|
|||||
![]() |
| product of CROATIA - www.tpencro.com - © TPenCRO 2008 - 2011 | |||
| dsgn: TPC | * PISANE CRTICE - MOJ POVREMENI DNEVNIK * | ||
|
|||
"U početku bijaše Riječ ..." Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica (www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno! PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period - ne napišem ništa! Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!? KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA) |
SADRŽAJ SITE-a
|
![]() |
Naslovi u 5. mj. 2010.
|
![]() |
|
|||
A.D. / 1. svibnja 2010. - Praznik rada! Pusti grad! Danas je u Rijeci, za razliku od Crikvenice u kojoj su sve trgovine radile, sve što ima veze s opskrbom namirnicama i drugom robom pa samim time i tržnica, bilo - neradno! Bravo Rijeka! Glad trgovaca prelazi sve okvire razumnog ponašanja pa mi i nije nego i opet reći kao je novac postao apsolutni gospodar čovjeku, i kako je u 'funkciji turizma' (nekakva izlika za rad u dane blagdana i nedjeljama) glad za IMATI uništila ono najljudskije u čovjeku - BITI! Budite! Imajte! Imajte vreće, ... ma ne vreće, pun svemir novca, no ... hoće li vam to biti dovoljno kao bi uspjeli u nakani da pokušate 'podmititi' Boga? Neće i neka je tako! Radi očitog poštivanja prava radnika da makar na 'svoj' dan ne rade (osim časnih i potrebitih dežurstava i pružanja ugostiteljskih usluga) danas u Rijeci nisam mogao kupiti pržene srdelice s kojima sam imao namjeru poći do mog usamljenog barbe! No, Mc ... ne posustaje! Radi uvijek i zato sam u njemu kupio nešto 'brze hrane'. Nešto drugih sitnica, za koje sam znao kako ih moj teško bolesni barba vjerojatno neće koristiti, kupio sam jučer i s time pošao do njega. No, prije nego opišem naše današnje druženje moram reći kako mi je 'moć uma', toliko nejasna MATERIJALISTIMA, noćas ponudila san u kome sam, indirektnim putem bio u svezi s barbom Ševom, kog zovu Slavko, što je inačica od njegova puna imena - Vjekoslav! E, baš je Vjekoslav, moj pok. otac bio ta poveznica koja me je noćas u snu 'pripremala' za težak 'ispit' mog ukupnog bića. Sanjao sam mog dobrog Tatu i mjesta u Rijeci na kojima se je nalazila njegova kancelarija! I upravo sam danas prolazio tim putevima ('nesvjesno'?) dok sam od Pećina išao prema nekadašnjoj ulici M. Gorkog, do kbr.-a 5! Pećine, blizina Kazališta, Barčićeva i Dežmanova bile su ulice mog današnjeg vozanja gradom! U tim je ulicama nekada živio i radio moj pok. otac, imenjak mog usamljenog barbe Ševe. I tako idući tim ulicama stigao sam kod mog Ševe oko 11,30 sati. Pozvonio sam i sačekao kako bi mi onemoćali starac, nekad mladić pun pjesme, vica i života otvorio vrata. Jedva se je dovukao do ulaznih vrata nakon čega sam mu pomogao da sjedne za stol na kom sam uočio tanjurić s tvrdo kuhanim jajima i pored njega nešto kruha! 'Ručao sam', rekao mi je Ševa i prije nego sam ga stigao upitati što jede i može li uopće išta jesti! Ne, Ševa nije ručao! Zalogaj tvrdo kuhanog jaja i jedan 'griz' kruha nikako se ne može shvatiti kao ručak. Ševa je već dugo gladan čovjek, jako onemoćao, koji trpi bolove u kičmi i leđima i koji je očito teško bolestan. No, nije mi znao reći ništa o tome što mu je, već samo to kako su: 'oni odustali od operacije'! Odustali su od čovjeka koji više nikome ne treba i koji nema ničeg! Ipak, to ih nije omelo da mu u ruke dadu račun za trodnevno bolničko 'liječenje' kojeg on ne može platiti! 1.800,00 kn do kojih on više ne može doći, jer je gotovo nepokretan, a penziju mora podizati na šalteru banke, 'oni' neće dobiti! To im 'obećavam', jer ću za Slavka nastojati pribaviti 'dopunsko' osiguranje! Uzeo sam zato od njega sve potrebne papire i već ću u prvi dan (ponedjeljak) pokušati iskoristiti moja poznanstva da mu to priskrbim! Otpisali su ga, ali ih to nije omelo da mu pod nos stave - obvezu! Nakon pozdrava i malo uvodnog razgovora postavio sam na stol naše 'menije' i natočio nam po čašu ZLATNOG (jer takav i jest: zlatan), marinovog, hvarskog plavca! Ponudio sam ga Ševi i tada poželio da smogne imati snage i volje nešto pojesti, ali to moj Ševa nije mogao! Uzeo je samo jedan komadić od pomfrita i onda smo nazdravili! 'Odlično vino', rekao mi je već nakon prvog gutljaja! Znam Ševa i da znaš da sam sretan što sam, gotovo čudom, jer mislio sam da tog vina više nemam u kući, sačuvao tu bocu! Nazdravili smo našem davnom druženju i podsjetili se na mnoge priče iz naše mladosti. Mada mu nije nimalo lako, barba mi je i danas pokazao raskoš svoje bezazlene i dobre ćudi! Šalio se je na svoj i na naš račun. |
Pričali smo danas o nogometu, Lokomotivi (nekada N.K.), Ninu (stradalom u prometnoj nesreći) Elvisu (Prasley), Plettersima (čak smo i zapjevali - Only You, a sada je, dok ovo pišem, slušam), prastaroj radijskoj emisiji Po vašem izboru, zezanciji na gradskom kupalištu, ... i našoj (Ševeljevići!) obitelji koja je nakon partizanskog progona doživjela biti prognana, pokradena, zatvarana i u konačnici - uništena! Znao sam kako tog usamljenog patnika nitko od Ševeljevića, a ima ih i u Rijeci i u Zagrebu, ne posjećuje niti makar pozove telefonom, no svejedno sam od njega želio čuti tu OPAKU Istinu! I čuo sam: 'ne nikoga od njih već odavno nisam vidio niti čuo!'. Nisi Ševa, jer si sirotinja i jer im nemaš što ostaviti, ... a među 'tvojima' ima čak i visoko-obrazovanih faca ... doktora! I on nije daleko! Živi u Rijeci, samo kilometar-dva dalje od tebe! Ovu jadnu 'obiteljsku priču' Ševa je dopunio pričom o 'tvojoj Verici' (moja pok. Mama) i onda mi rekao kako ima nešto od nje! (suzim!) Otišao sam, u mračan hodnik njegove 'rupe', po te stare uokvirene uspomene koje su me silno prožele pomiješanim osjeća-jima radosti, tuge, sreće i boli! Trudio sam se odglumiti sabranost, ali u tome nisam uspijevao! Zamolio sam zato Ševu za malo nužnog 'predaha', kako bi silan grč duše mogao potisnuti s mislima koje su mi kazivale kako mi je na moj današnji čin milosrđa iskazan usamljeniku, Bog ODMAH 'uzvratio' predivnim sitnicama koje sam donio u moj novi dom, u Sv.Vid! Hvala ti Ševa! Hvala ti što si sačuvao taj komadić mene, jer je sve što su moji roditelji bili, danas u mom - sjećanju! Lopovi i progonitelji oteli su mi svaku uspomenu (njihove slike, knjigu o Znamenitim Hrvatima iz 1925. g, reljef Kralja Tomislava i moje pjesme o mojim roditeljima) na moje pokojne roditelje i zato će ti uništeni umovi s tim 'krimenom' morati doći pred Boga! Zna Ševa za to pa je u samom kraju našeg današnjeg druženja ispalo kako je on zapravo (u)tješio mene. Prije nego sam pošao kući učinio sam par slika mog barbe i, s prozora njegova sobička, dvorišta u kom sam se igrao. Pošao sam nakon toga u prizemlje zgrade, ... do stana jedne mlade obitelji koja iz čistih altruističkih razloga, volonterski, ali prije svega po Božju, brine o mom usamljenom Ševi! Mlada obitelj, prognanici iz Posavine, svjedoci su muke mog barbe. Gospođa K. svakodnevno učini poneki obrok za Ševu i na taj način iskazuje brigu o njemu! Njena mala Margareta (četvrta koju sam s tim imenom upoznao u mom dosadašnjem prognaničkom životu) odmah me je prihvatila. Nakon što sam od gospođe K. dobio nešto podataka o barbi (i o bolničkim troškovima) pošli smo u njegov stan. Uočio sam tada veliku prijateljsku Ljubav koju ta mlada žena iskazuje čovjeku koji joj nije ništa više od ostalih sustanara u zgradi pa sam joj zato rado dao brojeve mog telefona i MBT-a. Ševa je, onako kako samo on to zna, dječački iskreno, ponudio maloj Margareti dio od sitnica koje sam mu donio što me je podsjetilo na njegovu iskrenu Ljubav. Dobar je Ševa! Njegova dva 'B' - Bol i Boga - nikada neću moći zaboraviti! Malo iza toga smo se pozdravili i tada sam mu obećao kako ću u četvrtak svratiti do njega! 'I, ne nosi mi ništa, a sada idi! Moram s njima nešto dogovoriti', rekao mi je tada, pomalo u šali, no znao sam kako je poželio da odem, jer je želio kekse, voće, čokoladu, kokice, ... ma skoro sve što sam mu donio dati maloj Margareti, jer ... takvi smo mi! Daj joj Ševa, pomislio sam tada, pozdravio ga, pomilovao po izboranom čelu i otišao, ... sretan, jer danas sam bio s - Bogom! 'Susreo' sam ga u gospođi K., maloj Margareti i mom barbi! Bože, vrijedilo je što si učinio čovjeka jer ga je još uvijek moguće pronaći! Postoji čovjek, ali ga je, jer je skroman i dobar nemoguće pronaći među osobama koje derući nebo svojim prepotentnim nosom šeću - tržnicom! Takvi Te lažu, ali Te ne mogu - prevariti! Prekrasan dan 'začinila' mi je predivna 'mirodija' puna iskrene Ljubavi i milosrđa! Živim! Baš onako kako sam živio oduvijek: sretan u tuzi! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 2. svibnja 2010. - Barbika, Liza i Margareta! |
I zato, ... danas djeca sve češće i više pate od alergija, umora, poremećaja u ponašanju, čestih ... i čak ozbiljnih bolesti! Taj raskorak između tehnologije i prirodnog usmjerenja opasno prijeti budućim naraštajima! Da to nije nikakva moja izmišljotina, može vam posvjedočiti svaki MLADI roditelj koji će s puno 'ponosa' ustvrditi kako njegovo dijete od samo dvije godine 'vješto barata s daljinskom upravljačem od TV-a', ali i da vam taj isti mladi čovjek neće moći reći kako se je njegovo (starije) dijete otišlo igrati s prijateljima na TRI livade! Ove 'TRI livade' naveo sam baš onako kako su se jednom i zvale, dok su postojale, a do kojih smo znali poći u potragu za sljepićima, gušterima ili samo radi jedne utakmice nogometa na travnjaku neke od (tri) livada! Danas tih livada više NEMA! Taj dio Kozale (naselje u Rijeci) postao je gusto naseljeno naselje s pet ogromnih nebodera ...! I? Tko je onda kriv što nam naši budući 'bebači' odrastaju unutar 'vrtića' u kojima ih odgajaju 'tete'? IMATI ... jedino je što takvu djecu može učiniti 'sretnom', što u budućnosti od njih učini - sebičnjake! I onda nam se, kao logičan slijed rastakanja zajednice ljudi, već od najranije dobi, dogodi da kada ostarimo ostanemo sami, odbačeni, napušteni, zaboravljeni ... prije toga možda i opljačkani, kada nam samo 'sreća' može 'osigurati' da postanemo dio STARAČKOG doma u kom ćemo se naći u društvu s isto tako usamljenim - jadnicima! I to bi trebao biti - MODERAN način života, jedinog misaonog bića na Zemlji - čovjeka? Ne da 'bi trebao biti', on to i je: život čovjeka postao je bezvrijedna potrošna Istina koja svakom obliku 'moći' vrijedi samo dok joj može - DA(VA)TI! Kada na ovakvo razmišljanje nadovežem citat iz Knjige Sirahove: ' ... Ni sinu ni ženi, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za života svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaješ i ne zatražiš natrag', nije mi nego reći kako sam bio (i još sam!) OGROMNA BUDALA! Dao sam im (jer me UDBA uplaši!), no, mada Sirah govori o kajanju i traženju natrag, ja se niti kajem niti išta od MOGA tražim! Uklete (dali i proklete?) stvari, koje je takvima učinio sebičan čovjek 'modernog vremena', ja ne trebam! Trebam - čovjeka, što sam našao u mnogim mojim prijatelji(ca)ma i jučer u liku i 'sudbini' mog napuštenog barbe, njegove susjede i njene male Margarete! Konačno ću moći, bez da me optuže za pedofiliju i nekakvu 'nastranost', u znak zahvalnosti radi skrbi o mom Ševi, kćerkici gospođe K., malenoj Margareti odnijeti neku Barbiku ili Lisu ..., čokoladu, ...! Strašan je ovaj Svijet opakih, radi kojih su nestale Kume i Stričeki koji su, svojim malim poklonima pažnje, obilježili moje djetinjstvo! Čudna su ova vremena u kojima i peder i čedoubojica (pobačaji) postaju 'zakon', a čovjek koji voli ljude - perverznjak! Razmislite li samo komadićem svog uma, shvatiti ćete čemu je tome tako! Zato, jer 'moderan svijet' i 'civilizacija tehnike i nauke' ne trebaju Boga, kog na svaki način žele izbrisati iz uma čovjeka! Srećom, to je 'nemoguća misija' koja i nije ništa drugo nego, već odavno najavljen, put k Ivanovoj apokalipsi i Novom Jeruzalemu! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 3. svibnja 2010. - Novo na internetu, ... novo u i na - MENI! 'U trenutcima tjeskobe i osamljenosti kad te možda napuste svi, sjeti se da ima Netko tko te nikada ne napušta. Taj Netko nije bilo tko, to je Bog sam. Onaj koji je najmoćniji u isto je vrijeme onaj koji te najviše voli, koji je tvoj najbolji prijatelj. Dobro je imati prijatelje među ljudima, ali često puta i oni, uz najbolju volju, ne mogu promijeniti našu situaciju i osloboditi nas od nekih strahova, kao npr. od straha pred smrću. Kako je lijepo i utješno u takvim trenucima sjetiti se da ima Netko koji može sve. Bog je svemoćni prijatelj koji te neizmjerno voli. Biblija to izražava slijedećim riječima: "Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on će te okrijepiti"! (Ps 55) Gornji sam tekst (autor: p. Mijo Mikić) pronašao dok sam po Internetu tražio navedeni citat iz Ps 55! Taj navod podsjetio me je na riječi mog usamljenog i teško bolesnog barbe koji mi je prije par dana rekao kako živi u boli i s Bogom! Ta njegova dva 'B' na neki način i ja živim i vjerojatno baš radi toga često citiram ili komentiram neke navode iz kršćanskih Svetih knjiga. Nedvojbeno je kako me je ogromna promjena u načinu življenja mog života dovela do takvih razmišljanja i 'dogradnje' mojih stavova o čovjeku, vjeri i Svijetu - što me jasno određuje! Više nisam onaj od prije par godina i nikada više neću moći biti ništa što sam nekada bio! Želim biti - drugačiji! Po svemu! ... I to pokazati na svaki način! Čak sam i frizuru promijenio! Sada sam opet 'bitnik'! Imam dugu kosu i nastojati ću je takvom održati. Nisam siguran koliko sam uspio od sebe (iz moje Ljubavi, sjećanja i podsjećanja) odmaknuti ljude koji su me progonili i gotovo uništili, no oni su danas za mene - jadnici, ..., ljudi koji su pokušali opstati kroz moju muku i stradanje! |
I tada su (takvi) naišli na - Boga ... na Psalam 55 i riječi, koje su, osim što su na određen način utjeha stradalnicima 'neugodna' Istina! Žao mi je reći, no ovo pisanje, nakon što sam se do maloprije (22,30 sati) dugo bavio poslom za jednog prijatelja, moram prekinuti! D. i ja potrošili smo previše vremena za izradu nekih sitnica koje su njemu bile važne radi čega ovo prekidam. Jedna od promjena je i TU! Pogledate li ovaj link uočiti ćete novi dizajn prve (ulazne) stranice mog novog WEB-a (www.tpc-music.com) koja je 100%-tno moj rad, iza čega slijedi redizajniranje svih glazbenih sadržaja, izgleda stranica i nakon toga (hoću li stići?) odvajanja tematskih sadržaja mojih sadašnjih stranica (na njima ste!) u još dva WEB-a u kojima će u jednom biti moji pisani sadržaji (moje knjige, ovi zapisi i stihovi), a u drugom - sve o ANTIPSIHIJATRIJI i sudskim progonima, fašističkom 'zakonu' i sprezi mnogih pokvarenjaka koji su me nastojali uništiti kako bi došli do - ....? Čega? Možda do sebe do čega na taj način NIKADA neće stići, jer je odavno znano kako je svatko od nas toliko SVOJ koliko je nekom čovjeku - DOBAR! Laka vam noć i, ako poželite, javite mi kako vam se sviđa moj novi uradak (naravno, ovo što ste vidjeli još nije niti gotovo, niti konačno! Radim i kroz rad - učim ... i zabavljam se dok mislim koliko je čovjek - blesav kada je u stanju ustrajati u svojoj zločestoći!) Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 4. svibnja 2010. - 'VELIKI', što mislite: ima li Boga? Zaglibio sam. Zadnjih je dana svaki moj plan, s kojim sam započinjao dan, ostao neostvarena želja. Pomalo sam umoran od 'potraživanja' koja su prema mom znanju i 'moćima' iskazivali meni dragi ljudi (i oni drugi!). Kada tome dodam moje nastojanje da se u danu nađem s nekim od Malenih (redovito sirotinja ili bolesni ljudi) mogu zaključiti kako je moj sadašnji umor neki oblik 'slatkog umora', jer tjelesno funkcioniram na zadovoljavajućoj razini. Malo 'zasićenje' moždanog sklopa tjera me da si za danas obećam osigurati malo više sna i relativan mir uz rješavanje nekih 'flash zadataka' s kojima želim urediti moj novi WEB. Ideja je puno, no u radu s flash opcijama moram voditi računa o brzini učitavanja i pregledavanja sadržaja internetskih stranica, što je, kada je u pitanju 'flash objekt' dosta bitna stvar. Jedan takav primjer je i tipka za slušanje/zaustavljanje ('pozadinskog') zvuka, koja mi, koristim li običnu opciju (embed) s kojom se poziva neki od multimedijalnih 'play'-era (recima WMP ili Winamp) ne treba, a koja kada joj dodam link ka zvučnom zapisu (pjesma) naraste na par Mb! Upravo sam radi traženja jednog rješenja za Web, kod čega sam uspoređivao 'obične' s 'naprednim' opcijama, došao do zaključka kako mi je nužno koristiti 'kombinirani' pristup izradi stranica. To malo 'proučavanje', za mene sasvim novih mogućnosti koje činim iz čistog zadovoljstva, trajalo je jučer do kasne noći i zato sam jutros ustao poprilično umoran. Nego, imam par 'politikantskih bisera' o kojima jednostavno ovih dana nisam stigao pisati pa ću vam o jednom reći danas nešto. Radi se o, danas tako često spominjanom, 'dopunskom' zdravstvenom osiguranju koje je uvedeno kako bi korisnici zdravstvenih usluga izbjegli plaćanje 'participacije'! Oba su pojma i dopunsko i participacija vješto uvaljene podvale političara koji su na taj način još dublje ugurali svoje nezasitne ruke u džepove, najčešće, sirotinje (jer 'bogati' se za se pobrinu!). Dobro znam kako je Jugoslavija živjela na veoma 'čudan' način, ali i to da su tada svi ljudi te države mogli dobiti besplatne zdravstvene usluge! Tada je stigao užasan rat i nastala je RH u kojoj je sličan sustav zdravstva trajao još kojih desetak godina. I ... onda je, odlaskom (smrću) prvog Predsjednika u RH sve je počelo poprimati neke druge oblike pa je tako i zdravstvo započelo s 'reformama' koje su nas dovele do činjenice da smo svi u RH, bez obzira na uplaćene iznose za zdravstveni doprinos, postali obveznici plaćanja doplata! Jasno mi je kako je novac NESTAO, jer u ovoj državi lako može nestati i sam čovjek (pitajte me kako, reći ću vam!), ali mi nije jasno koji to 'OBRAZ' od 'čovjeka' može od umirovljenika koji je uredno uplaćivao doprinose tražiti, u kraju njegova života, bilo kakve - nadoplate! K tome, kada nam za pruženu (recimo bolničku) njegu i uslugu, sustav zdravstva kog financiraju radnici ove zemlje, podastre pod nos popis s gomilom stavaka za koje NIJE navedena cijena koštanja, pitam se tko je LOPOV i čemu takav račun vrijedi? |
Ovdje je 'isječak iz jednog takvog računa koji je isporučen mom NEMOĆNOM barbi koji NIJE mogao otići produžiti 'dopunsko', a kome to za njega (dok ga ja nisam obišao) NIJE IMAO tko učiniti! I upravo je to strašno: strašna je činjenica da je nemoćan starac, jer NIŠTA više ne može pa tako ne može poći niti do šaltera zdravstva, postao obveznik plaćanja usluga za koje mu NIJE predočena njihova pojedinačna vrijednost! Dobio je u ruke nepotpisanu izjavu na SVOJE ime (?) i PSEUDO-račun, koji je prema onom što kazuje zakon o izgledu, obliku i podatcima koje MORA sadržavati račun - NEVAŽEĆI i prekršajno KAŽNJIV! Ali ... ovo je RH, dio Svijeta u kom je MINULO i socijalno postalo NEBITNO, jer su državne kase odavno ispražnjene, jer je ... TAKO! Ovakva zdravstvena 'politika' i nadalje vara ljude (zaposlenike) iz čijeg se bruto dohotka dio iznosa uplaćuje na račun zdravstva, za koje oni MORAJU plaćati 'dopunsko' zdravstveno osiguranje ili, nemaju li iskaznicu o 'dopunskom zdravstvenom osiguranju', participaciju! Jedini 'transparentni' i ispravan način ubiranja novca potrebnog za rad zdravstvenih službi bio bi naplata doprinosa iz dohotka, ali prema STVARNIM potrebama zdravstva, što bi nužno značilo povećanje postotka čime bi se tada mogla osigurati BESPLATNA zdravstvena skrb svim uplatiteljima, ili ovako ... kroz omogućavanje zaposlenicima da plaćanjem zdravstvenog osiguranja kod neke osiguravajuće 'kuće' osiguraju pravo na besplatno korištenje zdravstvenih usluga! Znam da ovo zvuči 'utopistički' no isto tako znam kako su građane moje države svi politički sustavi varali i otimali im - MINULA ulaganja, koja su poništavali neki 'novi zakoni' i na njima utemeljene 'odluke'! Znamo li kako je taj dio (zakoni) 'ekskluzivno pravo' političara, i kako oni žele za sebe zadržati svaku privilegiju, 'plaću' (naravno: VELIKU) i položaj, onda je jako logično očekivati da nas već sutra 'iznenade' nekim novim 'modelom zdravstva' i 'reformom' u čemu će nestati i sve dosadašnje uplate radnika, radi čega će se i nadalje dešavati da jedan onemoćali usamljenik, samo zato jer nije bio pokretan u ruke dobije NEPOTPUN i NEZAKONITO učinjen račun! Tako je to u RH! 'Pretvorba', beskonačni 'stečajni postupci', štetni 'poslovi', namještaljke, igre s 'rebalansima', sumnjivi i neučinkoviti 'poticaji', rasprodaje svega i svačega, silna 'članstva' 'odabranih' u upravnim odborima, ... morali su nam jednom pokazati svoju opasnu moć koju i opet plaćaju – MALENI! 'VELIKI?, što mislite: ima li Boga? Ako Ga (za vas, jer ja znam da postoji) ima, ... zar ga nimalo ne uvažavate? No, ne bojte Ga se! On je Dobar, strpljiv i čeka .. i na vas! Kako Ga uporno zaobilazite i pokušavate svesti na - nepostojanje, zaključiti mi je kako ste jako 'moćni' i ludo 'hrabri', k tome jako sigurni u sebe i svoju vječnost koja će vam (TEK?) s prvim znacima osobne onemoćalosti postati - Istina, po kojoj danas tako lako gazite! Eto, moj dragi Ševa: i ovo sam napisao potaknut svime što ti živiš i radi tebe i tisuća obespravljenih ljudi kojima, na neki način, i sam pripadam! Srećom i ti i ja i svi mi Maleni imamo naša dva 'B' – bol i Boga … bol kako bi znali što smo i Boga kako ne bi zaboravili TKO smo! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 5. svibnja 2010. - ... Tko će od nas bolje proći? Dok sam danas ruča(va)o 'rizi na ulju' (rekla bi tako moja pok. baba Marija) s radija, kog' slušam uvijek kada se ne bavim glazbom, čuo sam jednu staru pop-pjesmu, isto tako starih MI-ovaca (sastav iz Šibenika), što me je podsjetilo na disko klubove mog vremena i lijepe, jednostavne i tekstom SADRŽAJNE pjesme iz vremena moje mladosti. 'Imao' sam tada puno 'diskača'! Kada bi boravio u Rijeci onda su to bili Palach, Stereo, Madonna, Milde Sorte, dok bi u Splitu najčešće odlazio u jedan mali disko na Zenti, koji se je tako i zvao - Zenta. Osim Zente odlazio sam do Firula, u Bady i u Semafor! Bila su to neobično PITOMA vremena, za razliku od svega što o vremenu nasilja u kom živim, kazuje moje očajno iskustvo s pravosudno-psihijatrijskim nasiljem kao i gomila vijesti o nasilju koje više ne 'bira' niti mjesto niti ljude, a čini se niti 'razloge' (koji inače za svaki oblik nasilja ne postoje!) kako bi se pokazalo ... (možda 'važnim'?). Sjećam se 1971. godine - kažu da je to bila godina 'proljeća', koje nam je nakon sužanjstva i još nakon 30 godina od tog 'proljeća', u naše domove, donijelo bezidejnost i opću opasnost koju čine politikanti - kada sam u noći, najčešće oko 2 sata ujutro, SLOBODNO I BEZ STRAHA išao ulicama Splita i kada sam isto tako slobodno i mirno odlazio po 'noćnu' lepinju s 'čavapima' i to u - 'zloglasni' GET! Danas se takvo što ne bi usudio učiniti! Vjerujem kako bi i prije nego i ugledam najstariji dio grada Splita, možda već u sumrak dana, naišao na neugodnosti! Čemu je tako? Zašto su hipici i bitnici mog vremena postali agresivna bez-kulturalna i ne-duhovna mladost? Vjerujem kako, nastavi li Svijet ići ovim putem koji je lišen duhovnosti, što čovjeka sve više udaljava od svojih korijena i Boga, nije daleko vrijeme kada će Svijet (ali čiji?) moći 'opstati' samo uz 'pomoć' sve većih snaga 'sigurnosti reda'! I biti će tako, jer nered postaje sve češći oblik svojevrsnog 'odgovora' svakom nasilju, iz kojeg se onda rađaju ideje o 'potrebi energičnijeg djelovanja policije i primijene prisile', a to i nije nego - NOVO NASILJE! Može li itko PAMETAN (ovaj put za ovo mi ne treba 'pozivati' u pomoć Boga!) pomisliti i vjerovati kako je nasilje moguće iskorijeniti ili makar smanjiti - novim nasiljem? Samo - lud čovjek! I upravo je u ovoj činjenici 'caka'! Ludih je previše, a to su svi oni koji, prodajući nam 'napredak' i 'civilizacijsko nasljeđe i dobrobit' ograničavaju ETIKU, MORAL I VJERU! Znaju dobro 'autori' (redovito političko-ekonomska mafija) ovih suludih obrazaca ponašanja koje nam nameću čak i 'zakonima' radi čega to čine, no reći mi je ipak kako, jer ne shvaćaju poruke povijesti (prva knjiga o njoj je - BIBLIJA!), ne mogu doseći ništa više od nevolje i života u vječnom plamenu! Ludi su, ... baš svi koji nasiljem žele postići neki od svojih ciljeva! Svaka kazna za učinjeno nedjelo sigurno je od osuđenika učinila još GOREG čovjeka! Bezidejnost, besposlenost, zlorabljenje i svako drugo iskorištavanje tuđe osobnosti, ... primjena 'psihijatrije' u sudskim postupcima, nasilna 'liječenja' ... što nam mogu donijeti doli nevolje ... i činjenicu kako u današnje vrijeme kasno u noći nije uputno, jer je jako opasno, prošetati Getom, Varošom, ... ma bilo kuda po Splitu, Zagrebu, Rijeci, ...! nego, kada sam već 'dotaknuo' moje 'favorite' na ljestvici JADNIH ljudi, političare i svake nasilnike umotane u 'zakone o skrbi i pomoći', podsjetio bi ovaj 'demokratski svijet' pun nasilja kako su mnoga zla zapravo - nedonoščad - njihovog 'boga novca'! Nije li sve sintetičke droge stvorio bio-medicinsko-kemijski laborant neke farmaceutske industrije koja je svoj 'novi proizvod' ponudila tržištu kao nekakav 'lijek' koji je, nešto malo iza toga postao droga i u kombinaciji s nekim drugim, sličnim 'lijekom' - opasna smrtonosna KOMBINACIJA za um i po tijelo čovjeka! JE! JE i JE! |
Zapravo, jako je vjerojatna Istina da se upravo SADA, u tajnim laboratorijima, proizvode razne sintetičke droge, koje isto tako 'tajnim' kanalima stižu do - NAŠE BEZIDEJNE MLADOSTI! Vratite mladosti ETIKU, MORAL I BOGA, 'bogatuni' i politikanti, i neće vam trebati nikakve 'više ovlasti' i novi 'zakoni'! Smisao života, čak i kada se čini da za nekog čovjeka više ne postoji, ipak je tu, ... do nas, ... pored svakog i u svakom čovjeku! Treba znati kako je smisao čovjeka u postojanju drugog čovjeka i svemu DOBROM što s drugim ljudima možemo postići i doseći! No, kada se 'koalicije' ljudi čine radi očuvanja i dosezanja prljavih interesa (vlast, bogatstvo, sila, 'pravo', ...) onda je jasno kako je, za ljudsku vrstu, smisao samog našeg postojanja i egzistencije u nekom skorom vremenu - nemoguća misija! Radi svega što sam napisao mogu zaključiti kako je - BITI čovjek, postalo: nemoguća misija! No, ne predajte se DOBRI! Niti jedno zlo nije doživjelo 'sutra'. Nestali su svi DIKTATORI, svi ZLOČINCI i svi ZLI ljudi, no još uvijek je moguće pronaći i naići na DOBROG čovjeka! Jedan takav je i moj 'udomitelj'! Vidjeli smo se jučer i tada sam u njegovim riječima i povjerenju njega, njegove supruge i sina koje su mi iskazali, shvatio napisanu Istinu ... onu koja mi kazuje kako ima (i uvijek će biti) DOBRIH ljudi! 'Ne troši na kuću novac. Treba ti za život', rekao mi je jučer I., kada sam ga pitao za dozvolu da na njegovoj kući izmijenim jedna vrata i jedan prozor! I., neću vas poslušati! Rekli ste mi da činim kako mi se čini najbolje pa ću baš radi toga promijeniti dva komada 'stolarije' na vašoj kući. Maloprije sam otpratio majstora koji će mi obaviti taj posao. Dao sam mu i avans. Sve sam dogovorio i nadam se da će sve biti postavljeno kada moji DOBRI ljudi slijedeći put navrate do SVOJE kuće! Zahvalnost! Neka malo mog truda i nešto potrošenog novca bude materijalni 'dokaz' moje ogromne zahvalnosti čovjeku i njegovoj obitelji koja mi je puno pomogla i koja me je, s grupom njima sličnih ljudi, izvukla iz pakla svetošimunske ludnice i ruku opakih - umova! I da nema Boga!? Tko to može reći, a da me je upoznao i možda pročitao moju "Paklenu knjižicu i nešto od ovih crtica?! Nitko! Takav ne postoji, a ako ipak netko misli kako nema Boga, moglo bi se za njega reći da još nije upoznao - SEBE! Ali hoće! Upoznati će ovozemaljski kraj, ma tko i što da je i zato ću takvima (danas) prenijeti manji dio iz velikog Sokratovog govora u kom je, kada je imao sedamdeset godina, PUNO izrekao (odgovor tužiteljima):
|
||
A.D. / 6. svibnja 2010. - 'Grčki poučak' i život! Danas mi je život ponudio mnoge teme s kojima bi mogao lako popuniti nekoliko stranica mojih zapisa. Ali ...tako neću učiniti. Kratko ću (uspijem li tako?), 'telegrafski', navesti neka događanja i onda se uhvatiti u 'koštac' s jednom vječnom temom koja se provlači kroz svaki čovjekov život. Kako je danas četvrtak lako je svakom tko me 'prati' na mom WEB-u znati da sam jutros pošao do Rijeke. Kišurina i tmurno nebo pratili su me sve do grada, a onda je kiša prestala padati i nebo se je malo razvedrilo. Gradska parkirališta bila su dobro popunjena pa sam si dozvolio pokušati 'prevariti sebe' radi čega sam danas opet otišao na novi riječki gat na kojem je cijena jednog sata parkiranja 'vrijedna' 10 kn. Nemam volje ispravljati nemoguće, jer talijanština o kojoj sam pisao kada je u pitanju ovo parkiralište, ima uza se 'sestricu' - glupost, koja mi je pokazala kako prekoračenje vremena parkiranja od samo 4 minute moram podmiriti plaćanjem cijene PUNOG sata pa zato i sada i opet, pitam poreznike: kako to da se u PDV sustavu u RH može naplatiti - neisporučena usluga? To je ta fantastika koja će, uz veliki niz isto tako opasnih 'sitnica' i ovu zemlju koštati ogromnog - 'vanjskog duga', što će nas odvesti u štrajkove i sukobe, vjerojatno slične svemu što se ovih dana događa u prezaduženoj Grčkoj u kojoj su političari pokazali kako će 'restrikcije' provesti na račun 'raje', ali i kako nisu spremni otkinuti komadić od svog prebogatog i nezasluženo si dodijeljenog - novca! Iskoristi ću ove jade od Istine kako bi najavio (skori?) krah političke-ekonomije, koja je opasnija od nekadašnjih VOJNIH 'svjetskih blokova' (Istok-Zapad, Nesvrstani), ... samo zato, jer je ujedinila neumoljive kapitaliste i političare, koji sve više i snažnije 'deru po raji'! No i to će zlo doći kraju, jer je i najbogatiji čovjek, ukoliko nije bio istinski - čovjek, određen za - konačnost! Priča o parkiralištu na riječkom gatu ovime nije gotova! O, ne! Nakon što sam, te tri-četiri minute 'prekoračenja' koje su mi uračunali kao puni sat (zamislite da vam koji dekagram viška na vagi naplate kao puni kilogram! Može li takva 'matematika' biti - pamet?) bio uplatiti u obližnji kafić (?, 'super usluga'), stigao sam do izlazne rampe i onda sam stigavši do nje shvatio koliko sam - nemoćan! Zaustavio me je 'obični' automat za očitavanje parkirnih kartica koji mi nije želio podići rampu mada sam uredno platio - neiskorištenu uslugu! Nakon nekoliko uzastopnih pokušaja morao sam odustati od 'sizifova posla' pa sam se vratio do parkirališta odakle sam krenuo do kafića kako bi izjavio moje negodovanje! Saznao sam tada od konobarice kako 'nam uređaj NE RADI' i kako će mi nakon MOJIH uništenih 10 minuta koje ja nemam kome naplatiti, ona 'ručno', iz kafića, podići rampu kada ponovno stignem do nje! I bi tako, no ovaj mi je postupak ukazao na mogućnost da 'gazde' parkirališta, čineći ovako, potkradaju MOJU RH i MOJU Domovinu, na što ukazuje i činjenica kako izdani račini za naplaćeno parkiranje NEMAJU istaknut REDNI BROJ (računa)! Poreznici, što čekate? Previše je u ovom poslu nehrvatskih ponašanja (jezik: talijanski, naplata: nepružene uluge, 'kvar' na uređaju: mogućnost storniranja naplate, ...). Miriše li vam ovo na - podvalu - koja je usmjerena protiv većinskog naroda ove zemlje i hrvatskog poreznog sustava? Meni da i zato ću link na ovu stranicu poslati - POREZNOM uredu! Dosta o 'njima'! Ima ih posvuda i odavno su prešli svaku mjeru, što će u sprezi s politikom, jednog dana postati - ogroman dug ove zemlje za kog još nitko nije rekao kako u ga UČINILI POLITIKA I POLITIČARI SPREGNUTI S 'BOGATUNIMA'! Ovo je jedina Istina, jer niti meni, niti vama (Maleni čovječe) nije u nikakvoj 'moći' zaduživati državu i nerezonski je zaduživati i osiromašiti (vjerojatno - pokrasti). No, dok Grčka jeca u nametnutoj boli svog 'grčkog poučka' u kojoj njeni organi reda udaraju po svom narodu, na ribarnici u Rijeci danas je bilo dovoljno ribe. Kako koče, radi valova i juga nisu 'izašle na more' već četiri dana, morao sam odustati od kupnje mola i oslića tako da sam za sutrašnji ručak/marendu u Brezama kupio par kila, sviježe, plave ribe. |
Iznenadila me je prodavačica kod koje inače kupujem 'bilu' ribu, kada mi je ponudila očistiti, kod druge prodavačice, kupljenu ribu! Pristao sam na njenu ponudu i kasnije joj zahvalio onako kako to čine - prave - Pense! Prije polaska do mog Ševe otišao sam do 'pečenjare' u kojoj sam kupio ručak za mog sirotog barbu (pržene srdelice)! Nakon toga pošao sam do njega, ... do Ševe, usamljenog, starog i nemoćnog čovjeka. Ponudio sam ga srdelicama, ali ih on nije mogao jesti. Važnije od svakog jela bilo mu je da mu odem platiti račune za električnu energiju i da mu pokušam podići mirovinu! Otišao sam do 'njegove' banke na Belvederu i onda sam, jer sam opet naišao na dobru službenicu, uspio učiniti baš sve što je Ševa želio! Uplatio sam mu račune, podigao mu mirovinu i sredio mu punomoć kako bi mu JA mogao, za njega, podizati novac potreban za život! Sada mi se sve čini kao dar samoga Boga, jer sam izbjegao posao s Javnim bilježnikom i mirovinskim fondom. Prije odlaska od njega na kratko sam otišao do mlade gospođe K. i njene kćerkice kako bi i njoj i malenoj Margareti zahvalio na brizi koju iskazuju mom barbi! Nisam se kod toga 'istrošio', jer sam u kući imao lijepu bombonjeru i dvije igračkice koje sam jednom kupio i tada bio namijenio jednoj drugoj malenoj! Odnio sam to dobrim ljudima i na taj način od mog kreveta (s noćnog ormarića) odmakao podsjećanje na - jad! Učinio sam pravo! Neka se dijete igra i neka 'popapa' slatkiše koji su čekali na - ČUDO koje se neće desiti! Zadovoljen učinjenim svratio sam na Krimeju do dragih prijatelja! M. sam odnio jedan lijepi cvijet kojeg sam sâm uzgojio! Ručao sam kod njih i onda se zaputio kući! Sve je bilo super i osjećao sam se izvrsno, no ... idući kući naišao sam na smrt koja mi je postavila pitanje o - životu! U mjestu Šmrika desila se teška prometna nesreća u kojoj je stradao motociklist. Kako? Ma to uopće nije bitno mada su policajci koji su osiguravali mjesto nesreće i regulirali promet, sigurno, kasnije, sve nacrtali, snimili i opisali. Snažno me je 'dotakla' slika plahtom pokrivenog mrtvog čovjeka koji je ležao dobrih pedeset metara podalje od svog brzog (i prebrzog) motora. Uhvatio sam se za krunicu i poželio mu mir u nebu, no nešto nikako nisam mogao: nisam si mogao dočarati njegove misli s kojima je idući u susret smrti krenuo na svoju posljednju vožnju! Što li je mislio? Da može sve? Da je jako dobar vozač? ... Jeli pomislio kako ga i obična mačka koja bi mu došla pod kotač motocikla, pri očito prevelikoj brzini, mogla biti zla 'kob'? Je li? Jeli se za života ikada zapitao što je život? Kako to izgleda umrijeti? ... Život? Što je? Zna li to netko? Može li bilo tko sa sigurnošću reći kako zna što je život? Ne može! Odgovor na ovo pitanje zna samo Stvoritelj života! Sve drugo što bi moglo biti 'definicija' života plod je MATERIJALNOG razumijevanja svega što živimo pa tako i života, a to nije - život! Život je smrt, koja ne bi postojala bez života! No i tako shvaćen ili samo dopunjen uzročno-posljedičnom vezom života i smrti život je i opet slabo određen! Nisam je mogao ostaviti da pijući vodu postane plijen nekog drugog, grabežljivog života! Zaustavio sam se pored nje, uslikao je i onda je odnio do prostrane livade, jer je ... život, vjekovna i vječna zagonetka našem krhkom umu koji se, veoma često i tako lako odriče mnogih života i onda sebe samoga! Život je čovjeka (i svaki drugi) - Božji dar i zato ga nitko nema pravo uništavati, ugrožavati, zaobilaziti, ostavljati, progoniti, otimati, ... i s njime činiti bio-medicinske pokuse, ma koliko mu se činilo da za to ima nekakvo 'pravo'! Život je i smrt na cesti koja je mladi život odvela k Bogu! Čuvajte život, jer se samo tako čineći možete nadati - životu! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 7. svibnja 2010. - 'Što se buniš ...'! Donijeti zaključak na temelju nejasnih podataka obično biva pogreška! Pogriješio sam! Jučer sam, opisujući tešku prometnu nesreću koja mi je 'poslužila' kako bi iznio moje razmišljanje o životu, u djelu u kojem sam pretpostavio kako je leš na cesti koji je bio pokriven bijelim pokrivačem mrtvo tijelo vozača motocikla, pogriješio! No, danas sam, iz novina, saznao kako je mrtav čovjek zapravo pješak koji je šetao magistralom, a na koga je naletio brzi motocikl! Srećom, on je ipak jedina žrtva tog udesa, jer su i vozač motocikla i njegov suvozač ostali - živi! Sada vidim kako sam s pravom bio začuđen kada sam u rukama jedne osobe koja je stajala uz cestu, ugledao dvije kacige, dok je na cesti bilo samo jedno tijelo. Istina, jučer sam bio pomislio kako je s motoristom bio još netko na motoru i kako je taj završio u bolnici, što je bio moj točan zaključak. Jedno je ipak sigurno: smrt na cesti odvela je žrtvu k Bogu, kao što je sigurno kako je vozač motocikla na put do tragedije krenuo lišen svake sumnje u sebe kao vozača i u svoje sposobnosti ... i kako nije razmišljao o tome što je uopće život! Ovo potvrđuje novinsko izvješće u kojem je navedeno kako je motocikl završio punih 100 m dalje od mjesta udesa, a to govori o jako velikoj brzini motocikla ... Biti siguran u sebe i vjerovati kako sam 'naj' ipak su glavni uzroci ove tragedije, koja se ne bi dogodila da si je motociklist, samo sekundu prije polaska na put postavio pitanje o tome što je život! Inače danas sam, uostalom kao i svakog petka, bio u Brezama! Sve je OK i svi smo na broju, što se ne može reći za moje 'malo selo' kog je, nadam se samo privremeno, napustio moj dragi susjed, invalid, D. Jutros sam saznao kako je završio u bolnici, na urologiji i kako ima neke probleme s prostatom. Žurim ovo napisati kako bi ga još danas mogao otići posjetiti. Usput ću otići do MR odjela (radiologija) kako bi se upisao u red za pregled na koji mi se baš i ne ide. Razmišljam kako, ma što da nalaz MR-a pokaže, ništa neće biti drugačije, jer sam se već odavno pomirio sa 'sudbinom' koju isključivo vidim kao Milost Boga i od čega još jedino i živim. Po svemu drugom i prema sadržaju tuđih želja koje su bile pretočene u nedjela, odavno sam trebao nestati ('Što se buniš? Ionako nećeš dugo', i danas 'zvoni' mojim umom ova ružna rečenica koju mi je uputio moj ...), ali ... nisam! No, hoću! Kada? E, to ne znam! To, kako reče Sokrat, 'ostaje zakrito svakome osim Bogu!'. Bio je sjajan taj Sokrat. Znao je doći kući i odslušati bedastu i ljubomornu 'tiradu' svoje žene Ksantipe bez izgovorene riječi, nakon čega bi se opet uputio van iz kuće. Tada bi ga njegova žena zalila kablom vode na što bi joj odgovorio kako je nakon toliko grmljavine očekivao pljusak! Ja u sličnim situacijama, za razliku od njega, nisam znao odšutjeti 'moj dio' tirade i zato me je 'pogodio grom iz vedra neba', pun oholosti, danas možda i mržnje i bolesno uvjeren kako se je kroz obračun sa mnom obračunao sa samim vragom! Bolesno i jako teško stanje tog '(po)groma' nepopravljivo je naštetilo svima oko mene pa mi se čini kako sam upravo radi toga još uvijek živ! Nešto još nije završeno i ostaje mi vidjeti o čemu se radi! Do tada ću, kao da će to biti za deset godina, nastaviti stvarati moja djela i ljubiti potrebite i iskrene ljude. Jedan od njih je i D., moj susjed, kome uskoro krećem u posjet. Na 'popisu' mojih druženja s Malenima sada je već dosta potrebitih ljudi pa uviđam kako mi je nužno početi planirati moje susrete s njima. Trenutno je moj barba Ševa ipak na prvom mjestu te 'ljestvice' ljudskih patnji, jer je jako osamljen i u dosta lošem stanju. Upravo je prošlo 15 sati radi čega sada prekidam s pisanjem ovih crtica. Bude li nečeg zanimljivog u predstojećim satima današnjeg dana dopuniti ću ovaj zapis. U suprotnom, pozabaviti ću se izradom WEB-a i glazbom. Jedva čekam osposobiti prve stranice mog novog WEB-a na koje želim postaviti moj prvi video s jednom predivnom pjesmom o Bogu i čovjeku! Strpite se! Volim vas! (SVE) --------------------------------------------------------------------------------------------- Kasno sam stigao kući, ali ću ipak još nešto dodati u moj današnji zapis. |
Istina je da danas popodne nisam doživio ništa neobično ili novo, no bolnica je, već samo kao naziv i imenica - inspirativni čimbenik svakom Malenom čovjeku u koje ubrajam i sebe. U bolnici su svi Maleni, pa tako i oni koji dolaze u nju izvana, kao posjetitelji bolesnima ili kao njeni zaposlenici. Bolnica je 'kuća' isprepletena mnogim suprotnostima: ufanja i beznađa, života i smrti, sreće i tuge, ... toliko različita od svih 'ustanova' koje nam je ponudio život. Mog dragog susjeda D., još od djetinjstva teškog invalida, našao sam u sobi br. 4 na odjelu urologije. U povećoj sobi zatekao sam devet pacijenata, koje sam dok sam s D. popričao o njegovoj tegobi - dobro promotrio! Svaki od njih bio je 'priča za sebe', rekao bi neka 'uozbiljena sudbina', jer su njihova lica odražavala samu bol, ... njihovi su pokreti bili jako usporeni, a misli ..., vjerojatno zbrkane svim šo su proživljavali. I sam sam, u više navrata iskusio tu neugodnu atmosferu, kada sam shvatio koliko sam tada, za neke meni drage ljude, bio - nitko, ... 'usputan' čovjek kog su želja za otimanjem i progonom uvukle u nevolju, a 'njih' u mržnju ... no i to sam preživio. Bolnica je - svojevrsni susret sa sobom i Istinom koju NIKADA neću prestajati kazivati, koja je sadržajno 'otrovna', ali koja je IPAK - Istina! Znam da ove riječi teško nalaze put do Božjeg u nama ('njima'), jer zdravi i pohlepni ljudi k tome puni sebe, svoje 'istine' i 'prava' ovakvo kazivanje ne mogu prihvatiti, ... ali ... velika je vjerojatnost da će se ti jadnici i sami jednom susresti s Bolnicom što mi daje za pravo reći kako će makar tada moći spoznati (budu li to htjeli) što je (bio i njihov) život! Bolnica je susret s čovjekom i Bogom i zato mi je bilo drago što sam danas malo mog vremena bio pokloniti mom dragom susjedu! Moj naum da usput izvršim prijavu za jedan pregled, što sam namjeravao učiniti kako bi 'podmirio' želju i nastojanje mog prijatelja, doktora, nisam sproveo u djelo. Bio sam do prijavnog šaltera, ali ništa nisam učinio. 'Novi' administrativni problem, koji je inače uobičajen postupak kod prijave pregleda prihvatio sam kao (treći put!) izrečenu 'zabranu' obavljanja pregleda, što sam jasno rekao medicinskoj sestri. Jako se je začudila kada sam joj rekao kako odustajem od pregleda i kako 'tu više nikada neću doći'. I neću! Danas sam po treći put bio do prijavnog šaltera na radiologiji i opet nisam ništa mogao obaviti, a to je za mene bio ... znak! Shvatio sam kako, ma što da pokažu slike mog tijela i mojih organa ništa u mom životu ne mogu promijeniti i kako je nepotrebno proživljavati još jednu samotnu bolničku traumu. Ne, nisam odustao od života! Volim život! Samo sam promijenio 'lijekove' i 'tretmane' i sve sveo na - biti dobar drugim ljudima! Ovo 'biti dobar drugim ljudima' izvrsna je 'medicina' i odličan put k Njemu. Zato, odustajem od dobrih namjera mojih prijatelja i liječnika. Moje 'biti dobar' odnosi se samo na one ljude koji su u susretu sa mnom bili, jesu i bit' će - iskreni čovjek, što znači kako su 'oni' ('struka', pravosudna ološ i moji progonitelji) izuzeti od toga! 'Njima' neću biti loš, ali im neću pridavati nikakav značaj, jer oni (trenutno) i jesu - ništa! Vjerujem kako će mnogi moje odustajanje od jednog 'važnog' pregleda protumačiti kao ludost, no i ta i takva ludost - MOJE JE PRAVO! Čemu se mučiti i gubiti vrijeme da bi čuo kako ... (?) ... što? Kako ću umrijeti? Hoću! Kako sam bolestan? Jesam! Kako ne znam točno stanje o mojoj bolesti? Pa neka! Motiv mi je Maleni čovjek, a želja za životom nalaženje NJEGA KROZ NJIH! Hoću li u tome uspjeti ne znam, ali znam kako nemam ni volje niti vremena za gubljenje i kukanje! Shvatio sam to danas kada sam vidio sebe u bolesnim ljudima i tada shvatio kako ne želim biti - osamljeni invalid! Zato, neka se nitko ne čudi što sam odustao od 'modernog' pregleda! On mi ne može vratiti izgubljene snove niti mi pokazati put k Bogu koji mi je u tri navrata rekao: NE! Jesam li sve dobro shvatio ili si utuvio da nešto 'znam' ili 'mislim' nije mi važno. Odbijam daljnje medicinske obrade radi moje želje i potrebe da življenjem za čovjeka pokušam stići do Njega! A vama, dragim ljudima koji ste mi pomagali doći do specijalista, pregleda i sl., ... vama iskazujem posebno veliko HVALA, jer tako to rade samo - DOBRI LJUDI! Budimo dobri! Znam da to možemo, no pitanje je - želimo li to? Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 8. svibnja 2010. - Rođendan Blaženika i dobra mladost!
|
Nekima će se lijepim učiniti opisi mog seksualnog života, ili dio u kom sam opisao moju ljubav prema glazbi ..., ili možda opisi dana kada sam studirao, ..., što ću ostaviti kao iznenađenje koje će po prvi put biti objavljeno u knjizi! Navedeni citat naveo sam kako bi kroz dio iz priče o svetošimunskoj ludnici zahvalio blaženiku Alojziju Stepincu u čije sam ruke, kada sam već bio odustao od sebe, položio moje posljednje ufanje. Danas vidim kako sam u vremenu teških patnji odabrao pravi put, ... put vjere koju sam potražio u jedinoj dnevnoj molitvi koju sam upućivao blaženiku Stpincu! Govorim ovo, jer je danas datum rođenja bl. Alozija Stepinca! Rođen je 8. svibnja 1898. godine! Umro je relativno mlad, shrvan bolešću i progonima kojima nije popustio, radi čega je platio visoku cijenu. Niti ja neću popustiti - nikome tko si je utuvio u glavu kako je bolji, pravedniji, ispravniji i više Božji od mene, jer i ja sam - Božji! Progonitelje, baš kao i sve likove iz svetošimunske ludnice žalim! Žalim i sudca, mladog i nadobudnog 'pravednika' kog je jedna 'profurana dama' navela da me NEDUŽNOG otpremi u svetošimunsku ludnicu! Žalim ih, jer im je naum pokvarila ŠAČICA upornih (Malenih) ljudi koje mi je u pomoć poslao, prema zagovoru bl. Stepinca, sam Bog! Ne vjerujete u to? Ma, baš me briga! Ne mogu vam ovo ničim dokazati osim svime što danas živim i činim! A živim: dobro i činim: dobro ... jako drugačije od sebi-važnih 'veličina', 'pravednika' i 'režimlija'! Ukratko: sretan sam čovjek jer sam unatoč silnom nastojanju zlog da me uništi kada me već nije mogao '(za)vrbovati' - ostao svoj, JA, osobnost izrazito jasnog kazivanja što je veliki problem zakulisnim 'igračima' ovozemaljske bez-Božne 'igre', koja je oduvijek, zauvijek i danas osuđena na propast! 'Obratite se ...!' - nevjernici i podanici zlog! Nije li vam Blaženik, čak i na mom primjeru pokazao kako ima Boga i kako ste nemoćni uništiti njegovo djelo - čovjeka, svaki put kada Ga čovjek zamoli za pomoć! Hvala ti Alojzije! Ne zaboravi me, tvoj sam dužnik! Potaknut ovakvim razmišljanjima danas sam otišao potražiti nekog Malenog. Našao sam Ž., čovjeka koji, mada je težak invalid, živi - i čovjeka i Boga! Zašto? Ja znam, a vi koji i takova čovjeka 'liječite' i MISLITE da nešto znadete o tuđem umu, jer ste velike neznalice i jako opasni ljudi, razmislite o sebi! I još samo nešto! Naime, obećao sam nekim dečkima koji su danas navratili do 'moje' kućice kako ću ih spomenuti u današnjem zapisu i to sada činim! Stigli su do mene radeći za T-com koji ih je angažirao kao 'prokuriste'! Nisam od njih ništa trebao, jer sve, što se MBT i ADSL usluga tiče, imam, ali sam ih zato s puno zadovoljstva počastio čokoladom, 'kolom' i mojom Paklenom knjižicom! Prihvatili su popričati s 'čudnim' čovjekom i tako mi pokazali kako svaka DOBRA želja, nakana i posao moraju postati - dobro! Dečki, (čitate li ovo Rabljanine i Hercegovcu?) znajte da ste mi uljepšali dan! Ovdje vam je link do mog novog WEB-a, za koji sam vam rekao kako je u izradi! Pogledajte učinjeno, jer se i sami bavite WEB-om i javite mi mailom što mislite o učinjenom! Neka je Bog s vama! Dobra ste mladost! Uživajte! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 9. svibnja 2010. - Mama, neka bude! Nedjelja je! Dan kog bi svaki čovjek trebao posvetiti Bogu, odmoru i drugim ljudima, čime bi nesumnjivo i sam osjetio blagodati nedjeljne 'DUHOVNE obnove'. No, činimo li tako? Vjerujem kako je mnogim ljudima jasno, prema osobnom iskustvu, kako većina ljudi i samu nedjelju doživljava i provodi na uobičajen način ... nekada radno ili možda u ljenčarenju, ali radi nepoštivanja značenja nedjelje najčešće sebi i drugima - nekorisno! Takav je čovjek! Nerazumljivo je uporan biti 'nevjerni Toma' kog samo nevolje i osobni jadi mogu učiniti bliskim drugim ljudima i Bogu! Vidljivo je to i u našoj crkvi. Sve je manje ljudi u klupama što je dobar 'dokaz' danas veoma 'oubičajenom' (?) odmicanju čovjeka od svojih početaka, ... svog korijena i na taj način od sebe samog i od drugih ljudi. Puno je razloga tome i nemoguće ih je sve nabrojiti pa ću ovaj dio današnjeg 'filozofiranja' prepustiti čitateljevoj mašti. Svi navodni 'razlozi' radi kojih se pojedinac i onda društvo u cjelini odriču svetosti života stanu na - jednu stranicu dnevnih novina, koje su postale jako nasrtljiv i radi svoje raširenosti i upliva na um čovjeka, medij! No, sav trud 'moderne civilizacije' i njenih 'dosega' završiti će kao i mnoga zla do sada: u plamenu lomače koju su namijenili - dobrim ljudima, ... istinskim vjernicima koji, valjda već samo radi toga jer se ponekad u danu sjete Boga, ne mogu biti zločesti! No, takvi, dobri, nisu 'etablirana elita'! Takvima je pristup o svakom odlučivanju sveden na glasački listić koji uništavateljima njihove duhovnosti i etike postaje pseudo-dokaz o postojanju demokracije! Nije demokracija biti izabran za predstavnika nekog naroda i onda temeljem takvog odabira misliti kako kao izabrani mogu donositi zakone uperene protiv prava naroda, sigurnosti njihove države i same njene opstojnosti u ovim jadnim vremenima KAPITALISTČKOG nasilja, koje nam kroz svaki 'moderni proizvod' natura - bezboštvo i odmak od moralno-etičkih načela koji su od davnina, još od šestog dana (Knjiga postanka - stvaranje Svijeta), 'vlasništvo' čovjeka! Ili ... netko od čitatelja misli drugačije? Možda se držite teorije Darwinove evolucije života koja kao i sve druge teorije o 'postanku' čovjeka nikada neće moći doseći bit života koja NIJE materijalno već duhovno (transcendentno). No, danas, i duhovno i transcendentno svakoj 'vlasti' (uostalom kao i nekad) smetaju! Sve su najveće svjetske vjere (monoteističke) stavljene u isti lonac 'modernih vračara' kako bi zlo spregnutog kapitala i politike pokušalo zavaditi i čak zaratiti monoteističke vjernike i religije! Ima toga od davnina čemu svjedoče mnoga vjerska nasilja, fanatizmi i zabludjelosti! O jednoj takvoj zabludi bilo je riječi u današnjim misnim čitanjima u kojima su se 'predstavnici' ranog kršćanstva, sv. Pavao i Petar, suprotstavili ideji židova prema kojoj niti jedan pripadnik nekog drugog naroda NIJE mogao biti primljen u kršćansku zajednicu prije nego je 'postao' židov! Očita 'vjerska' zabludjelost tog vremena dovela je do mnogih progona kršćana, no ... kršćanstvo je, isključivo nenasilnim postupanjem kršćana - naraslo i raširilo se po cijelom Svijetu! Kazuje li to 'etabliranim ništarijama' nešto? Ne, jer se ti ljudi 'gladni novca' i danas klanjaju svojoj Zlatnoj teladi - novcu, 'moći', 'položaju', 'tituli', ... čemu im je NUŽNO liturgiju i vjerske običaje (svake vjere!) vratiti u 'sakristije', ... Taj jadan svijet ne shvaća kako je svaki 'kantun' ove Zemlje SAKRISTIJA, jer se duh nalazi posvuda i jer se ne može (osim u bajkama) zatvoriti u bocu! |
Tome je tako jer je jedan drugi 'duh', duh patvorenosti čovjekove osobe i prokletstva materijalne navezanosti, uz kog uz bok idu i mnoge nastranosti (pederizmi, lezbijstva, sotonizmmi, pedofilizmi, ...) izletio iz boce (iz Raja!) i zato tako opako manipulira umom čovjeka! Kraj mu je opisan u Ivanovu evanđelju, a i današnje vijesti o 'vulkanskom oblaku' pokazuju koliko je čovjek - ništa, kada je u pitanju moć našeg Stvoritelja. Jedan je mali vulkančić onemogućio kapitaliste u zgrtanju novca! Kazuje li vam ovo nešto? Ne! ... Bolje bi bilo da vam kazuje, jer je biti slijep pored zdravih očiju veoma teška i gotovo neizlječiva bolest! Od takve bolest boluju mnogi! Naravno, eklatantan primjer tako teških bolesnika su predstavnici meni 'omiljene' 'struke' koji, mada znaju kako svojim postupcima uništavaju ljudski um, ustrajavaju u činjenju - zločina! Što li će s njima biti kada stignu Ivanova 'posljednja vremena'? Hoće li moći stići do Novog Jeruzalema? Sumnjam, makar se jako trude ugurati pod skute duhovnosti! Jeli ovo bilo OK? Je! Završio sam moja 'nedjeljna razmatranja'! Nego, kako je danas dan naših Majki, želio bi svim Majkama, i onima koje nisu uz nas, čestitati tu divnu osobinu (privilegiranu!) ženskih bića - MAJČINSTVO - pjesmom o jednoj Majci (Mariji/Mary), koja istina ne pjeva o BD Mariji već o majci jednog od 'liverpulskih čupavaca'! Poslušajte, dobro vam znanu pjesmu Beatles-a u kojoj su sva ufanja pjesme Neka to bude (Let it be) sazdana na ŠAPATU Majke Marije (mislim da je Paulova!) U video zapisu ovoj pjesmi prethodi pjesma Sloboda (Freedom) koja mi, mada nije moj 'hit', govori koliko je svakog truda vrijedan taj Božji dar kog su mi nasilnici svih oblika željeli oteti! Nisu uspjeli! Ostalo im je nešto materijalnog jada, možda sjećanje na moje progone, utamničenje i mučenje i kako sam izgubio sve, ali i činjenica da sam po 'šapatu' Neba i moje Majke nakon svega uspio i njima reći: NEKA BUDE! 'Kada sam u nevolji, Majka Marija dolazi k meni i šapuće mi riječi ufanja: neka bude! ... Budim se uz zvuk glazbe. Majka Marija dolazi k meni i šapuće mi riječi ufanja: neka bude!' - dio je slobodno prevedenih stihova iz ove pjesme! Neka bude, Mama! Ti znaš zašto je tako! Neka bude! Tebi u slavu i na spomen svim dobrim majkama posvetio sam današnji dan i ručak od svježih trlja koje mi je dao jedan čovjek (Sebo) kojem sam prije puno godina pomogao urediti papire s kojima je nabavio svoj prvi ribarski brod! Danas mi je 'vratio' za učinjenu mu uslugu! Zašto baš danas? Samo zato kako bi danas mogao uživati u okusu odlične ribe, hvarskom plavcu, majčinom danu i činjenici kako NIŠTA nije 'slučajno' što mi je potvrdio i mail mog prijatelja P.! (Sada se spremamo kod Vida jer ima danas / bilo je to jučer / rođendan, 7 godina. Kupili smo mu rolere...) Nije slučajno primiti mail jučer i pogledati ga tek danas ... Ma, ovako to izgleda: Unuk mog prijatelja P. jučer je, na isti dan kada je rođen blaženi Stepinac imao rođendan! ... Unuk mog prijatelja P. (P. je inače zaštitnik mjestašca Bribir u kom danas živim!) zove se Vid i ima ime sveca prema kojem se naziva naselje gradića Bribir Sv. Vid u kome živim! Povežete li ove činjenice: rođendan Blaženika kom sam se molio za pomoć s datumom rođenja unuka mog prijatelja, ime mog prijatelja i imena svetaca zaštitnika mjesta Bribir i naziv zaseoka Sv.Vid koji je dio Bribira s imenom unuka mog prijatelja nije vam nego shvatiti kako 'slučajnost' ne postoji i kako vam je nužno početi vjerovati u Boga, ići nedjeljom na misu, ljubiti svakog čovjeka i biti - dobar! Tako ja mislim, ... no, tko sam ja? Ljubav moje Majke koja me nije otela ocu! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 10. svibnja 2010. - 'Alternativna transcendencija'! Što je? Danas sam, neplanirano, završio u Rijeci. Pozvao me je prijatelj da dođem preuzeti pravu 'direktorsku fotelju' koju on više ne rabi i koja mu radi preuređenja stana čini problem. Otišao sam po nju i usput bio u METRO-u za njega kupiti novi A/D Tv pretvarač kako bi zamijenio pokvareni (kasnije smo utvrdili kako je ispravan!). Iz Sv. Vida sam ponio sobom i jedan lijepi cvijet kog sam naumio dati njegovoj kćerki. Obavio sam sve što sam imao u planu i jedino nisam stigao poći do mog susjeda D. koji se nalazi u Bolnici. Popraviti ću to u četvrtak. Nego, danas sam stvarno bezidejan kada je u pitanju bilo kakvo pisanje. Vjerujem kako je tome razlog moja velika želja da što prije učinim nove WEB stranice s mojom glazbom i prvim video 'klipom', radi čega sam zapustio čak i 'svirku'! No nadoknaditi ću to. U ovom mi je času bitno učiniti 'šprancu' (uzorak) WEB stranica kako bi ih mogao početi puniti sadržajima. Danas (večeras) imam namjeru proučiti način na koji mogu učiniti moj video zapis kog bi postavio na WEB zajedno s nekim od FLV 'player'-a. Programe za tu namjenu skinuo sam noćas. Nadam se da Vegas (za rad s video datotekama) nije Las Vegas! (Šala!) 'Skinuo' sam i program za pretvaranje različitih video formata u neki drugi format i mislim da će mi to biti dosta. Radi izrade (snimanja) filma nazvao sam prijatelja P. koji, najvjerojatnije, uskoro ide na kraći odmor u Murter kako bi mu predložio da se nađemo u Zadru i kako bi u starom dijelu grada i nekim sakralnim objektima snimili video predloške za moj PRVI 'spot'! U slučaju da se nešto promijeni morati ću se odlučiti za nabavu video kamere s kojom ću onda poći na Rab! Taj je gradić prepun sakralnih sadržaja koji mi trebaju za film, a tamo je i moj 'duhovnik', prijatelj, P.N.J. s kojim uvijek mogu popričati o puno stvari koje će mi u budućem vremenu trebati (kao potpuno jasne) za izradu novog CD-a! Planova je puno, no sve je u Božjim rukama ... prema narodnoj: 'čovjek snuje, a Bog određuje!'. Žalosno je to što mnogi ljudi današnjice ne prihvaćaju postojanje ove Istine i što neka svoja 'rješenja' pokušavaju naći izvan Boga ... u tarot kartama, sektama, pričama o nekakvim svemirskim (kozmičkim) energijama, položaju planeta, horoskopima, ... Iz mog kuta gledanja nabrojeno mi se čini kao kakav 'dobar' oblik samoobmane, jer kada čovjek živi vjeru u Boga (Isusa) onda mu nikakve 'vradžbine' ne mogu biti važne, jer je tada imun na mnoge podvaljene idiotarije današnjice i jer živi - čovjeka! Upravo je navod 'živi čovjeka' (sakriven?) razlog bijegu mnogih vjernika u nekakve oblike 'alternativne transcendencije', a to je - što se vjerskog, etičkog i moralnog u čovjeku (vjerniku) tiče, veoma opasno zastranjenje! Evo vam primjera za to: Svaki će 'alternaivac', makar se činio vjernikom i možda štovateljem djela Kristovih, na sam spomen neke neugodne situacije, nesreće, bolesti ili pak smrti, nastojati izbjeći i zaustaviti svaki takav razgovor što će pokušati objasniti 'negativnim energijama' koje ne treba spominjati. Divno bi bilo kada bi na taj način SVIMA bilo dobro ili makar samo nekom bolje nego mu je! Ali tome nije tako! Prema takvom razmišljanju veoma je opasno poći u posjet bolesniku, jer on je i sam velika 'negativna energija' (zar zato jer je bolestan?)! Ili ... čemu ići na sprovod, čak dragom prijatelju, kada je na takvim mjestima prisutna sva sila 'negativne energije', koje se voljene osobe umrlog, ma koliko se trudile - ne mogu riješiti! |
Ne! Takvu vjeru u Boga ja ne živim i ne priznajem! Ma koliko da je u nekome muke, potraži li me takav čovjek ili ga sam pronađem, ostati ću i biti uz njega, makar mi bilo slabo do same nesvjestice! Srećom, baš vjernici, točnije apostoli vjere, svojim životima koje veoma često žive u okruženju svakojakih oblika 'negativnih energija' potvrđuju kako je bedasto i bogohulno vjerovati kako će nam priča o bolesti, smrti ili nečem teškom i bolnom, uništiti život! Ta, nije li svako zlo dio naših života? Zar potres koji je pogodio Tursku nije moguć i u Sv. Vidu? Ili ... hoću li pričom o vulkanu Eyjafjallajökull (ma to je onaj na Islandu) izazvati neku nesreću ili možda erupciju vulkana u RH? Zapravo, kada malo bolje promislim svaki čovjek koji izrazito jasnim postupcima bježi od priča koje su pune 'negativne energije' živi do te mjere u strahu za sebe, da mu je sve, ali baš sve, čak i tuga i bol najbliže osobe - veliki, ... preveliki teret! Sretan sam, jer me nikakva 'alternativa' niti strah od smrti, makar volim život, ne plaše i ne 'tjeraju' da mislim kako me lijeva ruka boli, jer netko ... tamo daleko, daleko kraj mora ... 'čara' nad mojom sličicom, ili nekakvim iglicama probada krpenu lutku u kojoj 'vidi' mene! Takav mi ne može nauditi, a ako takva osoba i postoji onda je riječ o jadnom i izgubljenom umu i velikom nevjerniku. Vjera je biti svjestan - čovjeka, a kako je - nažalost - u mnogim ljudskim 'sudbinama' puno 'negativne energije' onda je sasvim jasno kako OBIČAN vjernik živi određeni pritisak svog uma u kom se talože (slažu i nižu) i vremenom natalože mnoge slike zla ('negativne energije' - PTSP?). Može li ih itko na ovom Svijetu poništiti? Jedni, koji MISLE kako oni to mogu, već odavno radi toga čine zločine ('struka'), a oni drugi, kojima treba uništiti drugog čovjeka misle kako su 'vjernici' i jako dobri 'alternativci' okrenuti ... - BIJEGU od Istine!
Ne može! I kada je jako teška i ružna Istina i tada postoji i samo je svijest o njoj, i onda neko naše postupanje koje je nekakva pomoć, može učiniti manje bolnom, lakšom i prihvatljivijom - nevoljniku! Istina je i to da nekad radi nje same treba prešutjeti neku drugu Istinu, no to je tema o odnosu ljudi, koja nam nalaže da se radi ostajanja u zajedništvu jedna Istina pravi naivnom kako ne bi povrijedila drugu Istinu ... a to je tako, jer su obije - ljudi! Ja sam drugačiji! Kazujem puno, kod čega o svemu pričam iskreno i prema vlastitim iskustvima i razmišljanjima, radi čega mi je jako žao kada uočim kako je neki (nečiji) bijeg od Istine zapravo početak pokušaja uništavanja jedne druge Istine, koja ipak neće nestati, ... koja će čekati i možda dočekati da jednom kaže: šutjela sam no sada ti mogu reći ... Istine žive istog Boga i moraju biti zajedno! Nadam se da ste ovo moje 'filozofiranje' razumjeli? Ne postoji vjera bez Boga i nikakva je 'božanstva', 'gurui' i 'energetičari' ne mogu nadomjestiti! Živite vjeru ... i prije nego vam 'alternativna transcendencija' pokaže kako ste - konačni! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 11. svibnja 2010. - Vrijednost koju ne znamo rabiti! Subjektivnost! Što li je? Jeste li ikada razmišljali koliko je čovjekov život određen njegovim osobnim stavom o svemu što 'živi' u njemu i oko njega? Vjerujem da niste ili kako ste to učinili samo ponekad i jako površno! Naime, pitanje o razini našeg subjektivnog u nama, u uređivanju odnosa s drugim ljudima veoma je neugodno, jer se u odgovoru na to pitanje krije ili bolje rečeno nalazi – naša osobnost. Stoga mi i nije nego odmah reći kako inzistiranje na nečem što se nama čini ili mislimo da je tako u odnosu na drugog čovjeka i ljude može biti izvor mnogih zala, neprijateljstava i čak - ratova. Jeste li doživjeli biti sudionikom 'rata u kući'? Sigurno, makar i samo kao promatrač i zato vam je po svršetku takvog 'rata' postalo jasno kako do njega nije niti trebalo doći da su ... strane u 'ratu' imale samo malo razumijevanja, tolerancije i strpljivosti jedna za drugu, što im je u trenutku izbijanja sukoba bio veliki 'neprijatelj' osobnom EGU! Već sada bi, na samom početku ovakvog razmišljanja, mogao zaključiti kako subjektivnost može biti oblik, nekad pogubnog, egoizma i kako je 'generator' svih drugih štetnih pojava unutar neke zajednice! Ovo što danas pišem, u Brezama, jer je utorak i jer sam sada u društvu mojih Brezana, u najužoj je vezi s jučer napisanim zapisom u kome sam se 'okomio' na 'alternativnu transcendenciju'! Jutros sam, dok samu uživajući u mom mix-čaju (pro)čitao jučerašnji tekst zaključio koliko sam u njemu bio baš ono što sam - subjektivan! Srećom, moja jučer izrečena subjektivnost nije (nadam se) vrijeđala nikog! U suprotnom bi bio bliži fanatiku nego vjerniku! Iz ove rečenice može se zaključiti kako je svaki oblik NASILNOG subjektivizma neki oblik FANATIZMA što bi KULTURNOM, ETIČNOM i MORALNOM čovjeku (valjda i vjerniku?) trebalo biti dovoljno da se u međuljudskim odnosima, makar samo koji trenutak prije izbijanja bilo kakvog sukoba (i sukoba 'mišljenja'!) suzdrži od daljnjeg isticanja i nametanja svog egoističnog subjektivizma kao JEDINO ISPRAVNOG stava o nečem ili nekom … No, jeli nam tako moguće činiti i primijeniti? Moram reći, i to s puno tuge i gorčine, kako je takvo što rijetko u 'uporabi'! (Moram zato, već sada reći i istaknuti i to kako sva moja pisanja, o bilo čemu i o bilo kome odražavaju u velikoj mjeri /čak 100%-no/ moje subjektivizme, za koje bi molio svakog čitatelja da ih prihvati kao NENAMETLJIVO kazivanje MENE o nečem ili nekom! - Nadam se da ste ovo uspjeli prihvatiti?) Ustrajavanje na subjektivizmu, čak i onda kada je on sama istina i lako dokučiv (dokaziv) podatak nije dobro. I tada treba znati stati, što nikako ne treba doživljavati kao nekakav 'poraz' vlastite osobnosti ili srozavanja vlastitog ega na razinu dresirane životinje! Ne! Znati stati, čak i onda kada nam se u bilo kom obliku 'nude rješenja' za nešto ili čak ZA NAS i našu osobu, veliki je doseg vrhunskog ljudskog ponašanja i gotovo savršeni oblik primijenjene - MUDROSTI! Samo, to nije nimalo lako činiti! Osobno, pokušavam ne nametati svoje stavove, razmišljanja, ideje, glazbu, ... kao nešto što JEST i što ne bi moglo biti ili nije drugačije! Samo, bojim se kako to ljudi oko mene, nekad radi neukosti, svoje 'savršenosti' i 'stručnosti', nekada radi zloće, a ponajprije radi osobne i tvrdoglave subjektivnosti to tako ne doživljavaju! Vjerujem kako me mnogi 'pravednici' (okorjeli subjektivisti!) doživljavaju kao budalu koja priča, čak previše, ... kao čovjeka koji 'mora baš sve reći' ili kao kakvog 'šupljoglavca' ili 'glumca', no zato mi život nije ništa manje vrijedan i sadržajan nego jest! |
Moram reći kako radi MOJE subjektivnosti mogu poslušati i potrpiti svačiju, čak i najgluplju, subjektivnost kojoj neću 'kontrirati' (život nije partija preferansa) i kojoj ću dati puno vremena da se izjasni o - sebi! Nastojeći doći do ovakvog ponašanja morao sam proći osobne nevolje svih oblika i 'sadržaja', no i tada sam čekao ... možda predugo, ali sam tako čekajući nešto i dočekao! Dočekao sam moći SVAKOM čovjeku klimnuti glavom čak i onda kada je od mene tražio da budem i postanem - on! Naravno, takvo 'klimanje glavom' tada je isključivo u funkciji rješavanja JAKO složene jednadžbe u kojoj bi ja trebao biti jedini ('njima') jasan element koji, jer ih muči što znam tko sam, nije u stanju prihvatiti tuđu - subjektivnost, čak i kada mi ona na određen način radi o glavi! Kimao sam tako i 'njima', i sucu , i tamničarima, i pseudo-liječnicima i mnogim drugim (nekad i dobronamjernim ljudima), ali svejedno tada nisam odustajao od - sebe! Zašto? Pametan čovjek lako će doći do zaključka kako je to nemoguće jer i ja kao i svaki drugi čovjek ne mogu (a niti ne smijem pokušati!) biti on, ti, vi, ... Zato je, u konačnici razmišljanja o subjektivnosti i njenoj presudnoj ulozi u oblikovanju života pojedinaca i zajednica svih oblika nužno reći kako je ona velika ljudska vrijednost koju čovjek ne zna ispravno rabiti! U samom zaključku ovog razmišljanja nalazi se odgovor o NAMA samima koji bi nas trebao upućivati na potrebu razumijevanja tuđih osobnosti, što smo, kao društvo i 'civilizacija' pokušali (bezuspješno!) odrediti nekakvim zakonima, radi čega se dešava da, npr. prenaglašeno poštivanje prava na odabir 'seksualnosti' postaje zakon o pederima i lezbijkama, dok istovremeno čovjeku puno vrjednije, pravo na život, biva uništeno zakonom o pobačaju ili zakonom o 'psihićima'! Razina ovako nametnute (manjinske i bolesne) osobnosti je strašna, što kazuje kako svaka 'moć' (često umotana u 'ljudska prava') želi 'srozati' (poništiti) tuđu osobnost kako bi pokušala - dokazati SEBE i osigurati si određenu razinu (naravno, nasilne) vlasti nad drugim ljudima! Ovaj očajan, ali istinit zaključak upućuje me na to da čak i 'struku' (moju 'omiljenu struku') doživljavam kao odlutalu ovcu, koju ne mogu vratiti u veliko 'stado' DOBROG čovječanstva, jer je i ona svoja subjektivnost, sebi važna i, nezasluženo, jako naglašenog značenja u ovom vremenu otuđenja čovjeka od moralnih načela u kojima bi, po meni, na prvom mjestu trebalo biti pravo svakog čovjeka da bude što jest, ... pravo koje je jako ugroženo nečijom tuđom potrebom, željom, interesom, mišljenjem ili pseudo-brigom radi čega čovjek biva često podvrgnut MALTRETIRANJU koje se očituje kroz trpljenje nametanja 'jedincatosti' (opet) tuđih – subjektivnosti! Dok Božje 'pravilo': PRAVO NA DOSTOJANSTVO I OSOBNOST svakog čovjeka ne postane jedinstveni 'obrazac' ponašanja među ljudima, život na Zemlji biti će upravo onakav kakvim ga prikazuju mediji - bolestan 'crveni tepih' po kom šeću 'subjektivne aveti' danas mnogima 'važnije' od vidljivo ugroženih vrijednosti čovjeka kao što su: život, Ljubav, Istina, Bog, vjera, duhovnost, umjetnost, pravo na dostojan život, ... Redcarpet - odavno je kao način iskazivanja posebnog poštovanja i uvažavanja nekog čovjeka/gosta postao mjesto iživljavanja šačice 'velikana' koji se zabavljaju izmišljajući i nudeći nam 'farme s ljudima' u kojima se njeni akteri izruguju sebi i životu! Subjektivan sam! Priznajem to, jer takav sam! Jeste li i vi subjektivni? Želite li da Svijet izgleda prema vašoj 'mjeri'? Nije li netko od vas koji ovo čitate poželio da ja budem lud kako bi me vi tada imali 'pravo' opljačkati i progoniti? (hoće li vam oprostiti?) Sigurno je tako, no … shvatili ste kako vas je (i još vas) u tome nešto i netko onemogućio, a ne znate što je i tko je to?! Reći ću vam: Bog! Bog s vama! |
||
A.D. / 12. svibnja 2010. - Neistina ili laž? Što je Istina? Laž, lagati, lažljivac. ..., vjerojatno je kako su vas ovi pojmovi podsjetili na lošu 'naviku' čovjeka i na ljude koji lažima pokušavaju namiriti svoje 'potrebe'? No, lagati se može na puno načina i radi bezbroj 'razloga'! Kada dvoje ljudi tvrdi kako je istina ono što oni govore o istoj stvari, događaju, drugom čovjeku ili bilo čemu drugom svakome je jasno kako netko od to dvoje ljudi - laže! Pravnici su pojam laž zamijenili sa sintagmom 'ne govori istinu', koja je u svemu identična laži, ali radi pravnički 'ublaženog' pojma, 'ne govori istinu', ovime prozvana osoba ne može podnijeti tužbu sudu radi uvrjede! No, meni je svejedno radi li se o laži ili ne govorenju istine, jer danas sam postao svjedokom kako su političari cijelog Svijeta identični lašci, ili ako baš hoćete: pričalice pune iznošenja - neistina! Danas sam u jednim novinama uočio naslov koji kazuje kako je slovenski političar jasno rekao kako mu je predsjednica vlade RH, famozna 'jahačica koja u rukama čvrsto drži uzde' (reče tako o sebi!), mala Jadrankica, obećala kako će Sloveniji omogućiti slobodan izlaz na otvoreno more! Slažem se s Jadrankicom: Sloveniji je nužno ponuditi neko takvo rješenje u kom će prolaz biti DOGOVOREN i prije toga jasno predočen građanima Slovenije i Hrvatske! No, malo iza toga čuo sam na vijestima (HKR-a) kako naša Jadrankica to nije rekla slovenskom političaru Pahoru pa mi se je radi Istine bilo nužno poigrati s lažima i neistinama! Ako su i Jadranka i Pahor u pravu onda je jasno kako su političari odavno savladali nemoguć zadatak kojim su pokazali kako biti nije vezano uz bivstvovanje, jer su oboje u pravu i jer oboje tvrde kako nešto je, mada o tome nemaju nikakvih dokaza! Šalim se, no nije mi do šale! U ovoj prljavoj političkoj raboti nazirem nekoliko mogućih 'rješenja' što me tjera da mislima kako nam (građani RH) naši političari već predugo čine puno toga (moguće jako štetnog) iza leđa! Nije mi važno tko je rekao neistinu, a tko laž, jer mi je jasno kako su obije danas objavljene izjave: OBMANE! Mogao bi reći kako upravo radi takvih ponašanja političara moja zemlja nema nikakve prilike dočekati 'bolje sutra', jer ... laže li Jadranka, jasno je da smo 'popušili', dok ako laže Pahor onda to znači kako ćemo još dugo živjeti u neskladnom odnosu s najbližim susjedima! Čemu trebaju ovakvi zaključci i što nam oni kazuju? Netko od vođa dva susjedna naroda - LAŽE, a to nije nikakva igra s 'neistinom', već dobar znak kako političari nisu u stanju dogovoriti elementarno uređenje dobrosusjedskih odnosa! Na čiju 'štetu' ili u 'korist' to je nebitno za danas izrečenu LAŽ! Pitanje je samo: TKO JE LAŽOV? ... jer netko je od njih dvoje lagao! Ostati ću još malo kod 'rada' politikantskih institucija RH koje se gotovo trude uništiti moju Domovinu! Čine to na razne načine (segregacije, nasilje nad čovjekom, pokusi nad ŽIVIM ljudima, ... oduzimanje stečenih prava, imovine, ...)! Jedan mi je primjer o očajnom postupanju kontrolnih organa porezne uprave ispričao moj poznanik/prijatelj, čije inicijale iz razumljivih razloga neću objaviti, ali što mi kazuje kako 'kombinirani' UPRAVNO-SUDSKI pravosudni sustav postoji kako bi progonjene PRISILIO na prihvaćanje i izvršavanje rješenja upravnog organa, makar bi u konačnici postupka (do Ustavnog suda ili dalje!) sve moglo biti drugačije!? No, da ne duljim, jer priča je jako obimna, reći ću samo to kako je zakonom određeno pravo, koje kazuje kako se kod kupnje osobnog automobila na ime obrta ili poduzeća dio uplaćenog poreza priznaje kod obračuna obveze plaćanja PDV-a, MIŠLJENJEM kontrolnog organa ministarstva financija UKINUTO! |
Da se i sam nisam susreo
s činjenicom kako je nečije MIŠLJENJE postalo strašna (i jako moguća) omča na mom vratu iz koje me je izbavio sam Bog, na ovaj bi navod mog prijatelja samo odmahnuo, no ... saslušao sam cijelu priču i shvatio kako u ovoj zemlji od prava ne postoji niti 'P', što potvrđuje maloprije iznijet podatak prema kojem je ZAKONOM određeno pravo poništeno i oduzeto radi neizvršenja obveza vođenja dnevnih putnih naloga za novo-nabavljeno vozilo! Pitam sudstvo, zakonodavce i ustavne suce, koje to MIŠLJENJE, k tome utemeljeno na nizu pretpostavki, samo zato jer je učinjen propust u vođenju, meni osobno glupe i nepotrebne i ekonomiji države štetne loko-vožnje može poništiti pravo na priznavanje djela poreza i ... ne samo to, već i PRAVO na utvrđivanje amortizacije tog istog vozila i njeno prikazivanje, kao troška kod izrade bilance i obračuna poreza na dobit?! Čini mi se kako je u mojoj zemlji sve podivljalo i kako je 'matematika zakona', koji su svedeni na MIŠLJENJA, PRETPOSTAVKE I NEDOKAZIVE stvari postalo UBOJITO ORUŽJE U RUKAMA - gladne države! A ... gladna je! I to jako ... i ISTINE i PRAVDE! Sve ostalo su političko-pravno-ekonomske floskule kojima je cilj osigurati dobro plaćene 'dužnosničke fotelje', a to vodi prema - kaosu! Kome on treba? Samo zlu, koje nastoji uništiti LOGIKU i ISTINU! No, to je nemoguće što potvrđuje jedna druga, 'obična', matematika, koja izgleda ovako: Ako neko poduzeće kupi 'previše' osobnih automobila i ako ti automobili budu korišteni nekim prosječnim (uobičajenim) 'ritmom' vožnje (20.000 km/god) onda će osim zarade trgovca automobilima, zaraditi (i na taj način popuniti i DRŽAVNI budžet) i: trgovine naftom i mazivima, trgovine auto-dijelovima, servisi, poduzeća koja upravljaju cestama, autopraonice, ... koji će svi zajedno dio prihoda od tako kupljenih i korištenih automobila dati za razne doprinose i poreze, plaće radnika, ... PDV i dobit iz poslovanja, dok će osim za troškove održavanja vozila, njihov vlasnik, poduzeće ili obrt, za njih uplaćivati i CESTATRINE, NAKNADE i plaćanje usluga tehničkog pregleda vozila, ... Nije li ovo jasan prikaz koliko je bolje da se ... NOVAC, ma čiji bio - 'VRTI'? Je, no naša, oprostite 'njihova' matematika u svemu vidi lopovluk i mućku PRIVATNOG poduzetništva, a da niti ne pokušava pronaći nestale silose žita, izgubljene kilovate el. energije, novac nestao iz banaka, ... što onda 'podmiruje' na ovako jadan način - otetim novcem! Nadam se da će moj prijatelj ovaj puta ustrajati do kraja i da će proces nasilja PU koja se nije libila ulaziti u privatnost vlasnika i radnika poduzeća (ispitivanja o sudjelovanju u domovinskom ratu, imovinskom stanju, kvaliteti opreme stanova, ... privatnim vozilima, ...), ako se ova farsa od 'inspekcijskog nalaza' ne završi nakon njegova izjavljenog prigovora, završiti na USTAVNOM sudu na kom će lako biti dokazati kako nikakvo mišljenje bezobraznih nasilnika PU (jedan od nije se do samog kraja 'očevida' niti predstavio?) ne može poništiti zakonom određena prava na pretporez, amortizaciju i samu kupnju vozila, koja bi prema 'mišljenju' djelatnika PU, jer ih nije moguće amortizirati kroz poslovanje poduzeća, mogla biti i - ničija!? Volim brojeve, jer su oduvijek kazivali kako na silu oteto - MALO, postane zauvijek izgubljeno - PUNO! Samo, to ne razumije 'politička ekonomija' u RH! Zašto? Pitajte 'njih'? Vjerojatno zato, jer su 'negativne milijarde' postale pretežak uteg na već odavno umornim rukama i nogama višegodišnjeg utopljenika kojem su mnogi pokušali 'pomoći' dodavanjem novih utega (zaduženja!) kako bi na taj način sebi osigurali lagodan, ničim zaslužen (nisu li nas dovukli do bankrota?) i jako dobro plaćen posao pseudo-političara, koji možda, prema danas objavljenom u tisku, od NARODA kriju veoma važne podatke i moguće govore - 'neistinu'? Meni je neistina laž, ... a vama? |
||
A.D. / 13. svibnja 2010. - Ponos, Jadrankice! Ponos nam sačuvajte! Četvrtkom, kada god to mogu, odlazim do Rijeke. I danas sam bio u Rijeci. Moram li reći kako sam nakon posjete mom rodnom gradu u kom sam proživio dosta mog života pun dojmova i zaista sretan? Nostalgija, taj veliki 'drug' starosti, tada me prožima i nudi mi mnoga, i lijepa i ružna sjećanja, ... no tada odabirem samo lijepe uspomene na koje me podsjeti neki susret, dio grada, priča ili običan pozdrav, danas 'bezimenog' poznanika iz nekog drugog vremena. Volim poći do Rijeke. Naravno i danas sam najprije otišao do tržnice. Obišao sam štandove, kupio nešto povrća, voća i par kila ribe za moje Brezane. Već dugo vremena 'zlorabim' uslužnost jedne prodavačice koja mi svaki put očisti kod nje kupljenu ribu. Učinila mi je to i danas radi čega sam po povratku u Sv. Vid trebao očistiti samo kilogram papalina. Prošetao sam i Korzom (radioaktivnim?) i tada naišao na Ulične svjetiljke! Sjećate ih se? Opisao sam u više navrata susrete s njima i posjet njihovu 'domu'. Danas je časopis beskućnika prodavao, jako nenametljivim 'stilom' i nekako pretiho i povučeno, beskućnik kod koga sam već u par navrata kupio časopis. Malo prije susreta s njime bio sam kupio neke sitnice za marendu i za 'moje cure' u Brezama, što sam zato mogao ponuditi i dati beskućniku i njegovom (valjda?) prijatelju koji je bio s njime. Uočio sam zahvalne izraze lica kod obojice Malenih. Odlazeći od njih promotrio sam užurbani 'novi svijet' i usporene starce na Korzu i opet shvatio, po tko zna koji put, kako čovjek MALO vrijedi, ... tek toliko koliko može - dati (ili mu mogu oteti), ... a beskućnici ...? Oni ništa ne mogu dati! Pitam se uspiju li te 'Ulične svjetiljke' prodati više od desetak časopisa na dan tom bezglavo-jurećem životu koji ih uopće ne primjećuje? Pitam se, mada mi je odgovor jasan! Danas je, više nego ikad, u 'primjeni' narodna uzrečica: sirotinja ... i Bogu je teška! Naravno, takvi su (sirotinja) miljenici Božji, ali je upravo uporabom imenice Bog u spomenutoj uzrečici njen nepoznati autor želio naglasiti Istinu o sirotinjskom čovjeku i njegovu životu. Nakon kratkog druženja sa 'svjetiljkama' pošao sam do ribarnice. Preuzeo sam očišćenu ribu i krenuo do mog usamljenog barbe Ševe. I opet ću reći, makar će se to nekome učiniti pretencioznim i nemogućim, kako mi je i danas, moj čin Milosrđa, OSIGURAO prazno parkirno mjesto, odmah do vrata kuće u kojoj je stan mog barbe, makar je u toj ulici uobičajena 100%-tna popunjenost postojećih parkirnih mjesta! Ševa, mada je u lošem stanju i danas mi je pokazao nešto od svog vedrog bića kada mi je, naravno u šali, rekao kako: 'nisi trebao dolaziti'. Jesam Ševa! I hoću! Sve dok po ovoj Zemlji hodimo skupa! Danas mi se učinilo kako je bio u boljem stanju što zaključujem prema podužem razgovoru s njime i njegovim jasnim rečenicama u kojima mi je iznio neke podatke o njegovom i maminom rodu, ... Ševeljevićima. Tako sam tek danas saznao da naši pradjedovi potječu iz Bokeljskog zaljeva i kako su odatle završili u Italiji (Brindisi), u Kninu (moj djed Ugo) i u Splitu o čemu mi Ševa nije mogao puno reći. Čuo sam i jednu KRASNU Istinu o DOBROTI mog djeda, koji je kao gradonačelnik Knina u vremenu NDH SKRBIO o siromašnim Srbima koji su dolazili kod njega po novčanu pomoć! Čuo sam kako je moj djed Hugo u svom uredu imao veliki sef pun NDH-ovskih kuna s kojima ih je pomagao i kako su ga ti ljudi jako cijenili. Kada su 'stasali' i oformili svoja 'gazdinstva' znali su mu se, darovima svojih ruku (poljoprivredni i stočarski proizvodi), doći zahvaliti. (Djede, bio si ČOVJEČINA i po!) Kasnije je sve pošlo po lošem, jer su mu komunjare i partizani namjestili 'pušku', zatvorili ga i osiromašili (pokrali mu svu imovinu koju nam nikada nisu vratili!)! No, Dobri duh mojih predaka na taj način nisu mogli uništiti! I Ševa je dobar! Zli duh se je u ovu časnu obitelj uvalio samo u dva navrata kada su oba puta osobe 'sa strane' (zlo?) bile djeca - partizana i komunjara! Mada se ovo nekome može učiniti slučajnim, to nije tako! To je Istina, koja je i meni pokazala - 'zube'! No, ostavimo to! Bilo, pa prošlo! Ostaje nam i sada i sutra u kom mi je brinuti se za jednu usamljenu dušu. |
Vjerujem kako će ljudi TVRDA srca moj daljnji opis uz ovu sličicu doživjeti kao budalaštinu i čak nekakvu morbidnost, no meni je reći kako je ta ptičica (podsjeti me na 'dr. pticoubojicu' - čita li ovo?) u krletci pored jednog od prozora stana mog Ševe uginula prije par godina i kako njeni ostatci nisu nikada bili usmrđeni! Ova je ptičica, bastard (križanac gardelca i kanarinca!) na određen način - balzamirana! Pitate se radi čega je još uvijek u krletci i zašto je netko nije bacio u kantu za smeće? Reći ću vam: jer moj usamljeni barba nema nikog i jer svu svoju Ljubav i nježnost, od kada mu je umrla supruga Paula, već dugo vremena daje - toj ptičici! Čini li vam se ovo kao kakva 'boleština'? Vjerojatno, što kazuje kako još niste osjetili istinsku samoću i pritisak ogromne ispraznosti takvog života, no meni je uginula ptičica u neurednom kavezu, na kom već koju godinu, kao nekakva nepojedena hrana stoji osušena smokva - Ljubav! Znam što ste pomislili, no svejedno mi je! Volim biti 'bolestan' na ovakav način, jer je to puno manje opasno, po ukupno čovjekovo biće, nego biti lopov, progonitelj i sudac nevinome! 'Ta ptičica ide sa mnom u grob'! Kada vam to kaže čovjek kome su svi okrenuli leđa onda vam i nije nego shvatiti koliko je u tom umu boli i kako je ta duša već jako blizu Boga! (Ševa, budem li te nadživio, obećavam ti kako će ta tvoja želja biti izvršena!) Nakon ugodnog druženja s mojim barbom otišao sam do dragog prijatelja i odlučnog 'borca' za moju slobodu. Konstruktivni razgovori, puni svakojakih ideja ispunili su vrijeme zajedničkog ručka nakon čega sam krenuo kući! Sretan, jer mi je susret s Malenima i čovjekom kog nisu mogle zavesti bedaste priče o mom umu, 'napunio akumulatore'! Preostaje mi i danas, svemu i svima, reći: hvala vam dobri ljudi! Nego, zna li itko što je PRAVA dalmatinska spiza (hrana!)? Vjerujem kako će se većina ljudi na ovakvo pitanje podsjetiti morskih riba i maslinovog ulja, no takvo razmišljanje o dalmatinskoj spizi samo je djelomično točno i nalazi se na drugom mjestu! Na prvom mjestu, kada je riječ o PRAVOJ dalmatinskoj hrani su dva 'B': blitva i bob! Zato sam danas, ali i radi podsjećanja na mog pok. oca koji je uživao jesti bob na lešo, kupio dvije kile tog dalmatinskog povrća (mahunarka - pogledajte!) kako bi si u subotu spremio originalni dalmatinski ručak ... u spomen na moje pok. roditelje i Dalmaciju! I još samo ovo: upravo sam u vijestima na HKR-u čuo kako je naša 'jahačica' (Jadrankica) izrekla još jednu veliku 'mudrost' koja bi mogla biti potvrda budućeg robovanja ove države - geopolitičkim interesima! Rekla je, nabrajajući nekom svjetskom 'moćniku' kako RH, a unutar kojih se granica nalazi moja Domovina, pored nekih nabrojenih prednosti (ekologija, poljoprivreda, more, ...) ima i GEOPOLITČKU 'prednost'!? Ludo se je s takvom 'prednošću' 'dičiti' i nuditi svjetskim lopovima, no ... razmišlja li ikoji političar drugačije od svoje kolegice? Znači li 'geopolitička prednost' RH kako će u dogledno vrijeme na ovim prostorima bujati vojne baze, 'guantanamo logori', specijalna postrojenja opasnih industrija, radarski sustavi, 'dijelovi 'obrambenih' sustava ('raketni štitovi') ...? Geopolitička 'prednost' ovome je narodu i mnogima na ovim prostorima od pamtivijeka donosila - ZLO i zato bi s takvim 'ponudama' i svakom pričom o tome trebalo prestati! Prednost! Što li je? Doći s glavne ceste u raskrižje u kom će nas budala koja juri iz sporedne ulice - ubiti? Ostanimo - sebi - glavni, mislim kao narod, Domovina i Država, jer nas svako saginjanje može dovesti do toga da se više NIKAD ne uspijemo uspraviti i osoviti na svoje noge! Ponos, gospođo Jadrankice, ... on je temeljna potvrda sebe, pa ako možete shvatiti kako ste tu di jeste, jer smo MI tako htjeli, sačuvajte nam naš (i svoj) - PONOS! Nudite, ali samo onoliko koliko je to dobro za buduće naraštaje ove izmučene državice! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 14. svibnja 2010. - Univerzalna rečenica i prekid pisanja! 'Ovaj očajan, ali istinit zaključak upućuje me da čak i ...'! Navedeni nepotpuni citat dio je rečenice koju sam napisao prije par dana kada sam pisao o čovjekovoj subjektivnosti (u kom je tekstu ta rečenica koja je samim objavljivanjem na ovim stranicama za mene postala - prošlost, koje je komadić možda netko poželio prihvatiti kako bi nam svima zajedno bila bolja sadašnjost, a samim time i budućnost), no tu je, jednostavno radi toga, jer mi se - SVIĐA i jer sam uočio njenu UNIVERZALNOST! Uviđam kako u ovoj rečenici, promijenim li samo ključni pojam i recimo umjesto subjektivnosti upišem (ne)moral, (ne)milosrđe ili (ne)dobrota ... sve ostaje punoznačno! Ovako: 'Ovaj očajan, ali istinit zaključak upućuje me na to da čak i 'struku' (moju 'omiljenu struku') doživljavam kao odlutalu ovcu, koju ne mogu vratiti u veliko 'stado' DOBROG čovječanstva, jer je i ona svoja NEOBJEKTIVNOST, sebi važna i, nezasluženo, jako naglašenog značenja u ovom vremenu otuđenja čovjeka od moralnih načela u kojima bi, po meni, na prvom mjestu trebalo biti pravo svakog čovjeka da bude što jest, ... pravo koje je jako ugroženo nečijom tuđom potrebom, željom, interesom, mišljenjem ili pseudo-brigom radi čega čovjek biva često podvrgnut MALTRETIRANJU koje se očituje kroz trpljenje nametanja 'jedincatosti' (opet) tuđih - NEMORALNOSTI! Promijenio sam samo dvije riječi u nedavno napisanoj rečenici i dobio ISTO značenje, jednaku 'težinu' zaključka i na taj način jasan opis još jedne ružne Istine! Prihvaćanje 'univerzalnosti' navedene sintagme (rečenice) tjera me da zaključim kako je čovjek, nažalost, od svog postojanja pa sve do danas, pomalo, ali uporno gubio bitan dio (duhovnost) svog bića što se pokušava opravdati (bezuspješno) glupostima kao što su 'vrijeme u kom živimo', 'loša situacija', 'jer su i drugi takvi' ili prebacivanjem osobne odgovornosti za iskazane nevaljalosti, nemoći i odustajanja od sebe na leđa i u um druge osobe! Znam, i to jako dobro, kako ovo 'zvuči' 'negativistički', no može li se i smijem li o sve očitijem izostajanju duhovno-moralne sastavnice našeg bića - šutjeti? Tako danas čini većina ljudi makar je svjesna svog licemjernog ponašanja i postupanja i zato je moj zaključak o 'univerzalnosti' navoda iz citirane rečenice (Ovaj očajan, ali istinit zaključak upućuje me ...) kog je moguće upotrijebiti kod isticanja izostanka svakog moralno-etičkog obilježja ljudi, ružna sadašnjost! No, ovo je 'moja filozofija' i sigurno je rezultat mog načina življenja, zato, ne sviđa li vam se, zaboravite je! Pođite do glazbe, do slika, do mora, u planine, u prirodu, ... ili do nekog napuštenog i potrebitog čovjeka, ...! Samo … ne zaboravite na ljude ... i na čovjeka u sebi i u njima. A mene ... tada zaboravite! Nisam je važan niti su moje riječi nešto takovo! 'Bauljam' na moj način, ali se ipak nadam kako su mnogi koji su me upoznali uočili kako volim ljude, ali i kako se žestoko suprotstavljam svakom nasilju laži i neistine, makar se nešto od toga često pokušava prikazati 'opravdanim' postupanjem, mjerom ili pravom. Ne postoji nikakvo pravo nad bilo čime što je tuđe pa tako i nad životom, osobnošću i 'sudbinom' ljudi, jer su ti pojmovi isključivo individualno određeni i samim time neprikosnoveno vlasništvo svakog pojedinog ljudskog bića i Božji dar! |
Na nesreću ljudskog roda svaka je 'sila' i 'vlast' u svim vremenima bila drugačijeg razmišljanja koje je određeno vlasto/často-hlapljivosti 'gazda' i zato nam je mnogima i danas loše! Sreća je da tako 'proizvedeno' - loše - ipak može postati - dobro - za što nam je samo potrebno vjerovati i htjeti imati (makar malo) svijesti o našem transcendentnom biću! To mogu samo ljudi koji su na 'vlastitoj koži' iskusili nepravdu, nevolju ili su samim rođenjem pozvani da budu apostoli vjere. Mislim kako sam kontinuiranim pisanjem u razdoblju od 2008. Do 2010. godine, pišući iskreno i bez uvijanja pokazao koliko je teško ostati svoj i čitav kada se na čovjeka 'obruše' silne nevolje! Baš radi tog razloga i moje želje i potrebe da svemu dam, kroz jednostavnost u uporabi, jasnije značenje odlučio sam na neko vrijeme, možda duže, a možda i zauvijek, ZASTATI s objavljivanjem dnevnika! Kako rekoh, učiniti ću to zato kako bi pokušao dosada učinjenom dati potpuno NOVI, sadržajniji, jasniji i pregledniji oblik za što mi je nužno imati manje 'zadataka', više vremena, učiniti redizajn WEB stranica i dovršiti započete rukopise! Ukratko, prekidam s ovim oblikom 'pisanija'! Promijene u sadržaju mojih internetskih stranica najavljivati ću na početnoj (indeks-noj) stranici ovog WEB-a kako bi vas, vjerne posjetitelje, na vrijeme upoznao s nekom novom skladbom, učinjenim dizajnom WEB-a i sl., dok će PISANE crtice, na neko duže vrijeme, postati arhiv mojih subjektivizama kojeg ću urediti kao knjižicu i onda vam ga predstaviti kao jedan neuobičajeni književni rad! U tom SAŽETKU mojih dnevnika navesti ću, kroz komentar nekog dijela zapisa samo, čovjekovu moralno-etičkom biću, bitne sadržaje kako bi i na taj način pokazao Istinu kako je Bogu sve moguće i da je na čovjeku samo - da to želi i može - prihvatiti! Upravo sam radi svemoći Boga doživio proći kroz zemaljski pakao (ljudske bijede) iz kog sam izašao živ, svoj i sam, ali zato još više Njegov! Sada znam kako se je na kraju svaka moja muka isplatila i kako sam zapravo kroz doživljeno odbacivanje, progone, pljačku, tamnovanje i otimanje mojih Ljubavi, uspio doći do zaključka kako su ljudi ... nekada toliko 'svoji' da ih je tada najbolje prepustiti Vremenu i neizbježnom djelovanju 'erozije' Istine. Drugo i jako dragocjeno iskustvo bila je potvrda moje spoznaje (no to sam dobrim djelom i znao!) o tome kako postoje istinski, Mali ljudi, ... koji su budućnost svakog vremena i vječnosti, ... sušta suprotnost - pokondirenim tikvama i 'pravednicima'! Konačno sam spreman u miru moje pročišćene savjesti sačekati moj posljednji 'let' do beskonačnih zelenih livada mira i tišine! Dok ne stigne taj, moj, čas raditi ću na sređivanju obimne dokumentacije i na usavršavanju dobrog u meni, … ! Kako? To On zna, a ja ću nešto o tome zasigurno saznati! Svima vama, koji ste mojim crticama pridavali bilo kakvo značenje, iskazujem poštovanje, upućujem pozdrave i molim vas za strpljenje, jer ste mi, ma s kakvim mi namjerama prilazilim ili mi nešto (u)činili - braća po našem istom Ocu! Bude li On htio, mnoge će moje ideje i želje postati i moja i vaša, dakle naša zajednička, stvarnost koja se pomalo rađa i u jednom, za sada samo RADNOM, obliku već postoji! Ovdje: www.tpc-music.com Volim vas (ili sam vas volio?)! Uživajte! P.S. Napisao sam ovo makar nemam pojam odakle mi je 'u glavu' stigla takva 'pobuda'! Pitam se: hoće li mi i koliko nedostajati moje dnevne crtice? Bog zna! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 15. svibnja 2010. - Pogaziti sebe? Vrijedilo je! Upravo gazim po sebi! Nedosljedan sam! Očajno popustljiv mojim emocijama! Ma, neka! Jedna mlada smrt, divne pjesme i nešto 'čudnih' poveznica koje su me natjerale da ovo učinim, vrijede - čak i mene! No, idem redom. Već ujutro, dok sam nakon tuširanja uređivao krevet moju je pažnju privukao jedan nježan glas koji je dolazio s mog tranzistora. Znao sam kako je u tijeku bila emisija na HKR-u Zašto vjerujem, no sve dok nisam čuo tih par optimistički izrečenih riječi, mada je nježnost koja se je mogla osjetiti u glasu mlade djevojke ukazivala na nešto drugo, nisam obraćao pažnju na njen sadržaj! I onda je u meni nešto 'puklo'! Naćulio sam uši i brzo sve razumio. Mada sam lik te djevojke samo jednom vidio na nekoj slici, nasmiješenu i obrijane glave, znao sam o kome je riječ, ... tko je jutros bio gost u ovoj emisiji. Duboko me je pogađala svaka rečenica te mlade djevojke koja je umrla nedavno. Naravno, umrla je od posljedica zloćudne bolesti, ali je, kako sam iz jednog novinarskog izvještaja čuo, do zadnjeg časa bila vedra, optimistična i nasmijana, MLADA (o, Bože ... zašto?) djevojka! Slušao sam jutros taj glas, pomalo opčinjen mislima o životu i već sam tada znao kako ću ovo MORATI napisati. I pišem! Njoj u slavu, jer njena priča, molitva na ulici pored križa i njen ogromni optimizam zaslužuju biti pohvaljeni i predstavljeni svakom čovjeku, a napose mladim ljudima, jer ... možda im prisjećanje na tu djevojku i možda ovaj tekst, pomognu uspravno proći kroz neku od nedaća koje nam život 'ponudi'! U samom kraju emisije, voditeljica je naglasila 'najljepši osmijeh na Svijetu' te djevojke i onda rekla kako je emisija snimljena ... (morao sam ovdje zastati, jer mi se i ova 'slučajnost' učini - Njegovom namjerom), u RUJNU mjesecu 2006. godine! (Iva, ne ljuti se što ti spomenuh ime, taj je mjesec i ta godina, kada si pričala o tvojoj vjeri u Boga, na neki način i 'moj' mjesec! Tog sam mjeseca i te godine završio na cesti, ... tog su mi mjeseca neki drugi mladi ljudi pokazali koliko im značim i tko sam im, ... no taj je mjesec i ta godina sada samo sjećanje kom sam danas dodao tvoje ime, ... tvoj 'najljepši osmijeh na Svijetu' i tvoje riječi ufanja! Neka je Bog s tobom!) OK?! Ovo je bilo JAKO OSOBNO, radi čega molim 'nezadovoljnike' i 'psihiće' da ovo ne dožive kao 'struku' i neprijateljstvo! To ne bi imalo nikakvog smisla! |
Tužan kraj tog (pre)mladog života zaslužuje malo ljudske topline, suosjećanje i SJEĆANJE ...! Ili? Ipak postoji neki 'čitač' mojih zapisa koji misli drugačije? Žalite ga tada, svi, zajedno sa mnom, jer on još nije shvatio - život! Bila je ovo prva 'priča' mog današnjeg zapisa, možda i do sada jedna od meni najvažnijih! Slijedeća je puno običnija i 100%-tno 'moja'! Dok sam podgrijavao lešadu od riba (bob ću pripremiti sutra!) moj 'kućni prijatelj' - radio, zabavljao me je vijestima (same gluposti, osim prognoze vremena) nakon čega je uslijedila emisija o glazbi u kojoj je jedan glazbenik ponudio slušateljstvu svoju 'top-listu' - njegovih 'najdražih 5'! (prema ovoj ideji i ja sam na mojim WEB stranicama koje upravo izrađujem ponudio mojih '5'). Čovjek je očito mojih godina, jer je sve što je ponudio bilo i moj ukus! A ponudio je Norwegian wood, Shine on crazy diamond, You got a friend, ... i jednu od Elton Johna koju znam, ali sam joj zaboravio naslov! Gost emisije pričao je o 'harmama' i 'glazbenim iskoracima' koji su ga oduvijek privlačili, čemu je dodao i važnost stihova pa sam shvatio kako bi, nije li 'pun sebe', veoma lako našli nešto u mojoj glazbi što bi i njemu moglo biti 'simpatično'! No, to nećemo nikada učiniti, jer je on 'ime', ja nitko i jer on živi podalje od naše Domovine. Sreća je da imamo Domovinu, jer je RH u opasnoj krizi, prije svega MORALA i radi izostanka Istine. Eto (još samo ovo i odoh na posao!), kada sam jutros šetnjom stigao do kafića Aqua, dok sam pio kavu prolistao sam današnje novine i naišao na članak o nekakvim NOVO-izmišljenim 'fobijama'! Ova teška riječ, fobija (od grč. fobos = strah, jedan od dva marsova satelita - pogledajte!) kada o njoj pričaju biseksulaci, pederi i lezbijke, koristi im kako bi svakog čovjeka određenog za normalno spolno određenje nazvali - fobičarem, čak čovjekom koji se BOJI ČOVJEKA (?), što je doslovni prijevod 'njihovog' pojma - homofob! No, ovo je drastičan prijevod, ali ga ipak s ništa manje oštrine svakom čovjeku kojem se gadi biti istospolac, 'ugura' danas u usta - predstavnica istospolne zajednice, u naravi i za mene, bolesna žena koja je lišena osjećaja majčinstva i prirodne (i Božje) predodređenosti da bude - MAJKA! Žao mi je takvih ljudi, no nemam nikakvu fobiju prema njima! Smatram da im je, uostalom kao i 'normalnim ljubavnicima' mjesto za vođenje ljubavi - kutak privatnosti, radi čega mi njihovo javno i gotovo NASILNO naturanje izopačenosti, čak kroz zakone o braku i sl., izgleda kao obično SILOVANJE ogromne većine - heteroseksulano 'opredijeljenih'! Žali Bože pisanja o ovom jadu! No, nije daleko dan kada će i u RH 'osvanuti' zakon o pederima i lezbijkama, što će na sreću biti i ostati pseudo-zakon kog, suprotno Zakonu Stvoritelja, učini - političar! Toliko! Uživajte! Bog zna! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 16. svibnja 2010. - Prošla noć i licemjerje! 'Prebogato' živim da bi tek tako mogao napustiti sebe i ovo pisanje! Današnji 'razlog' tome je prva nedjelja u progonstvu u kojoj nisam bio na misi! Naravno, ova se tvrdnja ne odnosi na dane zatočeništva u svetošimunskoj ludnici. Danas nisam bio na misi! Nisam mogao ići na misu makar sam to pokušao. Jutros sam na vrijeme ustao kako bi probao obući cipele na natečene noge no nisam to mogao! Nisam mogao navući cipelu na lijevo stopalo koje me je cijelu noć jako boljelo. Svemu lošem noćas se je pridružila i jaka aritmija i velika mučnina, možda i malo temperature, radi čega sam jako loše spavao. Noćas mi je bilo izuzetno loše i jako neugodno, no izdržao sam i to! Osim boli, mučnine i drhtavice trpio sam veliki pritisak samoće i razdiruće tuge, ali sam izdržao. Jučerašnji 'emotivni nastup' na ovim stranicama danas je zamijenio ovaj ružni 'izvještaj'. A, bilo mi je ružno. Čak, jako ružno! Reče mi danas susjeda A. kako nam je 'suđeno' trpjeti samački život i sve što on sobom nosi. Rekla mi je to makar joj nisam rekao ništa od moje prošle noći u kojoj su vrata mog stana ostala otvorena, što redovito učinim kada me 'stisne'! |
Popodne me je nazvao jedan dragi prijatelj i tada mi je ponudio da me odvede do hitne, ali sam ga odbio! Čemu hitna i bilo što kada mi više ništa, osim Boga, ne može pomoći? Čemu J.? Produžavati agoniju, u lošem, nema nikakva smisla. Neka bude, samo neka ne traje dugo! Jednom nam je svima poći na put do Neba i jer je tako, u tome nalazim smisao ostatka mog života. Neki 'veliki' ciljevi za me više ne postoje. A .. i kako bi mogli postojati? Dovoljno sam poživio i svašta doživio. Jedino što mi ostaje kao moja konačna želja, na koju tada neću moći utjecati, je da do mog odra, groba i možda umirućeg tijela ne dolaze i ne navraćaju ljudi koji su me izdali! A takvih ima! Čak previše i nekad su bili u mojoj neposrednoj blizini! Možda mi je samo radi ove činjenice taško otići s ovog Svijeta, jer mi je preteško zamisliti LICEMJERNOST takvih ljudi koja bi se mogla došuljati do mog groba, ... na misu koju će za mene učiniti moj duhovnik P.N.J.! Ne! Nadam se da ne griješim i da će izdajnici i tada ostati podalje od mene. Nadam se i zato ih, i radi njih samih jer varajući Boga mogli bi uletjeti u velike nevolje, molim da me ostave u miru! Možda ovo što sada pišem neće vidjeti ili će se pokušati napraviti kao da to nisu vidjeli, no vi, dragi ljudi koji ste bili uz mene u najtežim trenutcima moga života, recite im ... ovo i kako bi mogli imati puno nevolja radi nepoštivanja volje i posljednje želje moje duše! Toliko, jer uopće mi nije do pisanja! (Nisam dobro!) Mislim kako ste uspjeli shvatiti kako u susretu sa smrću užasno patim, jer znam kako sam od ljudi učinio - neljude! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 17. svibnja 2010. - Pidžama i prodavačica! Neću prekidati ovo pisanje! Pisati ću kraće, jer dio mojih sjećanja i života 'odlazi' u knjigu o ... Pročitao sam danas jučerašnji zapis u kojem sam pronašao 'tragove' zlog, koji me je i opet pritisnuo na što sam odgovorio žestoko s navodom: 'užasno patim, jer znam kako sam od ljudi učinio - neljude!'. Makar je istinit taj navod nije konačan, jer ... dok god čovjek hoda zemljom u prilici je preinačiti puno toga pa tako i SEBE! Zar je nemoguće od nečovjeka postati čovjekom? Možda, što vrijedi samo kao nečije pogrješno mišljenje, koje je uvijek 'podgrijano' sjećanjima na neku lošu osobinu ljudi! A to, u najmanju ruku nije dobro tako činiti. Krasan primjer preobrazbe od lošeg ka dobrom, od ružne gusjenice ka lijepom leptiru, su mnogi životi svetaca koje njihovi 'suvremenici' nisu željeli takvima prihvatiti. Učinila je to budućnost u kojoj su njihova zabilježena dobra djela postala - svetost! Nego, mislim da će vas i to interesirati pa ću vam reći: još uvijek nisam najbolje, ali me svaki poziv prijatelja i poneki zadatak vraćaju u život. Ipak, bolje mi je! Mogu obući (široku i staru) tenisicu pa ću, pozove li me fra N. da se vidimo, predvečer otići do Crikvenice kako bi se našao s P.N.J. Otići ću i do trgovine kako bi si kupio jednu pidžamu, jer je moja zimska pidžama, k tome dosta loše kvalitete, završila na pranju! Morao sam je skoro čistu ponovo staviti na pranje kao i svu drugu robu koju sam noćas imao na sebi, jer sam se prošle noći jako oznojio! Jutros sam osjetio jako smrdljiv miris koji je 'izbijao' iz mene! Zato sam morao sve što je noćas bilo uz mene staviti na pranje! Naravno, oprao sam i sebe i sada se osjećam dosta bolje nego jučer. Vjerujem kako je tome doprinio i noćašnji dug i miran san od kojih 8-9 sati kontinuiranog sna. Nadam se da je moj noćašnji mir s puno dubokog sna bio Njegov odgovor zlu koje me uporno želi uvući u podzemni svijet lopova, progonitelja, 'struke', 'pravosuđa' i inih 'pravednika' čije su 'moći', 'bogatstva' i trenutno 'dobar život' sazdani na muci nedužnih i obespravljenih, kojih je svakim danom sve više među Malenima. Vjerujem u tu ružnu Istinu i sve sam sigurniji kako je to jedino što je na ovoj Zemlji STALNOST! Oduvijek 'moćni' nastoje podjarmiti i obespraviti Malene što je preduvjet za pojavu svake nevolje i tada siguran put ka Novom Jeruzalemu (samo Malenih!). |
Moj je, slikovito rečeno, Novi Jeruzalem mjestašce Sv. Vid u kom sam našao (dali posljednje?) tragove same svetosti ...
makar je sve bilo jako zapušteno! S današnjim stanjem mog tijela kućica u kojoj živim bila bi mi nedostižan san, jer danas više nemam snage za NEMOGUĆ posao kog sam u ovo vrijeme prije dvije godine obavio sam! Mjesec dana neprekidnog rada na uređenju jako zapuštene kućice danas ne bi izdržao. No, za sve se pobrinu dobri Bog pa tako i za moj posljednji dom! Nadam se da se nitko od 'čitača' neće naljutiti ako Mu i sada kažem: Hvala Ti, Dobri! Predobar je! Toliko dobar da je svakom živom koji me je radi osobnih želja, potrebe i 'mišljenja' razvlačio po cestama, hodnicima i 'sobama' Dramlja, Crikvenice, Rijeke i Zagreba odavno - oprostio! No to ta, bedasta, 'svita' ne razumije! Shvatiti će jednom! ... ako nikad prije, a onda u svom posljednjem zazivu upućenom Bogu ili Majci! Srećom niti tada to neće biti - prekasno! Skoro zaboravih reći kako sam ipak bio do Crikvenice. Nisam želio (ja to ne znam) niti mogao razočarati fra P.N.J. pa sam na kratko bio s njime. Popričali smo (recimo, 'filozofirali') malo i onda pošli svojim kućama ... ja u Sv. Vid, a fra u Kampor (o' Rab). Prije odlaska kući pokušao sam u robnoj kući u Crikvenici kupiti pidžamu, od čega sam odustao radi činjenice da sam danas naišao na jako neuslužnu prodavačicu. Mada u trgovini nije bilo nikog ona se nije željela odreći slaganja robe na policu, već mi rekla da čekam! Takvu 'uslugu' mogu naći bilo gdje pa sam ovaj put odlučio odustati od kupnje u toj trgovini. Požurio sam kući jer me je noga počela sve više mučiti! Sada je hladim oblozima i nadam se da ću sutra moći obući neku obuću kako bi pošao do Breza i mojih Brezana! Dok sam ovo pisao slušao sam jednu 'priču za laku noć' na HKR-u i moram reći kako me je 'raznježila! Zaplakao sam, onako iz duše i još jednom shvatio težinu nepravde koju su mi (u)činili! Ali ne dam se! Zapravo, Bog me ne da i zato znam da ću uspravno otići s ovog Svijeta ... sebi i prijateljima na čast, a 'njima' na sramotu! Laka vam noć! Sve što u ovom času želim je: još jedna dobra noć. Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 18. svibnja 2010. - Kroksice i 'dobra stara vremena'! 'Kroksice'! Kada sam ih prije par godina prvi put ugledao učinile su mi se kao neka 'neozbiljna' ili recimo dječja obuća, no danas za njih mogu reći da su jako dobar čovjekov izum. Odlične su! Jedne takve kroksice upravo imam na nogama. Stigao sam u njima do Breza, kako bi izbjegao neudobnosti druge obuće koja bi mi jako smetala mom lijevom stopalu koje je još uvijek otečeno i jako bolno. Mislim kako me je ulovio tkz. pseudo-giht, nešto kao nakupljanje kalcija u zglobovima (najčešće koljenu ili na palcu noge). Ali tu sam! U Brezama i s Brezanima u čemu su mi pomogle i kroksice. Inače, neophodno mi se je osvrnuti na jučerašnji zapis u kom sam u njegovu samom kraju istaknuo kako želim i trebam još jednu dobru noć. I imao sam je! Imao sam dug i miran san. Ništa me u snu nije ometalo pa mogu reći kako sam, izuzmem li bolesnu nogu, opet u 'funkciji' No, znam da će mi i bol noge proći. Kako? Pa prema još jednoj u nizu mojih 'slučajnosti'! Naime, jučer sam, prije nego sam zaspao, zamolio svetu dušu pok. I.P.II (Papa Ivan II) za pomoć, kao što sam to u par navrata već prije bio učinio i onda sam jutros na radiju čuo kako je, tom velikom čovjeku danas - rođendan. Više o mom noćašnjem obraćanju moći ću reći tek za koji dan, kada 'rezultat' mog obraćanja svecu bude jasno iskazan. Strpite se! Nego, znam kako u ovim crticama nisam dovoljno pisao o 'prošlim vremenima' u kojima su nastajali razni zločini upereni protiv čovjeka, pa ću reći nešto o tome danas. Ideju za ovu temu dao mi je stric jednog mog prijatelja koji je u jučerašnjem razgovoru uz kavu veličao svoj 'puni džep' u vremenu 'crvenih knjižica'! Njegovo lijepo ime (Jure) teško sam mogao dovesti u vezu s jasno izrečenim egoizmom kojeg je odražavao njegov plač za prošlim vremenima. Slušajući njegov iskaz o 'boljem ' kada smo imali 'crvene knjižice', imao sam želju ne osvrtati se na taj ostatak i jako neugodan recidiv komunjarskog vremena, no onda sam shvatio kako bi to bio bijeg od Istine! Poslužio sam se blagim riječima i rečenicama kako bi mu ukazao na neke druge činjenice iz tog vremena, jer nisam želio poremetiti naše druženje. Ali … čak i tako, probirući riječi i pojmove, tom je čovjeku sve što sam rekao bilo previše … Onog časa kada sam tom starijem gospodinu rekao kako je netko, dok je on imao 'puno para', bio nedužno zatvaran, mučen i možda čak ubijen, što je obična istina, nagla promijena izraza njegova lica rekla mi je sve! Odjednom je poželio otići, ali je prije toga, valjda želeći OPRAVDATI (?) zločine tog doba samo odmahnuo rukom i promrmljao nešto kao 'ma..'! Uvidio sam koliko je sebičnosti u tom čovjeku i zato sam mu dobacio kako je njegovo 'ma' i još puno takvih 'ma' - značilo puno patnje i muke nekom drugom čovjeku i kako to nikako nije moglo biti dobro! Brzo je ustao i otišao! Jesam li ga povrijedio? Neka sam! |
Ma kakav je to čovjek kom je svjesnost o tuđem stradanju nebitna, jer je njemu tada bilo dobro! Žalostan je to čovjek! Dalek od svakog drugog čovjeka i strašan egoist! Poznam puno takvih ljudi i znam kako svaki od njih traži nekakvu 'ispriku' za osobno stečenu i primljenu korist za koju zna da je ostvarena na račun muke i života nekih drugih osoba! 'Meni je dobro'! (Do kada?) Zar je ovaj 'slogan' jedino što još, kao nekakav ispravan stav o načinu življenja, živi u glavama današnjih ljudi? Izgleda da je tome tako ..., a to je jako poražavajuća činjenica! I još samo nešto. Želio bi reći kako sam jako sretan čovjek, jer sam izbjegao učiniti zločin, možda identičan jednom zločinu o kome je danas izvijestio tisak. Sretan sam, jer znam koliko je ustrajavanje na 'odlučnim' stavovima unutar obitelji nekad jako opasno i pogubno! Tu opaku zamku zla jedan drugi čovjek nije uspio izbjeći! Vjerojatni (opet egoistični) interesi razjedinili su članove jedne obitelji što je završilo strašnim zločinom! Danas vidim koliki sam miljenik Boga koji mi je dao snage iz uma odstraniti 'ponuđene kombinacije' zlog i koji me je odvratio od 'suradljivosti' sa 'strukom' s čijom bi pseudo-pomoći umočio ruke u očajno krvavu rijeku - zločinaca! Hvala Ti, Dobri! Neizmjerna je Tvoja dobrota koju oni koji žive prema sebičnom modelu 'meni je dobro' teško mogu razumjeti i prihvatiti kao ono što jest! A meni je dobro! Čak predobro! Dobro mi je …, jer nisam bio lopov, progonitelj, zločinac, uništavač tuđeg uma i života, …, jer si me Ti, Bože, održao na uzanom putu Isitne, Pravde i Čovjekoljublja s kojim želim stići do moje 'iglene ušice' i zelenih livadama na kojima ću se nauživati dodira malih ručica i anđeoskih pogleda koje su mi, 'oni kojima je dobro' - OTELI! Lijepo je biti 'bolestan' od uskraćene Ljubavi i tako blizak Bogu i čovjeku! Lijepo je moći svoje nedaće iznijeti na vlastitim 'plećima' koja mi podupire Njegova Ljubav! Volim ih! Volim sve … makar je od nekih ljudi nekada potrebno pobjeći i odustati! Zar nismo mogli biti – 'obični' prijatelji? Vjerojatno, jer je i prijatelju teško pogledati u oči ukoliko smo mu učinili nešto loše kako bi 'meni bilo dobro'! To je sličica mjesta Rovinj koju mi je maloprije MMS-om poslao dragi prijatelj P. kamo je upravo stigao na kraći odmor. Prođe li mi bol noge, moglo bi se desiti da svratim do njih i do Rovinja. Možda i s 'mojom tortom od jagoda i višanja' koju on i njegova N. jako vole! Ivane, treba mi - zdrava noga! Pomogni mi! Hvala Ti! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 19. svibnja 2010. - 'Kršćani' i čovjek! Vjerujete li? Naravno, mislim u Boga, našeg Stvoritelja!? Vjerujte i nemojte ništa što bi vas moglo odvraćati od vjere u jednoga Boga PROVJERAVATI! To je nepotrebno gubljenje vremena u kom će te se nužno morati susresti sa sobom i kada će te sigurno proći osobnu 'kalvariju' iz koje ne postoji niti jedan izlaz osim 'u Bogu'! Isprobao sam to i zato vam tako kazujem, jer mi je teško prihvatiti misao da će 'sumnjivci' morati, radi sumnje i nevjere, NEPOTREBNO trpjeti ... no takvih je danas puno! Previše! I danas sam se 'praktično' uvjerio koliko je na crikveničkom forumu bilo - 'kršćana'! Puno! Sjedili su u kafićima, užurbano prolazili trgom, jurili do tržnice, u trgovine, ... i gledali kako pijan čovjek posrće, udara glavom u betonsku kantu za smeće, pada na pod i onda krvari! Silan puk hrvatski, sami 'kršćani' ostao je nijem i nepokretan! Srećom po unesrećenoga i kršćane, tih pedesetak jadnika koji su radi njegova pijanstva odmahivali svojim prljavim rukama i odmahivali šupljim glavama, na trgu kog moj duhovnik 'od milja' zove - FORUM, našao se je jedan Slavko, neki meni nepoznati čovjek koji je ostavio svoju kavu i suprugu i onda smo svi zajedno priskočili u pomoć ozlijeđenom ČOVJEKU! Svima njima hvala, a onima, 'njima' i 'njima' sličnima koji misle da su 'vjernici', jer ... (ma ništa!) ... evo im par riječi za razmišljanje: mislite li da bi sutra i netko od vas mogao biti taj čovjek, unesrećeni pijanac i da bi tada mogli spoznati istinu o sebi? Opak je ovaj Svijet i zato ću rado spomenuti i vlasnika ribarnice koji nam se je kasnije pridružio i još jednom svima koji su danas pokazali kako im nije važno tko je kakav, nego je li (unesrećeni) čovjek - reći hvala! Hvala i Tebi Bože što si me još jednom iskušao! Nadam se da te ni danas nisam razočarao i da sam učinio onako kako si to odavno čovjeku odredio činiti! Samo, pitam se zašto se takvo što i tako često 'namješta' na mom prognaničkom putu koji je sve prije nego ljepota nekih prošlih proljeća ili toplina 'drveničkih' ljeta?! Pitam se tako već predugo o tome da bi iz toga mogao išta razumjeti kroz obično prihvaćanje života kao nečeg što jest, samo zato, jer nema ničeg drugog! Ima! Postoji to 'drugo', no ja to ne mogu dokučiti! Razmišljao sam puno puta o čovjekovoj transcendenciji, umu i tijelu kojem današnji čovjek pridaje ogromnu (najveću i JEDINU!) pažnju, ali sam baš onda kada sam pomislio kako sam nešto razumio, shvatio kako ništa ne znam, kako malo shvaćam i ... jako puno lutam! Ima li netko tko misli drugačije? Netko tko mi može reći što je i tko je Bog, a da mi to bude jasno kroz neku sliku? Ima li netko tko mi može dočarati tko je Duh Sveti? Nema, a onaj koji si je utuvio da zna tko je Bog (Otac), Sin i Duh Sveti vjerojatno je umišljena vjerska veličina od koje se prije svega može očekivati nešto - loše i puno štete! Meni se nekako najprihvatljivijim čini razmišljanje o Bogu, Sinu i Duhu Svetome kao o nizu naših OSOBNIH doživljaja u kojima smo se susretali s ponekim elementom naše vjere (ma nije važno koja je!), što bi prije svega trebao biti naš ODNOS prema sebi i drugom čovjeku! Možda ovo nisam opisao 'najplastičnije', no Boga je nemoguće na taj način dočarati, jer je u Njegovoj naravi prisutna - sveukupnost! Ta kakva bi to bila slika, čak najvećeg formata i najboljeg slikara, na kojoj bi umjetnik, želeći prikazati SVEUKUPNOST Božje 'naravi' morao naslikati BEZBROJ detalja? |
Nikakava! Bio bi to običan, šareni, kič, a to nije - Bog! Zato, ne čekajte na nešto veliko, ... na neko očito čudo ili kakav 'dokaz' koji bi vam se mogao učiniti kao kakav 'znak' samoga Boga, Duha i Sina! To vam ne treba! Možda je 'vaš' Duh Sveti bila neka ptičica koja vam je svojim pjevom najavljivala nešto što niste znali, željeli ili mogli shvatiti, ali koju ste upamtili kao detalj nekog važnog događaja!? Možda? Možda su i moja tri (3!) vrapčića na ogradi prizemnice u mjestu Komin kojim sam prolazio na posljednjoj (trebala je biti pretposljednja!) etapi mog hodočašća do Međugorja bili sam Duh Sveti? Možda? No, tako mogu misliti (sumnjati) samo oni koji nikada neće saznati ili moći shvatiti koliko je moj put bio moj 'sudar' sa svime što sam! U trenutku velike sumnje u osobne sposobnosti, što je povećavalo značenje datuma (4.5.) tog dana u kom sam susreo te svete ptičice, ... kada sam trebao donijeti odluku o nastavljanju ili prekidanju pješačenja, tri su ptičice (Otac, Sin i Duh?) bile moj nepogrješivi ZNAK! Prihvatio sam njihovu blizinu i veseli cvrkut kao znak koji mi je odredio, čak naredio, poći dalje! Neobično motivirano krenuo sam dalje mada sam bio 'potrošio' predviđeni 'plan pješačenja' tog dana ... i onda sam naišao na jednog fratra koji me je zaustavio, dao mi neobično važne podatke o načinu kretanja brdom Trežibet do mjesta Zvirovići (pomogao mi je!) i 10 BiH maraka! No, čuda (mislite li da je to bilo moguće?) koja mi je na tom putu darivalo Nebo nisu još bila potrošena! Nikako! Pred samu neveru, malo prije ulaza (dugačka nizbrdica) u Bijakoviće susreo sam dvije talijanke s kojima sam se neobično dobro (spo)razumio ... koje su nakon nešto obostranih naputaka, jednako nenadano i u čas nestale iz mog vidokruga i onda sam završio u jednoj gostionici pored autopraonice! Kišurina je trajala tek toliko koliko sam u društvu TROJCE ljudi, koje sam počastio pivom, popio moju colu! Opet je granulo Sunce! Kraj mog hodočašća, taj neponovljiv doživljaj, završio je u blještavilu Svijetla i onda sam ('slučajno?) naišao na pansion Džida u kom me je vlasnik pansiona primio kao brata i BESPLATNO ugostio! Treba li vam još poneka priča o Bogu, Ocu i Duhu, nakon ovog što sam vam ispričao iz 'prve ruke', a što su mi zli ljudi i 'struka' nakalemili kao 'bolest'? ... Tada ste, stvarno, (pre)daleko od Boga i naravno od Čovjeka! O Duhu neću govoriti! Pođite u nedjelju na misu! Tamo ćete saznati SVE o Svetom Duhu! Tu je! Pored nas i u nama, no kako Ga nismo u stanju doživjeti kroz neki oblik naših 'slika' mi ostajemo predaleko od Njega i zato: krademo, ubijamo, mrzimo, klevećemo, lažemo, progonimo, mučimo, ... vodimo ratove i podmećemo političke 'zakone' kao nešto što je ... 'zakon'! Samo je jedan Zakon istinit no on nam je pretežak za 'uporabu' pa smo zato, pored svega lošeg što činimo i: oholi, nemilosrdni, samodostatni, egoistični, ... puni lažne 'ljubavi'! Za kraj ću još navesti kako je moj jučerašnji zaziv I.P.II uslišan! Noga mi je dobro, ali svejedno neću poći na susret s prijateljima (u Rovinj), jer sutra moram izvršiti svetu stvar: pomoći olakšati život (makar samo na koji sat) napuštenom starom čovjeku! Laka vam noć i ne zaboravite kako je ptičica pored vaših nogu, možda, 'slika' Duha Svetoga! Poslušajte je! Mada ne govori možda vam ima nešto reći svojom pjesmom? Možda? Možda je 'možda' - On? Ne provjeravajte! Vjerujte! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 20. svibnja 2010. - Vjerujete li? Vjerujete li? Pitao sam vas ovo i jučer pa se pitam zašto vas to ne bi pitao i danas?! Možda vas crtica iz životopisa svetog Bernardina sijenskog ponuka na razmišljanje o PRAVOj vjeri, jer - vjerovati, a čovjeku ne činiti dobro ili ga odbaciti od sebe - nije vjera! Zato, pročitajte ovaj komadić teksta koga sam 'ukrao' HKR-u (ovdje je sve!): '... njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje razdijelio siromasima, a 1402. godine priklonio se franjevcima. Dvije godine potom ušao je u samostan franjevaca opservanata.' I? jesam li ovim citatom uspio 'dodirnuti' nečiju dušu? Sumnjam, no vrijedilo je pokušati! Radi toga i postojim ... da bi pokušao ... bilo što, jer se jedino tako može doći (stići) do nečeg! Sam dan bio je prebogat događanjima. Tako je to kada odem do Rijeke. Bio sam po ribu za moje Brezane, do mog usamljenog barbe Ševe i kod prijatelja na ručku. Usput sam na kratko bio s jednom 'Uličnom svjetiljkom', kupio nešto lijepih jagoda i nešto kasnije, uz dobar ručak, proslavio rođendan M. Tržnica je i danas bila bogata raznovrsnom ponudom. Na trgovačkim pultovima bilo je svega. Nakon kupovine pošao sam do Ševe koji me je dočekao kao i nekad: veselo - u svoj svojoj muci. Uočio sam na njemu pomak ka boljem. Bolje se kreće, više vremena može provesti u stolici (sjedenje), a čuo sam od njega i kako dobro spava. Sve što sam danas vidio i jučer čuo od 'njegove' liječnice ukazuje mi na mogućnost da se još i bolje oporavi. Njegov jednostavan i jako skroman život ne traži više ništa! Više sam ga puta pitao za neku njegovu potrebu ili želju i uvijek mi je odgovarao kako mu ne treba ništa. 'Navrati ponekad i to mi je dovoljno', kazuje sve o njegovu usamljeničkome životu i potrebama. Sam je! Nitko mu više ne navraća. Nitko ga od njegovih 'pajdaša' s ulice već odavno ne posjećuje. No, tako je to i tu se ništa ne može učiniti. Ljudi danas olako zaboravljaju druge ljude i u tome se ogleda sva TRAGEDIJA 'novovjeke civilizacije' i velika ispraznost duša umišljenih 'vjernika' radi kojih sam i današnji tekst započeo s veoma jednostavnim pitanjem: vjerujete li?! Vjerujem kako će većina posjetitelja ovih stranica moći potvrdno odgovoriti na ovo pitanje, ali će već slijedeće, jako logično, pitanje o tome: kako vjerujete? - mnogim 'glavama' pokazati 'kvalitetu' i Istinitost vlastite vjere! |
Kako vjerujete? Što činite za čovjeka i posebno za čovjeka u nevolji i potrebi? Ne opravdavate li svaku svoju 'vjeru' koja zaobilazi Istinu, Pravdu i tuđu potrebu i pravo mogućim ili izmišljenim propustom, nedostatkom, ponašanjem, željom, voljom, ... - bližnjeg, ... nekog drugog čovjeka? Vjerojatno mnogi ljudi tako čine i zato je dobro ponoviti pitanje: vjerujete li? - na koje bi odgovor morao biti u najužoj vezi s potvrdom činjenja dobra, pravde i djela Ljubavi i Milosrđa, ... baš onako kako je rečeno u Starom zavjetu (ovdje ćete puno više toga naći / Mihej, 6,8-15): 'Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.' Bio sam 'vjernik', srećom i tada 'okrenut' čovjeku pa mi je tak danas jasno kako je poruka iz istog poglavlja Biblije: '... Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti', bila moja nedavna prošlost iz koje je u Nebo uzletjela moja ptica Fenix - kao neka drugačija, ali opet 'moja vjera' (imao sam pjesmu s tim sadržajem, ali mi je zli i nju oteo!). Jeli ova moja 'nova vjera' bolja, bliža nauku Krista i možda prožeta Duhom Svetim to ne znam i o tome ne mogu puno reći, jer tko sam ja da o tome nešto mislim i kazujem, ali znam da mi je s takvom vjerom život PUNIJI i iznad svega jako dragocjen! Još 'do jučer' sve je bilo drugačije: bezvezno, isprazno, pretužno, besciljno, samorazarajuće, ..., nemoguće, ...! U to uopće ne sumnjam, jer sam danas lako i s puno želje i radosti izvršio svaki zadatak i tako si potvrdio puno od jučer napisanog! Vjerujete li? Ako je tako onda ne činite to bez čovjeka kako vam poruke Ljubavi koju mnogi ljudi zlorabe ne bi ostale - 'mrtvo slovo na papiru'! Učinite slično Njemu! Dozvolite Dobrom u sebi da vaše lijepe riječi pretoči u djela čovjekoljublja, milosrđa i istinsku Agape! Volim Vas, a ponajviše one koji su poželjeli da završim u ludnici! Danas sam, idući od stana mog barbe prema Bulevardu u Rijeci, opet prošao pored 'Via Rome' u koju su me dovele želje zlog koje su u toj zgradi i ostale ... zatvorene unutar zidova tamnica i okovane rešetkama! Moju najslađu kavu i najbolji kolač ja još uvijek nisam pojeo! Nadam se kako ću to jednom moći učiniti u društvu s nekim(a) od ljudi koji su me progonili! Volio bi to doživjeti! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 21. svibnja 2010. - Učinjen je 'laboratorijski život'! Čemu? U Brezama sam. Danas je na redu bilo 'piskaranje' i dopisivanje s uredima države koji, valjda kako bi na taj način opravdali svoje postojanje i radna mjesta, traže papire koji nemaju NIKAKVE veze s Istinom! Žali bože 'viših', 'nižih', 'nadređenih' i 'podređenih' radnih mjesta u tim uredima, jer u pitanju je čisto gubljenje vremena, radi čega mirne duše mogu najaviti opći krah političke ekonomije RH! Ovo što sam danas morao učiniti bedasto je, no morao sam - pisati ono što je opće poznat i JAVNI podatak! Da vam pojasnim? Može?! Do nas je od jednog organa države stigao dopis u kom se ističe kako smo obvezni dostaviti podatke o vozilima koja inače rabimo ISKLJUČIVO za obavljanje djelatnosti prijevoza za osobne potrebe uz napomenu da dostavimo i podatke o učinjenim i NAPLAĆENIM uslugama s tim vozilima! Pitanje je čemu služe ti podatci i čemu ih dostavljati kada su vozila u funkciji proizvodnje i prodaje proizvoda, a ne za pružanje usluga u cestovnom prometu! Kontrole, kontrole, kontrole, ... pa onda, podatci, podatci, podatci, ... pa onda (šuplje) statistike, statistike, ... i možda na kraju kazne, prekršaji, ... i kao sukus svega - OTEŽAVANJE RADA PODUZETNICIMA! Ovaj niz gluposti dobro je došao nižim, višim, srednjim i najvišim, politički uhlebljenim neradnicima da dođu do jako dobrih primanja radi čega ova malena državica polako, ali konstantno i gotovo sigurno, tone u bezdan prezaduženosti, ... nakon čega slijedi gubitak većeg djela SUVERENITETA, koji je VEĆ dobrim djelom u rukama stranog (možda opranog?) kapitala i tko zna kojih 'svjetskih grupacija' ...! Iskreno rečeno pomalo sam zadivljen postojanjem svakojakih službi i ureda za čije je osmišljavanje trebalo potrošiti i vrijeme i novac, napisati niz 'zakona', 'uredbi' i 'pravilnika' na kojima je potrošen i onda PLAĆEN (jako dobro!) rad nekih drugih 'stručnjaka', koji su tako učinili posao za (državi podobne) tiskare, službene novine, ...! Kome to treba? Ako je na vozilu vidljivo istaknut natpis koji kazuje kako je vozilo namijenjeno zadovoljenju OSOBNIH potreba, onda je sve iznad toga obično lupetanje po praznoj slami ...! Mislim kako je i ovaj, naizgled običan, upit RH i moj kratki osvrt na njega dovoljno slikovno 'moćan' da vam prikaže i pokaže istinitu i jako tragičnu stvarnost postojanja niza nepotrebnih službi za koje građani ove države odvajaju OGROMNA sredstva! No, ovom zaključku treba pridodati i nedavno IZMIŠLJEN namet koji kazuje kako se za posao obavljanja usluga prijevoza mora od države dobiti – skupo plaćena – licenca! Ovo do sada nije postojalo pa je jasno kako Jadrankica i njen 'stožer' vrše prekomjerno 'granatiranje' s kojim će uništiti ostatke ostataka domaćih poduzetnika! Do prije samo par mjeseci za posao javnog prijevoza trebalo je osnovati obrt ili poduzeće, registrirati ga za obavljanje te djelatnosti, kupiti odgovarajuća vozila, registrirati ih i zaposliti kvalificiranog vozača! Ovome je 'stožer' nezasitnih političara dodao - novi namet i potrebu da se radi toga odlazi do Zagreba! |
Osim ovog 'bisera' u rukama imam potvrdu još jednog sličnog 'poteza' državice Hrvatske, kojim je evidencija o danu punoljetnosti djeteta nekog radnika koje ostvaruje zdravstveno osiguranje preko njega prebačena, kao ZAKONSKA OBVEZA, na poduzeće/obrt! Lud je ovaj svijet paragrafa! Pored redovitih poslova i brige o tome kako opstati u općem metežu i nejasnoj ekonomskoj situaciji, poduzetnici se moraju baviti jednim oblikom policijske evidencije što je samo po sebi - blesavo! Valjda je vrijeme informatike omogućilo HZZO-u da u svojim datotekama obradi te podatke koji bi onda dnevno kazivali o statusnim promjenama malodobne djece koja su osigurana kroz instituciju 'člana obitelji'! Ne! Lakše je taj posao prebaciti na poduzetnike (što je s roditeljima djece?), na to ih obvezati zakonima i onda ih u slučaju da su propustili 'proslaviti' punoljetnost djeteta svog radnika – KAZNITI! Ovo je Istina koja pokazuje aroganciju, nesposobnost i nedjelotvornost državnih organa, koji umjesto da se uhvate posla oko praćenja i ažuriranja podataka u svojim evidencijama prate što je propustio učiniti poduzetnik, a što nema nikakve veze s njegovim poslovanjem! Ako je dijete radnika postalo punoljetno onda je dužnost tog radnika da to dojavi - HZZO-u, iako je to radi informatičke obrade podataka nepotrebno, jer je sustav HZZO podešen tako da s danom punoljetnosti BLOKIRA važenje zdravstvene iskaznice (ili? Ipak nije tako?)! Inače, dan je neobično čudan! Proljeće je, a sve oko nas više sliči jeseni! Mislio sam danas pisati o jednoj karakternoj crti čovjeka, no ova 'digresija' koju sam morao iznijeti, jer mi je jasno kako ni Jadrankica niti bilo tko u ovoj zemljici nemaju petlje reći: DOSTA je ... dugovanja prema državi, dobavljačima, ... beskonačnih stečajnih postupaka, ... što je JEDINI siguran put ka boljem, potrošila je dosta mog vremena i prostora! Zato ću samo najaviti temu sutrašnjeg zapisa: sutra ću pisati o licemjerju, jer sam ga osobno osjetio i doživio čuti i 'okusiti' na vlastitoj koži ... od čovjeka i ljudi koji se bezobrazno hrabro kunu u Boga! Vjerojatno to čine tako, jer se nadaju da će višestruko izrečena laž postati 'istina' što i nije nego - propast takvih duša! No, o tome više sutra! Čuvajte što imate, jer vremena ne obećavaju ništa dobrog! Stvoren je 'laboratorijski život' i to je stvarni početak kraja čovječanstva! Čovjek je pokušao biti Bog! Čemu? ... Kako bi uništio sama sebe! Kontrola života je nemoguća na način kako to zamišlja znanost, jer materija nije i neće nikada biti - jedina Istina! Povijesni proces radikalnog razdruživanja Čovjeka od Boga započeo je Darwinovim tumačenjem postanka vrsta (1859.?), a nastavili su ga i nastavljaju ga interesi kapitala i politike, kojima je jedina preostala prava prepreka na putu ukupnog gospodarenja čovjekom, najvrjednijim 'resursom' Zemlje - vjera! Zato, svaka vjera mora završiti u kontroliranim sobičicama pseudo-privatnosti koju već sada nadziru UDBE, MI-ovi, CIA-e i ine 'obavijesne zajednice'! Razmislite, nije li 'laboratorijski život' početak izrade nehumanih živih robota koji će biti u funkciji zaštite mrzitelja vjere i Boga, ... 'zaljubljenika' u novac, 'moć' i ... u konačnici u NIŠTA, jer 'oni' ni na taj način 'zaštićeni' neće preživjeti ni minutu više od zemaljske KONAČNOSTI! Budite dobri, transcendentno bogati i nikada - cinici! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 22. svibnja 2010. - Dvije Sv. Jelene, licemjerje i cinizam! Danas mještani Dramlja, nekad malenog sela pored Crikvenice, koje je naraslo u prenapučenu i neuređenu urbanu cjelinu, slave svoj dan, dan zaštitnice Sv. Jelene - mučenice! Nekada sam na taj dan znao otići do prostora ispred mjesne crkve na kom se je obilježavala ta proslava, ... no tada još nisam imao pojma kako će sve što ima veze s tim mjestom postati moj - tragični 'usud' i kako će zlo u tom mjestu, meni nepoznatog podrijetla, ući u moju kuću, ... kako će nekadašnje 'snebivanje', nekad mojih članova obitelji i mene, kada smo zaključili kako u tom mjestašcu 'nitko s nikim ne priča' i kako je prepuno rastavljenih ljudi i udovica - postati MOJA STVARNOST! Sin ne priča s ocem; krađe nekretnina i svađe radi nasljedstva; protjerivanja; djed ne smije doći do svoje unuke; progoni; ogovaranja; mržnje; iživljavanja s umom čovjeka (Joža, jesi li se pronašao u ovome?), ... to je mjesto Dramalj u kom sam iskusio neko neobično i zlo ozračje i osjetio 'moć' zla koje kao - rastavljena žena, pripiti muškarac, unesrećeni mladić, ... hodi tim mjestašcem! Zašto je tako? Ne znam, ali mogu promišljati kako je svemu kriv neki nepriznati zločin ili možda samo IME mjesta iza kojeg se 'krije' neka mjera (možda za učinjene zločine?) umjesto da se mjesto zove baš onako kako je ime župe: Sveta Jelena! Bilo bi to divno ime u kom bi priču o špiljskom lavu, kao o nečem po čemu bi Dramalj trebao biti poznat zamijenile lijepe priče o DOBRIM ljudima! Ovako, osobno iskušavši ozračje zla u tom mjestu, mogu reći kako me je sam zli dovukao u to mjesto u kom - jesu i će - nestati tragovi mog dalmatinskog roda! Dramaljci uživajte, makar mi je s tugom u srcu reći kako vas je i danas u crkvi, na proslavi vaše zaštitnice bilo puno, puno ... puno manje nego na večernjem 'tulumu' na kom ste 'iskazali' oblik i razinu vašeg 'hrvatskog kršćanstva'! Zato, meni je puno draži jedan drugi dan ... jedne 'druge' Sv. Jelene, križarice! Taj dan je u vremenu ljeta i već mi je podario 'slučajne' priče, termine i događaje! (Priča je preduga i neću je ponavljati radi čega znatiželjnike upućujem na linkove unutar mojih crtica u kojima su moji opisi dana Sv. Jelene u 2008. i 2009. godini iz kojih je vidljiva 'FRAPANTNA slučajnost' svega što se zbivalo tog dana u kom se slavi ime Sv. Jelene - križarice!) A sada, evo malo od jučer najavljene priče o licemjerju kao obliku farizejstva koje za iskazivanje svoje 'samosvijesti' često rabi - cinizam! Naime gotovo me svako jutro, kada se pogledam u ogledalu, podsjeti na svetošimunsku patnju i stradavanje tijela, uma i duše iz čega sam, izbavljen trudom dobrih ljudi! |
'Izašao' sam iz tog jada jako iscrpljen, dosta mršaviji (za 6-7 kilograma) ili ... kraće rečeno: nikakav! Jučer me je 'jutarnje' prisjećanje podsjetilo na cinično ponašanje jedne žene od koje sam jednom, tada još uvijek pod dojmom i užasnut strahotama te nečovječne ustanove, tražio milost i kada sam u njenom odgovoru čuo nešto kao: 'Pa neka si smršavio! Ionako si bio debeo!'. Morao sam na to, kao i na još puno toga što bi razvalilo um svakog čovjeka, odšutjeti, no sada kada sam se riješio 'struke' i njihovih fašizama, o tome mogu govoriti ... otvoreno, iz 'dna duše' i srca i u vjeri kako će netko tko ovo pročita shvatiti koliko je strašno u osobi s kojom čovjek potroši najbolji dio svog života susresti i naći - cinika i licemjera! Izjavljene 'dobre želje' i 'mišljenje' te žene, kako mi je trpljenje zatočenja i mučenja u svetošimunskoj ludnici 'dobro došlo', jer eto 'smršavio si!', izrečeno manirom najvećih cinika (cinizam - kynismós, oponašanje psa, je u kolokvijalnoj upotrebi, bezočna drskost, gruba otvorenost, bestidnost) i nije nego odraz stanja čovjekova uma koji je izgubio svaki osjećaj za bližnjega i osobu - drugog čovjeka! Cinizam žene koja me je u naravi pokrala, život mi ugrozila i umalo me uništila na svaki način, nikada ne bi bio od nje izrečen da sam prema njenoj želji i potrebi završio u ludnici, lišen prava odlučivanja o sebi i da u njoj oduvijek ne živi licemjer, za kog je sve bitno rečeno još od vremena Krista kroz opis ponašanja i postupanja farizeja, a što određuje ovo: licemjerje ili hipokrizija je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga. Nadam se da ste čitajući ovaj ulomak u kom sam, kroz ponašanje meni nekad bliske osobe, povezao licemjerstvo s cinizmom (što je u naravi jako blisko) uspjeli shvatiti strahotu takvog postupanja i ubitačnu 'moć' tog velikog zla! Srećom, izdrži li čovjek, postupanjima licemjera i cinika, izazvani veliki pritisak 'želja i ideja' vlastitog ranjenog uma, sve postane prošlost, istina jako ružna i 'nezaboravna' prošlost, ali ipak prošlost koja ostaje teret na leđima njenog autora i vječna suza pod križem nedužne žrtve! Iskreno i od sveg srca volio bi ta sjećanja moći zauvijek zaboraviti, no ne mogu. Možda o strahoti suočenja s Istinom o cinizmu osobe kojoj ste jednom rekli 'da' (i nakon 30 godina: NE!) najbolje govori moja želja da me takav (ne)čovjek nastavi i mrtvog zaobilaziti, ali i to da se užasavam od same pomisli da će cinik/licemjer jednom možda doći do mog groba, ... pokušati prikazati misu za 'moju dušu' (ili svoju?), ... ili učiniti bilo što kada jednom onemoćam, budem na samrti i umrem!? Bio bi to vrhunac CINIZMA i svakako pokušaj cinika da se i moja smrt prikaže kao 'prilog pročišćenju' vlastita uma i uma ljudi koji nas poznaju! To se ne smije desiti dok god postoji ovako 'uređen' odnos u kom je stradalniku moguće reći kako mu je muka dobro došla, jer je (konačno) malo smršavio!? Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 23. svibnja 2010. - Jedinstvo u različitosti i Duh Sveti! U samom početku nastajanja Crkve desilo se je čudo (kada su se ljudi raznih plemena i jezika besprijekorno međusobno mogli razumjeti) koje bi nam danas trebalo biti putokaz do vječnog života, ... ali - nije! Pojma nemam kako netko od vas, čitatelja mojih zapisa, doživljava današnje poruke misnih čitanja, no osobno mi se čini jako važnim istaknuti čas u kom su ljudi različitih kultura i jezika, koji su se u Jeruzalemu našli kako bi proslavili pedesetnicu, mogli razumjeti govore i poruke Apostola, što ukazuje na to kako ovom Svijetu nije potrebno (zapravo je jako štetno!) doseći nekakvu univerzalnost ili nekakvo umišljeno i obvezatno jedinstvo, jer je ... bogatstvo Svijeta različitost, a ne, najčešće radi nekog interesa, nametnuto, fantazmogorično i sablasno - jedinstvo! Duh Sveti koji je na pedeseti dan od uskrsnuća Isusa sišao na Apostole pokazao nam je svoje otkupiteljsko značenje kroz miroljubivi dijalog jezika i kultura i to bi svaki čovjek i svaka 'vlada', ali i svaka vjera današnjice, trebali imati na umu! Na žalost na djelu je zli, koji pokušava ljudima današnjice na 'silu' nametnuti jednoobraznost, što i nije nego dobar put ka svakom obliku sterilnosti, koja lišena stvaralačkog daha Duha Svetoga pokušava (naravno, bezuspješno) potrti jedan i jedini ispravni oblik JEDINSTVA koje svoje bogatstvo dobiva upravo iz razlika upisanih u nas u času samog stvaranja ljudskog genija. Jedno ovako opisano i shvaćeno jedinstvo, jedinstvo u različitosti, razorile su i meni sile zlog koji je za svoj opaki čin iskoristio pogrješno shvaćanje 'vjere' kao nekakvog prava na - tuđe i tuđu osobnost koja nikako i NIKADA ne može postati unificirani i jednoobrazni način bivstvovanja ma što tko napisao i mislio da zna o - osobnosti! Vjerujem da ste ovo dobro shvatili, radi čega mi je nužno još samo istaknuti kako je nametanje (čak silom!) nekog stava kao ispravnog, makar on i bio takav, 'dobar' put ka uništenju svakog traga zajedništva u Bogu, što je - oblik izopačene 'vjere', koja kada ostane bez nasilno postavljenih 'sidrišta' koja nisu sazdana na Duhu Svetom, poseže za - cinizmom i licemjerjem ..., kako bi i na taj način pokušala 'opravdati' teško popravljivu štetu svoje pseudo-univerzalnosti i jednoobraznosti! |
Upravo je pojava treće Božanske Osobe (pripazite na ovo: OSOBE!) jasan putokaz kako je nužno, svakom čovjeku na ovoj Zemlji, poštivati različitosti drugih osoba, ljudi, naroda i nacija! Svako drugo tumačenje i razmjevanje opisanih 'simbola' pojave Duha Svetoga, Koji je u današnjim čitanjima prikazan kao LAHOR, VATRA i kroz JEZIKE lako može postati rušilački vjetar, opasna i razorna vatra (A-bomba!) i jezik NERAZUMIJEVANJA koji vodi do samog rata, ... bilo kog oblika! Jedan takav rat, pakao nekontroliranog 'riganja' vatre i udar egoističnog URAGANA isprobao sam na mojoj koži, radi čega i pišem ovako ... oštro, jasno i beskompromisno, ... valjda samo zato jer se ufam u silu Duha Svetoga koji JEDINI može popraviti ogromne štete u krhkim i konačnim tijelima i umovima mene i ... 'njih'! Pitam se, sada kada sam izrekao jedno od mojih najjasnijih očitovanja o 'mojoj' vjeri, nisam li to učinio samo radi činjenice kako u svakom čovjeku pa tako i u meni živi neki oblik ufanja, što me pokreće na ovako jasno iskazivanje osobnih stavova o životu, ljudima, vjeri i Bogu? Odgovor je u meni makar ga ne mogu dokučiti! Za to mi je neophodno moći se do kraja otvoriti djelovanju Duha Svetoga, a to je i meni i svakom čovjeku jako, jako, ... teško, ... toliko teško da sam i ja u stanju, kako se na taj način ne bi suočio sa sobom, USTRAJATI na lošem pa makar i bio jako svjestan posljedica svog (verbalnog) rušilačkog pohoda kog, možda, činim u vjeri moje 'vjere'!? Nadam se da sam većim djelom zaobišao ovu veliku zamku zlog i da su moje misli i djela lagani lahor, toplina ugodne vatrice i jasno kazivanje od kojeg mi je jako teško odstupiti, ali kojim želim potaknuti druge ljude i SVE one koji misle kako radi bilo kog 'razloga' imaju pravo uništavati drugog čovjeka i bilo što njegovo da se - okrenu Bogu! Od takvog kazivanja nikada neću odstupiti, ali ću jako rado sve rečeno na temu uništavanja tuđih osobnosti i nasilnog nametanja istoznačnosti i podjarmljivanja rado preinačiti i tada pohvaliti - 'preobraženike', ... sve vas drage ljude koji ste me progonima, pljačkom moga i otimanjem mojih Ljubavi strašno uvrijedili! Za to vam je potrebno smoći snage i želje, shvatiti kako sam i ja - čovjek! ... Čak više od toga - Božji sam čovjek! Moguće se ova moja želja niti jednom neće ispuniti, no tada mi je, s tugom u srcu i u duši, zamoliti sve te 'pravednike' da me izostave iz SVIH svojih 'računica' u kojima bi moj lik ili samo sjećanje na mene mogli postati 'lijek' njihovim dušama! Takav 'lijek' ne postoji! Samo živi ljudi mogu popraviti svoje nevaljalosti, ... a mrtvi ...?, oni oduvijek čekaju na nas i 'čuvaju' nam mjesto u Novom Jeruzalemu! Već sam rekao, i jednom odsanjao, kako ću se ostatak vječnosti družiti s mojim otetim Ljubavima i njihovim malenim ručicama, a to je, čak i meni, dovoljno kako bi imao miran san i bio lišen straha od neminovne smrti! Nije li i taj dar stigao do mene preko Duha Svetoga? Bog zna!? Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 24. svibnja 2010. - 'Vakat' nisam mogao predvidjeti ...! Dragi posjetitelju mojih stranica, nužno mi je zamoliti Vas za ispriku koja se odnosi na veličinu današnjeg zapisa kog ću poprilično skratiti. Naime, neke stvari u životu nije moguće predvidjeti radi čega nam je nekad potrebno prihvatiti neku činjenicu i onda se moći i htjeti njoj prilagoditi. Ukratko, danas sam jako 'knap' s vremenom za koje mi moj dobar prijatelj, P.N.J. dojavi jednu, do jučer meni nepoznatu, riječ koja u kontekstu 'njegove' rečenice kazuje kako je s protokom vremena sve moguće! 'Vakat slamu prodaje', sintagma je koju sam zaprimio mailo-om iz mjesta Kampor na o' Rabu! VAKAT - ili po 'naški' vrijeme je upravo takvo: sve može i puno toga mijenja! Tako, vakat, mijenja i mene, polako potvrđuje Istinu o meni i 'njima' i svojim protokom postaje tihim svjedokom čovjekove ludosti koja si ponekad umišlja kako može biti - Bog i onda postaje opasan 'sudac' nečijem umu, tijelu, 'usudu', ... samom životu! Srećom, za mene nitko neće moći reći kako sam mu bio bilo kakva prijetnja osim što sam, i to uglavnom državnim bezlebaćima, jasno ukazivao na otimanje i nepriznavanje mnogih prava čovjeka, što je takvima bio 'zločin', jer 'oni' i nisu nego ogrezli u njemu! Zapravo vakat me čini sve sretnijim čovjekom, jer mi svaki novi dan života podari neko saznanje i spoznaju o neobično velikom značenju svakog čovjeka, što danas mnogim ljudima olako promiče prihvatiti kao Istinu! Vakat je moćan, gotovo jednak Istini i jako blizak Riječi, jer mu nitko, bio dobar ili loš neće i ne može uteći! |
Vakat je nada potlačenima, ugnjetavanima, obespravljenima, progonje-nima, izrabljivanima, ... bolesnima, invalidima, ... svim: Malenima ... i jasan i pošten sudac oholima, 'moćnima', pokvarenima, lopovima, progoni-teljima, otimačima, ... kraće: zlim i lošim ljudima! Zato je dobro da sve na Zemlji ostane baš ovakvo kakvo i jest: vremenu podložno, vakatom određeno i samo u Njemu - vječno! Čini mi se kako sam ovo dobro napisao za što sam, na uvijek dobrim tekstovima, mislima i rečenicama, puno zahvalan P.N.J. koji mi ponekad 'servira' pokoju 'zagonetku' koja je svojim sadržajem i 'des mozgesom' (otkrijte što je ovo?) neizmjerno bolja i učinkovitija (po um čovjeka) od bilo kakvih LOTO, športskih i inih 'kombinacija' i svake 'matematike' u kojoj su nepoznanice postale tuđi imetak, život, ...! I za kraj, jer žurim još nešto učiniti, reći ću vam kako sam i danas odslušao emisiju HKR-a 'Budimo mladi' u kojoj ima puno lijepog, optimističnog i ... u kojoj mogu čuti, meni posebno drage 'RIBICE'! Ribica sam bio mojoj pok. Mami, ribice volim loviti i jesti, ribice sam stavio u jednu moju pjesmu ... ta 'ribica' sam (prema horoskopu koji je za mene običan - vic!)! Ako vam je danas nedostajalo od mene napisanog teksta upućujem vas da 'listajući' moj novi WEB koji je u nastajanju, potrošite dio svog slobodnog vremena u kom ćete tada vidjeti i čuti SAMO moje glazbene sadržaje i saznati kako vas odlučnost da se suprotstavite nasilju 'struke' može dovesti do razumijevanja svakog 'problema' i do rješenja za svaki postavljeni vam zadatak! Ta silno teška i očajna 'borba' sa silovateljima uma podarila mi je, meni nejasnu - lucidnost! Zašto? Uživajte! Volim vas sve, a najviše one koji su mi 'radili o glavi'! Neka im Bog da sve što meni nedostaje, kako bi tada mogli imati baš sve! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 25. svibnja 2010. - 'Vakat' - po drugi put! 'U Brezama sam. Danas je na redu bilo 'piskaranje' i dopisivanje s uredima države ...' - ovo je bio početni dio mog posljednjeg zapisa kog sam učinio u Brezama 21. o.m., kojeg bi većim dijelom mogao iskoristiti kao uvod u današnji zapis! I opet je na redu bilo piskaranje i 'posao' oko sastavljanja odgovora na izrazito bedastu pravnu 'normu' koja je posljedica vjerojatnog razmišljanja 'autora' Zakona na način kako su u ovoj državici mnogi (ako ne svi?), već rođenjem predodređeni da budu poslušnici i ljigavci ili pak – LOPOVI! Žali bože izgubljenog vremena i moguće novca, jer sve bi moglo završiti i nekom prekršajnom kaznom koja bi bila posljedica ne vođenja evidencije statusa osiguranika članova obitelji zaposlenika! Ali tako je to! Birokracija do krajnjih granica opterećuje normalni tijek posla mada je vrijeme - informatizacije koja može puno, ako (još) ne može baš sve! Nego, mislim da sam vam ostao dužan opisati jučerašnje naglo 'gubljenje' vremena, radi čega sam jučer skratio dnevni zapis? Jesam li? Pa recimo da je tako, no razlog koji mi je jučer oduzeo dio dana danas je 'jučer' i samim time prošlost, a kada je tako neka bude i ostane i za mene i za vas: zaboravljena prošlost! E, sada mogu poći dalje, … mislim s pisanjem, makar u ovom času nemam nikakvih ideja. Ispraznost koju osjećam dok tipkam ova slova i slažem nekakve rečenice vjerojatna je posljedica sastavljanja bedastog podneska, što me radi same naravi i ogromne nametnute gluposti 'uprave' prilično umara! Zamišljam, nadam se da to mogu (?), kako bi sve na Svijetu bilo puno, i to stvarno, puno bolje i čovjeku korisnije kada bi svaki, pa tako i društveno-politički, odnosi bili određeni poput međusobno ovisnih i 'suradljivih' funkcija i mogućnosti najobičnijeg računalnog programa! Ili bi sve o bedastoćama 'zakona', 'pravilnika' i 'uredbi' mogao reći i na drugi način? Na primjer ovako: kada bi računalni programi morali raditi tako da istovremeno moraju izvršavati višestruko ponavljane unose istih podataka sam bi smisao računalnih programa i računala bio toliko ništavan da bi i njihovi konstruktori i korisnici nakon samo par ponovljenih gluposti odustali od PC-a i programa! Sreća je i to zbiljska, da računalne komponente i 'arhitekturu' procesora, perifernih sklopova i samih programa smišljaju PAMETNE I MUDRE glave! No, ovaj očiti nesrazmjer između mudrosti autora LOGIKE i autora bedastoća bezlebaćkih idiotarija zapravo je i najveći, a možda i najopasniji problem i prijetnja čovjekovom - sutra! Ova moja 'filozofija' dobiva dodatno 'na težini' kada se zna da su 'radovi autora' bedastoća bezlebačkih idiotarija financirani INTERESIMA kapitala čemu su podložili, osim sebe i Božjeg u sebi, svoju 'biračku bazu', koja, jer ne postoji pošten političar, nema izbora pa gotovo nametnutom automatikom sudjeluje u pseudo-demokratskim biranjima ljudi koji će ih, čim među sobom preraspodijele 'dužnosničke' fotelje - IZDATI i onda im servirati, naravno radi ZAŠTITE svojih privilegija, mnoge 'zakone' koji tada postaju 'njihovo' pravo da nam brane izjaviti protest, neslaganje ili učiniti neku radnju s kojom bi, sada prevareni puk, mogao doći natrag do svojih temeljnih prava na 'goli život'!? |
Ovo je ružna Istina i sliči futurističkoj najavi jednog novog vremena koje je započelo onog časa kada je NOVAC postao 'bog' kom se velika većina ljudi želi 'dodvoriti', ali u čemu će uspjeti tek šačica 'odabranih', privilegiranih i zapravo – nikakvih ljudi! Opako zvuči ovaj moj zaključak, no makar je tome tako, bezbroj je primjera koji već sada mogu potvrditi moju 'futurističku apokalipsu' čovjeka! No, to tada neće biti nikakav poraz ljudi kao vrste niti bilo kakva pobjeda zlog, jer u konačnici Zemaljskog sve počiva na 'zasadama' Oca, Sina i Duha Svetoga! Nepravde (recimo kao 'otpremnina' od milijun Eur ili 'povlaštena mirovina' od 15.000 kn) i nisu nego ukupan kraj njihovih 'autora' i 'korisnika' koji makar i pokušali tim novcem kupiti 'život' ne mogu kupiti - vječnost! Zato, dragi moj Mali puče, ugnjetavana i iskorištavana sirotinjo, pošteni čovječe, odbačena i zaboravljena dušo, moji maleni Anđeli i otete Ljubavi nije nam se nego svima uzdati u neko drugo, povoljnije vrijeme, VAKAT, jer ovo što danas napisah za 'njih' će jednom biti FAKAT kog ih neće spasiti nikakva priča o 'njima kao demokratski izabranoj sviti', jer je svaka takva demokracija - nasilje provedeno kroz pseudo-društvene-zakone iza kojih se krije vjekovna glad čovjeka koja je svoj pomahnitali čin otimanja, varanja, ugnjetavanja, ubijanja, proganjanja, ... započela činom oskvrnjenja svetosti rajskog stabla Života! Posegnuvši za 'zabranjenim voćem' čovjek je morao potražiti smokvin list no njime više nikada neće moći sakriti tragove svoje sebičnosti! Svijet u kom 'sloboda seksualne opredijeljenosti' postaje zakonom određena NORMALNA pojava, u kom ubiti ljudski zametak nije UBOJSTVO i u kom sve postaje UMJETNO ('laboratorijski život', 'aditivi', 'lijekovi', ...) i nije nego - APOKALIPSA koja polako, ali sigurno, ide svome kraju. Nikada i nikakva 'zakonitost' ne može biti 'smokvin list' kojim bi se mogla pokriti (sakriti) sramota izopačenosti i odmetnutosti čovjeka od etičko-moralnih načela genijalnog Stvoritelja koji nam je pored puno toga dobrog dao i Slobodu! Makar ovo nije nikakvo proročanstvo, jer proroka od vremena Isusa na ovamo više nema i ne može biti, vjerojatnim mi se čini kako će čovjek 'modernih civilizacijskih dosega' koji ga sve više odmiču od njegove prave NARAVI - Božanskog u nama, sve shvatiti tek kada se LA 'utopi' u Tihom! Do tada, mnoga će razmišljanja slična mome i biti - tlapnja! Neka bude tako! Dok je ovo tlapnja LA može mirno spavati, zgrtati novac, sjati u blještavilu neona, biti 'uzor' noćnom životu i živjeti lišen straha da bi kao izraziti 'neplivač' mogao potonuti u vodi tihe 'bare'! Tako i je! Čovjek, udaljen od Poljske ne može razumjeti kako su poplave u Poljskoj jedan oblik 'poljske' apokalipse, ali će zato za grlobolju i upalu ždrijela koju je na se navukao ASPARTAMOM reći kako živi - pakao! U čemu je problem? U egoizmu, jer dok u plamenu vatre nema nas mi živimo i osjećamo, makar to bila i prava lomača ljudskog duha, njenu toplinu! Eto, ... ipak sam nešto napisao! Možda samo radi toga, jer niti bezidejnost nije beskonačna! Živim u dobrim vremenima (VAKAT) u kojima je, kao stvarnu Istinu i nekakvo 'moje' pravo moguće prodati i podvaliti - svašta ... čak i nekakav 'zakon' o peškićima i ubijanju nerođene djece! Vakat, to navodno 'dobro vrijeme', nije li jako dobar razlog za glasno vikat i za tužno zaplakat? Je, no i takovo ono 'radi' za Malene! Pustite ih k Ocu! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 26. svibnja 2010. - Cvijeće, zmije i povučena tužba! Nego, da ne tupim, predložiti ću vam da se skupa sa mnom 'poigrate'! U ovoj 'igri' dovoljno je da mi na neku od mojih mail adresa pošaljete vaše mišljenje o tome radi čega sam u današnji zapis postavio sličicu s lijeve strane na kojoj se vidi pink/roza cvijet ili pak da mi javite ime (naziv) nježne biljke pune plavkastih cvjetića koju sam ubrao u Brezama i onda je presadio u posudu, makar sam je želio osušiti i vidjeti dali je to možda ... jedna vrsta naše ljekovite trave od koje se može učiniti i dobar umirujući čaj! Reći ću vam odmah kako sam (možda?) pogriješio i ubrao meni nepoznatu biljku! Volio bi saznati jeli ova biljka na slici Thymus serpyllum L. i zato sam odlučio svakog 'pogađača' koji mi dojavi ime nježno-plavkaste biljčice ili pak zna radi čega sam u roza cvijetu sa slike pronašao komadić mog zadovoljstva - nagraditi s dva moja uratka potpisana posvetom! Kada već spomenuh moje uratke onda mi je u svezi s njima reći kako je prvo izdanje moje Paklene knjižice potrošeno i kako namjeravam učiniti novo, djelom izmijenjeno i dopunjeno izdanje knjige (sa 'svetošimunskom ludnicom'!), ovaj put s tvrdim koricama i u nakladi koja će mi omogućiti da poneki primjerak knjige pošaljem do svake knjižnice u RH i do osoba kojima sam na određen način 'zahvalan', jer su mi iskazivanjem svog nečovještva poprilično 'proširile' moje vidike, razbistrile mi um, potaknule me na stvaranje i na to da već dugo na 'sva zvona' volim 'promovirati' vjeru u Boga kao jedinstveni i univerzalni duhovno-duševno-tjelesni 'lijek', nekad toliko učinkovit da mi se je upitati nisu li (možda?) sve bolesti posljedica iskazivanja loših osobina čovjekova bića?! Ukoliko vam se ovo čini kao glupost, zaobiđite ove stranice i pronađite si nekog 'gurua' današnjice, ... recimo u liku našminkanog muškog lika s naslovne stranice nekog trač štiva koji vam treba predočiti 'novi moderni svijet'! Vjerujete li pak u ogromnu moć vjere ili ste čak svjedokom nekog takvog 'čuda' i iskustva nastavite se družiti s mojim 'pisanijma' i glazbom, jer sve što pišem napisano je samo radi toga kako bi nadošlu energiju moje duše pretočio u neki, čovjeku namijenjen, koristan 'naputak' koji je uvijek i SAMO odraz mog (ukupnog) bića, kako jednom napisah, moje subjektivnosti koja je na osobnoj koži iskusila opaku subjektivnost pseudo-bogova današnjice koji su, uz pomoć dobro organizirane 'mreže' poslušnika i dobro plaćenih NAJMANIKA, a što nam se pokušava predstaviti kao 'društveni sustav' - na dobrom putu ka uništenju samog - života! Kako? Načina je bezbroj radi čega ostavljam čitateljima da svojom maštom i umom slože kockice modela 'stroja' za uništenje ljudske rase! Uspijete li u tome, vjerujte mi kako ste zasigurno - pogriješili, jer model zla nikada ne može postati toliko stvaran da ne bi, u samom kraju povijesti ljudskog roda, zauvijek nestao u beskonačnom vremenu i na nedokučivim prostorima apsolutne dobrote i Ljubavi! |
Makar je djelovao opasno i ljuto (puhao je!) nisam ga želio gnjaviti, a još manje - ubiti! Čemu? Ta ovo je neotrovna zmija, a k tome ja sam 'zagazio' u njen 'dom' i zato je bio red da je nakon slikanja ostavim u miru! Učinio sam tako, jer i ona je život, stvoren svemoćnom Rukom koja je jedini siguran put, Istina i Život! Sve drugo, a prije svega zao čovjek, lako se preobrati u podvaljen put sazdan na laži što nas može dovući do same smrti! Gori (opakiji) od svake zmije je čovjek uvjeren kako mu je dano pravo suditi drugom čovjeku! Danas je takvih ljudi sve više, što je velikim djelom posljedica izostanka mnogih vrlina čovjeka od kojih su mnoge postale nepoželjan (?) oblik ponašanja. Vrijeme u kom napušteni starac ne smije iskazati svoju Ljubav nekom malenom djetetu i ponuditi ga čokoladicom i nije nego sudac čovjekovu zastranjenju čemu je doprinijelo veoma izopačeno razmišljanje o pravima čovjeka i demokraciji što je postao način 'generiranja' zla! Kada u tisku pročitate kako je u Norveškoj predložen novi zakon o zaštiti životinja u kome se traži zabrana seksualnog odnosa životinja s ljudima (ili ipak obratno?) shvatiti će te, makar ste samo komadićem svog bića 'normalni', kako je ovakva vijest dobar razlog da se upitate: zar je za nemoral potrebno isticati i to kako je NEZAKONIT?! No, u ovoj stvari nije riječ samo o nemoralu, jer je potpuno jasno kako se zapravo radi o zastranjenju čovjeka koji ne preza biti - životinja! Postoji li ijedan gori čin od tako očajnog načina iskazivanja srozavanja vlastite osobnosti? Strašan je čovjek radi čega je nužno donijeti zakon o zabrani seksualnog zlostavljanja životinja, ...?! S druge pak strane mari li itko kako je člankom 16. jednog, manirom Eichmanna, napisanog 'zakona' omogućeno zlostavljanje čovjeka?! Ne! Jedan takav 'zakon' traje već petnaestak godina i to u jednoj političkoj tvorevini (RH) koja taj zakon treba, rabi i moguće preko njega ostvaruje neku 'korist', makar je svakom NORMALNOM čovjeku jasno kako se nad bespomoćnim osobama (ali i svim drugim) NE SMIJE činiti nikakav bio-medicinski 'pokus'! Ta politička tvorevina (RH) opasno nagriza moju Domovinu u kojoj je vjera postala deklarativni, gotovo dekoracijski, element s kojim se prečesto pokušavaju 'amortizirati' BEZDUŠNI i BEZBOŽNI postupci neljudi! Pitanje je, jer ono je upereno na podatak koji je ISTINIT: zašto je i s kojim 'RAZLOGOM' netko tko je ovaj očajan 'zakon' prijavio Ustavnom sudu RH - POVUKAO tužbu?! Ostaviti ću vam do sutra vremena da se tome dosjetite, no odgovor je i ovaj put u najužoj vezi s - NOVCEM, ... jako uprljanim tuđom patnjom, mukom i moguće - opran u krvi! Dok takve stvari postoje i 'žive' na prostorima Hrvata, svaki je građanin ove državice osuđen na življenje primjerenije paklu nego običnom životu dostojnom svakom Božjem biću! Čl. 16 i još puno, puno, ... pa samim time i previše lošeg napisano je u pseudo-zakonima koji smjeraju ukupnom podjarmljivanju 'raje'! Bio-medicinska istraživanja nad ljudima ...? Smije li o tome bilo koji čovjek koji MISLI da vjeruje u Boga i ljubi Život, kao o nekoj mogućnosti, čak nešto i pomisliti? Ustavnom sudu predana pa malo iza toga POVUČENA tužba protiv takvog 'zakona' jasan je pokazatelj o vremenu u kom živimo i kako je u glavama 'demokratski izabranih' shvaćena i primijenjena - demokracija! Zmije, čak i one najotrovnije nisu tako opasne kao - ZAO čovjek, ogrnut 'plaštem moći', koji naume svog podmuklog uma prikriva pričama o demokraciji i 'modernoj civilizaciji' koja je prepuna ... pedera, lezbijki, seksualnih devijanata, 'bogatih' života održa(va)nih KRAĐOM organa mladih ljudi, trovanja ljudi i djece 'E-ima', ..., izmišljenih 'duševnih bolesti', ovisnosti svih vrsta, ... jer je sve samo toliko prihvatljivo koliko čovjek - IMA, TROŠI i MOŽE DATI! U tome nema čovjeka! Sve je NOVAC! Pitajte 'ih', nije li tome tako? Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 27. svibnja 2010. – Ima nešto! Sretan sam! Toliko sretan da mi je veoma teško odrediti redoslijed pisanja današnjeg zapisa. Mislim kako je red da najprije nešto kažem o mojoj jučerašnjoj ponudi za 'igru' koju baš i iste podržali! Do 16 sati današnjeg dana stigla su do mene svega dva maila i to s djelomično točnim odgovorima koje prihvaćam ispravnima! Jučerašnja sličicu s pink/roza cvijetom objavio sam kako bi pokazao koliko sam zavolio tu boju koja me podsjeća na malene djevojčice (pogodite zašto?), dok sam sličicu s meni nepoznatom biljkom objavio iz razloga, jer vjerujem da je ta biljaka Majčina dušica koju svake večeri koristim za čaj! Kako bilo, dvije pošiljke kreću na put! Druga jučerašnja tema, ona o diskriminirajućem i gotovo fašističkom 'zakonu' kojim se određuje kako mučiti čovjeka što se kroz zakon podmeće kao kakva 'skrb' o čovjeku neću do kraja odraditi! Danas ću na tu temu dodati link (tu je!) do originalnog dokumenta Ustavnog suda iz kog je vidljivo kako je tom sudu predana tužba protiv tog očajnog zakona koja je iz mnogima nepoznatih 'razloga' – POVUČENA, što je pak bio razlog radi kojeg je Ustavni sud prekinuo postupak utvrđivanja ustavnosti tog zakona! Kako rekoh, danas nemam volje baviti se tim jadom od 'pravne države' pa ću vam samo kratko navesti kako je povlačenje tužbe, moglo bi se to na određen način tako shvatiti, 'kupljen i nametnut' čin, koji je kao takav onemogućio suce ustavnog suda da ponište veliki dio odredbi 'zakona', što bi inače dovelo do urušavanja nekoliko drugih zakona (kazneni, psihijatrijske ustanove, prava čovjeka, …), a to je – fašizmima, komunizmima i ustaštvima 'prebogatoj' državici – nepotreban i NEPOŽELJAN 'luksuz'! Reći ću vam i to kako istražujem podrijetlo tužbe koji je podatak sakriven kroz pseudo-javni nastup ustavnog suda, čime je tom sudu OMOGUĆENO da iz izvješća o tijeku tog predmeta IZOSTAVI uobičajene brojeve sudskog spisa, koji inače kazuju SVE bitno o sudskim predmetima! Prljavo, iako bi se u ovoj stvari moglo reći kako je sve jako – podlo, izvedena 'vratolomija' suda, sudaca, podnositelja tužbe i, vjerojatno, nekog organa državice Hrvatske i ovaj je put ukazala Malenima koliko o njima 'skrbi' – 'politička ekonomija' premrežena interesima raznih lobija u što možemo (sigurno) pribrojiti i 'psihijatrijski' lobi koji se na veoma lukav i perfidan način želi uvući pod same skute DUHOVNOG, … u samu katoličku crkvu … možda na sam oltar?! Pitam se ima li u našoj crkvi itko od 'duhovnjaka' koji ovu opaku podvalu može i ŽELI razumjeti i koji bi onda nešto poduzeo kako bi se vjera SPASILA od ovog jadnog nasrtaja zla?! (Uvaženi profesore T.I., jeste li možda vi - ta osoba? Odgovoriti ću vam: NISTE, jer u vašem hagio-časopisu svoja duhovna sr...a objavljuju predstavnici najnečovječnije 'struke'!) Ovaj navod u zagradama istaknuo sam, jer mi je teško pretpostaviti da čovjek okrenut DUHU još uvijek nije shvatio kako DROGIRANI um ne može nikada doseći DUHOVNOST o kojoj, kao sve češćoj 'dodatnoj terapiji' pričaju ljudi svjesni te činjenice, koje zovu doktorima, čija je 'medicina' – otrov za um i tijelo čovjeka! Tužiti pa povući tužbu znači: NAGODITI SE! U slučaju Zakona o 'psihićima' prljava nagodba, za sada mi nepoznate osobe s državom, i opet je učinjena na ogromnu štetu mnogih ljudi i ukupno sagledavši – prava čovjeka! Jad! Srećom po današnji dan, ovaj jad o kom sam i danas nešto rekao dio je nastavljanja teme od jučer pa samim time nije mogao utjecati na puno lijepog što mi je ponudilo – danas! |
Lijepo mi je bilo poći do Rijeke, preuzeti potvrdu punomoći za mog barbu Ševu, kupiti ribe za Brezane, svratiti do Ševe, … i tada shvatiti kako je u samo par tjedana moj zapušteni i bolesni barba opet 'oživio' i kako smo u današnjem, malo kraćem, razgovoru popričali o tome kako ćemo za petnaestak dana moći skupa poći do nekog restorana, … na kavu i možda u kraću šetnju! Neupitna MOĆ milosrđa potvrđuje se tako kroz svaki moj posjet tom napuštenom čovjeku! Treba li ovome dodati bilo što o Bogu? Ne treba, jer Bog je danas, veći dio dana, bio sa mnom. Družili smo se! On i ja! Moj susret s jednim drugim dragim ljudima, barbom V. i njegovom suprugom L., koji su me posjetili u Sv. Vidu, doživio sam kao susret sa samim Bogom! Zašto? Teško bi mi bilo nabrojati neke 'opipljive' razloge, u što sigurno ne bi mogao ubrojiti naš zajednički ručak ili kavu u 'Sireni', ali što je, već prema izričaju naših vedrih i sretnih lica – mir u našim dušama iskazan kroz jednostavan zaključak našeg druženja kog je moguće sažeti u … ovo: 'IMA NEŠTO!' Ima! Svjedok tomu su naša djela Milosrđa i briga o potrebitima na što nam je naš Bog 'uzvratio' brigom i slanjem ljudi do nas, … koji su nam, uvijek kada smo bili u teškim situacijama i čak zatvarani, pomogli spasiti i dušu i tijelo! U današnjem, meni neobično (što li je to?) ugodnom druženju shvatio sam koliko je važno biti čovjek, otvorena srca i spreman pružiti ruku čovjeku u potrebi. Primjera s kojima bi lako mogao 'dokazati' ovu toliko očitu Istinu imam i previše! Neću pisati o njima! Siguran sam kako su mnogi od vas, čitatelja, doživjeli neka takva iskustva, no pitam se kako ste ih razumjeli? Možda samo kao nekakvu 'slučajnost', 'nenadan događaj', 'sudbinu', …? Jednom, kada vas napuste i 'sreća' i 'ljubav' shvatiti ćete kako su i 'slučajnost' i 'nenadani događaj' i 'sudbina' ispružena ruka Milosrđa … i tada će vam biti veoma lako dokučiti i (sa)znati da: 'IMA NEŠTO'! Da, ima nešto, kog zovemo Bogom s kojim smo uvijek sigurni i na sigurnom … naravno, uvijek i onda kad mu povjerimo svoju SKROMNOST! 'Sretan sam! Toliko sretan …'! Neka ovaj dio rečenice s kojim sam započeo današnji zapis bude i kraj ovog zapisa. Sretan sam, jer sam okružen 'malenim' ljudima koji su mi pomogli prijeći, preko uzburkanog mora, do predivne oble na kojoj sam uspio 'čuti' tišinu Božje blizine! Za ovaj opis 'čujnosti' tišine upotrijebio sam riječi mog dragog barbe koji je nešto takovo izrekao danas dok se je, promatrajući livade i brda Vinodolske općine, divio čudesnom miru još čudesnije Nature naturate (stvorene prirode), koja je sa drugim djelom iste sintagme, Natura naturans (priroda koja stvara), poslužila Baruch (ili Benedict de) Spinozi da na taj način ustvrdi kako su Bog i Priroda – jedno! Jesu, ali je čovjek današnjice toliko otuđen i od Prirode i od Boga da mu ta, inače jasna Spinozina poruka nije – najjasnija! 'Ima nešto', … i Taj nas je Netko danas podario s puno lijepog i zadovoljstva kog smo ponijeli svojim kućama! Mislim kako su svi ljudi s kojima sam se danas susreo mogli osjetit blagodat mog susreta s dragim ljudima koji su do 'moje' kućice doveli Boga, za kog nitko ne zna kako izgleda ili kako bi ga što točnije opisao, ali zna da postoji! Važno je znati da nešto postoji, makar nam je to nekada teško dočarati našem (ograničenom) umu! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 28. svibnja 2010. – ... Baš kao prva ljubav vi ste! Nakon jučerašnjeg dana u kom sam se kroz druženje s dragim i dobrim ljudima po tko zna koji put uvjerio kako je čovjeku biti čovjek osnovni preduvjet dobrom životu i zadovoljstvom ispunjenoj duši, danas su moje misli pomalo bezidejne! Nije to 'ništavna' bezidejnost! Nikako! Ponovni susret sa svakidašnjicom u kojoj je već samo jutarnje buđenje moj podsjetnik na samoću i ljude koji su mi učinili zlo ima svoj 'učinak' na um i moje tijelo, ali srećom taj negativan trenutak mog dana nestaje odmah iza moje jutarnje molitve i izrečenog AMEN s kojim onda krećem u - život ovog i svakog drugog dana. Tako činim iz dana u dan. Nemam više nekih većih i moguće nerealnih želja i planova! Znam što mi je činiti i kome ću i zašto darivati sebe i sve što mogu i imam. Dio takvog življenja su i Breze, maleno i gotovo nenastanjeno mjestašce podalje od 'civilizacije' u kom sam susreo Malene koji su mi, kao velika suprotnost 'gospodi', pokazali koliko je svaki čovjek, prije svega čovjek. Breze su ostatak jedne druge, usudio bi reći jedine prave, civilizacije koja živi i postoji kao svijest njenih 'članova' o potrebi međusobnog uvažavanja i pomaganja ljudi. Breze su, makar se tako ne čini, nježan Svijet dobrih duša koje strpljivo odrađuju svakodnevnu 'muku', što se nikako ne bi moglo reći za mnoge bezosjećajne i egoistične stanovnike većih mjesta i gradova i svakako za članove 'politbiroa' (Sabor, ekipa oko njega i mnogi službenici u državnoj upravi) RH koji uporno izbjegavaju raditi prema osnovnim načelima - jednakosti i poštivanja tuđih prava! Evo jednog primjera za to koji, jer je zakonu podređen, ukazuje koliko je 'politbiro(kracija)' gladna i JAKO, ali i PROZIRNO, 'lukava': Kada vam od FINE koja vodi brigu o interesima riznice (možda državne blagajne?) stigne obavijest kako je iznos isplaćene naknada za poduže bolovanje radnika što bi inače trebao činiti HZZO, a što je kao obveza prebačeno na poslodavce (?), prenijet ('prebijen') u korist računa po kom poslodavac ima dug kod države i kada se to učini na neprihvatljiv način (opet suprotno Ustavu), jasno je kako takvim 'radom' država potkrada poslodavce! Ovo je evidentno jasno kada se zna da je 'poravnanje' s dugom prema državi učinjeno s najmanje mjesec dana zakašnjenja od dana kada je poslodavac izvršio isplatu za račun HZZO-a (?), u kom je vremenu na neprebijeni iznos duga država obračunala ZATEZNU kamatu, što nije učinjeno u korist uplate poslodavca koja je dugo vremena 'ležala' u državnoj kasi! Ovakvom 'šporkom matematikom' država krade poslodavce, … o tome nitko ništa ne govori, svi šute, ... Ustavni sud čeka nečiji prijedlog za pokretanje postupka, pučki pravobranitelj o tome nema pojma, Sabor (lukavo i pokvareno) podvaljuje ovo u Pravilnik o postupku prijeboja ... (N.N. 147/09), ministarstvo financija sve podržava i ovaj očajan način 'rada' - održava u životu! I što reći na ovo? |
Što uopće misliti o ovako jadnom (ne)pravnom sustavu koji u gotovo svakom zakonu, pravilniku i naputku ima nešto od nejednakosti, izuzetaka, gaženja ljudskih prava i dostojanstva čovjeka, ...? Ništa! Bijeda nasilja 'paragrafa' koji služe kao sredstvo za otimanje prava i nametanje nasilja oblik su kriminala, a kriminalcima je mjesto u ... vatrici, (naziv 'od milja' za pakao) ili ...? 'Etablirani svijet visoko-umnih faca' misli kako sve čini po - Božju? Moguće je da misle tako, jer misliti se može - baš svašta - no pitanje je jesu li štete i nepravde prouzročene takvim 'mišljenjima' - pravednost? Vjerojatno nisu, ali se kao takove žele prikazati što osjetih na vlastitoj koži koju je 'vidovitost' dobro uhlebljene hohštapličarke, koja si k tome umišlja kako je nekakav 'stručnjak' za ljudski um, dovela u ralje isto tako očajne institucije u kojoj sam doživio istinsko maltretiranje, mučenje i moguće bio pokusni kunić nekakvom bio-medicinskom istraživanju koje bi moglo imati veze s meni nepoznatim, na silu mi apliciranim, 'lijekom'?! Ovo je tako i stvarno, jer u mojoj Domovini ne živi i moglo bi se reći ne postoji PRAVNA država, ... jer je čak i na razini lokalne samouprave moguće (opet mimo Ustava, zakona i prava) cenzurirati ove stranice koje govore SAMO o Istini! Da bi napisano mogao dodatno argumentirano 'podgrijati' nužno bi mi bilo saznati tko je podnio pa povukao tužbu na Ustavnom sudu koja je u svezi sa Zakonom o zaštiti (?) osoba s duševnim smetnjama! (Za podatak o tome spreman sam 'dostavljača' nagraditi s 500,00 kn! Potrudite se i javite mi nešto o tome. Neću vas razočarati!) Eto, moj narode! Ovaj mali osvrt na (ne)rad za kog imam i previše dokaza neka vam pojasni sliku o vama (i meni i nama!) kao 'biračkoj bazi', 'građanima' II. reda i uopće o pravima čovjeka, jer s velikom sigurnošću mogu reći kako će vam jednom neka vlada oteti (ili vam je već otela?) čak i STEČENO pravo (recimo dio mirovine koju uživate!) što i nije nego - oblik prijevare! Za razliku od ove 'grde' Istine Breze su nježne i lijepe! Božje! Ne vjerujete? Pročitajte! D.Cesarić: Breze na ulici Kraj bijelih breza svakog dana Ja prođem srca razdragana. (Oduvijek ima tajnih veza Između pjesnika i breza.) Od čega dršćete, vi breze? Od slatkih slutnja ili jeze? Zašto vam krošnja podrhtava I onda kada vjetar spava? Na ulicu, med svijet što viče, Ko da ste izašle iz priče. Nježne, treperave i čiste Baš kao prva ljubav vi ste! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 29. svibnja 2010. – Matoš i 'zmije vremena'! Na nesreću - prije svega nesretnika koji je ovaj život uništio - ova je zmija mrtva! Ubio ju je čovjek! Možda iz neznanja, nekog (nepotrebnog!) straha ili opakosti svoje naravi, ... to ne znam, ali mogu reći kako je ova zmija mrtva, jer među mnogim životinjama i zvijerima koje obitavaju na ovoj Zemlji postoji i jedan jako opasan oblik života koji umjesto da sve uredi čini nered! Vjerujem kako vam nije teško pogoditi da smo taj život mi, ljudi, neprikosnovena 'moć' na Zemlji, čak intelekt i, unatoč tomu, ponekad destruktivna misao i opak čin! Ubiti zmiju, jer nam 'se gadi', jer ne znamo koje je vrsta, jeli otrovna ili ne, ... ili iz čiste obijesti baš i nije neki um, I ... ne pomislite kako je ova zmija 'slučajno' zgažena! Nije zgažena već je ubijena, jer je sa svojih metar i pol dužine dobro uočljiva! Da sam ovo mogao naslutiti potjerao bi je iz njenog staništa do neke susjedne livade, no mislio sam da će, kada je ostavim u miru, otići podalje od čovjeka! Pogriješio sam! Šteta! Nadam se da vas, čitatelje mojih zapisa, nije naljutio ovaj moj mali 'nekrolog' jednoj običnoj zmiji i da vas nije (možda, ne d'o Bog), naveo na misao kako sam 'prolupao'! Nadam se tome, makar mislim kako ima ljudi koji upravo tako misle o meni, no takvi i nisu ljudi! Možda su takvi 'struka' ili netko 'moj' kom je moja 'bolest' potrebna kako bi opravdao učinjeni mi zločin, no i taj je (makar dok je takav) - nitko! Puno je ništarija na ovom Svijetu, čak na samim 'vrhovima društvenih hijerarhija', ali takvo što i nije nešto novo! Novo je biti drugačiji, u mnogo čemu, od silom nametnutih 'pravila ponašanja', koja su uvijek i samo odraz želja i potreba 'društveno-političkih' sero..a i 'interesnih skupina'! Još je i pok. velikan hrvatske književnosti, Matoš, u svojem djelu Misli i pogledi izrekao veliki broj, danas jako primjenjivih, misli i stavova! S puno ću zadovoljstva prenijeti, naravno 'sviti' o kojoj dosta često zborim, jednu njegovu misao u kojoj Matoš za takove ne želi rabiti neki određeni opis 'njihove veličine', radi čega ih naziva, pomalo uvredljivim, pridjevom - 'višima'! Evo što kaže: 'Tragičnost svakog VIŠEG čovjeka bijaše i ostaje u tome, što je na koncu konca OVISAN o onoj gomili, koju iz dna duše prezire!' Vjerujem kako ne trebam raščlambom ovih misli tumačiti bit ove MUDROSTI, pa ću samo reći kako je jasno da bi bez postojanja Malenih svako 'bogatstvo' i 'moć' bili bezvrijedni, jer ih 'moćnik' nebi imao kome pokazivati, niti bi ih mogao - 'održavati'! |
Zato: bogatuni, današnji politbiroovci, trovatelji uma i 'moćnici' svih vrsta i nije vam nego citiranu misao Matoša shvatiti kao, ako ništa drugo, a onda - potrebu - da na Zemlji ODRŽITE svaki život i posebno živote ugnjetavanih, obespravljenih, iskorištavanih ... kraće: Malenih ljudi! Sve drugo dovesti će opstojnost ljudi i 'prije isteka roka' do samog kraja! Kako je dio svakog života i smrt i Matoš je često razmišljao i pisao o toj 'temi'! Tako je, vjerojatno zamišljajući svoj kraj, rekao kako mu se 'već od same pomisli na spomenik i pogreb ježi koža!'. Slično njemu i ja doživljavam moj sprovod, radi čega molim SVE moje progonitelje da to imaju na umu i da moj grob zaobiđu, upravo prema ovom razmišljanju Matoša koje mi se veoma dopada: 'Zabranjujem da mi se na grobu diže hladna mramorna ironija!'. Kako je ovaj njegov izričaj moguće razumjeti u kontekstu različitih osobnosti i stanja 'uprljanosti' duša, red mi je istaknuti kako metafora s 'mramornom ironijom' za mene znači samo to kako moj grob ne treba (ja to ne želim!) nikakav hladni stećak kog bi moguće mogle postaviti opake duše, ... naravno samo radi potrebe zadovoljenja svoje teške bolesti koju definira odsustvo svijesti o Istini i bližnjemu! Ove misli Matoša našao (pročitao sam) sam u zadnjem broju časopisa Korijen kog uređuje moj prijatelj P.N.J. kom sam jako zahvalan na njegovom jednostavnom i jako poučnom 'štivu'! Velikim me je dijelom zaokupila Matoševa rečenica u kojoj kaže: 'Zato i velim, da razumijem smrtnu kaznu, ali ne razumijem TORTURE zatvora!'. Očito je kako se niti 100 godina protoka vremena od vremena kada su nastajale ove Matoševe rečenice ništa nije promijenilo! Veliki dio 'etablirane svite' ostao je (i biti će - nažalost!) dalek od čovjeka pa mi je ovo 'citiranje' lijepih i točnih misli velikana hrvatske književnosti završiti s porukom koju sam učinio nanizavši dijelove Matoševih misli: '... Tako dođe proljeće. Lug se zazeleni. Proljeće, sunce me utješilo. Vidjeh (u Zagrebu!) da sam nitko i ništa, mrtav za svaku slobodnu misao. Moj otac u dalekom gradu (Novi Jeruzalem!) dobiva sijedu kosu zbog sina robijaša, a moja mati gubi vid od suza, a moja djevojka čeka da odovud izađem i da se s njom ubijem ... Osjetih na svojoj koži što to znači biti usamljen, siromah čovjek. Badava, rastanak je vrlo teška stvar! Ja znam kako je teško biti sam! (zato:) jedite i gojite se, jer bi inače mnoge od vas šuplja glava mogla odnijeti u mudri eter ... (ta) moderno vrijeme je sve kolektivnije i sve manje tolerira individualnost...!'. I konačno, kao zaključak o stanju uma, duha i tijela 'svakog višeg čovjeka' iz vremena Matoša i mog vremena navesti mi je još nešto od njega: 'Velim ti sa Sv. pismom (Ps 22): 'Opkoliše me telci, opsjeli su me jaki volovi!' ... I nešto o ženama: 'Maupassant poznaje ženu, modernu ženu, ljubavnicu, suprugu bez djece, ženu bez muža, ... sfingu (nakićenu, uređnu, 'emancipiranu', ali ... u starosti i konačnici - osamljenu Nitko!) Bilo je tako i danas je tako! Hvala A.G.Matošu i P.N.J.-u. Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 30. svibnja 2010. – Tužitelji i suci Crkve! Još sam jutros, na ovom mjestu, nešto prije nego sam krenuo do Rijeke, dok sam čekao da se ispeče moja štrudla koju sam namijenio dragom prijatelju, zapisao nekoliko riječi koje su me večeras trebale podsjetiti na teme 'prigodne' za današnji zapis! Zapisao sam ovo: Sabor, Mudrost, trojedinstvo Boga i čovjek, znanost - veliki prasak, prva pričest, ...! Naravno, sve su ove riječi u najužoj svezi s današnjim događanjima i nedjeljnom misom, no o njima ću pisati samo ukoliko mi jedna druga današnja, predvečernja, tema ostavi za to prostora! (Nadam se da hoće). Naime, predvečer sam doživio čuti veoma teške optužbe na račun moje vjere (kršćanstva) na koje sam izgubio volju odgovoriti, jer sam shvatio kako je terasa slastičarne i poprilično glasno izgovorena uvrjeda izrečena na račun katoličke Crkve, veoma nepodesan 'prostor' za takvo što i jer sam znao kako bi svaki moj pokušaj da ustrajem na 'obrani' Crkve bio u konačnici prikazan kao - moj vjerski fanatizam! Ovaj 'luksuz', da me se tako shvati i doživi, ne smijem si nikada dozvoliti za što veliki dio 'razloga' leži u onom (svemu) što o meni 'znadu' ljudi, a što ima veze s psihijatrijsko-sudskim progonima! Silom zlih ljudi nametnut mi, veoma neugodan, 'pečat' koji će me pratiti do samog kraja mog života, već je sam po sebi dovoljna 'potvrda' izopačenosti mnogih stavova i vremena u kom živim, radi čega bi mi možda i sada bilo najbolje sve odšutjeti, ... no neću! Neću dozvoliti da poprilično učinkovit i lukav način obračuna zlog s njegovim - neprijateljima, Crkvom, Isusom i Bogom završi raskidom jednog poznanstva i prijateljstva i zato ću, mada sam svjestan kako (privremeni) raskid veza nakon mog pisanja može postati i konačan 'razlaz' - ipak nešto o tome reći! Već na samom početku 'osvrta' na riječi uvrijede mogao bi reći da mi je jako jasno kako je UČESTALO omalovažavanje i optuživanje Crkve u medijima, za što su iskorištene pojedinačne kriminalne radnji njenih svećenika (pedofilija) postalo neki oblik opravdanja 'vjernicima' da zaobiđu crkvu, temeljnu postavku Isusova nauka! 'Svi su svećenici pedofili', idealan je zaključak svakom 'vjerniku' koji je nespreman prihvatiti Euharistiju i kroz nju susret s Bogom na koji mu je teško ići, ... za koji nema vremena, ... koji nije važan, ... jer je 'moj Bog' drugačiji ...! Nisu svi svećenici pedofili zato jer je neki od njih učinio to očajno kazneno djelo, kao što niti svi ljudi nisu homoseksualci, jer takvi postoje među nama, ... no kome to reći? Što odgovoriti na to kako 'u Crkvi traže samo novce!'? Svaki, čak i nekim primjerom potvrđen, argument iznesen u korist pokušaja obrane Crkve od ovako površno i netočno navedenih optužbi besmisleno je iznositi u što sam se više puta osobno uvjerio, jer ... zli putuje ovim Svijetom i dobro zna kako mu je činiti ..., a čini to jako dobro, što, srećom, nikada neće biti njegova konačna 'pobjeda' već samo TRENUTNI 'uspjeh' kog će poraziti nevolja njegovog 'medija'! Žao mi je ovako ustvrditi, jer i sam znam koliko je teško proživjeti i doživjeti tešku i opasnu, osobnu, nevolju! No, kada o tome tako zborim malo me tko želi čuti ili poslušati! Tada opet postajem 'psihić' koji se je 'sam doveo u situaciju da bude uhapšen i zatvaran' (sveošimunska ludnica), a što je kao podvaljena istina - ISTINITO, jer sam tome 'pripomogao' ulaganjem osobnog života u pokušaj zaštite oduzetih ljudskih prava i dokazivanje kriminalnih radnji! Ovako izrečen 'argument' na moj račun koji je trebao dodatno 'otežati' moju poziciju u pokušaju obrane Crkve, nisam čuo prvi put i zato me nije uvrijedio, ali sam zato ustajanjem od stola i pozdravom, jasno pokazao kako mi niti na kraj pameti nije šutke odslušati podvalu pokušaja izjednačavanja katoličke Crkve s par kriminalaca, ili pak priču o tome kako Crkvi ne treba novac! Na podvaljivanje priče o Crkvi kao vjekovnom 'žicaru' odgovoriti ću ovdje, protupitanjem i zato zamoliti svakog čovjeka koji misli kako Crkva u ovom jako 'materijaliziranom vremenu' može OPSTATI po 'Duhu svetomu' - da mi na uho šapne taj 'recept' i da se onda i sam posluži njime, ... razdjeli sav svoj imetak i ostatak svog života odživi bez ikakve imovine! Odgovore na ovako postavljen upit ne želim čuti, jer oni ne postoje i zato se ne trudite napisati mi ili reći bilo što na tu temu! Duh ... On postoji i bez Njegove prisutnosti u nama mi ne možemo biti živi! No, očekivati kako će nam taj isti Duh dati svakodnevni kruh, stan, odjeću, ..., ma bilo što što nam je potrebno steći svojim (SVAKIM, osim kriminalnim!) radom, to može misliti i izreći samo čovjek koji ima 'svog Boga', ... 'paralelnog Boga' kog određuje njegovo nerealno i pseudo-produhovljeno razmišljanje o tome kako Crkvi (svećenicima) ne treba materijalno! |
Ova velika podvala zla iskazana kroz ovakav stav o Crkvi
dobar je dokaz tomu koliko su medijska napuhavanja pojedinačnih ekscesa i stalno optuživanje Crkve za ta nedjela - jedno od najjačih 'uporišta' zlog u nastojanju da si osigura prevlast nad ljudima, ... moguće vjernicima! Ovaj zaključak tjera me pomisliti kako je svaka napisana riječ i izrečena misao o ovome već unaprijed osuđena od strane tužitelja i SUCA Crkve, ... što će trajati čak i do njegovog samog zemaljskog kraja ili do časa kada će se neki oblik nevolje sručiti na takove 'suce'! Iskusio sam to i znam što kazujem, ali ... i opet ću vas pitati: kome što reći? Čemu govoriti ljudima koji su u stanju izjednačiti planinu i more, ... koji će reći kako je rastanak od druge, treće, ... supruge jednak gubitku cijele obitelji? Čemu pričati ljudima koji (oduvijek) i dalje vjeruju u 'nalaze' metode C14, prema kojoj je 'znanstvenicima' moguće izreći kako je čovjek 'star' sto, dvjesto, ... ili pak samo trideset tisuća godina, a Zemlja koji milijardicu ili još koju milijardicu godina više? Čemu o Bogu i Crkvi pričati ljudima koji si umišljaju kako je BIG BENG bio stvarnost i kako ga mogu učiniti u laboratorijskim uvjetima, ... ili pak nekakvoj 'struci' koja ZNA što čovjek misli, osjeća i jest, makar oni sami o sebi nemaju nikakvih REALNIH i ISTINITIH saznanja? Čemu, gubiti vrijeme za obranu NEOSVOJIVOG, ... Crkve svih kršćana? 'Na muci se poznaju junaci', često je upotrebljavana izrijeka, koja je ujedno i jako jasna poruka onima koji u dobru ne vide - loše, koji ne prepoznaju zlo i koji misle kako 'misleći loše o nekom', mogu neku drugu osobu uvući u nevolje! Ovakvo razmišljanje koje je suprotno Bogu, Vjeri i Crkvi, običan je grubi spiritualizam koji često završi s preobraćenjem njegova 'autora', veoma često kroz njegovu osobnu nevolju! Ne činite tako! Nikakvi horoskopi, 'energije', 'joga vježbe', 'vračanja' bilo kog oblika i još puno toga što nam se često nudi u zamjenu za postulate kršćanske vjere u Boga i Krista nemaju nikakve 'moći' po bilo koga osim, kao oblik negativnog 'feedback-a' (povrat) na njenog 'korisnika'! Čuvajte se gluposti, 'ponuda' i uvjeta koje vam svakodnevno pred vas postavlja zli, nudeći vam misli o pseudo-dobrom! To vam kazujem, sada, u času kada sam izuzetno nadahnut napadom na moju vjeru kog danas doživjeh i, jer sam mojim osobnim zauzimanjem za čovjeka, čak i onda kada sam imao dobrih razloga (jedan je bio NEVJERNIK!) da se od njega 'odvojim' upoznao snagu vjere! Uvijek kada od čovjeka nisam odustao i kada od njega nisam 'digao ruke' radi nekakvog razloga i navodne 'banalnosti' takova postupanja doživio sam biti svjedokom samog čuda koje je 'nastalo' kao posljedica iskazivanja moje 'materijalne' prisutnosti i pružanja ruke Milosrđa i svake druge pomoći! Znam kako su ti ljudi mnogo dobrog doživjeli kao nešto drugo ili 'pomoć energija' no nikada im nisam niti pokušao reći da prije donošenja bilo kakvog zaključka o svemu što su doživjeli makar - MALO razmisle! Kada bi tako učinio tom bi radnjom poništio - SEBE! To ne želim! Radi moje vjere i Duha postojim i zato ne želim i ne smijem 'kvariti' taj sinkroni 'život' pun, meni, nejasnih događanja i ...? Mislim, dakle jesam ... ali i vjerujem da bi bio - i svoj i vama na dobro! Pitam se samo: može li DOBRO u vama (i tebi, prijatelju moj!) prihvatiti ovu stvarnost? ... Ups! Potrošio sam puno prostora, za ovo, ali ću ipak pojasniti jutros zapisane natuknice koje su trebale postati dio mog današnjeg zapisa! Dakle: Pojam Sabor zapisao sam, jer je danas dan konstituiranja II. hrvatskog sabora (prvi je bio Synodos Horoathon) i bezrazložno ukinut praznik Dana državnosti (komunjarski posao!) ... imenicu Mudrost zapisao sam, jer sam želio kroz priču o njoj povezati trojedinstvo Boga, Oca i Sina s Tijelom, Umom i Duhom čovjeka, ... Znanost mi je trebala poslužiti da vam predstavim vjekovne ZABLUDE i nedokazane pseudo-isitne znanosti koja se kroz njih želi prikazati nekakvim autoritetom i kako joj je moguće reći da je sve što nam je SPOZNAJNO bilo djelo 'velikog praska', a ne Boga ..., Učinite i vi to (po)nekad! Ne recite kako 'vaš Bog' to ne traži od vas, jer ćete možda već 'sutra' poći u Crkvu na vjenčanje svoga sina, kada ćete se pokazati kao istinski - LAŽOV! Hvala Ti, Dobri! |
||
A.D. / 31. svibnja 2010. – Različitost u bezvremenosti! Današnji zapis nije vezan uz bilo kakvo događanje današnjeg dana, a tome je tako jer ga pišem jutros. Očajno vrijeme o kom sam jučer pišući razmišljao kao o nekoj mogućoj 'poruci neba' zadržalo me je kod kuće. K tome trebao sam sačekati majstore koji su trebali doći postaviti jedna vanjska vrata i prozor na 'moju' kućicu, ... no to nisam dočekao. Loše vrijeme spriječilo ih je, makar tako mislim, doći do mene! Samo, ... mogli su mi se ipak javiti nekim komunikacijskim sredstvom, ali nisu! I ovaj mali, naoko nebitan detalj koji ukazuje na izostanak elementarnog UVAŽAVANJA druge osobe, ma o čemu se radilo, dokaz je niskog civilizacijskog dosega današnjeg vremena u kom je čovjek sve, ali BAŠ SVE, podredio osobnoj koristi, interesu, ... i tako to čini sve dok ne 'naleti na minu'! Ostane li tada čitav možda mu gomila egoističnih želja i nastojanja postane lako savladiva prepreka i onda ... stigne do druge strane obale na kojoj ga čeka neki drugi, jednostavan i u vjeri u Boga i čovjeka 'podešen' Svijet! Ovakve promjene načina življenja veoma su bolne i nekad tragične po čovjeka, ali mi se čini (moje osobno iskustvo) kako su kao takve jedino moguće i jako POUČNE! Inače, još sam uvijek pod utjecajem razmišljanja koje me podsjeća na učestala podmetanja za koja se rabi UOPĆAVANJE stavova prema nekim pojedinačnim 'slučajevima', što je moguće uočiti na svim razinama postojanja društvenih odnosa, a što je uvijek okrenuto namirenju nekog općeg (politika, sudovi i državna uprava) ili pak osobnog interesa i potvrde, gotovo autoritativno predstavljanje, sebe i svog 'prava'! Ovaj žalostan zaključak, koji je ujedno i moj konačni odgovor jučerašnjem nasrtaju zlog na moju Crkvu, makar me čini tužnim daje mi snage oduprijeti se takvim 'idejama', što ostaje moje TRAJNO opredjeljenje u nastojanju da pokažem kako je vjernik (svake vjere) tek toliko vjernik koliko je u stanju sagledati sve elemente i ČINJENICE koji su bitni za donošenje suda o bilo čemo i bilo kome ... pa tako i o 'ustrojima' osnovnih triju (židovi, muslimani, kršćani) vjera u jedinoga Boga! Sve drugo, paušalno i 'od oka' izneseno, često samo radi toga kako bi se nekome pokazalo kako je taj drugi (moguće?) nitko ili ništa, k tome izrečeno kroz omalovažavanje DUHOVNOSTI te osobe što počiva na njenom vjerskom određenju, obična je (i podla?) podvala! A ... podvala je prepun ovaj Svijet! Najveći problem prihvaćanju istinitosti ovog navoda je čovjekovo BRZO zaboravljanje svega (lošeg) s čime se osobno nije suočio! Evo jednog banalnog primjera: pamti li itko 'razlog' radi kojeg je i s kojim je svjetski, imperijalistički određen, agresor započeo porobljavanje i uništavanje države Irak? Mogao bi pomisliti kako je to moguće, makar kroz ovo podsjećanje na to, no tada mi je postaviti vam drugo pitanje o tome: što se je nakon svega provedenog 'na terenu' moglo spoznati? |
Puno toga! Čak previše - Istine - koju je potvrdio niz podmetnutih lažnih informacija koje su nam prezentirane kao opća prijetnja cijelom Svijetu, a što je bio glavni povod napadu na Irak! Ovaj primjer kazuje svakom, Bogu odanom, čovjeku kako je u konačnici puno toga postalo običan zločin učinjen stanovnicima te države, a što je većina ljudi na kugli zemaljskoj odbacila tako shvatiti ili je na to zaboravila! 'Daleko od očiju, daleko od srca', makar se u ovom primjeru ne radi ni o kakvoj ljubavi, istina je koja živi u mnogim ljudima i koja ih kao takva olako odvrati od potrebe svakog razumijevanja i poštivanja druge osobe ili čak nekog naroda i vjere! I ovaj je zaključak, o naravi mnogih ljudi (političari i svi koji žive na 'državnim jaslama' u tome prednjače!), ružna Istina, ali bi baš radi toga, jer je takav, trebao biti pokretač našeg uma kod pokušaja traženja 'tragova' svijesti i savjesti svakog čovjeka o potrebi i OBVEZI da se kod donošenja stava i prosudbe o nekoj drugoj osobi ili grupaciji ljudi ne služi prljavim podmetanjem 'uopćene logike' prema kojoj je netko 'takav' jer je netko drugi, moguće opisan u nekakvom udžbeniku - 'isti'! Tako činiti znači biti daleko od pravičnosti, što i nije nego iskazivanje upitne osobnosti koju određuje egoizam, najčešće postavljen na trenutno dobrom i manje problematičnom življenju, što već sutra (a možda i danas?) može postati prošlost i nekakav oblik osobnog jada! Kako rekoh, u tom se času SVAKI um na ovoj Zemlji mijenja i tada 'poseže' za mnogim vrijednostima koje je, u vremenu kada je bio sebi-važan 'pravedni sudac' tuđe osobnosti, odbacivao od sebe i često ih želio prikazati - kao izopačenost i leglo kakvog zla! Zlo je u čovjeku, ... svakom, no ono je nemoćno u svom nastojanju da nas pridobije za sebe, uspijemo li razumjeti kako nam je OBVEZA djelima Milosrđa i Ljubavi iskazivati moral i etičnost, što, jer to od nas traži odricanje od sebe i SVOGA, često 'umotavamo' u 'filozofiju uopćavanja', samo zato kako bi izbjegli odreći se (na kratko) nekog svog uživanja, nakane, novca, stvari ili stava ... Kraće: napadamo kako bi 'obranili' nešto što nam nitko ne može bilo kojom silom oduzeti! No, takvi se ljudi u strahu od učinaka Istine koja nije nikakva SILA i nasilje, ali i radi 'očuvanja' loše razine osobnih i grupnih savjesti ne libe činiti nepravdu, zlo, ... ili vrijeđati nekog i nešto što je često JEDINA prepreka jednom drugom, stvarnom - zlu! Reći za nekog duhovnika da je nikakav jer je jedan drugi 'duhovnik' učinio kazneno djelo je najobičnija i jako ružna podvala, ... jednako opaka kao i obična misao prema kojoj nas netko, radi pretpostavljene 'bolesti' ima 'PRAVO' pokrasti i progoniti! Ili' možda nisam u pravu, jer takav nema pravo činiti sa svojim i sa sobom nešto što se ne uklapa u nečije namjere i interese? Ovako razmišljajući lako je za nekoga reći kako je NIKAKAV, ali je isto tako lako, zapravo još lakše, ZNATI da je onaj koji tako ČINI - NITKO! Dokaz tomu je: jednakost u zemaljskoj konačnici i bitno istaknuta različitost u bezvremenosti! (je li ovo bilo jasno?) Hvala Ti, Dobri! |
||
|
|||
![]() |
PISANE CRTICE - moj povremeni dnevnik |
| mojim roditeljima, njoj i prijateljima - T.P. | Vincit pertinax bonitas! | HVALA VAM ŠTO STE POSJETILI OVE STRANICE! |
![]() |
| CENZURA u RH! | VJEČNU BORBU DOBRA I ZLA TREBA RAZUMIJETI (SHVATITI) U DUHU TRAGEDIJE I ONDA JE TO PODVIG - DUHA! | |
|
||
| dsgn: TPC | © TPenCRO 2008 - 2011 | |