"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 1. studenog 2009. - Svi sveti!

Jeste li ikad pomislili kako se postaje svetim?
Mislite kako se to postiže samo u Nebu? Čini vam se nemogućim?
Sumnjate, a ipak ste danas pošli do groblja i tako posjetili grobove svojih najdražih, prijatelja i znanaca!
Ne sumnjajte u svetost pojedinih ljudi!
Zapravo, trebali bi se svi zajedno nadati kako će mnogi od nas (većina) doseći svetost i to na jednostavan način:
čineći dobro i živeći milosrđe ... Živeći blaženstva, što je u naravi ipak jako teško!
Ta kakva je to blaženost kada je netko prognan, siromašan, žalostan, gladan, zaboravljen ili ponižen (Mt 5,1-12a)?
Naizgled dobro postavljeno pitanje, zapravo je misao koju žive hedo-nizmu podređeni ljudi!
Na žalost, puno je (sve više!) takvih, ali je (od)uvijek bilo i biti će i onih ljudi koji žive s Istinom, podalje od svakodnevnih 'izazova' lagodnog i egoističnog načina življenja, ... pravedno, ... onih koji grade mir, tješe žalosne, ... koji rado poklanjaju milosrđe i sebe!
Ti SVETI ljudi, čineći tako i ublažavajući tuđu patnju dosižu - blaženstvo, a s njime i svetost, ... još za svog života na Zemlji!
Shvatili ste? Jednostavno je biti svetim, jer svetost se postiže živeći blaženstva, koja samo u vječnom imaju značenje i smisao!

U svome govoru na brdu (u blizini grada Tiberijade - hebrejski: טבריה) Isus je obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu (koji nisu robovi prolaznih dobara), krotkima (koji gladuju i žeđaju za pravdom) i milosrdnima, ... svima onima koji su čista srca, progonjenima zbog pravde, potlačenima, obespravljenima i oklevetanima. Vjekovno, 'svemoćno' javno mnijenje koje posvuda čini mnoge nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim ...

Zato sam, jer sam jučer užasno pogriješio, odmah jutros, nakon mise požurio prepraviti jedan manji dio jučer napisanog u ovim crticama!
'Maknuo' sam jednog didu i ogradio se od glasina koje su do mene stigle!
Tko zna koliko je u svemu Istine, a i nepotrebno je isticati bilo čije ime ili navoditi nešto što bi moglo biti poveznica s nekom osobom koja je učinila ili čini 'djela' suprotna blaženstvima!
Takvima će, bez obzira na 'tajnost' i skrivanje 'identiteta', biti suđeno 's onu stranu groba' (cit.)!
Meni je i opet, danas, pitati mnoga 'svemoćna božanstva' današnjice:
nadate li se svetosti, 'preuzvišeni'?
Zar je vaša oholost i progon druge osobe življenje Kristovih blaženstava?
Ma, znam da vam je sve jasno i da ste shvatili današnji blagdan Svih svetih, ali mi je baš radi toga nejasno kako izgleda živjeti u stalnom grijehu i onda nedjeljom otići primiti - Tijelo Kristovo!
Osobno bi se jako nelagodno osjećao, jer svatko pametan zna kako je Bogu nemoguće podvaliti!
Bilo kakvi Zemaljski 'zakoni' i 'pravde' nisu Božji zakon i zato je svako pozivanje na njih u cilju pokušaja opravdavanja odsutnosti življenja blaženstava - gubitak transcedentalnog u nama!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Moram priznati kako mi svako negiranje tuđe osobe i njenih prava, bez obzira na eventualno 'pravo', promatrano s brdašca Blaženstava, sliči - samoubojstvu!
Svaki čovjek, bez obzira na znanje, 'moć' i stručnost mora uzeti u obzir da su i etika i duhovnost bit ljudske osobe!
Bez etike i duhovnosti, koje su nužnost i iskustvo života, nemoguće je doseći svetost!
Razmišljajući ovako, moje je srce danas odlučilo učiniti iskorak i jednim neobičnim činom, svojstvenim samo ODMAKNUTIMA, pokazati svima koji su me 23.12.2008. - svojim radnjama, izjavama, nastojanjima i dr. (mišlju, riječju i djelom), odveli u bijedu opake kaznionice - kako izgleda živjeti i doživljavati Isusova blaženstva!
Nemam namjeru nikoga od tih malih bogova bilo što podučavati, moliti ili na nešto upućivati, ali ih jako želim poniziti činom kog će moći razumjeti tek ako (kada!) dotaknu dno kaljuže kroz koju, udarajući ih pritom bičevima, (pro)gone NEISTOMIŠLJENIKE i ljude žedne Istine i pravde!
Svi sveti!
Na moju žalost, ovo mi se čini kao pusta želja, jer su danas mnogi ljudi 'opijeni' nekakvom, svojom 'svetošću', koja nema nikakva pokrića u blaženstvima!
Previše je danas na Zemlji robova prolaznih dobara i svakojakih 'pravednika'!
U jednom sam zapisu, kada sam pokušao opisati i dočarati dobrotu i etičnost nekih ljudi oko mene, napisao ovo:
Rab, Kampor (ali ne ludnica!), Sv. Vid, Breze, Umag, Split, Rijeka, Domžale, ... mjesta su uskrsnuća čovjeka!
Da, u tim mjestima žive meni znani ljudi, koji svojim djelima svjedoče kako je svetost moguće doseći na Zemlji!
Sam dan, meteorološki, bio je vedar, prohladan i suh!
Mada je blagdan na jutrošnjoj misi u Bribiru bilo je malo ljudi!
Ta što će im misa?! Duhovnost je nepoželjan oblik življenja pa me ne čudi da danas mnoge sudbine - sliče mojoj!
Istina, groblje je lijepo uređeno! Svi su grobovi okićeni, no takav me pristup štovanju SVETOSTI više podsjeća na nekakav PROTOKOLARNI čin, koji bi, prije svega trebao biti - 'čistač' savjesti posrnulih duša, sebičnih umova i tvrdokornih srdaca, a tek onda (možda?) kršćanski blagdan!

Ipak, jer sam, od rana jutra, 'progonjen' duhom uspio spoznati grješku i jer sam onda učinio 'ispravak pogrješnog navoda', ali i jer sam po tko zna koji put uvidio sve što svetost jest - proživio sam radostan dan, svjestan da između vjere i razuma postoji neka naravna prisnost, utemeljena na samom redu stvaranja, koju je moguće zlorabiti, ali koju nije moguće - poništiti!                                                                          SADRŽAJ WEB-a
R.? Kolika si? Ne ljuti se što to ne znam! Tvoj internet-album odavno ne posjećujem, jer ... Ma, pusti to! V.t.t.d.!   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 2. studenog 2009. - Pidžama i čizmice! Dušni dan!

Ponedjeljak! Za nene je prilično komotan dan, jer ponedjeljkom ne radim ništa! Ponedjeljkom pripremam (radni) raspored ostalih dana u tjednu.
Danas sam se izležavao sve do 9 sati.
Nisam u planu imao ništa više osim odlaska u trgovinu i, možda, koje kave s ponekim prijateljem.
Oko 10 sati otišao sam do Crikvenice.
Svratio sam u jedan knjigovodstveni servis kako bi im skrenuo pažnju na grješku u programu i kako bi ih uputio u način ispravljanja te pogrješke.
Što se pak kave tiče, nisam imao sreće!
Osobe s kojima znam otići na kavu i malo razgovora bile su zauzete poslovima, no u moj se današnji raspored nenadano 'ubacio' J.
Ponudio mi je da mu pravim društvo u šopingu kojeg je naumio obaviti u 'tower'-centru, u Rijeci.
Prihvatio sam njegov poziv i sada vidim da sam tako učinio pravu stvar!
Laganom vožnjom stigli smo skoro sat vremena prerano u najveći riječki šoping-centar. Srećom, etaža 'tower'-a namijenjena ugostiteljskoj ponudi bila je otvorena pa smo odmah otišli na ručak.
Interesantna ponuda self-service restorana, s nekim laganim i jednostavnim jelima bila je upravo ono što sam trebao!
Uz dobar ručak i skoro sat vremena 'ćakule' nismo niti primijetili da je započeo rad dućana u 'tower'-u.
Osobno nisam imao nikakvih želja i potreba za kupnjom bilo čega!
Odlučio sam 'apstinirati', ali i dobro promotriti ponudu robe, kako bi za neki drugi posjet tom mega trgovačkom centru bio informiraniji.
J. je imao sasvim određenu namjeru:
želio je kupiti cipele i neki sportski sako.
Lutali smo etažama centra, jer u ponudi većine dućana nije bilo većih konfekcijskih brojeva. S cipelama je bilo drugačije.
U pauzi obilaženja trgovina u dva smo navrata otišli sjesti u kafić kako bi se osvježili pićem i kavom.
Pri kraju 'šopinga' J. je (ipak!) uspio pronaći jednu veću i lijepu jaknu (3XL), dok sam ja kupio jednu pidžamu!
Mislim kako sam pidžamu kupio potaknut nekom unutarnjom, refleksnom mišlju, jer sam ostao na samo jednoj, rekao bi 'spomeničkoj' pidžami, koju su mi, sada daleke 2005. g., poklonili G. i njegova supruga Lj.!
Bila je to tada jedna divna gesta ljudi koji su me posjetili u bolnici i onda mi slijedećeg dana, kada su čuli kako sam sâm i napušten, kupili i donijeli na dar - pidžamu!
Bio je to za mene divan, ali jako težak trenutak Istine!
Mada tada još nisam mogao naslutiti što će me uskoro zadesiti, osjetio sam, po prvi put u životu, kako izgleda primiti nečiju gestu - Milosrđa!
Tužno, teško i ... istovremeno divno, jer sam u dobivenom daru osjetio toplinu ljudskog srca tih ljudi!
Danas je moja nova pidžama, simbolično, pretvorila dar tih dobrih ljudi u moj mali spomen na te jako teške dane!
Mada će, sada stara pidžama, kada me jednom ne bude, završiti u nekoj kanti za smeće, ipak ću je, nakon što je operem, uredno složiti u istu kutiju u kojoj čuvam tenisice s kojima sam 'odšetao' moj hodočasnički put do Međugorja, dug 500 km!
Dok sam živ čuvati ću moju kutiju uspomena na susret s Njom i na neka velika djela, 'malih ljudi', meni iskazanog Milosrđa!
Inače, u 'tower'-u sam proživio izuzetno lijep susret s mojom malom R.!
Ne, nisam je niti danas vidio, čuo ili dodirnuo!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 3. studenog 2009. - 'Sačekaj da te nešto zatraže, upitaju, ...!'

Slobodan sam R.! Baš kao i ti!
A bilo mi je jako, jako teško znati i moći - prihvatiti slobodu!
Oduvijek sam se 'nudio'! Čak toliko očito da mi je jednom jedan svećenik rekao kako to ne trebam činiti!
'Sačekaj da te nešto zatraže, upitaju, ... Tomislave!'.
I danas mi ponekad odzvoni u uhu ova njegova rečenica!
Ma, neka vlč.! Neka zvoni, ali neka nikada ne odzvoni!
Davati ću sve što mogu i uvijek kada pred sobom ugledam potrebitog brata, ... čovjeka u nevolji, svakog koga život nemilice 'šiba', nevinu dječicu za koju život često započinje i završava u ustanovama za djecu (jaslice, vrtić, škole, vele-učilišta, ...)...!
Mogu to i želim tako, jer vrijedi Istina o tome kako je puno lakše davati nego primati!
Naravno, činimo li to svjesno i svjesni trenutka u kom takvo što činimo!
Želim davati, no nekada to i nije lako!
Nekada se iza vrata na koja želite pokucati i onda uručiti komadić svog Milosrđa nalaze 'teške' osobe, razdešenog poimanja čovjeka, ... osobe koje u svemu vide zlo, blud, kriminal, bolest, ...!
Susreo sam takve osobe i gotovo uvijek im održao 'lekciju' o moralnim načelima!
Nažalost, odjek (jeka) njihovih praznih srdaca i 'šupljih' umova, uvijek je bio još veća, nesnosna, buka u kojoj su ti nezahvalnici, od javnosti i sebe, sakrivali i tako čuvali svoje pozicije, nezaslužena 'prava', izostanak moralnih načela, pseudo-moć, svoga boga, ...
Bilo je i ima toga!
No, zato ne trebamo posustajati u svom nastojanju (i želji?) da se s iskrenim nakanama približimo i onda tako pomognemo, 'nesretnim sudbinama'!
Treba se davati! Gotovo sve osim - slobode!
Ta nije li svetac Maksimilijan Kolbe, zatvoren u nacističkom logoru, ali misaono i duhovno slobodan, darovao čak i svoj život!
Je! To mogu učiniti samo sveci, mada bi za takvu gestu apsolutnog darivanja ogromna većina današnjih ,pravednika' (a tek 'struka'?!) rekli kako je to bio - čin luda čovjeka!
Nema u činu takvog darivanja nikakve ludosti pa čak niti neke posebne hrabrosti!
Sve se može podvući kroz - nesebičnost i bratsko suosjećanje!
Ali ... toga danas ima premalo!
Siguran sam da je velika većina ljudi koji su u prošlih par dana pohodili groblja, još jučer, a danas sigurno, opet na neko duže vrijeme zaboravila svoje najmilije!
Siguran sam u to!
Zaborav je postao uobičajen način ponašanja mnogih ljudi, jer je na taj način moguće učiniti puno lošeg, baš sve što je suprotno čovjeku i Bogu, a da se za to ne odgovara nikome!
Eto, jučer su i 'oni', obično NUŽNO zlo čovječanstva, političari, ovaj put hrvatski, IZDALI mnoge žrtve, bol i muku hrvatskih boraca, ali i rodoljublje ostalih građana RH, kada su si, skrivajući se iza 'većinske' (ali samo saborske!) odluke njih samih, dozvolili OPRAVDATI ČIN VELEIZDAJE!
Pitam se, a to pitam i svakog posjetitelja ovih stranica tko su 'oni' koji su čineći ovako, na oltar svoga boga Baala (ili Zlatnog teleta) prinijeli mene, tebe, nas, vas, ... našu 'krv'!
Strašni su političari, ali srećom - nisu vječni!
Čak niti u Nebu, unatoč predivnom daru Isusa Krista, kojeg uporno omalovažavaju!                                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 4. studenog 2009. - Plaču li danas naši Anđeli ili je to ipak kiša?

Prohladno, ali jutros još uvijek vedro nebo, popodne su sakrili oblaci!
Prilično brza promjena vremena natjerala me je da si kupim 'gležnjače'!
I kupio sam ih. Danas, kada sam namjeravao kupiti još neke sitnice, baš tada, nazvao sam mog dragog prijatelja koji mi je tada rekao kako za mene ime dva para NOVIH traperica i jednu novu maju dugih rukava!
Ova ponuda promijenila je moju nakanu pa sam otišao do trgovine s glazbalima!
Otišao sam pogledati neke uređaje i kupiti si par metara dobrog kabela, jer ovih dana započinjem sa snimanjem vokala za moj novi CD!
Trebam čist signal (ton) iz mikrofona!
Na povratku iz Rijeke, susreo sam se s P.N.J.-om i kasnije, kod 'Mike' s J.
Pokazao sam J. prospekte Rolandovih uređaja (Edirol) i rekao mu kako namjeravam kupiti jednu bolju muzičku karticu, kad ... on mi, za iste novce, ponudi neke svoje uređaje, jer je odlučio obnoviti svoj mali studio!
Prihvatio sam njegovu ponudu, i tek tada shvatio kako ću na neko vrijeme morati odgoditi finaliziranje snimljenih materijala, jer je oprema, koju je J. namijenio meni, njemu još uvijek potrebna!
Što učiniti?
Vremena imam jako malo, jer trebam još puno toga obaviti do 23. prosinca - mog 'jubilarnog datuma'! (ovo ću objasniti 23.12.)
Zato sam se dogovorio s J. da nešto vokalnih snimki snimim kod njega i to je trenutno moj najbolji izbor!
S pjevanjem ću započeti u subotu.
Prva je na redu moja nova skladba Rebeka koju sam učinio u trenutku velikog nadahnuća i prožet silnim emocijama.
Nadam se da ću uspjeti otpjevati povišeni ton A4 (A#)? Nadam se, jer bi transpozicija skladbe u niži tonalitet uništila neke dijelove zvučnih 'kulisa'!
Dobar je J.! Svoj čovjek! Ne da nikome da manipulira s njegovom dušom i to je ono što me posebno veseli!
Zna što hoće!
Njegova upornost i 'napad' na mnoge koji su me, ne tako davno šikanirali puno su mi pomogli!
Silnici su učas ustuknuli pred dobro organiziranom akcijom i onda brzo počeli mijenjali 'kurs', već prije dogovorenog (sud-odvjetništvo), napada na moj um!
Uspio si J.! ... zajedno s još nekoliko desetaka ljudi!
Dio vaših nastojanja pretočio sam u pjesme i 'libar istine' o užasu - koji može učiniti SAMO psihijatrija!
Danas sam se interesirao za cijenu koštanja tiskanja moje knjižice koju bi želio darivati mnogim dobrim ljudima zajedno s mojim novim CD-om!
Čekam ponudu tiskare kako bi vidio mogu li podnijeti taj trošak.
Rekao sam već kako je dobar dio dana padala kiša, no mnogo od onog što sam namjeravao obaviti - učinio sam.
U sve su se dobro uklopili i susreti s nekolicinom mojih prijatelja.
Dobro je to! ... No, pomalo se i 'bojim' neuobičajeno velike učinkovitosti mojih nastojanja koja lako rješavaju svaki zadatak!
Nisam prije bio takav!
Čini mi se kao da su rješenja, za svaki zadatak ili problem, posvuda oko mene i kako ih samo trebam znati primijeniti? Uzeti!
Činim tako! Koristim trenutak lucidnosti u kom nalazim rješenje!
Dobro, neke stvari ne taj način nisam u mogućnosti riješiti, no to je tako samo onda kada u taj 'posao' moram uključiti neke druge, meni (očito) nesklone, ljude!
Šteta je to, ali ne moja! 'Oni' ... njihov je to problem!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 5. studenog 2009. - Ljubav djeteta!

R., nisam ti se javio na TVOJ dan, jer nisam želio živjeti tugu!
Moram biti radostan kako bi te mogao sretno Ljubiti, ... onako, baš kao dijete, ... s duhom djeteta!
Za to mi trebaju čista misao i malo radosti! Zato ti se nisam javio!
No, moje su dobre želje uvijek s tobom i ti to znaš!
Bio sam cijeli dan u društvu tvoje dječje duše, koju su mnogi oko tebe izgubili 'odrastanjem' i nekakvim 'sazrijevanjem'!
Trudim se biti dijete kako bi tebi bio bliiži i kako bi živio daleko od egoizama i oholosti, 'pravde' i 'prava' koje dobar dio naše braće živi ... Izgubili su oni tako, ono najvažnije, Ljubav od iskona, jedinstvo s Ocem i s tatom, ... prelijepu sreću radosti djeteta i zato mnoge radosti života!
Zaboravili su što nam je u evanđelju ostavio napisano sv. Marko (Mk 9,36-37): 'tko s ljubavlju prima DIJETE ...!'.
Vjerujem da ti je danas bilo jako lijepo i da se nisi mogla načuditi svemu što su ti tvoja mama i tvoj tata priredili!
A tek puhanje u svjećice?! Kakva je bila tvoja rođendanska torta?
Nikada to neću saznati, ali ću te zauvijek Ljubiti, jer ti si središte mog Svijeta, ..., jer su djeca u središtu Božjeg kraljevstva!
'Oni' to ne razumiju, jer u Bogu traže mudrost, znanje, opravdanje za loše, ..., a Bog je Ljubav! Ljubav djeteta!
R., v.t.t.d.!

A.D. / 6. studenog 2009. - Je li se ikome nešto isplatilo?

Današnji datum u mom životu ima posebno značenje!
No, o tome neću puno pisati! Tek toliko koliko je potrebno kako bi se narugao ZLU i kako bi proslavio slobodu mog uma i duše!
A zlo me je: podvalama i preuveličavanjem svega što mu je trebalo pomoći da me podčini, rastavilo od dvoje, troje, ... petero, ma, puno ljudi!
Sada, kada je priča o tim ljudima završena, neka o našoj vjeri sudi Bog!
Osobno, osjećam njegovu blizinu!
Znam da sam i ovog tjedna, već u ponedjeljak i onda svakog dana ovog tjedna u 'kočiju moje Ljubavi', veselo ukrcavao mnoge Malene!
Znam da Bog Ljubi radosne darivatelje (2Kor 9,7-9) i da je Mudrost Božja svaka nedaća koja onda biva sredstvo čišćenja.
Vjernik iskorištava krizu da otvori oči, razbistri pogled, prepozna istinu i oslobođen nepotrebna tereta i lažnih oslonaca, krene s Bogom prema pravim vrijednostima, ..., a 'oni' su:
- po svojoj pameti, mimo Boga, pokušali složiti svoj svijet, u kom su po svojoj logici, protivnoj Božjoj, pokušali graditi sebi 'udobnu' zajednicu zlorabeći pri tome tuđu slobodu za robovanje njima i tako je izjednačili s anarhijom;
- apsolutizirali vlastita prava a prezreli dužnosti;
- prema svojoj volji željeli podložiti Boga, kada su svoje vrijednosti stavili iznad Božjih!
'Oni' su ... tada stvarali kaos, zbrku, nemir, svijet okrenut naopačke, izopačili dostojanstvo, osobnost i samoga čovjeka i tako - zakoračili u mračan, podzemni svijet konačnosti!
Jesu li izgubili budućnost, jer je tako (i zato!) propala svaka njihova prilika i zato umrla svaka njihova NADA?! I? Što danas imaju?
Ružno je, tužno i jadno dobiti i imati ono što nitko MUDAR ne želi!
Je li se uopće nekome nešto isplatilo?
Je li im se isplatilo progoniti čovjeka, oteti mu imovinu, ugroziti mu život i zdravlje, naricati radi njegove 'bolesti', ... odglumiti 'pravednika'?!
Sumnjam i zato sam - sam!

A.D. / 7. studenog 2009. - 'Običan dan' i 'kognitivna(?) psihijatrija'!

Unutar par uzastopnih i važnih datuma mog života eto i jednog - 'običnog' dana!
Subota je!
Danas sam opet bio u Brezama, jer sam trebao postaviti novi višenamjenski uređaj (printer, fax, skener, kopirka) kojeg sam bio jučer kupiti. I, naravno, nakon obavljena posla ručao sam, družio se s neobično dragim ljudima i u moj 'ferrari' ukrcao cjepanice koje mi je nasjekao E.!
Ovdje sam malo zastao pišući ovaj kratki zapis! Zašto?
Pa, upravo sam slušajući radio program i emisiju 'mojih pet ...' u kojoj je gost urednika odabirao pjesme čuo pjesme - moje mladosti!
Naježio sam se i shvatio kako sam jako sretan čovjek!
Imam glazbu, pjesme, duh umjetnosti i stvaranja koji živi u meni!
Something (the Beatles), Ruby Thusdey (R.Stones), Jimmy Hendrix, ... sama moja mladost i sjećanje na prelijepo vrijeme kog mi nepovratno uništi velika nesreća! No, o tome ću pisati 24. prosinca!
U vremenima jednostavnog prijenosa i razmjene zvukovnih (i svih drugih!) podataka reći ću nešto namijenjeno mladima, ... sadašnjoj generaciji mladosti koja o tome sigurno nikada ništa nije čula:
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

u vremenu moje mladosti klasične 'vinil' ploče (LP i singl) dugo su 'putovale' do naših trgovina s gramofonskim pločama pa se je znalo desiti da u najavi neke dobre ploče i benda, u Jukebox-u (časopis za glazbu) osvane uzorak pjesme, ali ... na običnoj, malo debljoj, plastičnoj foliji koja je imala ograničen broj preslušavanja! Divno vrijeme, puno duha ostalo je sjećanje koje će s odlaskom moje generacije - utihnuti! (Ostati će glazba)
I, još nešto! Zločin! Danas sam čuo strašnu vijest o zločinu kojeg je počinio - psihijatar! Ubio je petnaestak ljudi! Strašno! No, razmišlja li itko koliko je do danas učinjeno, 'liječenjem' psihijatara - 'skrivenih' zločina!...
Zločina u ime: 'liječenja', 'pomaganja', biomedicinskih 'pokusa', ...? Ne!
O tome malo tko zbori, mada je svima jasno kako je NEMOGUĆE otkriti pravi uzrok čovjekovog 'odstupanja od uobičajenog ponašanja', što je temeljni poticaj na razmišljanje o NEUČINKOVITOSTI svakog NASILNOG ('lijekovi', vezivanja, EKV, zatvaranja, ...) postupanja prema takovu 'pacijentu'! (Zaboga, ljudi, zar niste u stanju razumjeti poruku Boga? Zar vam nije rečeno da ne uništavate čovjeka, bez obzira na sebi dodijeljena 'prava' i razmišljanja o pružanju nekakve 'pomoći'!)
Svijest je NEOTUĐIVO PRAVO I STANJE svakog čovjeka, čak i onda kada se nekom 'normalnom' sve može činiti kao oblik ponašanja u kom je, naoko, odsutna - 'normalna' svijest!
No,o tome danas neću pisati puno! Ipak, reći ću ovo:
pod okriljem 'znanstvenog pristupa DUHOVNO-MISAONOJ razini čovjekova uma', kao jedna u nizu opakih obmana zlog, u protekla je dva dana održan skup ('škola'?) iz 'psihijatrije i *kognitivne neuroznanosti' - u Kamporu, na otoku Rabu, u jednom od koncentracijskih logora u RH!
Podvala za podvalom opasne 'struke' koja se ne libi svoju 'djelatnost' usmjeriti i proširiti prema onostranom - duhovnosti, nastavlja se!
Sve što je i što može biti čovjek ima neupitnu vezu s duhovnošću, ali se ipak treba zapitati: koliko je psihijatrijski 'pacijent' - duhovno 'obradiv', ako ga tretiramo kao podivljalu zvijer, ako ga drogiramo, ako ga elektrokonvulziramo, vezujemo, ... izoliramo i tako progonimo?
Ne postoji nikakav 'lijek' za 'liječenje' duhovnosti, naravno osim življenja u malenosti i skromnosti Božjeg okrilja, dok se za ostale umne 'poremećaje' može reći kako su posljedica patoloških promjena u metabolizmu i strukturi građe stanica mozga, ali ... i tome je moguć uzrok - opasan spoj sa zlim, kog mnogi olako zanemaruju, sve dok na scenu ne stupi: psihijatrija! Onda sve postaje čak i - duhovno?!
Žalosno je to, ali je tako očito!
Uostalom, evo vam nekoliko naslova tema s održanog skupa (bez imena 'predavača', sve samih visoko-učenih osoba gladnih samo-važnosti i željnih priznanja za nešto što je daleko od: BITI ČOVJEK i ŽIVJETI BOGA!):
'Meditacija i stres (liječenje /?/ duhovnih rana)', 'Čovjek i duhovnost', 'Duhovnost u psihijatriji' (?), 'Bioetika i psihijatrija', 'Biomarkeri u psihijatrijskim bolestima' ...!
Promotrim li pažljivije naslove tema 'preliminarnog programa' ovog skupa, lako mi je uočiti kako se već kroz njih može nazrijeti pokušaj psihijatara da se nametnu kao 'duhovni liječnici', što naravno nisu i ne mogu biti čak i kada bi 'pacijente' prestali trovati otrovima za um, ali i kako uporno, gotovo panično, traže neku BIOLOŠKU (staničnu, metaboličku, nasljednu, ...!) vezu sa SVOJOM jako netočnom i upitnom nomenklaturom bolesti, koju, gotovo svakodnevno, 'obogaćuju' novim sintagmama i jako nedefiniranim, zapravo, jadno uopćenim - definicijama nečeg što niti sami ne razumiju!
Isprobao sam to njihovo 'sveznanje o umu' i ipak dočekao, da kao 'okorjeli i prognani psihopat' živim priznat od svakog čovjeka i čuvan od samoga Boga! Kako? Jer sam uspio shvatiti sebe kao Božje biće!
No, tu predugu priču s happyend-om oni nikad neće moći shvatiti! Nedostaje im - KOGNITIVNOST!
R.! Nisam te zaboravio! Ti si mi sve! V.t.t.d.!

A.D. / 8. studenog 2009. - Kakav dan, ..., a tek - političari?!

Dan! Kakav? Oblačan, vjetrovit, pun simbolike i podsjećanja na prolaznost života! Na ispraznost obećanja i izigranu vjeru u čovjeka!
No, neću tugovati! Radostan sam, jer to je ipak SAMO prošlost koja nas, shvatimo li poruke evanđelja, uči životu! Naučio sam lekciju o ljudima i zato sam danas neobično lako prokomentirao jedno predizborno navaljivanje 'agitatora' jednog kandidata za mjesto predsjednika RH!
Ma kakav predsjednik? Ta, nisu li mnogi političari o sebi odavno sve rekli? Još od vremena Krista, ali i prije toga, umišljeno su si 'važni', gotovo kao bogovi, a obično su, šuplje (ali ne zlatno!) tele!
Njihova golema buka nema nikakvih pokrića u njihovu odnosu prema čovjeku i Bogu! Odavno su o sebi rekli puno kroz SVOJE zakone o:
pederima, lezbijkama, umjetnoj oplodnji, pobačajima, pokusima nad ljudima i ... sutra eutanaziji! Jad!
Zato, prekidam svaka razmišljanja na tu temu! Odoh si učiniti svečani ručak! Zaslužila je to moja naivna vjera u čovjeka! Nije li?
R.! I danas sam pomilovao tvoju sličicu na mom zaslonu! Divno je to! V.t.t.d.!                                                     Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

*Kognitivna znanost je (jednostavno rečeno!) definirana kao znanstveno proučavanje ili uma ili inteligencije. U interdisciplinarno proučavanje ove znanosti se je osim psihologije, neuroznanosti, lingvistike, antropologije, računarstva i biologije - na jako nejasan način i bez ikakvog stvarnog pokazatelja i, naravno bez razloga, UGURALA (zli?) i - PSIHIJATRIJA! ???                                                                                                   SADRŽAJ WEB-a

A.D. / 9. studenog 2009. - Tu sam dobri ljudi ... i vi: 'pametni'!

Nisam nestao! Zastao sam s postavljanjem zapisa na četiri dana kako iznošenjem mojih emocija ne bi pokvario nečija raspoloženja!
Skraćeni dnevni zapisi od 5.-8.11.2009. - ipak su tu! Danas su, s ovim zapisom, i oni na internetu. Prolistajte ih! Možda u njima pronađete nešto poučno, neku poruku ili link do meni dragih i starih pjesama!
Sretan sam ljudi!
Sretan sam jer sam jučer, nakon što sam se prijatelju požalio kako još uvijek nisam uspio učiniti prigodnu pjesmu za predstojeći Božić, a koju trebam za moj novi CD - riješio i taj 'problem'!
Imam je! Imam moju Kyrie eleison (prevedem li je možda bude i na latinskom!) i to baš onakvu kakvom sam je već dugo vremena zamišljao!
Priznajem da sam i sam iznenađen naglo 'pristiglom' idejom i svime što sam još noćas uradio!
Sve je bio trenutak, ... moje svijetlo u tmini opće duhovne bijede, ... svijeća kojom već predugo u 'njima' - tražim čovjeka!
Tražeći 'njih', našao sam Njega i mnoge dobre ljude i zato imam moju: Kyrie/Kriste eleison (grč.: Κύριε έλέησον, Χριστέ έλέησον)!
Jutros sam jedva dočekao sjesti za računalo, jer silno sam želio preslušati moj noćašnji, 'božićni', glazbeni uradak, naravno - radni, kog sam sačinio u samo par minuta!
Zadovoljan sam s predloškom kog mi ostaje aranžirati i onda snimiti.
No, to je sada samo običan, tehnički posao!
Da li se zato osjećam sretan kao ptica koja je preletjevši velike daljine, beskonačna bespuća i provalije mnogih nevolja dohvatila svoj cilj?
Da! Sretan sam!
Svemu je doprinio i moj 'doživljaj' koji se zbio pred samo buđenje!
Jutros sam 'čuo' jasan (muški) glas koji me je pozvao mojim imenom!
Čuo sam: Tomislave!
Siguran sam kako se nije radilo o nekakvom snu!
Ne! Netko me je bio zazvao, ... možda me je trebao, ...?
Ma tko to bio danas je od mene, još jutros, dobio na dar moju molitvu!
Njemu, neka je na dar i moja: Kyrie eleison!
Tebi neznani neka zaziv Kyrie eleison (lat. Domine, miserere / hrv. Bože/Kriste smiluj se!) podari mir kojeg tako silno trebaš!
Lud sam?! Jesam 'struko' i želim takav OSTATI!
Strah kog ste, svi vi koji se 'pametnima' želite predstaviti, UTJERALI U KOSTI čovjeku i tako ga odmakli od njegova središta - kod mene 'ne igra'!
Za sve vas koji mojim 'ludilom' hranite vaše bezboštvo i koji si kroz nevolje koje (u)činite čovjeku 'dokazujete' sebe, imam rješenje!
Nije niti skupo, niti nedostupno!
Staro je skoro 2.000 godina! Na vama je samo - htjeti priznati Boga!
Prihvatite li činjenicu da se iz prošlih vremena može puno (možda i sve?) naučiti, za svako otkupljenje grijeha i kako bi shvatili čovjeka, pravdu i Boga upućujem vas na Djela apostolska u kojima sv. Luka opisuje nepravdu i progon što je, idući svojim 'apostolskim putem' (od Cezareje, danas u Izraelu, do Rima) proživio sv. Pavao! (Dj 24-28)
Neću ulaziti u detalje tog opisa! Reći ću vam, mada ćete vi, jer ste do srži ogrezli u osobnoj zabludi shvaćanja čovjeka i Boga, odmah sve svrstati pod shizofreniju, kako sam u tom svetom tekstu našao puno toga što danas postoji, živi i bezuspješno 'prijeti' - Bogu!
Recimo, ovo (o vama i 'pravu'):
samo zahvaljujući Bogu, koji svime upravlja, moja je uznička 'avantura' u koju su me odvele jadne optužbe iza kojih su se krile i danas primjenjivane protuzakonite radnje, završila pobjedom, točnije trijumfom Istine!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 10. studenog 2009. - Neznani Julije i Milosrdni I.!

Pišem mada bi nužno trebao dio od vremena kog trošim na ove zapise.
U zaostatku sam!
Previše je ideja i svega što sam si dao u zadatak učiniti, no takav sam oduvijek.
Neću posustati. Pokušati ću moje dane skorog Adventa 'začiniti' svim mojim 'projektima' kojih je zaista puno!
Kada svemu dodam i moju potrebu za druženjem s ljudima i prirodom onda i nije teško shvatiti kako bi mi više odgovarao dan od 48 sati!
Šalim se!
Stići ću sve učiniti, jer živim za čovjeka, … onog Malog čovjeka o kom kroz dječje srce progovara Isus!
Potlačenog, prognanog, iskorištavanog, siromašnog, bolesnog, …, kraće: potrebitog čovjeka, kojih je oko mene, iz dana u dan - sve više!
Jučer sam jednog takvog čovjeka, opisujući strahotu nasilja jedne očajne 'institucije' – zaboravio spomenuti!
Istina, ne znam mu ni ime, no taj je čovjek bio potpuno drugačiji od svih ostalih 'službenih faca' svetošimunske ludnice!
Mada mu je protokol o obavljanju njegove službe  (nešto kao PS iz vremena mog 'vojnikovanja' u zloglasnoj JNA!) određivao da me do Vrapča MORA sprovoditi vezanog lisicama, on to – NIJE ČINIO! (Zašto?)
Kroz par dana, u kojima je taj policajac bio 'moja pratnja' bilo mi je lakše podnositi turobna jutra psihijatrijskog nasilja, radi čega sam danas morao ispraviti moj jučerašnji, 'generalizirani' navod o OPĆEM NEČOVJEŠTVU svetošimunaca!
Hvala vam na iskazanoj obazrivosti neznani policajče!
Tih par dana u kojima sam se našao u vašem 'društvu', osjećao sam se slično sv. Pavlu koga je Julije sprovodio u Sidon!
Kada ste me vi prestali sprovoditi sve je učas postalo puno drugačije, …, žalosno, nečovječno i jako traumatizirajuće!
Lisice i sendvič (smiješno bljutav, a i kako ga uopće jesti, vezan poput psa?), hladnoća lima 'bunkera' policijske marice i još puno svega postalo je tada, na neko vrijeme, moje - jutro!
Sjećat ću se mog 'Julija', jer on je, što tada nisam mogao zaključiti, svjedočio samoga - Boga! Zato, hvala vam neznani!
Sada mogu nastaviti moj današnji zapis s onim što mi se čini bitnim!
No, skratiti ću ga na pola formata od uobičajenog ('internetskog') arka!
Rekoh, imam puno posla! Slažem rukopis o antipsihijatriji, pripremam novi CD, bavim se knjigovodstvenim, tehničkim i pravnim poslovima moje firme, pokušavam učiniti dva nova WEB-a za moje prijatelje, ..., šećem, družim se s ljudima, ...!
Na povratku iz Breza, kamo idem svakog utorka, svratio sam do Lukova kako bi pozdravio mog dušobrižnika/podupiratelja i njegovu suprugu M.
Popričali smo o svemu, ali i o fasadi kuće u Sv. Vidu koju se nadam uskoro obnoviti! Moram reći kako mi je I. savjetovao da na to ne trošim novac, ali i to da je odustao od svog savjeta kada sam mu jasnim argumentima posvjedočio kako mi takvo što čini zadovoljstvo! Shvatio je kako nemam razloga niti potrebe čuvati novac, jer ga nemam kome ostaviti!
S druge pak strane, nije li ljudski, malim uređenjem kućice njegovih pok. roditelja, reći mu: HVALA?! Hvala I.! Malo je ljudi kao što ste vi, mada smo se i danas složili kako još uvijek ima dobrih ljudi! (srećom!)
Ima ih, ali ne nude ništa! Čekaju da ih se zamoli, zatraži, išće, ... a vi ... vi ste mi SAMI ponudili vašu očevinu! I to je to: Dobrota i Milosrđe!
Danas, osim još jednog pozdrava mojoj tihoj Ljubavi (V.t.t.d.!), nemam potrebu bilo što više reći, jer je odavno puno toga, gotovo sve, svojim činom ČOVJEKOLJUBLJA, rekao moj dragi prijatelj - I. (to je On!).
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 12. studenog 2009. - Današnje Evanđelje i lažne duhovnosti!

Gotovo mi se čini nevjerojatnim pogledati moja zadnja dva dnevna zapisa i onda u njima uočiti kao nisam naveo ništa iz svetih, kršćanskih knjiga!
Već iz te činjenice može se zaključiti koliko je teška svaka borba sa zlim!
Samo jedna riječ koja mi je 'pala' na pamet, NEČOVJEŠTVO, bila je dovoljan 'okidač' koji je iz mene 'katapultirao' gomilu razmišljanja o zlu!
K tome, sve se je poklopilo sa završetkom mog rada na mojoj 'paklenoj' knjižici o psihijatriji!
Danas ću propust iz prethodna dva dana ispraviti!
Umjesto još koje poruke o tom neobično LUKAVOM i UPORNOM zlu, danas ću se zadržati na misnim čitanjima današnjeg dana!
Najprije malo o mudracima!
Naravno, onim Biblijskim, ... o knjizi mudraca i današnjem liturgijskom čitanju iz te knjige (Mudr 7,22-8,1)!
'Jedna je, a može sve, i, ostajući u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke.', ovako piše u 26. retku 7. odjeljka knjige!
Jasno i poučno, ali jako teško primjenjivo, jer teško je uvijek biti i ostati mudar!
Ishitrena reagiranja, svojstvena 'brzom umu', nekada su, unatoč odličnoj predispoziciji takvog uma za - biti mudar, uništavači Mudrosti!
I sam sam takav, prebrz u donošenju mnogih zaključaka, no srećom, ipak sam s odmakom vremena puno puta shvatio kako sam unatoč 'nemudrom' postupanju, bio u pravu, a onda to i nije nego, nešto kao: 'prebrza Mudrost'!
Stvarno je teško biti mudar! Za takvo što treba se jednostavno roditi ili kroz život pokušati shvatiti moć Mudrosti!
Tada je takva 'škola' jako skupo plaćena, ali je zasigurno isplativa!
Moram priznati kako mi neobično godi znati kako je Mudrost mog pok. oca bila ogromna. Samo njoj zahvaljujući uspješno je izbjegavao velike nevolje (naravno, radi svog hrvatstva!), bio uspješan poslovni čovjek i (da li radi nje?), nažalost, nesretan samac!
No, sve nedaće koje su ga uporno pratile i lomile, nisu u njemu slomile njegov Duh pravednosti!
Njega je uspio sačuvati samo zahvaljujući svojoj - Mudrosti!
Dugo sam vremena živio Svijet suprotan njegovim razmišljanjima i danas mi je radi toga žao! No, to više ne mogu promijeniti!
Platio sam popriličnu cijenu kako bi shvatio da Mudrost nadmašuje i samu svijetlost 'jer, svjetlost ustupa mjesto noći, dok zloća nema moći protiv mudrosti' (cit. Mudr)!
Naravno, ne može se reći da je Mudrost ona koja nas čini 'višima' od ostalih ljudi i naših bližnjih!
Mudrost Svetih knjiga je božanska!
Ona nas čini Božjim prijateljima i Njegovim prorocima, koji, idući ovim Svijetom šire mir i radost!
Može li ogovaranje, zavist, pohlepa, laž i svaka druga zloća biti dio Božanske Mudrosti?
Na ovo bedasto pitanje može se odgovoriti jednostavnom Istinom: NE!
Mnogi ljudi, danas, ovo ne žele shvatiti i znati! Takvi previđaju Kristove riječi iz današnjeg Evanđelja (Lk 17,20-25) i lako se 'zalijepe' za samozvanog proroka i iscjelitelja koji se ponekad znadu pojaviti.
Mada je Isus jasno rekao da Ga ne tražimo napamet te da strpljivo iščekujemo Njegov dan ponovnog dolaska, mnogi ljudi, dobrim djelom obmanuti i zavedeni, pomame se i trče za svakojakim samozvanim guruima, 'vidovnjacima' ili 'čudotvorcima', .. u njima traže spas i ispunjenje svojih nada, želja i potreba!                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 13. studenog 2009. - Srna! Jesam li je pogrješno razumio?

Prije današnjih razmišljanja i opisivanja događanja želim opisati moj jučerašnji 'susret sa srnom'! ... još jedan u nizu doživljenih, nejasnih i nedokazivih (dali?) događanja koji žive sa mnom!
Bilo je to jučer, kasno uvečer, kada sam se vraćao sa Raba!
Vozeći, mog 'ferrarija' prilično brzo, obuzelo me je razmišljanje kako bi trebao usporiti brzinu i voziti se sredinom ceste (nije bilo nikakvog prometa!), kako bi lakše i bolje reagirao na eventualni 'susret' s nekom iznenadnom opasnosti!
Jučer sam, jer 'misaone poruke' upozorenja sada razumijem, poslušao glas upozorenja i …?, bio pomalo razočaran, jer se do samog ulaza u mjesto Bribir ništa nije desilo!
No, kada sam već gotovo stigao do skretanja u Sv. Vid, dogodio se je 'najavljeni' mi susret s - Istinom!
Pokazalo se je da je moja dobra odluka da smanjim brzinu vozila i da se držim sredine ceste spasila jednu mladu, nježne, kremaste boje, srnu, moj auto i mene!
Kada sam stigao kući, obuzet razmišljanjem o 'nedokučivom' poljubio sam moju malu krunicu s kojom, držeći je u lijevoj šaci vozim, spavam, šećem, … (bila je uz mene dok sam tamnovao u svetošimunskoj ludnici!)!
'Slučajnost' ili bilo što takovo nije nešto što bi moglo dati bilo kakav 'pametan' ili dokaziv odgovor na sve što je značio ovaj moj mali susret s Njime!
To jednostavno nije moguće, radi čega je jako dobro da svatko tko ovo pročita, svaku svoju misao o tome - zadrži za sebe, jer moguće je da smo svi u pravu?! No, jesmo li?
Ovo sam napisao u Brezama nakon što sam za recenzenta otisnuo primjerak moje 'paklene knjižice' i odmah nakon kratkog razgovora s dvije zaposlenice!
Moje hrabro i iskreno kazivanje o 'neobičnom životu' kojeg živim, učinilo ih je veoma otvorenima za razgovor pa sam tako mogao čuti i ovo:
'mogu vam reći kako i ja živim život jako sličan vašem! Ponašam se gotovo identično, jer jasan mi je put do moje "kaselice"!'.
Možete li uočiti kako u ovoj rečenici ima jako puno ljudskog i samim time - Božjeg!
Ima toga u svakome od nas, no mnogi to, radi danas nam nametnutog načina ponašanja i življenja, sakrivaju, odbijaju si priznati ili se boje javno iskazati!
Takvima je nužno prići iskreno i otvoreno im pričati o, čak i teško razumljivim, stvarima i događajima, jer jedino im na taj način možemo pomoći da budu oni koji su i prije svog početka postojali kao - dio u Njemu!
O današnjem bijegu čovjeka od sebe samoga, od Boga i čovjeka, svjedoči i danas objavljeni članak u kom je naveden opis jedne teške saobraćajne nesreće!
Smrt, koja je pokosila još jedan mladi život i nepomično tijelo vozača motora na cesti nisu bili dovoljan 'razlog' da bi se zaustavilo neko od desetak (!) vozila koja su tuda projurila, a čiji su vozači bili neposredni svjedoci velike tragedije!
O, ne! Stravičnost ovog izvješća pokazuje trenutnu veliku 'pobjedu' zla nad svime što znače moral i etika!
No, to je samo privid nekakve 'pobjede', jer nastojanja loše postavljene politike i organiziranja društva u cijelini, koji pokušavaju, na svaki način, PASIVIZIRATI građane, nije i ne može biti konačno 'rješenje' za čovjeka!
Mada je strahota zaobiđene žrtve i, općenito, potrebitog čovjeka učestalo ponašanje mnogih ljudi, svi nismo takvi!       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 14. studenog 2009. - Curica i 'domska' curica!

Djeca! Bogatstvo svakog vremena, svih ljudi, ... Božji miljenici, Isusovi 'Maleni' veći od svih i svakog: odraslog, 'velikog', bogatog, 'moćnog', ... politički i, društveno 'važnog' i možda zaodje-nutog 'sveznanjem' ...!
Djeca! Nedužni i iskreni prijatelji, ... zabava i odmor umornu čovjeku, starici, starcu, didu, baki, tetama i barbama ...! Briga roditeljima!
Djeca, kroz dio svog života učenici, đaci u razrednim klupama, veselje na ulicama, igralištima i u parkovima!
No, ... nekada sve ovo lijepo na što me navodi misao o djeci ne stigne biti takvim ili se pak pretvori u veliku ljudsku tugu, čak tragediju!
I tada, da, baš tada, tužni i ranjeni, njihovi očevi i majke, bake i djedovi, rodbina i prijatelji, ... shvate život!
Shvate njegovu istinsku vrijednost, veliku obvezu i sve do kuda će nas on - odvesti!
Djeca!
Neki dan je jedna moja prijateljica (ne ljutite se S.?), upravo radi svog djeteta doživjela, istina blaži, oblik društvenog nasilja u kom se je morala boriti za Istinu o svom i tuđem djetetu!
Dvije curice, osmoškolke, mada su u istom razredu, nisu iste!
Nisu - jednaka djeca!
Mala I. ima i oca i majku i još puno rodbine i prijatelja, ali jedna druga djevojčica iz ove jadno-tužne priče nema nikog svog!
Točnije, ona ima - dom, ali ne obiteljski, svoj dom u kom bi živjela sa svojim roditeljima!
Njen dom je 'pravi' dom, dom za napuštenu djecu!
Vele, oni koji upravljaju domom i koji organiziraju život napuštene djece, kako u tim domovima brinu o njima, no i vama i meni i mojoj prijateljici jasno je da to nikada nije i ne može biti ništa, ni približno slično brizi, djeci doma, (možda) nepoznatih majki!
'Domska' djevojčica, ma koliko se tko trudio, ipak je samo broj u evidenciji upisanih korisnika usluge smještaja u domu iza kojeg se (rednog broja) može iščitati njeno ime i neko prezime!
Ona nije kriva tomu! Zapravo nedužna je toliko puno koliko može biti velika bol čovjeka koji razumije veliku nesreću mnoge napuštene i odbačene djece!
Bol! Opaki neprijatelj svakog, ali posebno, mladog uma, ... što li on može proizvesti, učiniti umu i duši Malenih?
Previše, moja draga prijateljice i zato ste s pravom u školi očitala lekciju dječjoj psihologinji, razrednici vaše i 'domske' curice, kao i ravnateljici doma!
Djeca su nevina i nedužna! Nisu ona kriva što su im 'usudi' toliko različiti da ih i redovi klupa moraju razdvajati!
Uši, ti vlasišno-kožni nametnici, svojstveni loše održavanoj higijeni i nemaru starijih o djeci, nisu nikakva namjera i zapravo nisu niti neki veći problem!
Problem je u domu! U domu za napuštenu djecu, koji propuštajući voditi potrebnu skrb, šalje u školu dijete puno uši (nametnika!), ... šalje ga u klupu s malom I., ... u razred s još dvadesetak djece!
Svrbež i uši u kosi naljutili su mamu male I., koja je o svemu obavijestila nadležne osobe u školi i ...? Što se tada desilo!
Psihologinja (još jedna 'struka'?) je, bez imalo 'takta' i potrebnog poznavanja dječje psihe, izvršila nasilje nad malom I.!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 15. studenog 2009. - Apokalipsa, Interliber, CS4 i ČUDO od ...

Iz Evanđelja (Mk 13,24-32):
Reče Isus svojim učenicima: "U one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati."
Riječi Apokalipse!
Bojite se tih događanja?
Zamišljate propast svijeta u potresima, vatri, mraku i dimu, …?
Ne žurite! Nitko ne zna kako će to izgledati, ... mnogi o tome žive svoje slike, stvaraju filmove, a sigurno je samo jedno:
da nitko ne može znati kada će se to, ali kao konačni čin i – dogoditi!
Dobro ste ovo pročitali i možda uočili riječi: konačni čin?
Nisam pogriješio! Konačno je sve, i ja i vi i sve što naša osjetila, biće i um mogu doseći, spoznati i MISLITI da nam je znano!
No, dio ove konačnosti stalno je tu, oko i do nas!
Nezahvalno ljudsko biće to ne vidi! Ne želi čuti niti riječ o svom kraju!
Kukavički bježi u zagrljaj zla, jer se boji - sebe!
Strašno je ovo reći, ali malo tko, kome život izgleda kao 'med i mlijeko, može i zna spoznati ovu Isusovu poruku!
Prema biblijskom piscu, proroku Danielu, na 'kraju vremena' dogodit će se velika borba između sila dobra i sila zla u kojoj se konačni pobjednik već odavno zna!
Zlo će biti poraženo i nastupit će vječno Božje kraljevstvo.
O tome govore današnja liturgijska čitanja: 'u posljednje dane ustat će Mihael, Božji ratnik'.
Nije to Mihael kakvim se zamišlja neki policajac, sudac, 'zakoniti progonitelj', čovjek 'gladan novca' ili čovjek opsjednut sebi danim 'pravom' na tuđe (imovinu i čak život!?)!
Ne, to je, kako Božja riječ govori:
Božji ratnik koji će čak i onima koji su u svom životu sve činili prema Dekalogu - podastrti 'tanjurić' na kom će biti račun s popisom njihovih (ne)djela!
Jedni će tada biti nagrađeni vječnim životom, a drugi kažnjeni propašću.
Nadam se, radi čega činim ovako i zašto više ne želim živjeti život sputan tuđim razmišljanjima i željama o meni, da ću biti taj, nagrađeni, jer nastojim i ovaj ostatak vremena zemaljskog života biti na strani Malenih, možda izvor prosvjetljenja drugima (psihijatrijskim 'bolesnicima' i njihovim mučiteljima!), a svakako blizak svakom čovjeku, sve do trenutka kada bi me takav mogao izdati!
Volim Apokalipsu, jer s njom započinje ljudska vječnost, dolazi slava i moć lišena svakog razaranja i osvete, … stiže kao dan radosti kog je dolazak obavijen velom tajne.
Zemaljskim 'radostima' oduševljeni ljudi, svi oni koji su propustili ispraviti svoja nedjela ili su se 'zaboravili' makar pokajati, ti, 'vidioci' koji nikada nisu uočili potrebitog, suočiti će se tada s Istinom, Istinom o sebi!
Žao mi je tih ljudi i mnogih koji sve što pišem komentiraju kroz neka moja odstupanja od 'uobičajenog ponašanja', jer takvi su ipak svjesni svoje propasti radi bezumne - oholosti!
Oni trebaju oduševljenje i ponašaju se slično onima koji su probali drogu, ... traže samo ono što će ih opet oduševiti!
Kuća, automobil, novac, skupe sunčane naočale iza kojih skrivaju svoje neiskrene poglede čak i po oblačnu danu, povlašteni status u društvu (npr. kroz 'saborske mirovine?), … ta, njihova, jedina, hrana tada im neće trebati, jer glad duše ne može namiriti nikakav materijalni imetak niti 'društvena funkcija'!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 16. studenog 2009. - '... nitko nek ne dođe do prijatelj drag!'

Danas sam, kao uvod u razmišljanja o čovjeku, odlučio postaviti jednu veoma jasnu i poučnu priču, koju sam našao u sklopu duhovne poruke!
Nisam uspio saznati tko je autor te crtice (preveo ju je M.B., ali mi ni to ne kazuje ništa!), ali ću je svejedno prepisati!
Zašto! Odgovor je u priči! Zato, pročitajte je!

Otac me često naziva, govorio je jedan mladi čovjek - kako bi me zamolio da razgovara sa mnom. Ali meni se ne da. Već znaš kakvi su stari. Uvijek pričaju o jednim te istim stvarima. A k tome, previše zabijaju nos u moj život: kako moj posao, žena, prijatelji ... Vidiš, ja za razliku od tebe - kazao mu je njegov kolega, puno razgovaram sa svojim ocem. Svaki put kad sam žalostan idem k njemu, kad se osjećam usamljeno, kad imam probleme i kada trebam snagu, uvijek ga posjetim i bude mi bolje. - Bolji si čovjek od mene. - Isti sam kao ti - odgovorio je prijatelj žalosno. U stvari, posjećujem oca na groblju. Umro je davno. Dok je bio živ, nisam s njime puno razgovarao. Sada mi nedostaje, tražim ga i trebam sada kada je otišao, kada ga više nema. Razgovaraj sa svojim ocem već danas o svemu; ne čekaj da završi u grobu kao što sam ja čekao. Mladić je puno razmišljao o onome što mu je kazao prijatelj. Kada je stigao na posao, rekao je svojoj tajnici: - Spoji me, molim te, s mojim ocem. (Prijevod: M. B.)

Nema ga više ...?!
Imaš li i ti, nekoga, prijatelju, da te spoji s osobom s kojom se nisi stigao ...?
Možeš li štogod učiniti sam i otići do ...(?) ... i reći mu koju riječ?
Ili ćeš čekati čas u kom ćeš silno žaliti i prisjećati se tvog 'danas' u kom si mogao, ali nisi - rekao: 'oprosti, ... doviđenja, ... čekam te!'?
Nije to tako teško!
Možda ti treba samo iskren razgovor s Bogom, Ocem, i tvojim i mojim, s kojim već odavno ne pričaš, jer ti uporno ne da mira, jer ti se upliće u tvoj lagodni, bezbrižni i otuđen život, jer te čeka da uvidiš svoju grješku i da mu se onda, preko osobe s kojom više ne pričaš i koju ne viđaš, ... preko tvog bližnjeg, prijatelja, ... obratiš i u molitvi Ga zazoveš: Tata?!
Uf! Divno je ovo razmišljanje i tako blisko mom jutrošnjem 'budnom snu' u kom sam vidio svoj kraj!
Dojam slika u kojima sam jutros vidio kako umirem od infarkta i samo koji trenutak prije toga jasno razumijevanje te poruke koja mi je rekla kako je to jedino što moje srce neće izdržati, povezali su moj 'budni san' s razmišljanjima o ovoj priči i (bespovratno?) nepotrebno izgubljenom, ... o nama!
I? Sada se pitam što učiniti? Mogu li uopće išta promijeniti?
Ma, ne mogu! Ta što može učiniti (dobrog?) jedan ludilom obilježen čovjek spram siline 'moćnika i pravednika', ... samih 'jahača Apokalipse'!
Ništa! Ipak, mogu pokušati biti slijepac iz današnjeg evanđelja (Lk 18,35-43) koji je progledao ili pak Job koji i kada zaziva milost kraja, to išće od svog (dali našeg?) Boga!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 17. studenog 2009. - 'nitko nek ne dođe do prijatelj drag!' (II.)

Pročitao sam još jutros, dok sam pio moj mix-čaj i nakon što sam pogledao statistiku mog WEB-a, jučer napisano i shvatio ono što želim da razumiju i prihvate oni kojima sam velikim dijelom neuspješno odašiljao poruke mira i oprosta!
Vrijeme, koje neumitno leti, a u kom već sutra sve može biti bolest, bolnica i sama smrt traži od mene da se, znajući gorku Istinu, upitam:
postojite li?
Da, postojite li i zašto ste mi odbili biti prijatelji?
Odavno ste mi samo (bivša) obitelj, što ste pogrješno shvatili i protumačili si kao nekakvo pravo na moju osobu, ..., a to, ... to jednostavno nije moguće prihvatiti!
Shvatio sam kako je vrhunac čovjekove Ljubavi iskreno prijateljstvo i milosrdan odnos prema svakom čovjeku, a toga unutar sustava nekad moje obitelji prožete interesima, obvezama, strahom i 'pravom' na tuđe - nema!
'Vaš' interes, zaodjenut beskrajnim strahom za sebe i za svoje sutra, doveo me je do ovih riječi koje traže od vas da me zauvijek ZABORAVITE i da nikad ne dođete do mog groba!
Znam da će vas ove riječi i vaše 'poznavanje' mog uma, u što vas je uvalila vaša 'vjera' i zlo vama 'svetog pticoubojice', natjerati da si od napisanog učinite novu 'krinku' vaših vanjština, koja će nastojati moju posljednju želju (što se vas tiče!) protumačiti i svijetu oko vas je pokazati kao moje - ludilo!
Samo, pitam se: tko li će povjerovati takvom, izokretanju Istine?
To ne može postići nikakva - našminkana vanjština!
Dobrota i Bog žive i izlaze iz srca!
Malo tko (NITKO!) može osporiti činjenicu da i LUD (jesam li?) čovjek ima pravo na svoje!
Imam pravo, kog sam se, radi vašeg dobra odrekao, ali što vam svejedno ne jamči nikakvo sigurno sutra!
Ta kakvo je to sutra u kom će vam put do mog groba biti - 'besput, ... neprobojan, strm,' (I.G.K.) ... i opasan po vaš um!
Hoćete li izdržati nalet zla koje vam ne da shvatiti u što ste me pokušali uvaliti!
A bio sam tamo!
Bio sam u kazamatu ludila, za kog su i današnje dnevne novine javile da je u njemu počinjen zločin!
Da! 'Liječeni', zatvoreni 'luđak' ubio je drugog, 'liječenog luđaka'!
Tragedija opake 'struke' kojoj ste me 'isporučili na pladnju', daje mi za pravo reći vam ovu strašnu i golu Istinu, onako, ... ljudski, ... u oči!
Preživio sam ludilo tog bezbožnog svijeta i to je jedino što vam je ostavilo, koliko-toliko, odškrinuta 'petrova vrata', ali je sve drugo što si umišljate da je 'božja pravda' nalik pokušaju prijelaza preko rijeke užarene lave, u drvenom čamcu!
Pitanje je samo kada će dno sagorjeti i kada će te se naći oči u oči s Istinom?
Ovo preteško pitanje iz ove moje 'poslanice nezahvalnima' ubija svaki komadić razuma i jako razočarava Boga!
Ali sve je Istina! Može li se više išta promijeniti?
Previdjeli ste Božju Ljubav, koja me je, na vama neshvatljiv način, snažno prigrlila i koja će me odvesti do naravne smrti!
Snaga te Ljubavi u koju se kunete, a koju ne shvatiste, nije u suzama samoobmane pred Presvetim, ... niti u molitvi za drugog, ...!
Nju je moguće doseći SAMO osobnom žrtvom u kojoj je, upravo tada, zlo najbliže čovjeku!                                           Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 18. studenog 2009. - 18 godina poslije: DOBRI I LOŠI ljudi!

Danas sam namjeravao pisati o nečem običnom, .... nečem što sam doživio, vidio ili čuo, a što je tako - obično!
No, život kakav je, stalno nam nudi nešto novo, ili ipak staro, ali toliko važno da nas često lako odvede na 'sporedni kolosijek'!
Danas sam završio na 'mom sporednom kolosijeku', jer je moja ideja o običnosti, propala!
Već ujutro susreo sam recenzenta (stručnog!) moje 'paklene knjižice' i doživio ushit, radost i čas - ponosa!
Da, ponosan sam na njegov izričaj o mojoj knjižici - o antipsihijatriji.
Ukratko, oduševljen je!
Vjeruje kako s ovim štivom mogu pokrenuti nužne promijene u sustavu djelokruga rada i ovlasti - psihijatrije i, naravno, psihijatara!
Moja je radost tim veća, jer mi je takav stav o mom 'djelu' izrekao upravo - psihijatar!
Silne godine mučne prakse i susret s ljudskom patnjom koju nikada nije mogao popraviti, već samo - potisnuti, ovog su psihijatra dovele do spoznaja i stavova koji su jako slični mojima!
Sretan sam, jer sam od visokoobrazovanog 'strukovnjaka' očekivao više kritike i ispravak nekih pogrješno navedenih i upotrijebljenih pojmova i opisa, a ... sve je ispalo drugačije!
Nešto ispravaka od čega se polovica odnosi na izostavljeno slovo, gramatički član ili zamjenu neke riječi s čisto-hrvatskom, nisu ništa za autorstvo u kom sam sve učinio - sam!
Osim pisanja, učinio sam klasičan 'prijelom' knjige, najveći dio korektorskog posla, osmislio izgled i format knjige, ...!
Hvala dr. M.T.!
Blizu sam cilja i jedino ću prema preporuci i mišljenju nekih mojih dragih prijatelja, izmijeniti imena 'glavnih junaka' novele koja je sastavni dio - ISTINE o strahotama koje svojim 'radom' psihijatrija čini - čovjeku!
Drugi, ne manje važan razlog mom odustajanju od današnjeg 'scenarija' ovih crtica, je i dan sjećanja na - ljudsku tragediju!
Danas je dan obljetnice PADA VUKOVARA!
Najstrašniji dan jednog naroda traži i treba svako razmišljanje o sebi!
Emocije, tako bliske umu i opasne, jer mogu nas povesti krivim putem više ne gospodare mojim stavovima!
Načelno shvaćeno 'hrvatstvo' u kom je jedan drugi, cijeli, narod, Srbi, bio zločinac, kod mene više nema nikakvo značenje!
Ma kakvi Srbi?! Zlo, koje je od početaka Svijeta, od onog dana kada su se dva brata podijelila i kada je Kain ubio brata Abela - ono je krivo!
Suvereni vladar nezasitnih, jedino 'ispravnih', 'bogom danih' ljudi, prečesto 'glasačka mašina' ludih političara, ... zlo, ... ono je krivo!
Vjerujem da i 'pobjednici' i poraženi, Bogu i čovjeku odani ljudi, shvaćaju kako je ogromna mržnja koju su generirali vjekovi nesnošljivog susjedskog življenja, krivac svemu, ... smrti i stradanju mnogih nedužnih žrtava, prisilno mobiliziranih vojnika, ... ma svima, jer dozvolili smo da nam se, kao jedino što je, a nije, nametne zlo!
Žao mi je čuti velike brojeve kojima je opisana strahota ljudskog bezumlja, no u svemu ima i nečeg poučnog!
Samo, može li i želi li čovjek, dan tragedije ljudskog roda, o kome su sve znale i - demokratske države Europe i Svijeta, išta naučiti!
Ili je sve ... samo još jedno sjećanje, baš onakvo kakvo jednom godišnje Vukovarcima iskazuje politička 'svita', ... obična farsa puna laži i obmana, koja treba nas, Malene! Treba nas, i u ratu i u miru, taj polusvijet nužnog (nažalost) zla, koje nas povremeno, radi svojih bolesnih ideja i potreba povede u rat!
Rat! Ima li pobjednika? ... Čemu rat? Rat i(li) mir?!
Možda je o RATU dovoljno reći, ono što je:
rat je djelo samog zlog i posljedica je ogromnog pomanjkanja svake Istine i Dobra!
Nitko pametan ne treba i ne želi rat, a on je ipak tu!
Svakodnevna je pojava u obliku plemenskih, imperijalističkih, brato-ubilačkih, ... čak vjerskih ratova!
Strašno je to!
Znam da zvučim patetično i čak glupo kazujući ovako, jer mnogi će reći kako je 'tako moralo biti', ali neka, jer Istina je da tako nikada nije trebalo biti!                                                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 19. studenog 2009. - Nitko ga nije ŽELIO primijetiti!

Danas ću popraviti jučer zaobiđeno!
Evo jedne 'obične' vijesti:
i danas me je, odmah po povratku iz Crikvenice kamo sam otišao kupiti ribu za sutrašnju marendu/ručak u Brezma, posjetio moj dragi susjed D.!
Nadam se da vam je znano kako je on invalid i kako je radi toga prikraćen mnogih, nama 'normalnima' dostupnih, stvari? Često ga spominjem!
Da, to je on! Jedan od Malenih, dio mog susjedstva u koje sam stigao nenadano, po muci, ali prema Božjem planu!
Drag je on čovjek, samac, koji živi u skromnoj kućici i koji uživa u slušanju glazbe s radija i magnetofona (TV ne može pogledati, jer slabo vidi!).
Oduševljavaju ga tako male i obične stvari pa se može reći kako ono što on treba i od čega živi nije ništa više od - siromaštva neke skromne obitelji!
Takav je D., ali uvijek spreman 'podivaniti' o svemu, jer ... on nije bedast ili glup! Nije prošao nikakvu školu, ali je zato jako dobro shvatio i naučio sve što mu je 'priredila škola života'!
Danas, kada je otišao od mene, pomislio sam kako bi se u njegovu Svijetu snašao čovjek koji je naučio živjeti okružen 'blagodatima' (jesu li?) današnjeg vremena?
Moram priznati kako me je ta misao oneraspoložila i kako sam nakratko, svjestan kako bi i meni to bilo jako teško, protrnuo, ... ne tjelesno, već umno!
U kratkom djeliću vremena proživio sam sve strahote petogodišnjih nevolja i samoće i onda shvatio kako sam ja uistinu sretan čovjek!
Imam sve što volim, mnoge drage ljude, posao, šetnje, 'pričam s morem', pjevam, sviram, pišem, ... idem kud god poželim, ...!
Sretan sam i samo me podsjećanje na biblijske likove, 'slijednike' Abrahama (Izak, Rebeka, Ezav, Jakov, Rahela, ...) ponekad rastuži, jer taj dio Svete knjige previše sliči mom prošlom životu ... kog ne mogu zaboraviti, ... zaobići ili bilo što od onog što je sada - promijeniti!
Svejedno, sretan sam D. i želio bi da dio te moje sreće dohvati i vaša duša!
Danas sam također susreo i jednu nesretnu dušu!
U neposrednoj blizini kombija iz Metkovića, s kojim jedan moj poznanik iz Rogotina (mjesto pored kojeg sam prošao idući pješke od Ploča do Međugorja!) dolazi prodavati mandarinke, stajao je uredan, ali vidno potišten čovjek!
Držao je u naručju časopis Ulične svjetiljke, o kom sam nedavno nešto napisao!
Nitko tog čovjeka nije ŽELIO primijetiti, prići mu i možda mu, kupnjom jednog primjerka časopisa, danas dati koji novčić - za kruh!
Mogao sam uočiti kako tužna slika, još tužnijeg usuda čovjeka beskućnika nije bila vidljiva 'debelim želucima' i strašno tvrdim srcima prolaznika!
A svi su ga dobro vidjeli! Nitko od prolaznika nije bio slijep! Ili, ... ipak je?
Je! Mojim gradom šeću, žure i jure, k svome sigurnom kraju, sami slijepci!
Sljepoća njihova uma i emocija, njihova duševna sljepoća, nadilazi sve lijepo što bi čovjek trebao biti!
Srećom, ja sam drugačiji!                               Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 20. studenog 2009. - SJENICA! Moja veza s Hagio...?

Sjenica! Mala, plašljiva i lijepa ptičica!
Danas je moj dan započeo s njom!
Zašto? Pojma nemam, mada bi o tome trebao nešto misliti i možda onda iz razmišljanja o toj ptičici nešto i zaključiti.
Dok sam se jutros spremao za odlazak u Breze, obuzele su me neke teške misli koje sam brzo povezao s ranojutarnjim buđe-njem, nekim polusnom, u kom sam intenzivno proživljavao dane uža-sa i jedno od očajnih buđenja tih dana, kada sam zatvoren u zadim-ljenom sobičku, radi opakog čovjeka, svakodnevno priželjkivao da: nestanem, … da me nema!
Jutrošnje buđenje i ustajanje, umivanje, kuhanje mog mix-čaja i spremanje kreveta nije mi pomoglo riješiti se tih strašnih slika, jadne kaznionice, još jadnijeg svijeta kojeg sam tu susreo i izobličenih lica i umova zaposlenika 'modernog' koncentracijskog logora 21. stoljeća, u kom se 'struka' (sva koju je tu moguće zateći!) temeljem nekakvih 'zakona' iživljava nad zatvorenicima!
Moj um trebao je jutros nekog, a nisam imao nikog!
Moj, danas, prvi susret s ljudima bio je u Brezama pa mi je društvo Sjenice, koja je tražeći nekakav zalo-gajčić sletjela na stablo amula, koji raste pored prozora moje dnevno-spavaće sobe, bilo po-sebno drag doživljaj!
Dobro je da je došla!
Dobro je da sam baš tada bio pored prozora i tako je ugledao!
Zastao sam i ukočeno, nekoliko minuta, promatrao crnim i bijelim perjem ukrašenu glavicu Sjenice, njeno žuto tijelo i plavkasto-crna krila!
Sjetilo me je to na moje 'prijateljstvo' s jatom tih ptičica s kojima sam sam se družioi, hraneći ih, pričajući s njima i svirajući im na gitari, dok sam živio u mojoj kući, odvojeno od onih koji su mojom izdajom pripomogli mojim progoniteljima, radi kojih sam danas bio u 'bed'-u!
Moje svakodnevno druženje s tim veselim pticama prekinuli su progoni i konačan izgon iz kuće, ali je od svega ipak ostalo sjećanje!
Danas sam, u ime sjećanja na moje 'druženje' s malom Sjenicom, mirno stojeći i promatrajući je, pustio oku da - zasuzi!
Tih par minuta dalo mi je novu snagu s kojom sam lako pokrenuo moje bezvoljno tijelo!
Stigao sam u MOJE Breze i besprijekorno odradio jedan zadatak!
Smogao sam snage vratiti se 'normalnom' (kako li izgleda i što li je uopće?) životu, koji mi pomaže dohvatiti materijalne potrebe, ... no, taj me život ne može trajno zadovoljiti!
Ne! Nije to zato, jer bi mi nešto nedostajalo!
Imam sve, što se materijalnog pa i tjelesnog tiče, no intenzivno tragam, jer trebam to, za snažnim duhovnim ili makar emotivnim sadržajima, a toga, već dugo vremena u mom životu - nema!
Čini mi se kao da je taj dio svijeta, nemjerljiva vječnost, nakon divnih susreta s njime, postao meni neopipljiv i nedostupan prostor!
Duhovnost, koja me je održala u životu, ne živi u meni!
Jesam li zato danas trebao 'drugovati' s ptičicom i nije li ona najva mog povrataka ili odlaska u Svijet - duša?!          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 21. studenog 2009. - Molim Te, pomogni tom nedužnom biću!

Kasnim! Kasnim s radom na mom prigodnom, Božićnom, CD-u!
Ovi mi zapisi oduzimaju puno vremena, a bez njih ne mogu!
Moram pisati!
Znam da povremeno nemam ideja i da se često, sadržajno, ponavljam, ali to je tako, ... to je moja subjektivnost koju u sebi nosi svaki čovjek i bez koje ne može (iz)reći ništa, a da kroz nju ne kaže nešto o sebi, svom iskustvu, znanju i spoznaji, ...!
Jako traumatiziran život kroz koji sam prošao daje mi za pravo da o svima koji su mi u tome 'pomogli' i radi čijih nehumanih postupaka ponekad trpim poneki 'umni umor' ili loše raspoloženje, pišem ISKRENO i bez ikakva 'uvijanja'!
Moja je 'matematika' odnosa s ljudima oduvijek bila utemeljena na Istini i baš sam zato u životu loše prošao, ali i OPSTAO!
Žao mi je što samo željom mogu doseći mjesto mog mira i tišine, moj biblijski grad Janoah (Janoha) kog je ime na hrvatskom jeziku - TIŠINA!
Oh, kad bi ...? Mogao otići tamo i tako vas, zle ljude, ostaviti daleko iza mojih leđa.
Kada bi, ... ali neću, jer ne mogu, ... jer je taj gradić daleko, negdje na Bliskom istoku!
Oh, kad bi vama, slugama zla mogao reći:
Dominus reddat tibi vicissitudine hanc pro eo quod hodie operatus es in me!
Ali ne mogu!
Ne mogu vam reći i poželjeti da vam Jahve vrati za ono 'DOBRO' što ste mi učinili, kada vas ova Istina užasno vrijeđa, jer učiniste mi puno lošeg!
Bojim se i pomisliti da će vam možda, suprotno ovoj zahvali za dobro, koju možete naći u Bibliji, Jahve naplatiti za - sve vaše loše!
Svakome prema njegovim djelima, jer po 'djelima će nas suditi'!
A djela su vam užasna:
progon, pljačka, falsifikat mog razmišljanja o sinu i majci, optužba radi očuvanja osobnog prljavog obraza, mučenja 'psihoterapijom', vezivanjem, zatvorom i ... još puno toga?
Nema ničeg lijepog i dobrog u nabrojenom, a kako nikakva namjera ne može opravdati sredstvo, nešto kao: progoli smo ga i opljačkali, jer smo mu željeli 'pomoći', ZNA SE!
Zna se s kakvim sam ljudima imao posla i kakav me je čovjek obespravio i zamalo uništio!
Boli ova Istina i vas, zli, ali i mene i to duboko u duši, jer ja čovjeka doživljavam kao biće koje bi trebalo (makar) razmisliti o svemu što (u)čini drugom čovjeku!
Danas, dan uoči svetkovine Krista Kralja, 'najčudnijeg kralja' ovog Svijeta, kog je već samo mjesto rođenja ukazivalo na materijalnu 'vrijednost' Njegova kraljevstva i kog su sramotne izdajice 'okrunili' trnovom krunom, montirani proces Kristu, moja je utjeha i sreća!
Pilatovski obračun sa samim Bogom propao je činom uskrsnuća žrtve pa je lako zaključiti kako je Istina vječna i neuništiva!
I dobro je da je tako!
Nitko joj neće uteći!
U međuvremenu, do svakog našeg konačnog, na neki način našeg apokaliptičnog dana, dana smrti - Istina će nam na vrata našeg uma slati svoju 'kći' - savjest, a onda ... ništa više neće biti isto!
Ma koliko se netko opirao podsjećanjima savjesti na svoja loša dijela, jednom mora popustiti ... umno (psihijatrija?), duševno (psihijatrija?) i tjelesno (bolest i smrt!).
Koliko ste daleko od toga?                             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 22. studenog 2009. - Puste želje i kule od pijeska!

'Molim Te, mene uzmi!'
Napisao sam to jučer, dirnut nevoljom jedne male djevojčice i onda, jutros, kada sam se probudio shvatio kako se život i misli čovjeka često prazne i pune - pustim željama!
No, nije to ništa strašno ili loše kada se iza 'puste želje' krije dobra namjera, neka Istina ili navod o nečem lošem što poželimo da se promijeni!
Ima čovjek takvih želja, oduvijek i na pretek. Evo jedne takve:

U vječnoj želji (pustoj!) da sazna nešto ili bilo što o postanku svemira, životu i o sebi, čovjek od svojih početaka ulaže u to sva svoja znanja i napore, prečesto i ogromna novčana sredstva ... i - misli kako će o tome nešto saznati! Vrijedi pokušavati, no, kada to čini NOVAC, iza kojeg se obično krije želja za vlašću (nije li znanje postalo 'moć'?), u suradnji s teoretičarima sila koji se ne libe svoje pretpostavke nazivati 'božjim' (čestica, Higsov bozon!) ideja ovakve 'puste želje' može biti pogubna! Nedavno je objavljeno kako je nakon niza problema i kvarova, pokrenut rad najvećeg akceleratora (ubrzivača) čestica na zemlji! Onog u Ženevi, u institutu CERN-a! I? Vjerovati je kako će sve završiti 'običnim' kvarom, jer pokušaj potvrđivanja pretpostavljenog 'prauzorka' svemira mogao bi biti uništena kula od pijeska, nakon čega bi sve na Zemlji moglo postati - kraj! Rekoh, za vjerovati je da je i ovo samo jedna od pustih želja čovjeka i da je i moje razmišljanje koje zasnivam na 'znanstvenoj' UVRIJEDI BOGA - moja kula od pijeska, ... no, DALI je? Do konačnog odgovora o tome koliko je ova pusta želja opasan presedan utješite se odgovorom jednog znanstvenika iz CERN-a, koji je, mrtav-hladan izjavio ovo (i 'ostao živ'): '... to bi se moglo dogoditi tek kada bude bila dostignuta maksimalna projektirana energija od 14 teravolti (!) u LHC-u, što će biti tek 2010. godine.', čime je prokomentirao opasnosti od LHC-a i rekao kako je on (LHC) opasan samo po sebe! Je li?

A.D. / 23. studenog 2009. - Golden Slumbers, The End i škrabica!

R., znaš što sam danas učinio kada sam upalio moj PC?
Znaš, no ipak ću reći:
pogladio sam ekran na kom je slika tvog nježnog lica! Da samo znaš koliko mi ta slika znači? No, jednom ćeš saznati sve o meni i tada sama donijeti zaključak o tvom d.!
Do tog dana često ćeš se pitati: di sam to nestao, ... zašto me nema, ... jesam li nekud pobjegao, ... zašto ti to činim, ...?
Neću ti odgovoriti na ta pitanja koja ti postavlja tvoje iskreno i dobronamjerno srce! To nema nikakva smisla!
Znam da ćeš se naslušati svakojakih priča o meni, no to ne može promijeniti ono što je i što smo: ja, tvoj (bilo kakav) d., a ti, moja Velika Ljubav!
Meni je snivati, graditi kule od pijeska i živjeti od 'pustih želja' koje su najčešće i ponekad - SAMO TI!
Uživaj mila, a ja ću snivati! Moje Zlatne snove koje sam (u sebi) pjevušio dok sam danas išao prema mom 'ferrariju'!
'Golden slumbers', reklo bi se na 'ingleštini' opjevali su vječni Beatlesi!
Neka ti zlatni snovi ispune oči, dio je misli iz tih lijepih stihova ... Ostalo, što živim i tebi upućujem nalazi se ovdje (neka ti tata prevede!):

Once there was a way to get back homeward
Once there was a way to get back home
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye

Golden slumbers fill your eyes
Smiles awake you when you rise
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye

Once there was a way to get back homeward
Once there was a way to get back home
Sleep pretty darling do not cry
And I will sing a lullabye!

Jednostavno i lijepo, ... toliko bezazleno i djetinje iskreno!
Kada sam jednom davno preslušavao pjesme Beatlesa s, njihovog najboljeg (?) i jednog od zadnjih albuma, dvostrukog 'Bijelog albuma', pojma nisam imao da ću danas, idući gradom dohvatiti glazbu i stihove te pjesme i da ću, gotovo, 'lebdeći' ići k mom novom domu!
Jeli tada sve bilo 'slučajnost' ili je već onda moja Duša živjela - sada?
To zna On, a ja osjećam kako me je silina Milosrdnog Boga dovela do mog sadašnjeg života u kom sve, ma baš sve, ima veze s - vječnosti!
Što misliš R., koliko bi ljudi na svijetu JAVNO izreklo ovu moju misao?
Malo, tek neki 'zaluđeni fanatik vjere'! Volim ovu moju 'ekskluzivnost' i 'monopol' na riječ što živim, jer se pišući i govoreći o svemu što sam proživio i NAUČIO, osjećam silno moćan i blizak mojim i tvojim Anđelima!
Lijepo mi je u njihovu društvu koje mi čine dok pišem, sviram, radim, šećem, ... dok tražim mog 'Malenog'!
Naravno, i danas sam bio s Malenima, no o tome neću pisati, jer znam da je nepotrebno i NEPOŽELJNO govoriti što mi tada (u)čini 'desnica'!
Ima Malenih, posvuda!
Upravo sam skinuo link do pjesme Golden Slumbers koja se u OVOJ verziji nalazi u 'društvu' s pjesmama Carry that weight i The End, koju izvode svjetski poznati glazbenici i koju, naravno, pjeva ex Beatle - Paul! (a, ovdje su Beatlesi!)                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 24. studenog 2009. - ... olim inclyti familia Pensa ...! HAGIO?

Breze! Super mjesto/zaseok u zaleđu grada Novi Vinodolski.
Danas sam, jer je utorak, bio u Brezama. Sve je bilo odlično.
Jedan predah između dva posla iskoristio sam kako bi obavio telefonski razgovor s tetom A. koja živi u Splitu.
Uvijek vesela i puna nade i optimizma, zahvalan je 'sugovornik'!
Nazvao sam je kako bi umirio nostalgiju za svime što sam dugo vremena živio u Dalmaciji, Splitu i na mom otoku!
Danas mi je jasno kako sam, odlazeći iz Splita u kom sam mogao ostati i živjeti i danas, učinio ogromnu pogrješku.
Trebao sam ostati 'dolje' i na zemlji mojih pradjedova učinit si dom.
Nisam, a to nije učinio niti moj pok. otac  i zato smo obojica prošli loše!
Da smo se uspjeli vratiti u svoj kraj, u kom svi žive na okupu i u zajednicama i danas bi s ponosom mogao kazivati o nama - Pensama s otoka Veli Drvenik.
Ovako, od svega što smo bili više nema ničeg!
Ostatci ostataka (Reliquiae reliquiarum olim inclyti familia Pensa ...) i nisu nego, ostaci na kojima (prez)ime Pensa više ne može opstati!
Nisu li uništeni životi 'raseljenih' Pensa upravo to:
najava kraja imena mog 'plemena'?
Jesu i zato jako volim što je moja mala R. curica, jer će njena udaja ugasiti ime časnog roda kog su uništile 'istine', 'pravo' i 'pravda', a iznad svega 'pedigre useljenika' kojima smo bezrezervno i iskreno vjerovali!
Srećom, ma što nam tko pokušao 'prišiti' svoj smo vijek odradili časno!
Nije ružno ostati bez imena, biti progonjen i pokraden! Ne!
Ružno je i zato strašno: progoniti i pokrasti!
Moji preci i ja to nismo nikada (u)činili, a ovi danas ...?
To oni znaju!
Oni znaju kako se preko ljudskih leševa gradi 'svoje' i stiče 'prvi milijun'!
Na nesreću, takve radnje nisu bezazlena dječja gradnja kula od pijeska! To su opasne igre koje svima čine nevolje i jad i iza kojih stoji sam zli!
Kada malo bolje promislim i pogledam kako su i mog pok. oca (komunjare) i mene opaki ljudi pokušali 'getoizirati' i odvesti u samu smrt, tek tada, osjećam puninu Istine - znam da ima Boga!
Možda vam ovo što sam napisao nije najjasnije, no to neću detaljnije obrazlagati, jer su neke osobe o kojima bi trebao pričati već odavno mrtve!
Ponoviti ću samo kako 'nepriznati zločin (a bilo ih je i ima ga!) zaziva novi zločin'!
Mogu li (ja) u svezi s time išta promijeniti?
Ne mogu, a nemam niti potrebe popravljati tuđu štetu i nevolju, koje nisam učinio!
Ja i moji predci nismo nikada i nikome učinili zločin!
(U)Činili su ga nama, no to nismo - mi!
To su - 'ONI', ma kako se zvali!
Zato, tete (tako se obraćam mojoj teti A.) i vi i ja i svi naši, unatoč silnoj nepravdi koju smo morali štoički, ali ne ŠUTKE - otrpjeti, živimo u miru sa sobom, ljudima i s Bogom!
Imamo miran san i onda kada nas 'boleštine' i stare godine gnjave, kada nas samoća pritišće i kada nam tuđa muka i bol paraju srca!
'Divno je, ... kad čovjek ima petlju' (Gibonni, oprostite na posudbi!) reći Istinu i svaki svoj doživljaj iskreno prenijeti na papir, u pjesmu, sliku ili u razgovor s ljudima! ... i ovdje, na Internet!
Da! Divno je imati potrebu napisati nešto o sebi i o 'njima'!
Ipak, ljepše od svega je: pjevati i pisati o tebi i za tebe - moj mali Anđele!
Nastojim tako činiti i što prije privesti kraju moje radove koje ću ovaj put vezati uz tvoje ime R.!
Neću ti poslati učinjene uratke (CD i Paklenu knjižicu), jer to nam ne treba i ne može ništa promijeniti!
Doći će to do tebe jednom, jer katalogizirati ću knjigu, a CD pokloniti nekoj izdavačkoj kući na koju ću prenijeti sva moja (autorska) prava!
Na taj će način sve ostati zapisano i tebi dostupno!
Želim vjerovati i nadam se zato da ćeš jednom, kada odrasteš, od nekog NEPRISTRANOG čovjeka moći čuti nešto o tvom d.!
Zalijepljene mi etikete nisu ja, one nikada neće biti moj um!
One su zrcalo njihovih 'autora i štampača', tragično ogrezlih u zločin, kojeg počiniše vjerujući kako sebe mogu PRESLIKATI u mene!
Tužno je znati kako će u skorom vremenu darivanja, sreće i rođenja našeg Boga, duša tih ljudi trpjeti bol radi svega što jesu i što su nam učinili, ali ... oni to nikada neće shvatiti!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 25. studenog 2009. - Himna Providnosti!

R.! Zamisli što sve mogu učiniti misao, želja i potreba! Puno!
S njima mogu biti s tobom ili te zamišljati kako čupaš moje brkove, a to je puno, jer mi, dok budem živ, sve to može darivati tvoj Tihi pogled!
Baš to! Ne čudi se ovom malom uvodu!
Neću se opravdavati ni za što!
Nisam prof. i ne trebam bilo koga uvjeravati u nešto što ja mislim, hoću i jesam!
Slobodan sam, mada u ovako življenoj, 'pustoj' slobodi i nije sve kako sam zamišljao i kako bi želio da bude.
Usprkos svemu od svega što sam osobno proživio čini mi se kako je sve ispalo dobro!
Imam tebe (i sutra tvoju seku, no, možda 'im' se posreći pa bude dečko?!), pravu vrijednost moje Ljubavi i ... spoznaju da sam uz pomoć poduzetnih i čovjeku usmjerenih ljudi izbjegao biti PREDMET iživljavanja ili kako jučer rekoh, običan laboratorijski miš u rukama zla ('struke')!
Nije to nikakva sreća ili sudbina, jer svaku 'sreću' i 'sudbinu' čovjek stvara sam, ... svojim načinom življenja slobodne volje!
Iz ovog se može zaključiti kako sam ja na loš način upravljao mojom slobodnom voljom, ali to baš i nije tako!
Dobrim dijelom sagriješih i mišlju i riječju i djelom, ali ... konačnosti onog što sam i što danas živim doprinijeli su i mnogi drugi ljudi!
Isprepletenost i međuovisnost osoba unutar ljudskog roda, na svim razinama organiziranja zajednica, bitan je čimbenik bez kojeg bi čovjek bio nepotpun i nedorečen i to bez obzira na odabrani pravac njegova 'životnog puta'!
Jučer sam razmišljajući na ovaj način izrekao teške riječi, koje bi neki zlonamjernici mogli protumačiti kao nekakvu moju mržnju ili potrebu za osvetom, no to nisam niti izrekao niti pomislio!
Ono što sam napisao, jednostavno - znam!
Znam da zlo mora doživjeti poraz koji se redovito dogodi kada se 'autori' nedjela, jednom, nađu u odrazu zrcala svojih savjesti!
Tada je takvo što težak i mučan trenutak za svaku psihu (um) i dušu (anima)!
Tada se dešavaju teške osobne (ali i obiteljske pa čak i društvene!) drame u kojima malo tko uspije opstati unutar zajednice u kojoj je živio i djelovao!
Zato sam - sam!
Proživljavajući teški sudar s mojim 'zrcalima' koja su mi dobrim dijelom i neprestance umnožavali teško narušeni međuljudski odnosi, razmišljanje o 'ocu idiotu' i želja da me se progonom uz pomoć policije i psihijatara - izvlasti i pokuša obespraviti (nije li to bio cilj 'vjere' i 'obiteljske pretvorbe' provedene po 'hrvatskom' modelu?) oduzeli su mi - njih!
No, srećom, na takvo jadno postupanje (doživio sam to kao najteži oblik zločina u koji svakako spada - izdaja!) nisam odgovorio zločinom!
Jedva sam se odupro mržnji koju mi je 'ponudila' 'nova stvarnost', no, uspio sam!
Uspio sam od progonjene zvijeri postati čovjek oštrog jezika i jasnog stava, što je, nadam se, vidljivo kroz sadržaje mojih zapisa.
Oštrina, jer se za Istinu ne bori - kompromisima, kojom se koristim potrebna mi je kako bi razorna moć Istine, neke duše dovela do promjena!
Hoće li? Neće, ... makar ne dok sam ja živ, jer smo i ja i 'oni' odavno, želeći biti jedini 'pravednici', uništili čovjeka!
Za rekonstrukciju uništene najveće vrijednosti, mog i njihovih (i svih!) života, što se mene tiče - više nema dovoljno vremena!
Kazujem tako ... ?!?!?!?                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ovi silni upitnici i uskličnici još su samo do prije dva sata bili tekst kog sam već bio postavio na internet!
Sada tog dijela današnjeg zapisa više nema! Odmah po dolasku sa šetnje i odlaska do trgovine u kojoj se nalazi, meni posebno draga, 'škrabica nade' za malu Tašu, prebrisao sam jedan, zaista težak tekst s opisom stanja mog tijela, u kom nije bilo ničeg lijepog!
Kod 'škrabice nade', koja je dio budućeg života male Taše, shvatio sam kako nemam pravo pisati o osobnim poteškoćama! Shvatio sam kako o tome ne smijem pisati! Čemu pisati na taj način? Kome?
Zar ljudima koji su mi odbili pružiti pomoć i čije su me priče uvalile u strašne probleme iz kojih se nisam uspio izbaviti potpuno - čitav?
Neću pisati o mom tijelu! Ono nije važno, jer ono je samo 'medij' koji postoji kako bi kroz njega svaki čovjek mogao predstaviti nešto više od onog što je golo tijelo: svoju osobnost i dušu (čovjeka)!
Odlučio sam zato sve što sam napisao zamijeniti činom bolesničkog pomazanja koji jedini može biti rješenje svemu što mom tijelu, sada, čini problem! Učiniti ću tako, jer će nakon toga biti sve puno jasnije!
Tada će se nametnuti samo jedan od dva (moguća) ishoda (rješenja) mojih tjelesnih problema!
Do tog ću dana, mada svjestan nelogičnosti, kotrljati uzbrdo moj (Sizifov!) kamen! Hoće li me 'moj kamen' zdrobiti ili ću ga ipak dovesti do vrha brda nije mi znano!
Eto, tako to biva s mislima čovjeka! Trenutak slabosti u okruženju prazne kuće u stanju je ispričati ružnu priču! Prebrisao sam je i zato sam radostan! Ovaj zapis završiti ću s navođenjem 33. Psalma koji je bio dio prije napisanog u ovom zapisu! Evo, ga:

Himna Providnosti (Ps. 33.)

Pravednici, Jahvi kličite!   
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.
Jer prava je riječ Jahvina i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.
Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.
Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori.
Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.
Naum Jahvin dovijeka ostaje    i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske:
on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.
Ne spašava kralja vojska mnogobrojna, ne spašava velika sila junaka.
Isprazno se od konja nadati spasenju, jačina njegova ne izbavlja.
Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Jahvi nada, on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!                                                                          SADRŽAJ WEB-a
Eto, Jahve moj! Bio sam s malom Tašom!  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 26. studenog 2009. - AGRESIJA I NASILJE HRT-a! Opet 'Zakon'?

Danas sam bio u Rijeci! Otišao sam nabaviti jedan adapter/utikač za novi mikrofon kog mi je za snimanje 'vokala' posudio moj dobri prijatelj J. i raspitati se što trebam učiniti za CIP-kataloški broj kako bi i na taj način ovjekovječio moju Paklenu knjižicu!
Naravno, svratio sam i do tržnice i tamo kupio ribu za moje Brezane.
Prije povratka kući navratio sam na ručak kod dragih prijatelja!
Odmah po dolasku u Sv. Vid uhvatio sam se čišćenja ribe.
Učinio sam to brzo, jer sam danas imao malo ribe za čišćenje pošto sam kupio sitne 'gavuniće', a njih nije potrebno čistiti!
Sada sam za računalom! Nisam imao namjeru započeti rano s pisanjem dnevnika, ali me je na to NATJERAO agresivni nastup predstavnika HRT-a!
Najprije ću reći kako se taj čovjek uopće nije pokušao predstaviti, već je odmah krenuo s pričom kako 'vas nemamo u evidenciji pretplatnika'!
Ma krasni ste mi čovječe! Nemate me! A zašto bi me trebali imati? Jesam li rođenjem postao obveznik pretplate za ono što ne rabim?
Zar sam postojanjem postao vlasništvo ove države i njenih očajnih zakona koji nemaju blage veze s poštivanjem PRAVA na odabir pružatelja usluge pa makar se to radilo i o običnom radio-programu?
Ma tko ste vi uopće, SILNIČE?
Reći ću vam, jer na takvima kao što ste vi počiva PRISILA mnogih pa tako i ove - države!
Jadnik! Čovjek bez lica i stava, ... potrčko koji je radi svojih primanja dosadno nasrtljiv, bezobrazan i nekulturan!
Jad i bijeda sustava u kom postoje mnogi zakoni kojima je jedini cilj ugnjetavati ljude, kontrolirati ih i onda jednoga dana, a to nije daleko, pod pseudo-brigom za čovjeka imati mu pravo usaditi 'čip' koji će biti dio sustava za potpunu kontrolu svake osobnosti!
Strašno je ovo! Istina, pokušao sam mu reći kako nemam TV i kako ga NIKADA neću imati, no to mu nije bilo dovoljno!
Nakon što je odškrinuo vrata moje kućice, državni me je NASILNIK pozvao s riječima 'ima li koga?'!
Naravno da ima, jer inače bi vrata bila zaključana, b.d..o!
No, vas nije interesiralo, ima li me ili nema!
Zabili ste vaš prljavi nos u zvučnu kulisu prostora u kom živim kako bi čuli nešto od onog što bi vam bilo nekakav dokaz!
Bezobrazluk i svoje nasilje bez imalo učtivosti pokazali ste ubrzo!
Priprijetili ste mi prekršajnom prijavom, jer da 'slušam radio!?!
Slušam ga m.j.u.e, ali to nije TVOJ radio! To je NAŠ radio, Hrvatski katolički radio za čije slušanje ne trebam ništa plaćati!
Sve je besplatno na http://www.hkr.hr/?sec=4&pid=31!
Ili ste možda - 'glasnogovornik' - HKR-a?
Sumnjam, jer redakcija tog radija ne treba ljude poput vas i jer ne živi na bezlebaćkim jaslama neustavnog zakona i prisile!
Vaše ZNAČAJNO posezanje za nekakvom tekicom i olovkom, kao i vaše piskaranje po tekici, prilikom čega ste, SEBI ZNAČAJNO, pogledavali u kućni broj istaknut na zidu kuće, nije me se dojmilo!
Ta u svoju ste tekicu upisali ono što je odavno JAVNO i radi čega će te, sebi svojstvenim bedastim zaključkom, na sud pozvati pogrješna čovjeka!
Jedini pravi dojam koji je na mene ostavila vaša debela figura je - jad i bijeda koju ste odlično predstavili!
Bijeda nasilja, ma koliko se to opravdavalo zakonom i jad nastupa jednog očajnog režimlije odavno me ne 'zadivljuju'! Imun sam na takve jadnike!
Nisu me nikad fascinirale osobe koje služe - nepravdi i provođenju prisile!
Nemam TV, jer na njemu nemam što vidjeti osim uvijek istih - dosadnih faca, a nemam niti radio! HKR slušam na MBT-u (dok šećem!) ili putem interneta i pojačala mog malog 'studija'!
Mislim da sam kupujući NOKIU (MBT) i ugovarajući odnos s T-Mobileom, za što uredno plaćam pretplatu (korištenje radio frekvencijskog opsega!), podmirio i ovu, usputnu uslugu!?
I na kraju ove jadne priče za upitati se je:    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

kuda ideš Sv(ij)ete moj? (Korni grupa!-1974.)
Možda ipak strašnom kraju punom nasilja od kojeg nas neće spasiti zakoni kojima homopoliticus pokušava osigurati sebe i svoj život!?
Žalosno je da se mnogi ljudi (i SVI POLITIČARI I SVE VLASTI!) osjećaju sigurnima samo unutar zakona.
No zakoni i ubijaju život! I to se odvija po zakonu! Zakoni i brane mnoge inicijative, naguravaju 'rješenja' protivna slobodi čovjekove osobe, ...!
No, povijest ljudskoga roda stvarali su ipak kršitelji zakona, oni koji su išli izvan samo zato što su bili iznad te su mogli vidjeti i preko zakona.
Znam da kao pojedinac neću kršenjem zakona, kog mi je pokušao pod nos, kao nešto veoma važno podvaliti režimlija, promijeniti svijet, ali ću, kada ovo netko pročita ipak malo doprinijeti stvaranju povijesti ljudskog roda! Osim toga pokazati ću i to da nikada ne želim biti siroti poslušnik jadne politike i očajnih zakona!
Radi takvog JA platio sam visoku cijenu, no neću se saviti pod naletom vjetrića kog će silno 'apokaliptično nevrijeme' lako pretvoriti u ugodan lahor, čiju ugodu neće moći osjetiti mnogi ljudi od 'zakona'!
Vjerujte mi kako se ipak isplati biti kršitelj nasilnih i opasnih zakona i 'moći', kao i jasna 'oporba' njihovim 'glasnogovornicima' i potrčkalima!
Toliko! Sada ću prekinuti s pisanjem kako bi isprobao novi mikrofon!
Moram puno raditi, jer, meni, NAJVEĆI dan mog života neumitno stiže, a odoh malo i u šetnju!
Sve je bilo OK! Mikrofon radi dobro i ostaje mi samo doseći, makar, prošlogodišnju razinu boje i tonaliteta glasa, jer vjerujte mi i opet sam - neponovljiv i originalan!
Woah! Nisam skroman! A zašto bi i bio? Može li SVATKO skladati, pisati stihove, pjevati, znati snimati, svirati ....? Ne može!
'Ukalupljene glave' kakvih je sve više, ti ljudi bez ideja i zato veliki ovisnici o drugima postoje kako bi bili - poslušnici!
Kada bi takvi samo mogli razumjeti kako je divno biti ISTINSKI slobodan i otvoreno rječit, (sa)znali bi sve o svom siromašnom Svijetu!
Ne, nije to Svijet Malenih! Maleni su nešto drugo!
Svijet 'ukalupljenih glava', u koje nesumnjivo spada i današnji nasilnik HRT-a, pokušava nam se nametnuti kao nešto važno, veliko i gotovo božansko, radi čega je neusporediv sa Svijetom potrebitih, male djece, starih ljudi, napuštenih života, prognanih, iskorištenih, ..., sa škrabicom nade i budućeg života male Taše!
Recite mi da sam JAKO LUD, jer, mada je ne poznam (vidio sam tek njenu nejasnu sličicu!) - volim je! Volim malu Tašu!
Zato sam i večeras prošetao do njene škrabice!
Divno je ... moći tako činiti i praviti se da ne primjećujem začuđena lica osoblja koje radi u trgovini!
Neka se čude, jer imaju se i čemu čuditi:
neobičnost mog uma za mnoge je i ostati će nedokučiva tajna!
Mnogi nikada neće moći shvatit da čovjek može biti oštra 'jezika', beskompromisan u traženju i isticanju Istine i istovremeno osoba meka srca!
Takvima, a posebno prolupanoj 'struci', puno bi pomoglo kada bi pročitali štogod iz evanđelja u kojima opisa takvog postupanja ima napretek!
(Pro)čitaj, pseudo-sveti svijete 'zakona' i 'pravde' poneku knjigu duhovnog sadržaja ili samo priču Djevojčica sa žigicama, kako bi mogao postati meko srce i 'oštar jezik' koji će, ma koliko to nekome bilo bolno, čak vrijeđajuće, moći reći svaku Istinu! I ovakvu: moji sinovi su lopovi!
Naravno, ovako teške riječi koje je jako lako izreći, ne smiju nam niti 'pasti na pamet' ukoliko nisu Istina!
Nadam se da sam vas uvjerio kako Istina strpljivo čeka svačiju savjest, radi čega je opasno bježati od nje! Nemoguće je pobjeći od Istine, jednako kao što je u njenom svijetlu nemoguće pobjeći od svoje sjene - savjesti!                                                                          SADRŽAJ WEB-a
R.! Vidiš, ovako izgleda naš Svijet u kom odavno caruje zli! No, ne trebamo ga se bojati! On nam ne može nauditi! Pobrinuo se je za to naš - Isusić! Čitaju li ti priče o Njemu? V.t.t.d.! Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 27. studenog 2009. - Bauljanje i podvale dr. Pticoubojice!

Breze! Na poslu sam!
Koristim slobodno vrijeme kako bi napisao nešto o nečem što me je jučer neugodno iznenadilo!
Vražja 'struka', svjesna svog zločina i dalje mi ne da mira!
Moram odgovoriti teško bolesnom dr. Pticoubojici!
Njegov očajan postupak u kom mi se je u početcima mog susreta s njime, prijevarom kojoj sam 'nasjeo'  radi činjenice da su naši pokojni roditelji bili JAKO dobri prijatelji, nametnuo kao 'poštenjačina' - nastavlja se!
Dio prljave rabote kojom dr. Pticoubojica nastoji postići ono što nikada neće doseći, 'denunciranje' moje osobe na  ulicama grada Rijeke, čini i danas kada je umirovljen i kada bi KONAČNO trebao shvatiti, jer 'stari je konj', da su sva NJEGOVA 'saznanja' o meni kao 'psihiću' -  moja privatnost!
Bezobrazluk, duboko usađen u neobično jadan um pseudo-doktora, za što je na odjelu na kom je radio imao tijekom svog 'puzanja' dobre 'učitelje', prelazi okvire najelementarnijeg odnosa među ljudima!
Razumijem kako mu je teško prihvatiti ČINJENICU da sam, istina plativši pri tom PREVELIKU cijenu,  izbjegao NASILJE njega i njegovih istomišljenika i da mu jako smeta Istina o njemu kao čovjeku koji je još od djetinjstva živio čudan svijet, jako sličan životu lika iz pjesme o Antuntunu (G.Vitez), kao i posprdan nadimak 'pticoubojica', no nikako ne mogu razumjeti kako takav lik može zadovoljštinu svog NEPREŽALJENOG promašaja u životu hraniti pričom o meni koju, idući Riječkim korzom od radnje do radnje, iz kafića u kafić - priča ljudima koji me poznaju ili su mi na neki način prijatelji!
Bolest opake 'struke', čemu treba pridodati osobnu sklonost Pticoubojice ka 'uvrnutom', zauvijek ga je odredila kao ono što je - pticoubojicu koji je uništio veliki broj ljudskih umova!
Uništio je i moju obitelj, naravno svojim neutemeljenim 'razmišljanjima' i pričom o meni, ali nije uništio - MENE!
On to ne može!
Žalostan sam što je na taj način uništio naše poznanstvo i prijateljstvo naših pok. roditelja, no i pomalo sretan, jer sam prošavši kroz 'njegove šake' puno naučio o čovjeku, opasnostima 'njegove struke' koja je stigla do samog oltara i svemu, lošem,  što psihijatrija može (i je!) biti!
Dr. Pticoubojico, mislim da ovo redovito čitate (znam!) i zato vam mogu reći kako ste sretan čovjek, jer se nadam kako će te jednom, u ovom teškom štivu u kom je ispričana moja velika osobna drama, ipak nešto shvatiti i onda moći primijeniti!
Do tada poskidajte krunice i svete slike sa zidova vašeg doma, jer vaš je 'bog' - ubojica!
Mnoge su vam nesreće ljudi na duši što vi izbjegavate priznati i zato vas silni zločini tjeraju da i nadalje činite - zločin!
Rasturili ste mi obitelj, trujete mi sina, uzeli ste mu novac pa vas s pravom i bez obzira na vaše pljuvanje po meni imam pravo prozivati na ovakav način!
Ukoliko pak mislite da vas mrzim i da vam možda želim nešto loše, znajte da je to SAMO potreba vaše izgladnjele paranoje koju niste uspjeli preslikati u mene!
Volim vas kao čovjeka, jako potrebitog dobrote i Ljubavi lišene svakog interesa, ali radi takvog doživljavanja vaše osobe nemam pravo lagati sebe i Boga!
Još uvijek ste ništarija, no dok budem živ čekati ću na vas, kako bi možda jednom, zajedno, pošli do grobova naših očeva (nekada sam znao navratiti do groba vašeg oca J., no ove sam godine to odbio učiniti), jako dobrih i POŠTENIH ljudi!                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 28. studenog 2009. - Subota, dan uoči Adventa! Ribe!

Subota! Dan uoči nedjelje s kojom ove godine započinje razdoblje Adventa, Došašća ili jednostavno rečeno - vrijeme iščekivanja rođenja Božjeg Sina - Isusa!
Jeste li nabavili Adventski vijenac s četiri svijeće koje ćete redom paliti kroz slijedeće četiri nedjelje?
Ja imam jedan Adventski vijenac, meni posebno vrijedan i drag, kog mi je za prošlogodišnje adventsko vrijeme poklonila, danas pokojna A., supruga mog prijatelja S.!
Dala mi je s puno radosti taj lijepo uređen vijenac!
Bila je tada još puna nade u život što mi svjedoči njena tada izjavljena zamolba da joj za Badnji dan iz Breza donesem grančice bora s kojima je namjeravala ukrasiti ulaz u svoju kuću!
Niti ona niti ja tada nismo mogli naslutiti da se na Badnjak 2008. godine nećemo vidjeti i da se zapravo više nikada nećemo vidjeti!
Razdvojile su nas grube stvarnosti:
moje uhićenje i četrdeset dnevno uzništvo i njena skora smrt!
A. je umrla na staru 2008. godinu!
Tog sam dana, mada već poprilično uništena uma i željan moga kraja, u nehumanoj svetošimunskoj ludnici ispunjenoj zlom osjetio njen odlazak!
Vjerujem kako se njen S. sjeća da sam ga na dan mog oslobođenja jasno upitao nije li dan smrti njegove A. bio 30.12.2008. g.!
Nisam se tada iznenadio njegovu potvrdnu odgovoru, jer bio sam i sam nikakav i gotovo polumrtav čovjek, nesposoban shvatiti Božje Milosrđe!
Danas, ...?! Danas molim za dušu A. mada sam siguran kako bi bilo bolje da je zamolim da mi svojim zagovorom kod Boga pomogne riješiti se ovog Svijeta i 'njih'!
(Čuješ li me A.? Molim te, učini tako!)
Sutra ću prisjećajući se uspomena na neke ljude koji su za svoga života puno propatili i unatoč tome časno odživjeli svoj vijek, u koje ubrajam i A., zapaliti onu istu svijeću koju sam zapalio za prošli Advent!
Nisam želio promijeniti već nagorjele svijeće s novima! Ne želim se odreći lijepih svijeća i uspomena o tužnim 'usudima'!
Ne! To mi ne treba! Želim se u ove dane radosnog iščekivanja, svaki put kada pogledam adventski vijenac koji mi je poklonila A., prisjetiti mnogih dragih ljudi koji više nisu među nama! Puno je takvih, 'a i ti si među njima' pjeva stih jedne lijepe pjesme!
Pitam se danas, dali je u vrijeme prošlogodišnjeg Adventa sve ružno što nam se je desilo bila nekakva 'slučajnost'? Danas je sve drugačije!
A. više nije među nama, njen S. je usamljen i pomalo izgubljen čovjek, a ja, ... ja sam opet slobodan, omrznut i nepoželjan u mojoj kući, ali čista uma i svjestan zla koje nas uporno progoni!
Srećom, sve to nije me odvelo u razmišljanja o strahu od prolaznosti i smrtnosti!
Takav strah, kojeg mnogi nastoje pobijediti uživanjem u zabavi, alkoholu i pretjeranom brigom oko posjedovanja ja ne živim!
Nada, koju nam je svojim rođenjem donio Isus živi u mom sjećanju na A.! Znam da nikakva smrt ne može uništiti život ako živimo Božju riječ i ako smo povezani sa svojim Stvoriteljem, a upravo je tako živjela i A.!
A., čuješ li me? Znaš što trebam? Učini mi to!
Želim biti zauvijek slobodan od danas sveprisutne kolektivne shizofrenije koja nas tjera kupovati stvari koje ne trebamo, novcem kojeg nemamo, a samo zato kako bismo se svidjeli ljudima koje ne poznajemo!
Takav Svijet kojem moje biće predstavlja 'njihov' interes (potrošeni!) nema istinski odnos prema sebi, bližnjima, niti prema Bogu, jer srca njegovih 'građana' nisu slobodna!                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 29. studenog 2009. - ADVENT! Smrt uma, oblik izlječenja?



Dobro je! Prvi dan Adventa s kojim započinje simbolika iščekivanja Sina Božjeg, mada kišovit i vjetrovit, pružio mi je puno zadovoljstva!
Odmah poslije mise, na koju idem nedjeljom (naravno!) u crkvu u Bribiru, otišao sam kući kako bi se presvukao u 'ležerniju' odjeću i onda sam krenuo na kavu u Novi!
Imao sam namjeru u samoći odsjediti na terasi jednog kafića do 11,30 sati no kiša koja je ubrzo stigla potjerala me je!
Krenuo sam u Crikvenicu do mog prijatelja J.
Kako sam bio malo uranio, svratio sam do terase kavane Štrosmajer gdje sam u miru uživao u samoći i čitanju vjersko-filozofsko-povijesnog štiva!
Imao sam dovoljno vremena za promišljanje o pročitanom sadržaju jedne brošure, ali i želju da u njoj pronađem nešto čime bi popunio moj današnji dnevni zapis.
Brzo sam pronašao dovoljno materijala pa neću duljiti s navođenjem citata koje sam lako povezao (parabola!) s mojim razmišljanjima i iskustvima života.
Quodem volucres longius vident! (Neke ptice vide dalje!)
Odlična misao ('sentenca') koju čitatelji mojih zapisa mogu razumjeti na više načina kazuje nam o tome kako iste stvari i događaje pa tako i ljude, svatko od nas može vidjeti i doživjeti drugačije što ovisi o našim vidicima (rakursu!), ... što je pak određeno našim interesom, željom, namjerom, znanjem i naravno - umom!
Nije svejedno dali ove zapise promatramo samo kroz poneku sličicu, kao pročitane misli ili kao ukupnost slika i teksta!
Na sličan način mnogi ljudi žive svoj svakidašnji život: kao nepovezani niz sličica; kao izblijedjela sjećanja na određene trenutke ili pak kao ukupnost svega što čovjek jest!
Naravno, samo je prihvaćanje ukupnosti života, kako osobnog tako i tuđeg, ispravan put k dobrom, poštenom i istinitom življenju!
Na ovakvo moje razmišljanje jako se dobro može nadovezati misao španjolskog pisca/filozofa M.F. Kvintilijana:
Fuligo lucubrationum bibenda est (Treba se opiti dimom svjetiljke) kojom je pisac/filozof želio reći kako treba učiti i raditi noću, uz svjetiljku!
Još prije punih 20 stoljeća ovaj je pisac rekao nešto što je gotovo pravilo 'ponašanja' mnogih autora pa tako i mene!
Mogao bi reći kako je svaki moj rad, osim obavljanja redovite službe i svakodnevnih uobičajenih poslova, obavljen uz svijetlo svjetiljke, dakle u večernjim i noćnim satima!
I sada je tako, mada je tek 19 sati! Ta mrak je!
Sve kraći dan bliži se astronomskom, solsticiju ili suncostaju, trenutku u kojemu Sunce dostiže svoju najveću kutnu udaljenost u odnosu na ekvator!
Ove godine taj će se astronomski 'fenomen' desiti 21.12. u 17:47 sati ... i onda će, samo koji dan kasnije stići - Božić!
Dan velikog slavlja, uostalom kao i cijeli 12. mjesec, prilika je svakom čovjeku da se prisjeti kako 'jedemo da živimo, a ne živimo da jedemo!' (M.F.K.).
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

A.D. / 30. studenog 2009. - Zadnji dan mjeseca! Budalaština?!

R.! Ti sve znaš! V.t.t.d.! Uživaj!                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE