Čuvajte se i ne pitajte me o kome je riječ!
"Traumu" ružne poruke snova pokušao sam već danas "kompenzirati" kada sam mom prijatelju iz priče o OTMICI invalidskog vozila bio na usluzi dok je tražio pomoć za svoje neugodno zdravstveno stanje!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Bio sam mu "šofer" i (nadam se) potrebna podrška i tako pri ruci u njegovu pokušaju da nađe rješenje za svoje zdravstvene probleme!
Naravno, prije našeg polaska k liječnicima morao je proći  kroz svojevrstan pokušaj "pranja mozga" (policija), dobro se "uhvatiti" za džep i platiti 800,00 kn ("pauk") kako bi uopće mogli krenuti do Rijeke (trebali smo auto!) gdje mu je pružena pomoć!?
Inače, već neko duže vrijeme razmišljam kako bi bilo dobro najaviti, tebi moj Anđele, da mi se čini kako bi ti mogla, kroz neko skoro vrijeme (možda?), dobiti bracu ili seku! Veseli se tome i sa mnom moli svojim čistim srcem da nam Bog da - seku! Znam da bi ti voljela bracu, ali reći ću ti nešto: oni ne vole tate! (Kada odrastu postanu očajno ljubomorni i često unište odnos među roditeljima!) Raduj se mila novom životu!
Zanima me hoće li i ovaj put tvoja mama i tvoj tata moći pronaći neko tako lijepo ime za tvoju "živu bebu", kao što je tvoje - R.
Biti će im to teško, jer meni je tvoje ime NAJLJEPŠE na svijetu i zauvijek zagonetka mog - života! Uživaj!
Reći ću nešto i o predsjedniku RH, drugu Stipi!
Najprije ću istaknuti kako sam i opet bio brži (od njegovog savjetnika za vanjske poslove T.J.-a) i da sam jučer napisao ovo:
"... trebaju pokušati razjediniti građane RH, prije svega katolike, kako bi se u predsjedničkoj fotelji, nakon njega, našao neki novi - 'svjetovnjak', jednako podložan i suradljiv ROB svjetskih moćnika!", što je na drugi način, ali s točno ovakvim ZNAČENJEM rekao njegov savjetnik - T.Jakić!
Bune se podanici svijeta, jer možda im odabirom katolika za predsjednika RH propadnu već pripremljeni i dogovoreni poslovi oko porobljavanja Hrvatske! Kuknjava koja spominje razočaranje Europe, odustajanje od pregovora i sl. političke podvale neće lako proći! Vicevi neće postati oblik ponašanja u RH! Oni mogu biti, čak i loša, zabava, ali ne smiju postati život! S ovom sam temom, predsjedniče - završio! Svemu dođe kraj!
Naoko "izokrenut" dan ponudio mi je i jedan iznenadni i ugodan susret s bivšim susjedima! Nažalost, nisam mogao s njima ostati na kavi, jer morao sam biti s prijateljem, ali sam u malo razgovora čuo (ipak) - dosta!
Stvarno, ne samo da je dosta, već je PREVIŠE znati kako je ulica u kojoj se nalazi kuća mog pok. oca, a radi koje sam umalo nastradao i nakon punih 20 (dvadeset!) godina od kada je kuća DOVRŠENA, bez asfalta, puna prašine ili blata, mračna i - fantomska! Da! Jadno je reći kako je ta ulica dio grada Crikvenice i da se sve događa u 21. stoljeću! Čuo sam i priču o POGNUTIM glavama, nepozdravljanju ljudi koji ničim nisu sudjelovali u tragediji jedne obitelji i ...! Ma, čuo sam dosta od čega ništa NISAM želio čuti! Bio sam pristojan, radi čega sam saslušao drage i obične ljude, no ništa nisam komentirao! Čemu? U toj ulici ne živi duh moga roda, već samo moja mala R., koja je, Božjom milosti, od svega izuzeta!
"Neka bude volje Tvoja!".
I još samo malo o duhovnosti koju tako očajno pokušavaju uništiti sile zla! Čini mi se dobrim navesti dio iz današnjeg evanđelja po Mateju:

Matej 19,17-22 A on mu reče: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi. Upita ga: "Koje?" A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! Kaže mu mladić: "Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje? Reče mu Isus: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.  SADRŽAJ WEB-a

Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 18. kolovoza 2009. - Breze! O snovima, jednoj smrti i životu!

Breze! Nakon otprilike desetak dana danas sam opet bio u Brezama, toj oazi mira, šuma i dobrih ljudi!
Na moju žalost baš sam tim, dobrim, ljudima, koji teškim radom zarađuju zasluženu plaću morao učiniti pripremu obračuna prema novim parametrima, "popularnom kriznom porezu", koji će im umanjiti plaće za oko 100 kn! Naoko mali novac, tim je ljudima pravo bogatstvo! No, tako je! Svita je udarila po raji, a to nije ništa nova! Oduvijek je moć i "raskoš" vladara živjela od muke "raje"! Čini mi se kako ta "svita" niti ne mari za bilo što drugo! Ponaša se kao da je za vječnost! A da li je?
Osim nešto poslova u pilani dio jutra "potrošili" smo u priči o Krasnom i Trsatu! Naravno, pričali smo o proslavi Vele Gospe i zaključili kako je u oba svetišta bilo puno vjernika! I dobro je da je tako. Možda nam, na vrijeme, do ušiju i pameti dođu poruke o nužnosti odabira predsjednika RH iz redova katoličkih vjernika!
Nego, nešto me muči! Muče me dvije od, jučer, šest napisanih "priča"!
Obje bi, zlonamjerni "puk" koji me "prati" na internetu, mogle biti pogrješno shvaćene, kao neko "proročanstvo" ili pak kao moja "želja" za nečim lošim! Zato, moram sve malo pojasniti!
Priča o snovima, koji su me dugo zaobilazili nikako nije "proročanstvo" ili neko viđenje! Ne, to je samo sažetak odsanjanog, a kako se radi ...
(Ovo ću nastaviti nakon što odmah, sada, kažem kako sam protrnuo, jer sam upravo sada (oko 15 sati) na HKR-u čuo kako je danas preminuo poznati novinar Branko Madunić! Žao mi je dobrog čovjeka i odličnog novinara, ali i to je dio života! Mir s Vama poštovani Branko i neka Vam Bog bude milostiv! ...)
..., a kako se radi o vrsti snova koji u mom životu imaju posebno značenje, nisam mogao ne reći "poruku" sna! Ružna je! Ja takvo što ne želim i nadam se da je ovaj put san bio laž, jer Bog je Istina!
Druga jučerašnja priča, o seki i braci, "iscurila" je iz mene, jer ovako, dok živim sam u "svijetu" SKUPIH USPOMENA I TUŽNIH SJEĆANJA, želim da moj mali Anđeo ne bude - sama! Teško je biti sam, ne imati nikog svog, biti bez brata ili sestre, ..! Teško je moj Anđele i zato možda "vidim" i nemoguće!
Nisu to nikakve fantazije, priviđenja i slične "ćutilne" obmane! Ne, svaki moj slobodni "umni termin" (kada ništa ne radim, a budan sam!) misao je o samoći i tebi, Ljepotice, radi čega sam izrekao priču o tvojoj seki ili braci! I znaš što? Tada se pitam čemu još postojim? Pojma nemam!
Inače, dan je topao, zapravo vruć! Uskoro ću poći do mora! Možda u uvalu Sv.Jelena pored Senja! Danas je dan kada se slavi Sv. Jelana (Križarica). I prošle sam godine, na isti dan, tada neplanirano, završio na kupanju u toj uvali! Otići ću tamo i pomoliti se za sjećanje na "jako hladno more" u kom su se, jednom došavši sa mnom, kupala i moja djeca! Bilo je to davno, onda, kada smo bili obitelj i kada sam im još bio - otac! Danas ću tamo biti sam i onda, ako sve dobro završi, opet sam, poći šetnjom do Senja kako bi potražio neki interesantni detalj za mog malog Anđela! Trebam mali video zapis za moju Veliku Ljubav!
Potruditi ću se pronaći nešto zanimljivo! Što? Uživaj R.! V.t.t.d.!
Bio sam tu, u uvali sv. Jelena kod Senja. Predivna uvala sa uvijek svježim morem opustila je moj um i tijelo i bila mi je melem duši! Lovio sam i molio Boga da ne ulovim ništa! Ne trebam ništa! Svega imam previše! Uživao sam pretražujući dno! A tako je malo nedostajalo pa da odustanem od današnjeg kupanja!             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Upravo kada sam naumio krenuti u Sv. Vidu počela je padati krupna kiša!
Jedan jedini oblak, koji je je bio nekako "proziran" i nije ukazivao na (tako obilnu) kišu koja je počela padati, nije me uspio odgovoriti od moje odluke da kupanje na blagdan sv. Jelene-križarice učinim u uvali sv. Jelena!
Ovaj put nisam "poslušao" ovaj neobičan znak (povećajte sliku i vidjet će te velike kišne kapi!) nego moju odluku i nisam pogriješio! Bilo mi je lijepo. Nakon kupanja otišao sam prošetati do Senja.
Na povratku sam snimio "ljubičasti oblak" i to samo zato, jer me je podsjetio na ljubičastu boju Isusove muke (Uskrs!), ali i na moje stradanje od čega me je izbavio sam Bog!
Promatrajući ovo krasno nebo pitao sam se: pomisle li, makar i grješkom(?) moji progonitelji kako sam radi njihovog inzistiranja na mom ludilu morao (od)trpjeti strašno nasilje ili je i to za njih samo - "mojih ruku djelo"! Brrr!
Upravo sam natočio drugu čašu odličnog hvarskog, malog, plavca (Marino, hvala ti na odličnom vinu i neka svatko tko ovo pročita zna
da ovo vino može kupiti u bolje opskrbljenim trgovinama! Vino nosi ime: Veli Stipon, a potječe iz sela Svirče na otoku Hvaru!) i nazdravio svima koji su me pokušali uništiti! Uživajte i neka je Bog s vama! Više od tako dobre želje ja vam ne mogu poželjeti i pružiti! Ruku spasenja, moju ruku pomirnicu, odavno ste odbacili i zato vam je ...? Kako? A meni je? Dobro! Pijem isto vino koje mi je moj Juda, još prije samo četiri godine - branila piti, mada je znala da nikada u životu nisam bio pijan! Moja samokontrola (ne pušim, ne opijam se, radi droge sam ostavio glazbu, ...) ... zar je i ona moj grijeh ili čak - ludilo! Ako je tako neka tako i - OSTANE!
Skoro sam zaboravio umetnuti ovu sličicu na kojoj se vidi MOBIL-KAMP (nema šatora ili kamp kućica!) Škver u Senju! Sanjao sam jednom da ću imati neku takvu mobilnu kućicu i da ćemo (bivša "ona" i ja!) polako vozeći se od uvale do uvale, od mjesta do mjesta - obaći prelijepu hrvatsku obalu! Pusti sanak, danas bi riješio moj "stambeni problem", jer i sada sam GOST u tuđem! (Bože, smijem li ti zahvaliti za dobročinstvo neobično dobrih ljudi koji su mi dali stan i tako mi omogućili biti - čovjek? Hvala Ti za to! Pomogni im kada god im to zatreba, jer oni su lijep primjer - milosrdnog Oca, Tebe!)
Škver! U domovini mojih (pra)djedova, Dalmaciji, ova "rič" (dal.) određuje brodogradilište, radi čega zaključujem kako je na mjestu današnjeg Mobil-kampa nekada bilo brodogradilište! Vjerojatno "škver" za male (ribarske) brodove. U jednom takvom malom, kostrenskom, škveru početak je mog postojanja! Početkom dalekih 50.-ih godina u škveru u Kostreni, koje je do kraja drugog svjetskog rata bilo privatno (Bonifačići), upoznali su se moji pokojni roditelji i onda im se '52. rodio njihov - Tomica - ja! Sjećam se još i danas da je moja pok. mama u tom brodogradilištu radila do moje 6-7 godine i da sam se u ljetu znao kupati pored drvenih navoza (grede u moru) škvera! Sjećam se, a skoro mi i to uništiše! Da, moji mama i tata, željeli su mi poništiti um i onda ovoga ne bi bilo!
Sve bi danas bilo njihova "istina" i potvrda njihovog "prava" na učinjene mi zločine! Sjećam se i nikada neću zaboraviti vašu Ljubav i neobično tužne živote! Volim vas i molim da do kraja mog života ostanete uz mene!
Hvala Ti, Dobri!          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE / SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 19. kolovoza 2009. - "Hex-posao", izlet na o'Krk i napolitanke!

Današnji zapis skratiti ću, jer sam se s izleta (barkom do  Njivica), na o' Krk vratio dosta kasno! Usput sam zaboravio ponešto slikati, a i nije bilo ničeg što već nisam probao i doživio.
Etanto (dal.) bilo mi je lijepo!
Ujutro sam pošao do Crikvenice kako bi obavio neke poslove za moje Brezane, posjetio bolesnog prijatelja i sve završio ćakulom uz kavu s M.
Bio sam i do jednog knjigovodstvenog servisa u kom rade majka i dvije kćeri i pomogao im podesiti neke parametre programa ("Hex- posao!").
Po prvi put u životu učinio sam izmjene u sistemskom djelu tuđeg programa (nepoznatog autora!)!
Shvatio sam kako bi mogao učiniti i puno više, ali me to ne zanima!
Oko podneva požurio sam u Sv. Vid kako bi se spremio za izlet na koji me je pozvao F.! Danas smo se našli kod njega u Kraljevici! Nakon ručka pošli smo na barku. Danas, sami, on i ja, jer je ženski dio odlučio otići na kupanje na poznatu plažu Kraljevice, Carevo!
Lijepo vrijeme "potjeralo" nas je sve do Njivica! Nešto prije mjesta pronašli smo dobar komad obale koji je F. preronio (oko 2 km!)! Ja sam namjeravao loviti ribe, ali sam od te namjere odustao! More je bilo izuzetno toplo pa sam se odlučio dobro iskupati. Tek radi znatiželje, jer bio sam na do danas nepoznatom terenu, potražio sam morske crve i shvatio kako ih na tom mjestu ima puno! Ulovio sam dva komada, jer ih imam previše pa ću sutra poći u ribolov i kupanje (bez lova na crve!).
U Kraljevicu smo se vratili oko 21 sat!
Večerao sam kod F., pozdravio M. i njene, koji su došli iz Subotice i onda krenuo kući!
Putem sam, kao i uvijek dok vozim, držeći krunicu u ruci molio i prebirao po slikama, danas - današnjih događanja!
Od svega mi se najviše svidio moj razgovor s jednom malom curicom koja je u pratnji tate i mame šetala obalom, pored mjesta na kojem F. ima vez za barku! Znam da sam darivanjem curice (dao sam joj kutiju voćnih napolitanki!) iznenadio i nju i sve nas, odrasle, ali i da sam bio jako radostan što sam to učinio! Od kada imam moju malu R., učiniti bilo što lijepo, bilo kojem djetetu (u)čini me sretnim! Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ovaj moj "potez" prokomentirao je F. i rekao mi kako to ne trebam činiti pa sam mu pokušao objasniti što mi i koliko to znači!
Pojma nemam da li je sve što sam mu rekao uspio razumjeti, jer osjećaje koje imam kada su u pitanju mala djeca, želim iskazati! Istina, od svega bi najviše volio kada bi nešto lijepo mogao (u)činiti za moju Tihu Ljubav, ali mi je i svaki osmjeh malenih - velika sreća!
Živim tako i tako ću i umrijeti: sretan u tuzi koju mi učiniše loši ljudi!
I prije nego ovo završim reći ću kako me je moje današnje darivanje curice napolitankama podsjetilo na dane kada je u mojoj kući živjela izbjeglička obitelj iz Bosne i kada je njihov, tada mali, M. često dolazio u moj stan na "tomine" napolitanke!
Sjećam se "tominih" napolitanki koje je M. jako volio. Danas je M. odrastao, mlad, čovjek i pojma nemam da li me možda pamti po tom "detalju", ali znam da mi je moje otvoreno srce, koje je mladoj obitelji i malima M. i I. pomoglo preživjeti prognaničke dane, davši im stan na korištenje, vratilo - DOBRIM!
Kada sam bezočno opljačkan i onda prognan na cestu, baš tada, mom srcu pomoglo je jedno drugo (više njih!) srce! Ima li ljepše potvrde kako je činiti dobro, jedina karta za raj (već i na Zemlji!)? Nema i baš radi toga ČINITE DOBRO, jer nitko ne zna kada će mu zatrebati nešto toliko malo kao ljudska dobrota! Budite dobri! Znam da je to nekada teško biti, ali s puno primjera mogu potvrditi kako je to veoma "isplativo"!
Isplati se činiti dobro! Mene je moj odnos prema ljudima spasio beskućništva, siromaštva i od posljedica mnogih očajnih postupaka i pokušaja zlih ljudi!
Trebate li išta više od ovog kako bi shvatili da (samo) biti dobar, znači - živjeti! Ostalo je, naravno ako je dobro i ISTINITO, samo neophodan "dekor" za življenje u punini života! Budite dobri!
Završiti ću i s čašom ("dec") hvarskog plavca nazdraviti svakoj dobroti i mojoj maloj R.!                                                               SADRŽAJ WEB-a Nisam te zaboravio moja malena Ljepotice, no propustio sam zabilježiti pokoju sliku lijepe obale, mora, ... ili učiniti neki mali video zapis! Danas ti tvoj d. poklanja priču o maloj curici i napolitankama, jer ti si taj "razlog" koji me je nagnao da poklonim napolitanke jednoj lijepoj curici!
Budi dobra i lijepo spavaj! V.t.t.d.!           Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 20. kolovoza 2009. - Inćuni, Korčula i 'Wish you were here'!

Osvanuo je još jedan vruć, ljetni dan.
Nakon uobičajenog jutarnjeg pogleda na "moju" svetu sliku i Oče naša, kojim poželim da mi osamljeno jutro postane dan ispunjen radošću i Ljubavi prema mojoj malom Kraljici i, naravno, šalice "mog" mix-čaja otišao sam u Crikvenicu!
Neki poseban razlog nisam imao. Inćune, koje kupujem četvrtkom za marendu-ručak koji imamo petkom u Brezama, mogao sam kupiti i u Novom, no u Crikvenici je dio mog "životnog puta" i zato me navika "vuče" poći u Crikvenicu!
Kupljene inćune privremeno sam bio odložio u mesnici kod I. i onda otišao do prijatelja (nisam ga mogao nazvati, jer sam zaboravio uzeti MBT!) M.
Sam je bio u uredu pa nismo odmah pošli na kavu u obližnji lokal (kod "Hanke")! Ubrzo je stigla njegova supruga pa smo ipak mogli odraditi naš uobičajeni "ritual"!
Rekao mi je kako sutra njegova cijela obitelj putuje na Korčulu!
Idu tamo, kao podrška kćerkici koja ide na natjecanje u plivanju!
Popričali smo o tom dalekom putu i posebno o djelu puta koji ide od Stona do trajektne luke u Orebiću od kuda trajekt vozi za Korčulu!
Taj dio puta biti će im najteži, jer će im najlošiji dio ceste biti zadnja etapa, prilično dugog, puta do Korčule!
Kratko nakon male "ćakule" pozdravili smo se!
Poželio sam cijeloj "ekipi" (dva plivačka kluba / iz Novog i Crikvenice) sretan put i krenuo do T-centra, jer trebam novi uređaj za bežični internet!
Ovaj poslić nisam obavio, jer sam putem susreo neke prijatelje s kojima sam potrošio preostalo "slobodno" vrijeme!
Odmah nakon malo priče požurio sam u Sv. Vid kako bi očistio ribu, ručao, napisao ovaj komadić zapisa, uredio ribolovni pribor, proknjižio neke dokumente, sredio sušenje smokava i nakon ovog što ću sada napisati, krenuo do plave ljepote!
Dok ovo pišem razmišljam o "rasporedu života" ljudi i zaključujem kako je naše često: "nemam vremena", "žurim", "imam neke obveze" i sl., obična glupost i rezultat neorganiziranosti svakodnevnog života čovjeka!
Danas se i meni desilo da sam, nakon dužeg vremena, opet bio u "cajtnotu" i žurbi! Ne volim takav život!
Čemu juriti, ta najurili su me!
Šalim se! (ali je ipak tako!)
Malena, bez koje riječi upućene tebi ne mogu! No, znaš li što mi upravo pade na pamet?
Ovo: Wish you were here! (želio bi da ste ovdje!), a to je naslov jedne lijepe pjesme Pink Floyd-a!
Volim njihovu glazbu i zato svima koji ovo pročitaju nudim ovaj link preko kojeg mogu čuti (i vidjeti!) Pink Floyd-e! Uživajte!
Odoh u "završne pripreme" za odlazak na kupanje!
Naravno, ići ću prema Senju!
I još samo nešto: pridružujem se svemu lijepom što je danas izrečeno na komemoraciji u povodu smrti novinara Branka Madunića!
Nedostajati će mi njegovi Argumenti koje sam redovito pratio dok sam, usamljen, znao u dugim danima jeseni i zime šetati obalom Novog!
No, takav je život: veselje u početku i sjeta, radi gubitka neke drage osobe, u kraju ovozemaljskog života; još samo sutra sjećanje i onda zaborav, jer "nemamo vremena", jer "žurimo", jer "imamo nekih obveza", jer ... su mnogi od nas postali robovi - egoizama svih vrsta!
Okanite se egoizama i pogledajte oko sebe!
Odgovorite tužnim pogledima i volite jedni druge!
R., ma što da bude uvijek sam s tobom! V.t.t.d.!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Nastavljam s pisanjem današnjeg zapisa! Najprije ću reći, jer zaboravio sam prije navesti, kako sam danas doživio potvrdu kako se sve dobro brzo zaboravi i kako su "tomine" napolitanke trajale, kao uspomena i sjećanje, do danas! Našalim li se, mogao bi reći kako su napolitanke imale, ipak, dugi vijek trajanja, i da su danas postale - neupotrebljive! Jedan bijeg u sporednu ulicu natjerao me je da iz MBT-a izbrišem brojeve osoba kojima sam, bar tako mislim, puno pomogao! Žalostan sam radi toga, ali ne volim kada me netko izbjegava radi - gluposti! Ma što da imam nekome reći, reći ću mu to u "brk"! (Nisi trebala bježati! Mogla si mi prići, reći "ne" i sve bi bilo kao i do sada - dobro!) Osobno, ne želim nikada ni od koga bježati, ali i ne volim kada se ljudi skrivaju od mene! Izbrisao sam "nezahvalne inicijale" i brojeve iz MBT-a i sada ću, za "dišpet" i u slast takvima kao što je ona, pojesti nekoliko čokoladnih ("Kraš") napolitanki, koje ću "zaliti" s litrom mlijeka! Živjeli! I da znate, vi koje ću jednog dana ipak sresti, pogledati u oči i pozdraviti našao sam rješenje, istina, daleko od onog na koje sam računao, pa radi vaše "pomoći" neću zastati! Idem dalje! Do kuda će te pak vi stići? Nadam se daleko, u neku dugačku SPOREDNU ulicu u kojoj me nećete moći susresti!
Toliko o "tominim napolitankama" o kojima sam, pogrješno razmišljajući o ljudima, pisao još jučer!
Idemo dalje! Na ovoj sličici, koju sam snimio s terase jednog starijeg gospodina, vidi se "moja plaža" na kojoj se osjećam udobno i sigurno! I danas sam tu uživao u kupanju i u svježem moru koje je bilo izuzetno bistro! Ribe sam lovio, ali ih nisam ulovio! Kupao sam se i za mog "domaćina" ulovio crva!. Na odlasku s kupanja odnio sam gospodinu J. "najbolju ješku na svitu" i tada, s njegove terase, snimio par slika i malo popričao s njime i njegovom suprugom.
Nešto kasnije na kratko sam otišao u Senj kako bi malo prošetao i kupio peciva za večeru. Kući sam se vratio oko 20,30 sati! Odmah po dolasku do mene je navratio moj dragi susjed D.! Došao me je vidjeti i reći mi kako mi je brat od I. (u čijoj kući živim) dozvolio da parkiram mojeg "ferrarija" u njegovom dvorištu! Ovu pogodnost za mene (ljeti je premalo parkirališnih mjesta) dogovorili su braća I. i P. Hvala im!
Uspoređujući ponašanja ljudi, njihova djela i "djela" na koja sam danas naišao zaključio sam kako se život velikog broja ljudi može opisati i razumjeti kroz navod iz usporedbe (Očev poziv na gozbu u čast Sinu!) u kojoj Isus opisuje sljepilo POZVANIH:
"Doista, mnogo je pozvanih, ali malo odabranih!" Doista!
Previše je umišljenih vjernika, a premalo - iskrenosti, radi čega je nestala - Ljubav!
Pitam se, nisam li bio glup ili možda bezbožan kada sam ljudima kojima sam želio pomoći (bio je rat!) - davao sebe?!                 SADRŽAJ WEB-a
Nisam li tako gradio moje "kule u zraku"?
Odgovoriti ću na ovo osobno: NISAM! Bio sam ono što sam oduvijek i sada: čovjek lišen svakog utjecaja osobnih interesa kada je pomoć čovjeku bila u pitanju! Srećom, još uvijek postoje ljudi slični meni! U njihovoj kući živim, od njih dobivam plaću, njihov auto vozim, njihovu sam robu nosio skoro godinu dana, kod njih bio na stanu već prvog dana progonstva na ulicu, ..., oni su me spasili mučenja, ... a oni, drugi ...?, sakrivaju se po uličicama!
Hvala Ti, Dobri!                                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 21. kolovoza 2009. - Malena, moja Ljubavi ... što li je glupost?

Osjećam kako baš nisam nadahnut riječju i kako teško mogu iskazati i prenijeti neke moje osjećaje i stavove o životu (općenito) i životu kog živim! Mislim da se radi o zasićenju misli, jer pisanje mi je postalo navika, a to nije dobro! Svejedno, ma što da je pisati ću i nadalje!
Moram pisati, makar i samo zato kako bi u nekoj rečenici spomenuo mog malog Anđela i tako o povijesti mog prognaničkog života ostavio poruku besmislenosti ljudske gluposti!
Čini mi se kako je upravo ljudska glupost, neobično jadna "osobina" čovjeka i to ne bilo kakvog!
Da! Čini mi se kako je glupost srazmjerna - pameti, jer može nastati i postojati samo onda kada naš um može spoznati loše i pogubne posljedice nekih ishitrenih i nepotrebnih (ned'o Bog - namjernih i proračunatih!) - radnji!
Žalosno je ovo reći, ali upravo su najinteligentniji skloni činjenju velikih gluposti u čemu su u stanju ustrajati do samog kraja svog ili života svoje žrtve! Čemu je to tako, teško je reći, jer "pobuda" koje ljude potiču na činjenje gluposti ima svakojakih!
Ružno je učiniti glupost, ali je jako tragično ustrajati na njoj!
Pade mi na pamet upitati se: nije li i ovo što pišem, najobičnija - glupost?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje! Shvaćajući život kao kratku prolaznost na vječnom "putu u Nebo" ovo mi zaista izgleda glupo! Skoro pa blesavo! No, što li je onda uopće - pametno?
Zar je samo Bog i sve što nam on znači - smisleno?
Nije! Bog nas nije učinio o njemu ovisnima i samim time jedinim što bi nam na Zemlji trebalo biti - smisao života!
Istina je da je "samo u Bogu mir i spasenje ..." (Ps 62), ali i da ovaj svijet, danas jako "raštiman" trebamo SAMI izgrađivati! Kada uređenje svijeta (svega među ljudima i odnosa čovjeka s prirodom i Bogom!) ne činimo prema Božjim zapovijedima tada činimo - glupost! Glupost je svojstvena samo čovjeku, ali je najgora i najopasnija kada je (u)činjena od moćnih, pametnih i samozadovoljnih osoba! Takva glupost poharala je više puta ljudski rod, a to čini i danas! Ludo je ustrajati na gluposti i činiti glupost! Zato, okanite se gluparija! Kako bi svatko od nas bio siguran da neće učiniti neku glupost (drugom čovjeku!) potrebno je biti - čovjek! Naravno, dobar čovjek, otvorena i milosrdna srca, ... ili kraće: potrebno je biti Božji čovjek! Jesmo li? Možda poneko, ali već i sam pogled ka našem najbližem susjedstvu pokazati će nam neku drugu sliku o nama!
Činim li glupost dok ovo i ovako pišem? Možda!
Rado bi neke oblike pisanja napustio no to je za sada moja neostvariva želja, jer bi napuštajući "moju" glupost širom otvorio prostore nekim drugim glupostima, ... glupostima koje mi nisu dale živjeti mojim životom, koje su me željele umno uništiti, koje su me obespravile, pokrale, izopćile! Zato, neka živi glupost, kada već oni na koje se ovi navodi odnose - tako žele i svom svojom VELIKOM pameti - ustraju!
Malena, znaš što? Mislim da ćemo ti i ja, našim upornim susretima unutar naših misli, jednom prekinuti ovaj očajni lanac, magereći tvrdoglave gluposti! Znam to, no moramo sačekati! Do tada, ja ću ti pisati! Ponekad koju pjesmicu, samo lijepu rečenicu punu moje Ljubavi ili ću, s mislima na tebe, podariti neki osmjeh, koju sitnicu ili ponešto kuna, nekom drugom 'malom čovjeku', djetetu, invalidu, uplakanoj curici i djeci mojih prijatelja! Tako ćemo ti i ja činiti i onda biti ona druga strana, dobra strana ovog očaja! Danas mi se sviđa obraćati ti se s "malena", jer sjetio sam se jedne stare pjesme iz vremena moje mame u kojoj jedan stih izgleda ovako: Malena, moja malena! Ljubavi, isti sam čovjek! I danas i jučer ...!
Ne sjećam se tko to pjeva pa nisam uspio pronaći mp3 "file", ali vjeruj mi, Malena, lijepa je to pjesma!                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A, ja ... pisati ću, jer: "riječi su lijek duši koja pati" (Eshil), mada bi više volio kada bi mogao, čak i zauvijek, ušutjeti, jer: "šutnja je odmor duše" (Francis Bacon)!
Na moju žalost, mada sam svjestan ovih divnih poruka, velikih ljudi i njihovog značenja, jasno mi je kako je svijet "šutnje" - taj mir duše, meni nasilno otet i uništen! Učiniše mi to ljudi puni - gluposti i samo mi se je nadati da ću, još za života uspjeti, makar nekad činiti prema Demokritovoj misli:  "Čovjek se treba više brinuti za dušu nego za tijelo"!
Malena, moja Ljubavi, sada (15.45 sati) ću prekinuti s prvim djelom današnjeg zapisa!
Umoran sam od silne umne aktivnosti (puno poslova na usklađivanju rada s "kosoričinim" glupostima!) pa jako želim otići do mira mora i prirode!
Uživaj i podaj tvoj mali osmjeh svakom - čiči! V.t.t.d.!











































                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 22. kolovoza 2009. - Moja nova napisana glupost? Procijenite!

1."Osjećam kako baš nisam nadahnut riječju i kako teško mogu iskazati i prenijeti neke moje osjećaje i stavove o životu (općenito) i životu kog živim!";
2."Čini mi se kako je upravo ljudska glupost, neobično jadna 'osobina' čovjeka i to ne bilo kakvog!";
3."A, ja ... pisati ću, jer: 'riječi su lijek duši koja pati' (Eshil), mada bi više volio kada bi mogao, čak i zauvijek, ušutjeti, jer: 'šutnja je odmor duše' (Francis Bacon)!";
4."Umoran sam od silne umne aktivnosti pa jako želim otići do mira mora i prirode!" ...
Sve ovo napisao sam jučer, u mom popodnevnom zapisu kojeg sam želio dopuniti uvečer, ali što nisam stigao učiniti! Može li se iz napisanog i svega što sam jučer činio zaključiti kako sam nešto predosjećao? Pojma nemam!
I onda me je uvečer, nakon puno lijepog tog dana, pritisnuo novi križ, još jedan u nizu križeva koji me tako uporno prate! Križ koji je onemogućio moju misao, želju i POTREBU da dovršim zapis!
Jučer više ništa nisam mogao napisati i dodati u taj zapis, a danas sam, jučer napisano, samo - lektorirao!
No, prije nastavljanja pisanja mog današnjeg zapisa i opisa jednog jako tužnog i tragičnog događaja, reći ću kako, dok ovo pišem, proživljavam duboko (dobre i loše!) emocije mog prošlog života u čemu mi u ovom času "pomaže" predivna glazba koju slušam u emisiji na HKR-u (mojih 5. najdražih ...)! Već sam početak emisije i pjesma When a Blind Man Cries (Deep Purple) te njeni stihovi i nisu ništa nego što je život - ISTNA, koju nikako ne mogu prihvatiti i razumjeti, mada se silno trudim!
"Ako me napustiš zatvori vrata! Više neću (o)ček(iv)ati ljude", stih je koji puno kazuje! Mada nema direktne veze s jučerašnjim događanjima, ovaj stih podsjetio me je kako mi je stvarno NEMOGUĆE razumjeti UM i SRCE čovjeka (čak katolika!) koji odbija pomoći potrebitom, a taj sam jučer uvečer bio - JA! Takvo što nikada neću moći prihvatiti kao neko "normalno" ponašanje, a ljudi koji tako čine, njihovi umovi i srca za mene će zauvijek ostati - strahota!
Ima ih, ma što tko mislio, čak previše i nužno je pokušati im ... pomoći!
Trudim se pomoći im, ponekad odustanem od mojih stavova i načela i onda ih potražim, zamolim za ruku pomoći, čak zamolim za oprost mada ih nisam pokrao, napao, progonio, život im ugrozio, ..., ali i tada se, ma svaki put kada nešto pokušam učiniti, uvjerim u moć - zla!
Negdje sam pročitao ovo: "neka me nađe svako zlo, samo ne od žene!".
Strašan je ovo navod koji ružno određuje dio Božjeg bića, ženu, ali ... svjedok sam tomu, jer kada se sve (raz)otkrije ne ostane ništa što bi mi kazivalo na neko drugo razmišljanje!
I baš to, SVE, razotkrilo je opaku narav jedne žene!
Reče mi jučer, nakon što sam uzaludno pokušavao pozvati sinove, jer "grješkom je podigla slušalicu telefona" ("Nisam imala naočale pa nisam vidjela da ti zoveš! Inače ti se ne bi javila!"): "daj mi telefon nekog prijatelja da mu javim da ti nije dobro! Zovi doktora!"!
Strašna podvala u kojoj se krije ponuda zla i pokušaj pranja jako uprljanih ruku, na što sam joj uspio odgovoriti da si kupi naočale, prizemljila me je tek danas, jutros, kada sam se probudio!
Shvatio sam kako sam još jedan srčani napad preživio sam, napušten, zaboravljen i lišen POMOĆI (bilo kakve!) od osoba kojima sam bio uputio poziv pun nade i potrebe!
Noćas u dva sata, kada sam se probudio iz nekog "čudnog" sna (nesvjestica?), shvatio sam, u čaši vode koja mi je tada jako trebala, a koju mi nije imao tko dodati, što predstavljam ljudima kojima sam davao sebe: mojoj djeci i bivšoj supruzi!
Ništa! I sada mi je, dok ovo pišem, slabo, ali od mučnine koju mi čini spoznaja o ljudima "mog plemena"!             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Jedva sam imao volje za ručak nešto (malo) pojesti.
Odbiti mi pružiti pomoć, ne pokušati nešto poduzeti ili ne htjeti me samo nazvati i pitati: kako mi je? ... Što li je to?
Čovjek? Bog? Ljubav? Milosrđe? "Pravda"? Istina? ...!
Ne! To je pokušaj UBISTVA - Boga i čovjeka, koji nikada ne može uspjeti (taman i da sam umro) i koji i nadalje generira mnoga nova zla!
Zaboga, (PRE)STANITE s time!
"Igrate" li na bilo što, što nije čovjek kopate nam svima preduboku i prijevremenu - raku iz koje ćemo svi zajedno poći - ravno u pakao!
Ja tamo ne želim! Ta nisam nikome, a niti vama učinio ništa tako strašno, što oprost ne bi mogao popraviti!
Zar su moje OŠTRE i UPOZORAVAJUĆE riječi, koje su (od)uvijek bile odgovor vašim neljudskim postupanjima - razlog da mi ne pružite pomoć?
Jesu! Vama je sve što nije dobar "detrđent za čišćenje mrlja od krvi" (moje na vašim rukama!) razlog bezumlju!
Pogledajte 3. citat jučerašnjeg zapisa!
"Šutnja je odmor duše"! To mi treba! Trebam VAŠU MILOST I BISTRINU UMA! TA ČOVJEK SAM, daleko od svetog, ali još uvijek blizak Dobrom!
Zar ovakvi mislite ući u kraljevstvo Božje? To nije moguće!
Zar sam vam neprijatelj, jer vam odbijam predati svoj um?
Nisam, mada vaš "božanski sklop razmišljanja" to ne želi prihvatiti!
Svjesni ste do sada (u)činjenog nasilja pa bježeći od vlastite sjene srljate u vječni mrak! Lopov je lopov sve dok ne prizna (ne)djelo i dok pokradeni ne dobije svoje, progonitelj je progonitelj sve dok se prognani ne vrati na svoje, ali je ČOVJEK, namjerno OSTAVLJEN u nevolji i PREPUŠTEN "sudbini" (usporedba o Milosrdnom Samarijancu) - UBISTVO! Preživio sam i  ubojstvo je ostalo 'pokušaj', što vam opraštam (tako učini Isus na križu, Lk 23,34) i nadalje vas Ljubim, ali ne kao neprijatelje, jer takvima vas nikada nisam doživljavao! (Hoće li ovo nekima izgledati kao samoobmana u ovom svijetu nepravdi i GLUPOSTI postojanja neprijatelja?)
Čovjek sam koji vas izuzetno Ljubi (naravno da je moj mali Anđelić No1) i koji želi vaše neprijateljstvo pretvoriti u prijateljstvo!
Kao čovjek ovo mogu od svega samo htjeti, željeti i nastojati, ali zar nije takvo što za sve nas učinio - Isus? Odgovorite si i tada ćete me - sigurno nazvati! Čekam već predugo taj čas i čekati ću dok god budem živ!
A živ sam! Možda samo zato kako bi ostao vaša prilika da iskažete svoju - svetost, koja se (najava iz jedne emisije HKR-a) "... postaje svaki dan"!
I kada sam ljut, razočaran strahotama koje sam proživio, naoko uništen torturama i mučenjima, oštar na riječima, možda i uvredljiv, ali nikada ZAO I ZLONAMJERAN i onda sam - vaš! Čemu bježite u mrak?
Istina, tamo, na zidu ispod kojeg stojite, nećete ugledati vašu sjenu, no hoćete li moći vidjeti išta od ljepote koju može dati čak i muka, bol, odbačenost ili blizina smrti! (i jučer sam kroz to prolazio!)
Nećete, jer u mraku nema - ničeg!
Upalite zato, poput napuštene i siromašne djevojčice iz predivne bajke (ma što tko rekao, ovdje sam zaplakao - konačno!), svoju ZADNJU žigicu i njome ugrijte vaša hladna srca!
Ujutro, možda nas više ne bude, ali ćemo i tada biti sigurno - "gore", u miru i ČUJNOJ tišini prelijepih zelenih livada!
(Volim te livade i pomalo žalim što već nisam tamo!)
Pridružite se ovim mojim željama! Zamijenite zlatno tele Bogom! Već sada, na Zemlji! Ljubite SVAKOG čovjeka pa će te možda moći, OPET, ljubiti i mene!
(Krasne su ove suze koje mi sada idu licem! Osjećam u njima dar Boga, mir u duši i sreću, jer sam imao hrabrosti sve ovo reći, napisati i svjedočiti Ljubav Boga i jer sam svjestan Isusovih riječi: "... čuvajte se ljudi ...!", svim ljudima koji su ovo pročitali svjedočio, ljudsku nesavršenost i POSTOJANJE BOGA!)                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE
Neka vas sve dotakne Milost suza koje mi podari Bog!   SADRŽAJ WEB-a
Malena, preživio sam još jednu užasnu noć i zato mi je teško reći ti nešto jako, jako lijepo! Možda ovo: možda se ipak vidimo? V.t.t.d!

A.D. / 23. kolovoza 2009. - Zabrana suđenja i vlastito ispravljanje!

'Štogod ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!', poručio nam je ne tako davno Isus, a mnogi su na to olako zaboravili!
Unatoč lijepo izrečenoj opomeni, zapravo naputku o OBVEZI uvažavanja osobe naše braće, ipak se može reći kako nema kršćanina koji nije učinio nešto loše ili čak osudio svog brata!
Pišući moje dnevne zapise, od prekjučer me, kada sam doživio moj zadnji srčani napad, "progoni" misao kako sam možda, u želji da čitatelju pojasnim moja tragična iskustva s 'braćom', napisao puno toga što bi se moglo razumjeti kao osuda ili čin usmjeren protiv 'brata'! No, jesam li?
Takvo što nikada mi nije bila želja i ako netko nešto od napisanog doživljava kao OSUDU ili loš čin uperen protiv njega, moram mu se već sada - ispričati!
"Tvrdi govor", Isusova jaka riječ o kom govori današnje evanđelje, mogao bi biti dobar opis (definicija) mog načina kazivanja strašnih čovjekovih nedjela i s njima u svezi, mojih, izrečenih poruka kroz povezivanje napisanog s: vjerom, etikom i poštivanjem ljudske osobe!
"Tvrd" sam, jer užasno su me povrijedili mnogi ljudi i (čak!) moje Ljubavi pa je baš radi toga moja riječ u ovim zapisima zapravo - riječ poruke, moj vapaj izrečen Bogu i čovjeku - "tvrda"!
Uostalom, više od mog pojašnjenja, koje je "posljedica" mog zadnjeg "susreta sa smrću", kazuje ovaj tekst, preuzet s portala GK-a:

No, kada bi si čovjek i dao za pravo činiti suprotno svemu do sada navedenom (citiranom!) pitanje je što bi time postigao? Može li zaista sve učiniti ispravno i tako k Bogu "privesti" (o)suđenog?
"... zajednica je pozvana na dobra djela i odgovornost prema drugima. U njoj valja opraštati, biti milosrdan poput nebeskog Oca (Mt18, 21-35). Ovdje se ne odbacuje sudska djelatnost već osuda i kritiziranje bližnjih (Mt 7, 1-2)."
Podcrtao sam riječ osuda da bi naglasio kako molim svakog tko bilo što od napisanog doživljava kao osudu, da odmah prestane naopako razmišljati!
NE OSUĐUJEM NIKOG!
Svjestan sam moje nesavršenosti i čak određene "zaostalosti" kada je u pitanju znanje o vjeri i Bogu, ali NISAM  zlonamjeran!
Ne! Nikako! Takvi su oni koji su me "dotjerali" do ovakvog djela SITE-a!
Pročitajte pažljivo, dolje navedeni, tekst i shvatite kako su zlo, muka i uskrsnuće neodvojiva ukupnost!

Nakon ovakvog razmišljanja i  paralele strahota odbačenosti, nepružanja pomoći i osuda - sa  tekstovima iz evanđelja - gotovo da  bi mogao reći kako mi je drago što sam doživio puno lošeg! Naravno, ovo govorim iz rakursa vjernika i poistovjećivanja mnogih čovjekovih muka s mukom Isusa i njegovom POBJEDOM na križu, ali ... promatrajući sve kao "običan" čovjek, "praktičan", željan mira, suživota i Ljubavi s mojom (krvnom!) 'braćom' sve poprima bitno drugačiji kontekst!
U ovom drugom slučaju, opet nisam dobro, opet me gnjavi mučnina od samih pomisli na postojanje strahota i progoni činjenica o uništenim odnosima s mojom djecom!
Ova dva "nepomirljiva" stajališta (svjetovno i vjersko) ostati će do kraja mog života vječno žarište (izvorište) mojih svakojakih "raspoloženja", želja, nadanja, strepnji, trpljenja i naravno - moja ovozemaljska muka!
No, to moje sukobljavanje religioznog i svjetovnog bića nije bit mog današnjeg pisanja!
Iz svega napisanog želim saznati, čuti i pronaći odgovor na jedno puno teže pitanje na koje je odgovor dao Isus!
Dakle, pitam sve i svakog vjernika, svaku osobu koja misli, zna ili vjeruje da je PRAVI kršćanin:
kako je moguće znati za sadržaje i poruke navoda iz Matejeva evanđelja i novozavjetne poslanice Jakova (A tko si ti da sudiš bližnjega? / Jak 4, 11-12) i onda nakon osude, odbaciti čovjeka, čak mu ne pružiti pomoć?
Na ovo teško ("tvrdo"!) pitanje odgovorio je sam Isus!
"Ne sudite da ne budete suđeni!" Isusova je zabrana suđenja jednako radikalna kao i zabrana rastave (Mt 5, 31-32) ili zakletve (Mt 5, 33-37).
Isus objašnjava da Bog nije čovjeka postavio sucem, ... a mene su neki 'vjernici' teško osudili i čini se, makar za sada, zauvijek mi i presudili!
Dobro, neka je tako, ali što je onda s obvezom vjernika da bude milosrdan, oprostiv i iskren u davanju Ljubavi?
Kroz muku Isusovu na križu vidimo da izlaz iz podnesenog zla nije u zaboravu!
U izvještajima apostola možemo vidjeti kako su oni priznali svoj strah i svoju izdaju, čime nisu umanjili svoju važnu ulogu u nastajanju crkve, koja upravo na zasadama takvog pokajanja i na nezaboravu zla, traži od svakog kršćanina da - oprašta!
Iz svijesti da je opraštanje dar Božji, na kojemu treba raditi i biti mu poslušan, sve do one spremnosti - da drugoga koji je učinio teški prijestup ne poistovjetimo s tim teškim prijestupom i nepravdom koju nam je počinio - potrebno je opraštati!
Zato sam jučer napisao: "... i nužno je pokušati im ... pomoći!"!
Moj oprost odavno sam izrekao i kada sam bio u prilici zamolio sam da mi oprostite (svi!), a onda sam ...? ... doživio bezbožnu gluhoću od mnogih u koje još uvijek - i vjere i nade imam, jer potrebno je da svatko od nas u svakom čovjeku prepozna ono što smo sami mi - slika Boga, jer: "Tako će Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedan drugome od sveg srca" (Mt 18, 21-35).
Očiti problem je u činjenici kako je lakše oprostiti nego tražiti oproštenje za pogrešku koju smo mi učinili. Kada opraštamo, onda smo "suvereni", "gledamo s visoka", sebe smatramo "dobročiniteljima" i "darežljivcima", a zapravo bi trebali biti - ponizni. Ponizni u opraštanju, koliko nam se god osveta činila "prirodnijom"!
Poslušajte poruke tekstova i stav Crkve koja progovara iz svijesti da se osvetom ništa ne rješava, već da se njome jaz među ljudima - povećava!
Vapim Bogu (prije nego nas snađu velike nevolje?):       SADRŽAJ WEB-a
Zaboga, (PRE)STANITE!                         Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE Anđele moj! Ti ne brini! Tebe čuvaju moji brojni križevi! V.t.t.d.!  

A.D. / 24. kolovoza 2009. - MOJE!

Na neko vrijeme, odlučio sam ušutjeti, jer trebam predah kako bi se otarasio (makar malo!) užasnutosti koju mi prirediše postupanja nekih ljudi! Svi oni (trebali bi biti ljudi, ali jesu li?): od "sudaca" (zemaljskih!), preko uništavača ljudske osobe ("struka") do zatvorskih silnika i nedavnih primjera nečovjeka doveli su moje misli u slijepu ulicu, u kojoj više nema ničeg što bi trebao biti čovjek, a kamoli Bog!
Uzimam zato neophodan time-out, jer nisam u stanju pronaći (n)išta što bi mi pojasnilo ili "opravdalo" postojanje nečeg tako OPAKO ZLOG u čovjeku, moguće katoliku!?
Toliko proživljenog zla koje mi učiniše mnogi ljudi moj um neće nikada moći razumjeti i zato ću kroz neko vrijeme nastojati pokušati "(o)hladiti" strašne emocije, koje mi svakog časa, kada se sjetim kako mi ruka Milosti nije pružena, nude slike budućih zala, kojima NE ŽELIM BITI SVJEDOK, ali što je opasna realnost o kojoj priča - ISKUSTVO života! Nisam kukavica i spremno dočekujem čak i smrt, ali bojim se poziva i svake vijesti koja će mi dojaviti nešto loše o nekom od vas koji, IPAK i JOŠ uvijek, NISTE uspjeli uništiti - čovjeka! Zašto je tako, zna samo Bog pa bi bilo jako dobro - POSLUŠATI i shvatiti - NJEGOVU "TVRDU" RIJEČ!
Umjesto mog pisanja sadržaj narednih zapisa ponuditi će vam poneku lijepu sliku (video), skladbu, stih, meni drag (tuđi) TEKST, dio napisanog u nekoj knjizi, časopisu ili pak izvornu Božju riječ - tu JASNU, TVRDU RIJEČ!
Znam da je sve što sam i danas napisao NEUGODNA ISTINA I JAKO TVRDA (ljudska!) RIJEČ, radi čega molim sve vas da mi oprostite na mojoj tvrdoj riječi! To vas ponizno molim, kao što vas molim da konačno (PRE)STANETE biti opaki: suci, "struka", zatvorski nasilnik, čovjek koji zaobilazi čovjeka u nevolji, ...! Pozdravljam sve posjetitelje mojih stranica i molim da i nadalje ostanete uz ovaj SITE (biti će dobrih sadržaja!).
Za danas sam odabrao predivno kazivanje don Ante Mateljana koje se sadržajem i PORUKOM jako dobro nastavlja na moje zapise od subote/nedjelje! Pročitajte i uvijek, osim Boga, u svemu što ću vam ponuditi (pro)nađite - čovjeka!

MOJE (Autor: don Ante Mateljan)
          (ispričavam se autoru radi preuzimanja njegovog teksta!)
Jedno mi se vrijeme u uho uvukla pjesmica s radija, u kojoj se kao refren ponavlja: 'Koga - čega? Janjetine! Komu - čemu? Meni! S kim - s čim? S kapulicom mladom!'
Zapeo mi za uho onaj srednji izraz: Komu – čemu? Meni!
To ne/sretno stalno ponavljano JA i MENI, u svim mogućim varijantama, a poglavito u varijanti MOJE, postalo je ne tek nešto popratno u životu, nego glavna briga.
Neki vele da se to još više vidi u jezicima koji uz pomoćni glagol biti, imaju ne više pomoćni, nego glavni glagol: imati!
Pa ipak, kad malo bolje razmislimo, što je to što imamo?
Što je to 'moje' i 'meni'?
Istina je da smo jako ponosni kad nešto posjedujemo, kad smo nešto – kako kažemo – stekli, i toga se onda tako grčevito držimo kao da je postalo neotuđivi dio našega života.
Taj osjećaj važnosti i veličine posjedovanja širi se do toga da imati primjenjujemo ne samo na stvari nego i na prostor, zemlju, na vrijeme, pa čak i na osobe.
No, ako malo bolje razmislimo, postaje nam jasno da ni zemlju, ni prostor ni vrijeme, a pogotovo osobe ne možemo imati. Zapravo, prostor i vrijeme imaju nas, a osobe su nam darovane!
Sveto pismo upozorava: 'Promisli, što imaš a da nisi primio?'

Sve što nazivaš svojim, sve čime raspolažeš, na jedan ili drugi način si primio.
Od svoje vlastite egzistencije do svih mogućnosti koje ti se otvaraju, od stvari kojima se služiš do znanja i osmišljena života.
Ljudi vole biti gospodari, a ne poslužitelji.
Žele biti gospodari stvari i vremena, pa čak i nad drugim ljudima.
Ne vole da im se spominje kako su samo primatelji, kako im je sve što imaju dano i darovano, kao da će radi toga biti manje ljudi?
Živimo u vremenu kad caruje zaborav o tome da biti obdaren – zapravo znači biti blagoslovljen!
Zato se i nije čuditi da današnja vizija svijeta, poglavito struktura moći, neprestano popušta napasti da tu logiku posjedovanja primjeni i na - život.
Odatle misao kako je vlastiti život i život drugih u stvari svediv na vlasništvo, kojim se može, dakako uređeno i po pravu, a zapravo po vlastitim nagnućima i miloj volji služiti.
Nema više podsjećanja da se radi o daru, koji bi po naravi stvari trebao voditi do uzdarja.
Evanđeoska prispodoba, u kojoj Isus priča o vinogradarima, koji su se, nakon što im je povjeren vinograd da ga obrađuju i primajući dostojnu plaću da od njega žive, dakle koji su umjesto da donesu rod, počeli svojatati vinograd kao svoje vlasništvo kojim mogu raspolagati bez obzira na stvarnog gospodara, govori o popuštanju napasti posjedovanja što vodi do zla, čak do toga da ubiju Gospodareva sina.
Iako se ova evanđeoska prispodoba najčešće tumači kristološki, kao i svaka Isusova riječ, ona ima višestruko značenje. Tako ju je na primjer filozof Friedrich Nietzsche točno shvatio i protumačio, samo što se sam stavio na stranu ubojica, ustvrdivši: 'Sve što mi je dano mogu i hoću svojom voljom pretvoriti u moje!'
Da bih to postigao, valja mi (bez obzira na istinu) ukloniti stvarnog gospodara, stvarnog darivatelja života, valja mi ukloniti, on čak kaže ubiti Boga. A gdje se ukloni Bog kao izvor i temelj darovanog života, tamo ubrzo vrag dođe po svoje.
U svijetu koji bježi u posjedovanje i zatvara oči pred darovanošću života, koji se tako otvoreno stavlja na bezbožnu stranu, mi kršćani molimo:
'Od svake zamke zloga, oslobodi nas, Gospodine! Amen.'!

                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 25. kolovoza 2009. - Ljudska patnja, nevolja i kušnja (Job)!

Sigurno ste se nebrojeno puta upitali, baš svaki put kada vas je zadesila neka nevolja, bolest, oskudica ili smrt nekog vašeg bližnjeg: "kako je moguće da se ovako nešto baš meni dogodi; gdje je u svemu tome Bog; zašto dozvoljava da pravednik pati; ...?"! I? Ostali ste bez odgovora? Posumnjali ste u vjeru i Boga ili više niste sigurni što vam je činiti?
U razumijevanju kušnji neka vam pomognu navodi iz članka "Čovjek duhovnog integriteta", autora Branimira Bučanovića, koji je kroz lik i život Joba, miljenika Božjeg, opisao i pojasnio mnoge kušnje u životu čovjeka!

Među mudronosnim knjigama Starog zavjeta Knjiga o Jobu ističe se pristupom i opisom ljudske patnje, nevolje i kušnje čiji izvor i razlog nije direktno povezan sa osobom koju je zadesila niti njezinim možebitnim grijehom ili pobunom protiv Boga.

ČOVJEK DUHOVNOG INTEGRITETA / B.Bučanović
(ispričavam se autoru radi preuzimanja njegovog teksta!)
Job - čovjek poštenja i pravednosti

Kad se govori o osobi od integriteta onda se želi istaknuti da je takva osoba: neovisna, poštena, pravedna, privržena određenom sustavu vrijednosti i ponašanja, neporočna, čestita i ispravna. Upravo se takovim opisuje i Job koji je živio u vrijeme patrijarha Staroga zavjeta, jugoistočno od Damaska u mjestu Us. Živio je u drugom tisućljeću prije Krista, te nije bio židovskog porijekla. Iako je to vrijeme (najvjerojatnije) prije uspostave Abrahamovog saveza ipak je vidljivo da se radi o čovjeku koji je upoznat sa vjerom u pravoga i jednoga Gospodina Boga.
Opisan je kao osoba duhovnog i ljudskog integriteta te se ističu odlike: pravednost, poštenje, bježanje od zla i pobožnost (Job 1,1). Posebno je bitno uočiti ove četiri osobine Joba u svjetlu cijele kušnje i problema koji će se pojaviti. Naglašava se da je bio bogat te posjedovao veliko imanje: sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, petsto bikova, te velik broj sluga. Bio je oženjen, imao sedam sinova i tri kćeri (Job 1,3-4). Njegova je obitelj živjela sretnim i lagodnim životom, a on je vodio brigu da sve u obitelji bude na slavu Božju i da ukućani održavaju vjeru u Boga i budu vjerni.
Prema normama i razumijevanju pobožnosti ljudi tog vremena bio je blagoslovljen od Boga, te primjer pobožnosti, sreće i uspjeha u životu. Dakle, njegov život prije kušnje i nevolje koje su ga zadesile može se opisati kao savršen.

Scena na nebu

Među zagonetnim djelovnima Svetoga pisma ističe se susret Sotone sa Gospodinom Bogom (Job 1,6-2,10), koji opisuje kako su anđeli, Božji sinovi, došli pred Boga, a među njima je bio i Sotona. Oslikan je kao zli anđeo koji tumarajući svijetom smišlja opačine i nastoji obezvrijediti, umanjiti i uništiti vjeru u Boga.
Zanimljiv je i način kako se odvija razgovor, jer mada je buntovnik, otpadnik i izvor zla Bog s njim vodi dijalog. Postavlja pitanje o Jobu koji je miljenik Božji, a Gospodin posebno ističe njegove odlike. Nakon što je uvidio kakvo mišljenje ima Bog, Sotona počinje s ocrnjivanjem i blaćenjem ugleda te obezvrjeđivanjem Jobove vjere. Temeljne postavke od kojih polazi njegovo opanjkivanje povezane su s time kako Job nije vjeran zbog vjere nego zbog materijalnog i drugog dobitka kojega ima. Sotonska je strategija vrlo jasno oslikana: ocrniti Joba kako bi se umanjila njegova vjerodostojnost i autentičnost te na bilo koji način dovesti u sumnju i uništiti vjeru. Iz ovog je načina postupanja moguće uočiti kako općenito djeluju sile tame: obezvrijediti, omalovažiti, dovesti u sumnju, ocrniti, porušiti kako bi se uništila i obezvrijedila vjera u Boga!
Bog je, znajući pravu narav vjere koju ima Job, a to je iskrena, dobronamjerna predanost i podređenost svemogućemu Bogu, dozvolio Sotoni kušati Joba. Dvije su vrste kušnje koje je Job doživio. Prvo je izgubio materijalno kroz prirodne katastrofe i pljačku, te su mu izginula djeca.                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ovakva nesreća je toliko velika da je pitanje kako je čovjek mogao izdržati, a da nije doživio živčani slom. Ipak to nije bio kraj njegove patnje, jer je optužitelj zatražio da mu bude oduzeto i zdravlje. Job je teško obolio od kožne bolesti. U svoj toj svoj nesreći nije zanijekao, odbacio ili prokunio Boga!
Jobovi “tješitelji“

Tri Jobova prijatelja: Elifaz, Bildad i Sofar pokazali su veliku dozu suosjećanja i prijateljstva (Job 2,11-13). Nakon što su čuli za tragediju koja ga je zadesila došli su ga posjetiti te su bez riječi sjedili i žalili s njim punih sedam dana. Ta činjenica govori o njima kao o iskrenim prijateljima koji znaju kako je najbolje suosjećati sa tuđom mukom. Ipak, veći dio razgovora koji vode sa Jobom (Job 4,3-20) te završetak knjige, u kojemu se Bog obraća Jobu (Job 38-42), pokazuje kako im je govor bio usmjeren na krivi način.
Izraz “Jobovi tješitelji“ mogao bi se protumačiti kao iznošenje točnih postavki u krivo vrijeme te nerazumijevanje povezanosti problema sa stvarnim izvorom nesreće. Dakle, nakon što su pokazali empatiju započinju razgovor sa Jobom nakon što on prokune dan svoga rođenja zbog nevolja koje su ga snašle. Najveći je dio knjige razgovor koji oni vode, a najveći problem je u tome što smatraju kako je nesreća koja je zadesila Joba uvjetovana njegovim pogrješnim pristupom vjeri i Bogu te grijehom. Sukladno je tomu ono što mu se događa posljedica grijeha.
U kulturi i religijskim običajima onoga vremena, a to se zadržalo kod nekih i do današnjih dana, postojalo je pojednostavljeno razumijevanje pobožnosti. Sve po sistemu: ako si dobar dođe nagrada, ako si loš dođe kazna. Starozavjetna pobožnost se i temelji na životu koji se odlikuje moralnim vrijednostima, npr.: ne ukradi, ne ubij, ne poželi ništa od bližnjega svoga, i dr. Ipak, potrebno je istaknuti kako osoba može živjeti pobožnim životom pa opet doživjeti nesreću i nevolju u životu. Ono što treba uočiti i kod ovih tješitelja je što oni ne mogu razumjeti problem sa kojim se pokušavaju suočiti pa govore ispravne riječi, ali u krivo vrijeme i osobi na koje se te poruke ne odnose.

Pouka vjere

Posve je legitimno i razumljivo postaviti pitanje:
kako je moguće da se ovako nešto dogodi, gdje je u svemu tome Bog, zašto dozvoljava da pravednik pati te koje se poruke ističu iz zapisa?
Bog je Svemoguć, Sveznajući i Stvoritelj svega i kao takav nema obvezu išta objašnjavati ili ikome podnositi račun ... Bog isto tako voli, prašta te je spor na srdžbu i bogat milosrđem. Dakle, sve što dolazi u život onih koji u njega vjeruju i nasljeduju njegov put po milosti koja im je darovana, je pod Božjom vlašću i nadzorom.
Bog dozvoljava kušnje u životu vjernika, s ciljem da u njima izgradi i utvrdi njihovo povjerenje, nadu i predanost Bogu. Jobova kušnja nije imala loš nego dobar završetak, jer je on ustrajao u vjeri, predanosti i otvorenosti za Boga. Nije dozvolio da mu kušnja uništi vjeru, ako mu je već uništila život. Znao je da je Bog uz njega i da će sve izvesti na dobro. To se i dogodilo, nakon velike kušnje i nesreće milost Božja ga je pohodila: uspio je ostvariti duplo više imanja od onoga što je imao na početku, te dobiti desetoro djece, a doživio je i duboku starost i gledao unučad do četvrte generacije (Job 42, 12-16).

Materijalni gubitci, nesreće, nevolje i bolesti ne moraju biti povezani sa ljudskom grešnošću ili otpadništvom od Boga. Ponekad jesu, ali na ovom primjeru vidimo da nije uvijek tako! One su sastavni dio života te iskustva svih ljudi! Takove situacije dolaze ne bi li nas učvrstile, ojačale i stvorile dragocjena životna iskustva.                                           SADRŽAJ WEB-a
Stoga, možemo zaključiti kako se treba pomiriti s izazovima života i sve predati Bogu! Jobova je molitva poticaj vjernicima i onima koji promišljaju vjeru: “Gospodin dadne, Gospodin uze. Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje!“(Job 1,21c)                            Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 26. kolovoza 2009. - Bog ne mjeri nego ljubi! 'Karizme'?!

"... Duhovan čovjek uopće nije bezgrešan čovjek. Naprotiv, upravo on više od svih drugih uistinu osjeća koliko je grešan. Nama se to čini pretjeranim, njemu normalnim.
Duhovan čovjek je, jednostavno, izgubio mjeru! On uopće više ne mjeri koliko je dobrote i koliko zloće kod njega i kod drugih. On u svakome trenutku može reći s Terezijom iz Lisieuxa: 'Kad bih počinila i sve grijehe svijeta, to me ne bi zaustavilo u mom trčanju; srcem skrušenim od pokajanja odmah bih se išla baciti u Božje ruke.'
No, duhovan čovjek duhovnost nije dobio u povojima nego kroz mnoge borbe i padove, kroz mnoge askeze i negativne rezultate. Kad je asketskim vježbanjima težio k savršenstvu, kao da mu je sam Bog dozvoljavao padove. Kad je gledao tolike mogućnosti djelovanja, uvijek iznova je spoznavao svoje nemoći i svoje granice kojih je, što dalje ide, sve više. Što čini duhovan čovjek kad spozna svoje granice?
Nasmiješi se i ide dalje! Živi sa svojim granicama. Raduje se što je samo ograničeno stvorenje, jer tako vidi kako i drugi rade i kako on ništa ne može bez drugih. Tada se raduje, jer vidi kako je Bog čudesno stvorio ovaj svijet. On ustvari radi preko svih nas. Preko nas takvih kakvi jesmo: grešnih i ograničenih i spoznaja o ljudima 'mog plemena'!"

Pročitali ste dio razmatranja Milana Špehara (ispričavam se autoru radi preuzimanja njegovog teksta!) objavljen u knjizi "Ne-koristan Bog. Poticaji za kršćansku meditaciju"? I? Što kažete? Što uopće mislite?
Što je duhovnost?
Možda tlaka svega i svih oko nas s idejom osobnog stava o Bogu ili pak naša želja da se iskažemo kao bića koja Ljube svim svojim srcem?
Tko zna? Ima nas svakakvih!
(Jeste li u tekstu M.Špehara zamijetili navod 'mog plemena'? On se tiče mene osobno i spoznaje o 'mom plemenu', ali to sada neću objašnjavati!

No, ima nešto u našoj Crkvi što može biti loše, čak opasno i daleko je od svake duhovnosti, a što je jako opasno po našu (vjerničku!) duhovnost! Pročitajte dolje navedene navode i shvatite, kako čovjeku NIKADA NIJE DOPUŠTENO IGRATI SE - BOGA!

Hrvoje Crikvenac - Novi izazovi Crkve...
(ispričavam se autoru radi preuzimanja njegovog teksta!)

"... Mnogi darovi koji dolaze od Boga znaju često puta biti upotrijebljeni za proslavu čovjeka koji posjeduje karizmu, umjesto da proslavljaju Boga i približuju druge ljude Bogu.
Tako i kod nas, u Hrvatskoj imamo problem da smo upoznati s djelovanjem nekih ljudi koji su svoje darove iskoristili za "glorifikaciju" njih samih, čak su si mnogi i pripisali karizme koje nemaju da bi u očima ljudi bili veliki. Radi takvih postupaka takve ljude možemo nazvati religioznim licemjerima. U Rječniku biblijske teologije piše: "Religiozno licemjerje nije naprosto laž: ono vara drugoga da stekne cijenu na račun svojih religioznih čina kojih namjera nije iskrena. Licemjer izgleda kao da radi za Boga, a zapravo radi za samoga sebe" (Xavier León - Dufour, RJEČNIK BIBLIJSKE TEOLOGIJE, Zagreb 1993., str. 493.).
U Hrvatskoj opet možemo ovo protumačiti na globalnom i lokalnom planu. Svjedoci smo karizmatskih seminara koji su se održavali po našim gradovima, a na kojima su karizmatici dolazili ne kao ponizni i siromašni misionari sa željom da približe Krista onima koji ga još nisu upoznali, već kao veliki proroci, sveci, vidioci, liječnici, psihijatri, psiholozi, egzorcisti... i da ne nabrajam što sve ne. Sposobnost koju ti karizmatici imaju je sposobnost vladati nad velikim brojem ljudi koji dolaze na seminare. Ta njihova sposobnost toliko je velika da od okupljenih mogu napraviti mnoštvo koje skače, viče, pjeva, pleše...      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Na tim seminarima ljudi izgube svoje normalno ponašanje i često se tu onda odigravaju predstave u kojima glumci čudotvorno ozdravljaju, imaju ukazanja i osobne objave, govore u jezicima, padaju u Duhu itd.
Nakon seminara sudionici se podijele. Sa seminara odlaze ljudi koji su se čak i sablaznili a drugu grupaciju ljudi čine oni koji su doživjeli obraćenje.
Oni se također dijele u obraćenike koji su povjerovali u Boga, ali ne znaju pravu bit i svrhu tih seminara ni ne poznaju vjerske istine te im nije jasno u što točno vjeruju, dok je druga grupacija novoobraćenika oduševljena religioznim licemjerjem karizmatika te žele i oni postati takvi da bi iz svog dosadnog i monotonog života napravili karijeru vjerskih fanatika.
Često ljude koji svoje darove iskorištavaju u vlastitu promociju neki smatraju svecima. Ali ima jedna bitna razlika između tih navodnih svetaca i istinskih svetaca.
Istinski sveci priznavali su za života da su grešnici, a nisu već na zemlji sami sebe proglašavali svetima.
Navodni pak sveci vole da ih ljudi uzdižu već na zemlji kao svece. Oni ne priznaju svoju grešnost ali ukazuju na tuđe grijehe.
Ovdje bih želio citirati jednog od najvećih svetaca na svijetu, sv. Franju Asiškoga, koji je svoju karizmu upotrijebio za izgradnju Crkve koja se rušila i proslavu Boga:
'Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže nevrijednim, jednostavnim i prezrenim.' (Kajetan Esser, OPOMENE SVETOG FRANJE, Zagreb 1995., str. 170.).
U ovim se riječima vidi istinska svetost poniznoga Franje Asiškoga.
On nije težio za tim da ga ljudi slave već je želio da se što bolje okrene prema Bogu i njegovoj volji te da radi za Boga, a ne za sebe.
To potvrđuje i njegova rečenica:
'Jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više...' (id., str. 171.). Sličnim riječima izrazio se i naš blaženik Alojzije kardinal Stepinac kada je rekao:
'Samo onaj čovjek je velik, koji je velik u očima Božjim.' (Alojzije Stepinac, PROPOVIJEDI, GOVORI, PORUKE 1934. - 1940., Zagreb 2000., str. 236.)
Poniznost bi trebala biti prva vrlina aktivnog vjernika koji ne sjedi u sjeni Crkve.
Isus Krist nam poručuje: 'Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen' (Mt 23, 12).
Darove koji nam dolaze od Boga treba s poniznošću prihvatiti i koristiti. Karizmu treba upotrijebiti tako da se ona nenametljivo prelijeva na naše bližnje, na našu obitelj ili zajednicu s kojom živimo, na našu župu i da koristi u izgradnji i obnovi Crkve...
Darove koji nam dolaze od Boga treba upotrijebiti za Boga, na Božju slavu. Svaka osoba koja proslavlja sebe a ne Krista čini licemjerje.
U središtu svega mora biti Krist a ne neki čovjek (ma kakve sve on imao darove).
Gospodin Isus nam i danas govori:
'Pazite da ne vršite svoje pravednosti pred ljudima da vas vide! Inače nećete imati plaće kod svoga Oca nebeskoga. Zato, kad daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kako to čine licemjeri po sinagogama i ulicama, da ih slave ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću' (Mt 6,1-5). Opasnost od licemjerja je vrlo velika opasnost za Crkvu. Zadatak je na svima nama da odbacimo svaku klicu sebičnosti, egoizma i religijskog licemjerja. Neka nam u tomu bude i poseban primjer sv. Ivan Krstitelj koji je, misleći na Isusa rekao:
'On mora rasti, a ja se umanjivati!' (Iv 3, 30)"                 SADRŽAJ WEB-a
                                                                 Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 27. kolovoza 2009. - Cijena Ljubavi!

Ljubav! Što o njoj reći, kako je označiti, pojasniti, ... ili samo dati, doživjeti ili primiti?
U nastavku današnjeg zapisa naveo sam nekoliko razmišljanja i izreka o Ljubavi! Pročitajte ove poučne poruke, jer možda baš tada shvatite kako ne ljubite na dobar način ili kako je vaša Ljubav škrta, sebična i čak - opasna!
Meni su, u samom kraju mog života, pokušali oteti moju Veliku Ljubav, mada "autori" tog očajnog čina dobro znaju kako je to NEMOGUĆE, jer Ljubav je u Bogu i kad smo s njime, tada je svaka Ljubav s nama!
Uživajte!

don Ante Mateljan: Cijena ljubavi (ispričavam se autoru radi preuzimanja njegovog teksta!) 'Koja je zapovijed prva od sviju?' (Mk 12,28b) Koliko košta ljubav? Tako postavljeno pitanje budi ružne asocijacije pa smatramo da je neukusno uopće postaviti takvo pitanje. Ljubav, ako je prava, a ne njezin privid, nije nešto što se plaća, s čim se trguje. Ljubav nema cijene jer ne košta nešto, nego jednostavno rečeno, košta sve! Istom logikom, čim se malo zamislimo, počinjemo zaključivati kako je i zapovijed ljubav u samoj sebi kontradikcija. Jer, doista, može li se ljubav uopće zapovjediti? Ili je ljubav jednostavno dogodi, i to je to! ... Nitko nas ne može prisiliti na ljubav. S te strane ljubav ne može biti plod zakona, ljubav ne može biti i nije rezultat zapovijedi. Ljubav je čin darovane slobode. I upravo stoga je ljubav najdragocjenija. ... Ljubav je, u stvari, moguća samo u slobodi, kao slobodni izbor, izbor slobode. No, to ima i svoju cijenu – cijena ljubavi je dar samoga sebe, a to se u teološkom govoru zove žrtva! Bog ljubi tako da se daruje u sebi i nama – mi smo pozvani ljubiti darivajući se Bogu i bližnjima. ... Jednostavno rečeno: sloboda i ljubav su potka i osnova istoga tkanja. Da bi bio slobodan, treba ljubiti sebe, drugoga i Boga – da bi mogao ljubiti, treba biti slobodan pred sobom, drugima i samim Bogom. ... Život je igra u kojoj se pozitivni rezultat postiže samo ljubeći a to znači slobodno se darivajući. Bez ostatka. I Bog ga bilježi u knjigu života. ... Prema Isusovu naputku u Ivanovu evanđelju, za slobodu je potrebno upoznati Istinu i biti, postojati u Istini. Istina je put ljubavi.

Albert Schweitzer:
"Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."

Swinburne Algernon:
"Ljubav, kazahu nam vidjeoci iz starine,
Zlatni je leptir iz divljine
Što leprša i leti obasjanim nebom
I tka sreću srdaca što dođoše iz tmine."
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Bernard Shaw:
"Na svijetu ne postoji ništa ljepše nego što je ljubav udane žene. Nažalost, oženjeni muškarci takvu ljubav nikada ne susretnu."

Sv. Pavao (I. Korinćanima 13):
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske
a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja i znao sva otajstva i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
...
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Dante Alighieri:
"Ljubav ima dvije pratilje: dobrotu i strpljivost."

Hermann Hesse:

"Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju i nagoni ih da između sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj jaz premoste."

Phil Bosmans:
"Cvijet treba sunce da postane cvijet, čovjek ljubav da postane čovjek."

Pitagora:
"Onaj koji sije sjeme smrti i boli ne može požnjeti sreću i ljubav."

Sokrat:
"Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca!"

William Shakespeare:
"Muzika je hrana ljubavi."

Korejska poslovica:
"Ljubav je za jednu noć kadra sagraditi Kineski zid."

I konačno: kakva je moja Ljubav?
Lijepa, pomalo tužna i istovremeno radosna, jer i kad odem Ona će ostati, postojati i tako moći govoriti ljudima o Ljubavi! (TPC2009.)

ZAKLJUČAK
Sv. Ivan (I. poslanica):                                                   
"Bog je ljubav i tko u ljubavi ostaje, ostaje u Bogu i Bog u njemu."
Živeći takvu Ljubav otkriti ćemo kako je naša domovina tamo gdje je prava Ljubav: na Nebesima i zauvijek! Vrijeme je da se tome radujemo…!
SADRŽAJ WEB-a                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 28. kolovoza 2009. - SVETAC! (meni nemoguće?)

Prije nego vas uputim na tekst/razmatranje M.Špehara, koji me je oduševio, moram vam reći kako sam jutros, u Brezama, za ovu stranicu napisao zapis kojeg sam ipak "skinuo" s JAVNOG sadržaja mojih "crtica", jer je njegov sadržaj GOLA ISTINA koja bi mogla nekoga povrijediti!
Ipak, ako netko od vas, posjetitelja mog SITE-a, poželi pročitati moje jutrošnje razmišljanje koje je u najužoj vezi s duhovnim razmatranjem M.Špehara naslova SVETAC, molim vas da mi pošaljete mail na koji ću vam dostaviti link (poveznicu) na moj "cenzurirani" tekst!






Obnova (svega!) uvijek je dobro došla pa zato i ja ponekad, slično obnovi zvonika katedrale u Senju, obnavljam ili samo osvježavam ISTINU i njene jasne PORUKE!
Nadam se da razumijete kako nam je OBNOVA neophodna na putu do Nebeskih dveri!












U ovoj slici, koju sam postavio kako bi popunio sadržaj stranice, ali i kako bi "normalnog" čovjeka podsjetio da na Zemlji postoje hendikepirani ljudi, Božji miljenici, (pro)našao sam Ljubav!
Neka vas na nju uputi ovaj predivan uradak Maria Barbujania, njegova slika: "Strauss u bijeloj vazi"!





                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Baš tako! Mnogi su ljudi tijekom povijesti ljudskog roda bili omalovaženi, iskorišteni, ugnjetavani, progonjeni, ubijeni, ali su i tada ostali - BITI čovjek, Božje biće, mnogi od njih, na neki način - SVETI!
SADRŽAJ WEB-a                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 29. kolovoza 2009. - "Poslušajte me svi i razumijte" (Mk)

Već dugo vremena pomišljam kako bi svakom čitatelju mojih zapisa, na jedan običan način, posvjedočio Boga!
No, mada za to imam i previše "materijala" ovaj mi se "zadatak" ne čini nimalo lak! Zašto?
Razloga je puno kao i odgovora, ali se u svemu u prvi red "ubacuje" ISTNA da je svako svjedočenje o Bogu utemeljeno na osobnim razmišljanjima, iskustvu i doživljenome - opasno!
Naravno, ta opasnost nema veze s Bogom! Ljudi su opasni! U grupu najopasnijih, kojima smeta svako kazivanje o Bogu i sve što zaista može (i je!) biti Bog, ubrojio bi psihijatre i zle (zlobne) osobe!
A takvih je posvuda i puno! Zato, pripazite kome što govorite, o čemu pišete ili samo slikate, pjevate, ...!
Zlo je svakidašnjica na Zemlji i čeka da vas dohvati i uništi!
Danas bi Boga posvjedočio upravo time što sam, mada su "čeke" s kojih je trebala biti odstrijeljena moja glava bile dobro postavljene - izbjegao smrtonosnu "paljbu" lovaca na ljudske glave! Zašto? Jer je sasvim jasno da im Bog nije dao da me unište i jer sam na taj način takvima ostao posljednja prilika (još sam živ) koju bi trebali shvatiti kao ponudu DOBRA!
Shvaćaju li takvi ljudi išta osim osobnih interesa, stavova i ubitačnih PREDRASUDA? Sumnjam, ali se nadam da će progledati! Jednom mrtav NE ŽELIM IH PORED GROBA! Ne trebam njihovu svijeću, molitvu, laž suza, ...!
Živjeti Boga (po Božju!) ima smisla samo ako živimo - ČOVJEKA!
Tada su svi "doživljaji", radnje, "slučajnosti", osmjeh djeteta, pjev ptica, riba koja me prati dok ronim, iznenada otkinuta stijena pod nogama na kojoj jurim u pogibelj, bora na ruci, pomoć prijatelja, niz ispruženih ruku koje sam dodirnuo samo kako bi ih pomilovao, ... ma sve i moj današnji susret s duhovnošću koju mi je posvjedočio sin mog prijatelja - BOG!
Svako moje samotno jutro pretvori se u divan Božji dan, kreativnu noć i miran san! To ne bi bilo moguće bez Boga i zato vam sve ovo i kazujem!
Zar je prekrasno cvijeće, promjenjiva boja neba i mora, tišina visokih planina i dubine mora, "dobar dan", "laku noć", "uživajte", ... sebi svrha?
Nije li sve (a JE!) tako, jer je "plod" Stvoritelja? Je! Sve je njegovo, nama dano da u tome uživamo! Na nama je samo znati s time živjeti! Drugo objašnjenje svega što je, što smo i što će biti jednostavno NIJE MOGUĆE!
Trudili su se odavna ljudi shvatiti život i dali mu jadnu, ali dokazivim "potvrđenu", jedinu moguću definiciju: život je - reprodukcija života!
Žalosna definicija, koja ne kazuje puno nije točna!
Sve je živo, jer POSTOJI, ali NIJE RAZUMNO (umno!) na način čovjeka, kome je ta "ekskluzivnost" od Boga dana!
Na moju žalost osjetio sam kako umnost prečesto postane ORUŽJE za uništavanje ljudi! Želeći opravdati nekad pogrješan, a nekad namjeran čin ugrožavanja čovjekova bića, grješnik stvara svoj "paralelan svijet vjere", što se zna premetnuti čak i u oblik - fundamentalnog fanatizma!
Svemu je krivo jedno obično: "molim te, oprosti mi!", koje tako teško izgovaramo mada 'OPROSTI' nije nikada gubitak ponosa, ugleda ili srozavanje osobnosti!                                  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
MOLIM VAS OPROSTITE MI SVI koji ste mi učinili zlo, jer sam vam ovako što rekao u lice i jer ne mogu (nisam vam to dozvolio!) poništiti moj um!
Ne opraštajući mi učiniti ćete sebi i svemu oko vas - loše, a meni i Bogu ćete uskratiti zadovoljstvo spoznaje da ste razumjeli - život i čovjeka!

A.D. / 30. kolovoza 2009. - Summum ius, summa iniuria!

"Čovjek radi, čovjek griješi"! Narodna "sentenca", tako često iskustveno potvrđena, pokazala mi je ovih dana krhkost i prolaznost svega što činimo (i jesmo)!
Žalostan sam, jer sam radeći na računalu, pogrješno zaključujući o dovršenosti jedne moje skladbe, uništio uloženi trud i moju pjesmu namijenjenu mojoj maloj R.! Radim i griješim!
IZGUBIO SAM (prebrisao sam) ORIGINALNU MATRICU SKLADBE:
Blues za moju malu R.!
Žalostan sam, jer tekst kojeg sam namjeravao nasnimiti i prema njemu urediti matricu nikada neće biti otpjevan!
Od puno rada na toj pjesmi ostao mi je samo zvučni (wav/mp3) zapis!
Istina, mogao bi prema njemu ponoviti rad na matrici, ali to mi ne bi predstavljalo nikakvo zadovoljstvo! Ne volim ponavljati radove i zato neka moju žalost radi gubitka radne osnove skladbe, od mene otjera moje (po)mirenje s ovom činjenicom!
R., ne ljuti se na tvog d.! Samo sam čovjek! Grješan, nepažljiv i silno umno aktivan, radi toga pomalo umoran pa su lako mogući moji (ovakvi) "kiksevi"! "Blues" za tebe ipak postoji, slušam ga i tako živi u meni!
Toliko o izgubljenom trudu!
Puno je teže prihvatiti činjenicu kako sam radi ljudske gluposti izgubio drage osobe i kako se nikada neću poigrati s mojom R. i njenom sekom (ili bracom? - sačekajmo Božić/N.G. '09.!)! Tu žalost ne može mi otjerati nikakvo mirenje s bilo čime što bi mi bilo tko mogao "ponuditi"! Tužno!
E, kada je tako, a TAKO JE, evo vam svima nekoliko tekstova koji bi vam mogli pomoći razumjeti - VJERU i kako u gotovo svakom komentaru, osvrtu ili tumačenju misnih čitanja (Biblija) mogu (a vjerujem i mnogi od vas!) naći puno od onog što sam proživio i (u)činio! Evo dobrog primjera:

Prokomentirati ću ovaj navod kog sam pronašao na SITE-u HKR-a!
Bit života i djelovanja Isusa Krista je stalni sukob sa "sveznalicama" koji su se pridržavali izvanjskog izvršavanja propisa, koji se često mogu tako tumačiti i izobličavati da postaju gotovo farsa i protivnost onome što u svojoj biti trebaju označavati!
Upravo radi "farse i protivnosti onome što bi propisi trebali označavati", citirani tekst pogađa ravno u (moju) "sridu"! Često sam bio u sukobu s "sveznalicama", posljedice čijih licemjerja sakrivenih unutar navodnih "zakona" i "pravde" osjećam i danas, ali i ZNAM da licemjerstvo i nadalje živi u njihovim "glavama"!

"Farizeji i pismoznanci, koji su vjerno, gotovo sitničavo, izvana ispunjavali zakon, prigovaraju Isusu što njegovi učenici to isto ne čine. Isus pak njima spočitava licemjerje. Citira proroka Izaiju koji govori: 'Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske'."

Kao i onda, tako su i danas posvuda prisutni "sveznalci" kojima nije teško osuđivati i čak uništiti čovjeka!
O tome kako je bilo nekad, a što je prisutno i DANAS kazuje slijedeći navod:                                                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 31. kolovoza 2009. - Razum, kralj Salomon i njegove molitve!

Razum? Kako ga definirati i pravilno predstaviti? Što li je?
ZAGONETKA, dragi posjetitelju i to ne bilo kakava već - vječna zagonetka, za koju vrijedi, slično kao kod nastojanja da shvatimo Boga:
što smo bliže cilju, cilj nam je sve NEPOZNATIJI, i baš radi toga - istinitiji!
Da! Razum je Istina o sebi! Postoji i pogledamo li ga onako kako je to jedino ispravno, kroz DOBRO, najbolje bi bilo reći kako je razum sposobnost čovjeka da jasno raspozna razliku između dobra i zla!
Tako mislim ja, WIKI(pedia) kaže ovo:
"razum je sposobnost razboritog (logičkog, kritičkog) rasuđivanja. U povijesti filozofije odnos između razuma i uma određivalo se različito. Kantu je razum uža spoznajna moć, a um šira i viša, koja u sebi pored osjetilnosti obuhvaća i razum i stvaranje ideja", a filozofija ovo:
"ratio - (lat. ratio; grč. λόγος, διάνοια = um, razum), pojam prvotno izražava spoznajnu sposobnost koja je vlastita samo ljudima. Tako su ratio shvaćali skolastici sve do Kanta. Ratio je diskurzivna spoznajna sposobnost u kojoj se do istine ne dolazi neposredno (kao kod intuitivne i osjetne) nego uz pomoć rasuđivanja i nekog oblika obrade podataka i spoznajnog napretka."
Jedno od najjasnijih mjesta u Bibliji u kom je dobro određen pojam razuma, je opis objave Boga kralju Salomonu u snu, kada se je Gospodin objavio Salomonu. Zapis svjedoči o tomu kako je u ponudi koju je primio od Boga mogao tražiti što želi. Tada je mladi kralj pokazao veliki nivo mudrosti, odmjerenosti i određivanja pravih prioriteta. Zamolio je Boga da mu podari razumno srce i sposobnost razlikovanja između dobra i zla.
Ove intelektualne i moralne odlike zapravo su bit pobožnosti Svetoga pisma.
Ljudi se spašavaju po milosti Boga koju njihovi životi odražavaju i pokazuju ako žive određenim životnim stilom.
Sposobnost upravljanja emocijama, emocionalna inteligencija, vidljiva je u molbi i nastojanju Salomona: "daj mi Bože razumno srce"!
Razlikovanje između dobra i zla temeljna je odlika pobožne osobe!
Kad već spomenuh kralja Salomona, nužno mi je podsjetiti vas na Salomonovsko rješenje (1 Kr 3,16-28)!
Evo što o tome kaže g. Branimir Bučanović opisujući Salomona kao snažnu biblijsku osobu:

"Jednom su zgodom došle dvije žene da riješe spor pred kraljem. Problem je bio u tomu koja od njih dvije posjeduje pravo dijete. Rodile su obje u isto vrijeme te živjele u istoj kući, a nedugo nakon poroda jedna je nehotično tijekom sna legla i ugušila svoje dijete. Potom je mrtvo dijete podmetnula drugoj ženi sa kojom je stanovala. Druga je prepoznala prijevaru, ali ona koja je varala nije htjela priznati što je učinila. Kada su došle do kralja tražile su da on riješi njihov spor. Budući se nije moglo utvrditi koja je prava majka, Salomon se dosjetio rješenju. Pozvao je vojnika i naložio da se dijete presječe na pola pa da svaka dobije “svoj dio“… Prava je majka tada zaplakala i molila da se to ne učini i da se lažnoj preda dijete. To je bio znak za Salomona; prava je majka dobila svoje dijete, a presuda je donesena pošteno i pravedno. "

Opis ove biblijske "zgode" smjernica je moralnom djelovanju koje treba zadovoljavati pravdu i promicati pravičnost, na način koji će zadovoljavati interese istine. Salomon je svojim mudrim djelovanjem pokazao da se to može ostvariti.                                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE