"U početku bijaše Riječ ..."
Već kod određivanja sadržaja mojih prvih (internetskih) stranica
(www.tpencro.net) predvidio sam ovaj odjeljak u kojem ću povremeno napisati nešto doživljeno, meni važno ili pak poučno i korisno!
PISANE CRTICE biti će jedan oblik MOG POVREMENOG DNEVNIKA, u kojem će učestalost pisanja ovisiti prije svega o značaju događanja i kvaliteti tema, radi čega se može desiti da se ponešto od napisanog pojavi u kontinuumu od nekoliko dana, ali i da na, možda, duži period  - ne napišem ništa!
Započeti ću s meni dragom temom o BOLESNOM SUSTAVU MOĆI utemeljenom na pogrješnom pristupu ljudskoj osobi i baš - toga radi - običnom nasilju PSIHIJATRIJE i mnogih iz okoline u kojoj živi  psihijatrizirana osoba! Ovaj put - psihijatrizirana osoba je - INVALID!?

KRENIMO! - (prvi zapis mog POVREMENOG DNEVNIKA)

PDF/rar format

A.D. / 1. kolovoza 2010. - Ispraznost!

Nedjelja je!
Sveti dan i posebno lijep!
Nakon dobrog sna probudila su me zvona samostana koja su najavila jutarnju misu.
Nakon što sam ustao, uredio se, popio moj mix-čaj i pogledao statistiku mog WEB-a otišao sam na misu.
Želio sam čuti što će kroz propovijed reći 'moj'  duhovnik, jer je današnja tema zadana misnim čitanjima bila dosta teška za raščlambu i tumačenje!
Danas je na redu bila ISPRAZNOST, veoma čest način življenja mnogih ljudi i gotovo svih koji su zadovoljstvo i sreću pokušali naći u materijalnim stvarima.
Dobro znam što je ispraznost makar takvo što, čak i onda kada sam radi neriješenih situacija i problema upadao u zamku 'zatvorenih misli' (mislim da sam o tome već nešto bio napisao?) nisam doživio!
Previše sam i oduvijek bio usmjeren na neki oblik aktivnosti pa već radi toga nisam imao vremena za ispraznost!
No, kada ovaj pojam promatramo kroz misna čitanja i poruku Biblije onda je jako važno reći kako je baš sve što čovjek za svoga vijeka čini na Zemlji, ispraznost – ukoliko život nije živio prema Božjim zapovijedima i evanđeljima!
Strašno je biti isprazan, no meni se to neće desiti!
'Navijam' za Boga kada je god to moguće, no kod toga pazim da nikome na namećem moje stavove i razmišljanja o vjeri!
I sada tako činim!
Pišem na mom djelu internetskog prostora i makar često kazujem nešto o vjeri iz mog kuta, nikoga ne prisiljavam da to čita, tako čini i po tome živi!
Sloboda je univerzalno PRAVO svake osobe pa tako i mene i vas, radi čega nikoga ne želim prisiljavati ni na što!
Znam, i to jako dobro, koliko je važan takav način pristupa čovjeku, kroz poštivanje tuđeg života u slobodi!
Znam, jer su mi oni koji su mi oteli materijalno (žive li isprazno? ... siguran sam u to!) željeli oteti taj Božji dar i pretvoriti me u psihijatrijskog uznika!
Nisu u tome uspjeli pa je već takav ishod poraz i dokaz njihove isprazne duše i jako složenog i teškog života!
Još jučer sam, kada sam šetnjom stigao do kraja lijepe rive u mjestu Rabu, ugledavši na lukobranu 'ljetne ljubavi' i mnoštvo razigrane male djece – shvatio koliko sam sretan čovjek, jer sam bio u stanju uočiti tu ljepotu i jer sam tada, unatoč tuzi koja me je načas podsjetila na moj život, mogao 'navući' osmjeh do mog lica!
U tom je osmjehu bilo sve što sam izgubio i samo jedno pitanje:
tko li će i kada radi tog osmjeha PODLEĆI, dokraja, ispraznosti koju je bio namijenio meni?
Teško i jako mučno pitanje nije ništa doli tračak jedne boli koja kazuje Istinu, opominje (i sada) i ne želi da se netko od onih koji su me gurali u ralje psihijatara, nađe upravo u tim okrutnim šakama iza kojih se kriju još opakiji umovi!
Ispraznost je dobar put do svake nevolje, a kako mislim da je netko od 'njih' već dobro zakoračio u te jako opasne vode, reći mi je:
žalim te, makar ti je bistar um uvijek kazivao što ti je bilo činiti!
Um nekada treba poslušati!
Kada čovjek postane rob stvarima i glagolu 'imati' tada i najbolji um ne vrijedi ništa, jer ga očekuje ispraznost!
Nego, ne mislite li kako bi vam trebao pokazati nešto od otoka na kome boravim?
Trebao bi i hoću!
Eto, malo nakon mise otišao sam šetnjom na suprotnu stranu uvale Sv. Eufemija i tako po prvi put ovog ljeta bio na kupanju u jutarnjoj 'smjeni'!                                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

I nisam pogriješio. Bilo mi je super.
Nekog posebnog cilja nisam imao, no nastojao sam pronaći mjesto na kome bi mogao lako uloviti morskog crva.
Našao sam takvo mjesto, pored neke tunere, na kom sam lako ulovio četri velika crva i to na dubini manjoj od metra!
Mislio sam kako takvo mjesto više ne postoji (radi izlova!), no očito je da sam se prevario!
Kasnije sam od J. saznao kako u uvali u kojoj sam bio nitko ne lovi crve, jer 'crvolovci' s Raba misle kako ih u mutnom i plitkom moru nema!
Varaju se! Ima! Ima i ribe!
Nisam lovio s posebnom željom, već samo radi toga kako bi prema ulovu mogao vrednovati poziciju na kojoj sam bio i mogu reći kako je vrlo dobra!
Ulovio sam poveću KOMARČU (podlanica, lovrata, orada, …) i par manjih primjeraka, nešto sitnih špara i arbuna, ali sam kući ponio sam četiri ribe!
Nisam imo namjeru 'igrati' se s brojem četiri ... jednostavno rečeno, tako je ispalo - malene (ribe) sam pustio da porastu!
Ovdje su vam slike komarče, detalj uvale i pogled s balkona 'moje' sobe!
Mislim kako možete uočiti ljepotu!
Kada ovome dodate mir, najprije onaj unutarnji, pjesmu cvrčaka i miris bora shvatiti će te koliko je dobro biti SLOBODAN i ispunjen!
Upravo tako živim, radi čega nakon četiri godine jada mogu čuti nešto kao:
'kako je tebi lipo!', 'lipo van je!', …!
Je! Lipo mi je, jer sam uspio otkriti nedokučivu tajnu uma što mi je otkrilo novi život!
'Formula' za to je jako jednostavna:
nužno je (samo?) ostati bez ičeg i ikog svog i tu ogromnu traumu bilo kako moći preživjeti!
Živ sam i u tome vidim Ljubav koja me čak previše Ljubi, a što mi daje snage i volje moći izbjeći bilo koji oblik ispraznosti!
Potrudite se živjeti s Bogom, jer tada će vam život svakog  čovjeka biti vrijedan, baš toliko koliko i vaš vlastiti!
Neki ljudi to nikada neće shvatiti pa su mi valjda i radi toga, radi svog očajnog života, pokušali namjestiti 'moj' loš život!
Nisu uspjeli, jer dobro živim!
Ne, nisam prodao vragu dušu, kako to zna govoriti 'vjernica'!
Imun sam na njegove podvale, ali sam zato jako jasan kada kažem kako me ne brine tuđa misao, jer dobro znam ŠTO SAM i TKO SAM!
Lijepo mi je ovdje, no vraćam se uskoro kući, jer moj domaćin ide u svoj rodni kraj, na dane alke i alkara!
Pozvao me je da pođem s njime što nisam prihvatio, jer ne volim vrućine u 'vlajini i biti daleko od mora!
Možda sam trebao popustiti i dozvoliti progoniteljima da me smjeste u neku od ludnica na otoku Rabu ili Ugljanu?
Tada bi zasigurno bio jako blizu mora, ali predaleko od – BOGA!
To đavoljsku 'ponudu' nisam mogao prihvatiti!
Prepuštam je ispraznoj duši koja nastavi li kako sada čini nije daleko od opasne kemije i ČAK EKV-a!
Rade to i danas, tu do mene, u kamporskoj ludnici u kojoj je i litij terapija?!
Čuvaj se!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 2. kolovoza 2010. - Volite se i pomažite jedni druge!


Upravo sam učinio ovu sliku kako bi vam još jednom predstavio mir uvale sv. Eufemija pored koje se nalazi stari franjevački samostan.
Pišem ovo nakon što sam se dobro iskupao pored hotela Karolina na Suhoj punti.
Čini mi se kako popunjenost plaža nije onakva kakvom smo očekivali da bude!
Nisam imao nikakvih problema oko parkiranja mog 'ferrarija' i imao sam dovoljno mira za uživanje u suncu, tišini mora, pjesmi cvrčaka i mirisu borove šume.
No, sve lijepo, uostalom kao i sve drugo, ima kraj.
Bio sam na moru skoro četiri (opet broj četiri?) sata, nakon čega sam pošao do pečenjare koja se nalazi u sklopu restorana hotela Karolina kako bi ipak nešto pojeo, jer osjetio sam glad!
'Ručao' sam hamburger što i nije neki dobar odabir, ali za sjedenje u restoranu nisam imao ni volje ni vremena.
Ulovio sam par crva za ponijeti sobom, ali ribu danas nisam lovio.
Sada se pomalo odmaram uz pisanje današnje crtice kako bi je, kada se vratim kući mogao potaviti na internet.
Ma koliko da mi je lijepo na Rabu moram priznati kako baš nemam nekih ideja za pisanje.                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

'Istrošio' sam se i čini mi se kako bi najbolje učinio kada bi na par dana prekinuo s pisanjem, no ... sumnjam da ću tako učiniti!
Pisati ću, bilo što i o bilo čemu!
Recimo o tome kako veoma često, poslije gotovo svake malo jače izrečene poruke nevaljalcima koji su me 'šutnuli k'o loptu', osjetim 'feedback' - povrat u kom osjećam i nalazim tuđe 'želje'!
I noćas sam to osjetio, kada sam se iz čvrstog sna probudio.
Neću opisivati događanja od noći već ću samo istaknuti kako sam mirno sačekao novi san i onda, pred jutro, opet zaspao.
U neka druga vremena u takvoj bi me situaciji obuzeo neki nedefinirani nemir koji bi me natjerao da u razgovoru s ukućanima potražim 'utjehu'.
Danas nikakvu utjehu ne trebam, niti od koga, čemu me je priučio život u samoći.
Kako bilo, 'povratna veza' ne želi mi ništa dobrog!
Jedan moj prijatelj jako vjeruje u 'mogućnosti negativnih energija' njemu nesklonih 'negativaca', no ja o tome imam neke druge misli koje vezujem uz nemogućnost da moje riječi i poruke prodru do svijesti određenih ljudi, što mi se vrati kao 'neisporučena pošiljka', tada, 'uprljana pečatima' prijamne (njih) pošte!
Znam da je tako i zato bi trebao 'našpotati' sebe i ostaviti se bilo kakve gradnje 'kula u zraku' što je o ovom slučaju evidentna - Istina!
Kada se u živote ljudi upetlja psihijatrija onda sve što su ti ljudi bili jedno drugome i što su bili kao zajednica mora NESTATI i PROPASTI!
Napisao sam to jako lijepo u mojoj Paklenoj knjižici! Ovo:
'Jednom pozvan i pokrenut sustav moći psihijatrije, sazdan od nedefiniranih 'bolesti', nasilja, sadizma psihijatara, opasnih 'lijekova', stigmatiziranja, odbačenosti, uvreda, lažne ljubavi i 'brige' ... 'smrću' progonjenog donio je i neizbježnu SMRT svakom odnosu unutar obitelji, rodbine ili s drugim ljudima – s onima koji su posegnuli za psihijatrijom!'
Ovo treba imati na umu svaki DOBRONAMJERAN čovjek - SADA, UVIJEK I ZAUVIJEK!
Posebno bi bilo dobro kada bi vjernici bilo koje vjere imali snage zaobići 'usluge' psihijatara, jer su njihove 'metode' daleko od Boga i od čovjeka!
Eto, samo toliko za danas, jer kako rekoh, osjećam umor (pretjerao sam s kupanjem i šetnjama!) i valjda i radi toga nisam inventivan, ... prazan sam pa mi se čini kako bezvezno - ječim (poput praznog lonca?).
Uživajte i imajte ne umu kako bi i vaš um mogao nekada trebati podršku nekog drugog uma, što će vas navesti da se posvetite svom bližnjem ili bilo kom čovjeku s puno, POŠTENO usmjerene, pažnje!
Samo ovako postavljeni odnosi među ljudima u kojima se dogovorima i međusobnim razumijevanjem uređuju odnosi i teška vremena neke osobe mogu biti učinkovit model (samo)pomoći!
Volite se i pomažite jedni druge ... i ne smijte se ovome, jer vam ovo kazuje moja progonjena i odbačena duša koju je samo čudo ostavilo izvan žica ludnice i u životu!
Odoh se spremiti za polazak kući! (sada je 18.30 sati!)
Bio je ovo 555-ti zapis!                                                    SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 3. kolovoza 2010. - Moje: parkiralište, more, tuđi život, ...?

Kući sam ... ne baš u mojoj makar su mi Breze 'drugi dom'!
U Brezama sam.
Nakon tri dana provedena na otoku Rabu, jučer sam se vratio kući i danas sam u na poslu.
Sređujem neke sitnice i čekam marendu/ručak.
Kada sam jutros stigao u Breze primijetio sam kako je gđa F. pripremala tijesto za knedle, sa šljivama, i znam da to čini danas kako bi i mene ponudila! (Hvala gđa F.!)
Nego, prije svakog pisanja o današnjem danu želio bi istaknuti kako sam jučer imao puno 'sreće' (ili je to 'nešto drugo'?) s odlaskom kući, jer mi je svaki 'potez', bilo moj, bilo nekog drugog, na neki način 'otvarao' pogodnost u slijedećem događanju!
Bilo je to otprilike ovako:
dok sam pisao jučerašnji zapis, osjetio sam umor i na kratko legao na krevet, samo na pola sata, iza čega sam započeo s  pospremanjem sobe  kada  je naišao P.N.J. i rekao mi kako su stigli 'novi' gosti kojima je namijenio sobu u kojoj sam boravio.
Požurio sam s uređivanjem sobe i pakiranjem mojih stvari koji sat vremena prije nego sam namjeravao poći kući i ... na taj sam se način stigao ukrcati u trajekt već u 19,30 sati i onda sam, radi malo prometa na magistrali, stigao kući, u Sv. Vid, već u 20,45 sati!
Ovakvo 'preklapanje' radnji dalo mi je puno vremena za polagani 'ulazak' u 'stare navike'!
Zahvaljujući 'iznenađenjima' umor koji me je bio uhvatio nestao je u mirnom i dugom snu od prošle noći!
Idemo dalje:
moram dopuniti priču o današnjoj marendi/ručku kog sam maloprije RUČAO i to zato, jer je sve što se danas našlo na stolu bilo super.
Sarme i knedle sa šljivama bile su odlične, a maloprije (12 sati) mi je gđa F. rekla kako me u kuhinji čeka dio te spize za ponijeti kući.
Ovo je to (dva dobra ručka! - Hvala vam gđa F.)
'Da se počastite u ove dane', rekla mi je, misleći pri tom na skori Dan domovinske zahvalnosti (5.8.). I hoću! Počastiti ću se dobrom hranom i druženjem s dobrim ljudima.
Nego, recite mi štovani čitatelji:
možete li u ovim opisima pronaći bilo što drugo osim slika 'običnog života'?
Ja mogu, jer vidim, osjećam i živim od svakodnevnih 'sitnih' bogatstava koje mi daruje život ... živim od Ljubavi Boga i ljudi koje mi On (stalno) 'šalje' na put mog života.
Lijepo je ići tim putem ma koliko bio dug ili kratak, jer na njemu mogu, čak i onda kada sam iscrpljen i umoran, u tišini mojih misli - živjeti lijep život!
Lijepe su i lastavice koje su me jučer dočekale na granama amula, uz sam prozor moje sobe.                                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Promotrio sam ih u tišini i sretan otišao na spavanje.
Sretan, jer znam da me vole i ribe i ptice, ali i da ima ljudi koji me žele, trebaju i (možda) vole!
A, oni 'drugi', ... oni su - ništa(vilo), koje postoji samo onda kada ih se sjetim ili o njima pričam!
Kasnim s ovim zapisom i zato ću na tu temu nešto reći sutra i povezati najružniji dio mog života s Ivanovim evanđeljem.
A ovo ovdje, na slici, lijevo, to je cvijet kaktusa kog mi je nedavno poklonila jedna prijateljica!
Simbolika bodlji ove biljke mogla bi se staviti u kontekst mojih muka i 'trnovitog' puta na kraju kojeg je niknuo prelijepi cvijet!
Divan je!
Nikada neće željeti i trebati bilo što, osim par kapi vode i malo zemlje!
Ne treba mu 'imati', ali će zato i kada uvene ostati živjeti u slikama i sjećanjima ljudi, a to znači da je i da će biti!
Dobar dio ljudi nije takav!
Žele IMATI i onda kada sve izgube sjete se Boga! Čemu?
Danas sam na kupanju u Klenovici, kamo sam otišao po dagnje za buzaru, i sam bio (po n-ti put) svjedokom kako jagma za 'imati' nije nikakav hir, 'privilegija' ili nešto što ima veze s nekom dobi (godinama) čovjekova života!
Upravo kada sam izašao iz mora i počeo se spremati za odlazak s kupanja prišla mi je starija (oko 70 godina), nakinđurena i prilično debela žena i bez ikakvog uvoda mi se obratila sa:
'Tuže mi se gosti kako je mul zauzet cijeli dan i kako se nisu tu mogli doći kupati!'.
Sačekao sam nastavak očajne priče iza koje se krio nemjerljivi egoizam, k tome ničim opravdan i čuo kako je taj mul njen, kako ga je kupila i:
'sutra ne dolazite tu jer to je za moje goste!'.
Prokomentirao sam silnu količinu budalaština o PRIVATNOM moru, no prije nego sam joj uspio reći kako je njeno sluganstvu 'bogu novca' prevršilo svaku mjeru otišla je shvativši kako mi ne može 'prodati' priču o svom mulu i moru, jer na tom mulu već odavno nije bio privezan bilo kakav čamac, ali i zato jer je uvala, obala i more u Klenovici opće dobro!
Jadna, stara žena, koja je idući (valjda) kući otišla kojih dvjestotinjak metara dalje primjer je ljudske bijede koja ne mari ni za čim osim za podmirenjem sebičnosti pa makar to bilo i tuđa ili javna imovina!
Na parkiralištima prepreke ('rezervacije'), na obali i plažama 'moj mul', 'moja riva', 'moje ... more' ..., u obiteljima neprijateljstva radi 'imati', krađa, progona, ... posvuda mržnja i zavist, ... i na samom 'vrhu piramide zla' - uništavanje čovjeka radi osobne 'koristi' ... potkradanje 'bolesnog' u ime 'zaštite' ... ma koga jade? Koga i čega?
Previše je jada koji ne živi Boga, jer mu je predalek čovjek! Apokalipsa!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 4. kolovoza 2010. - Biznis s tuđom nevoljom!?

Najavio sam jučer moj 'religiozni' osvrt o ljudima koji svojim ponašanjima uništavaju mnogo toga i u kraju sve što 'dotaknu' ..., i to u kontekstu samo jedne 'misli' iz svakog od sedam (proj punine umanjen - za moju malenkost je: 6, đavolji broj!) Ivanovih pisama, a koja glasi ovako:
'Tko ima uho neka posluša, što Duh govori!', no to ću obećanje pogaziti i neki drugi put (svakako prije 6.9.2010. godine!') obraditi ovu temu.
Zašto? Pa prije svega zato, jer ni sam nisam siguran kako bi moja poruka, u ovom vremenu općeg kaosa u glavama progonitelja, polučila bilo što pozitivno i bolje od 'crne rupe' koja poprima strašan oblik!
Možda sam izvršenje najave odgodio i radi vlastitog mira, jer se ne želim, radi mojih napisanih riječi, 'pojaviti' kao nekakvo OPRAVDANJE za zlo koje bijegom od Istine čine umovi drugih ljudi i to ponajprije - sami sebi!
Zato, poslušajte danas, zapravo pročitajte, nešto jako slično temi koju sam želio obraditi, što je Istina i veoma čest oblik odnosa među ljudima!
Već ste odavno mogli 'skužiti' kako sam si dao u zadatak urediti, kakav-takav život mom onemoćalom i napuštenom barbi Ševi i da u tom pravcu činim određene, moguće i potrebne 'korake'!
Tako sam i danas, umjesto sutra kada je dan jako važnog datuma u povijesti moje Domovine, s tim razlogom i radi jednog 'prijenosnika' kog nam je HP (Compaq) podvalio u popusnoj prodaji (makar su znali za učestalu grešku matične ploče) - bio u Rijeci!
Najprije sam bio preuzeti nepopravljen prijenosnik (nismo mogli prihvatiti popravak koji bi koštao više od novog računala (?)) nakon čega sam pošao do barbe!
Znao sam da Ševa nema novaca, ali mu nisam želio dati puni iznos njegove mirovine (pokušavam ga prisiliti da pazi s novcem!) i zato sam se još jučer nakrcao nekim sitnicama koje sam mu danas odnio!
Idući Rijekom ugledao sam dostavno vozilo Crvenog križa grada Rijeke pa sam se pored njega parkirao kako bi od vozača-dostavljača obroka nemoćnima i nepokretnima u gradu Rijeci saznao nešto više o ovoj 'tehnici' brige o nemoćnim i napuštenim građanima.
'Slučajnost' koja to nikako nije i nikada neće biti, me je dovela do dobrog, brzog i jeftinog rješenja za mog barbu radi čega sam cijeli naš današnji razgovor usmjerio k tom cilju:
rješavanju kvalitetne i SIGURNE (k tome puno jeftinije od sadašnje) prehrane za mog barbu!
Tijekom razgovora s njim shvatio sam kako na veoma fin i pomalo lukav način nastoji odbaciti tu mogućnost, jer mu je lakše, ali i sve teže, plaćati preveliki iznos za jedan (nikakav) obrok susjedi za koju sam i sam pomislio kako to radi iz nekakvog milosrđa i s jako malo interesa, ... što nije tako i što je ZARAĐIVANJE na potrebi napuštenog i bolesnog čovjeka!
S ovom sam napomenom dotaknuo samu - svakodnevnu pojavu - 'apokalipse' koja se pokušava opravdati nekakvom pomoći i brigom!
2.500 kn koje moj Ševa, svakog mjeseca, uludo potroši i na taj način FINANCIRA mlade i sposobne ljude, podatak je koji me je jako zasmetao pa sam ga doslovce napao i dao mu rok da se do idućeg ponedjeljka izjasni o usluzi Crvenog križa koja bi ga koštala (SVEGA!) 810 kn mjesečno, što bi mu uz plaćanje režija i nešto sitnica (mlijeko, jogurt, sir, salama, vino, voće, ...) i s mojim angažmanom - omogućilo uštedu od oko 1.000 kn mjesečno!
Ako kažem kako je radi skupog plaćanja sirotinjskog obroka uletio u 'minus' onda vam je valjda jasno kako je 'pomoć', za koju sam i ja mislio da je - pošteno odrađena, zapravo BIZNIS s nemoćnim čovjekom!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Primijetio sam kako je Ševa pokušao nekoliko puta skrenuti razgovor s ove jako važne teme za njegovo 'sutra' no nisam mu to dozvolio!
Jelovnik za sedam dana koji sam dobio od dostavljača hrane dobro izgleda i zato Ševi neću dozvoliti bilo što osim da prihvati tu odličnu 'ponudu' i tako si osigura SIGURNOST!
Kupljena 'sigurnost' nije nikakva sigurnost, baš kao što to nisu niti nekakva 'briga' i 'pomoć' iza čega se krije nekakav osobni interes neke osobe, što je - NIŠTA(VILO)!
Znam to jako dobro, jer sam radi 'manjka' novca i onda kada sam jasno iskazao moju želju postao 'teško bolestan' čovjek kog je radi navodne bolesti vlastita obitelj (u ime Boga?) smjela i mogla progoniti i pokrasti!
Jasno mi je zato kako je Ševa prihvatio tu navodnu 'pomoć' susjede, jer znam kako u teškim trenutcima života čovjek svašta čini kako bi ostao - bilo što, ali i kako bi, ne shvati li zamku, postao - NITKO!
Ševa nije nitko i to neće biti, jer sada ima - mene!
Ostavili su ga svi, pokrao ga je njegov nećak, iskorištava ga susjeda, ... no sada to više nije bitno:
Ševa će biti zbrinut, imati će čak i viška novca i, makar dok ja živim, neće trebati brinuti o tome što će biti sutra ako mu se stanje zdravlja pogorša!
Ja nisam 'oni' - navodni 'milosrdni Samaritanci' koji prekapaju po džepovima stradalog čovjeka i lešinare s njegovim životom!
Ja sam Pensa, ..., a Pense su oduvijek pomagale ljudima i često zato i same postajale žrtve!
'Oni', o kojima i kojima često pišem - oni su ništa(vilo) i 'pošteni' LOPOVI!
Moj Ševa ima mene, baš na način na koji sam ja stigao (ili oni do mene) do mojih Ivana i svih dobrih ljudi koji su se pobrinuli pomoći mi kada me je 'moja krv', opravdavajući svoja nedjela, gurnula u ruke lobotomičara!
Zaboravljaju takvi ljudi na Boga i zato ustrajavaju u lošem, što i nije nego komadić - Apokalipse, koju svjedoče mnoga dobra djela ljudi i ... nadam se i moja!
Cijena za ovakvo življenje može se mnogima učiniti visokom, no to je jako, jako ... malo, jer svaki je čovjek ovog Svijeta naš brat i član neke od (simbolično rečeno, prema Iv. evanđelju) SEDAM crkava (Sav Svijet!)!
Jedna crkva, koju u svojim poslanicama Pavao spominje, a koje nema među sedam crkava kojima se je svojim pismima obratio Ivan, jer se još nije bila OPORAVILA od potresa (simbolika stradanja), ona u Kolosu, neka ne bude 'vaša' - porušena, crkva!
Samo je punina budućnost, radi čega mogu reći kako je i broj šest, osakaćen radi gluposti i odbacivanja neke jedinke - predznak potresu kog najavljuje 'podrhtavanje' uma ljudi koji i od tuđe nevolje (u)čine - BIZNIS!
Takvo što može činiti samo teško bolestan čovjek koji boluje od pomanjkanja vjere koja svoje ishodište, osim u Bogu, ima u vlastitom razumu kog 'uho' mora (po)slušati što mu savjest (Duh) - govori!
Mislite li kako je ludo reći da je nekada i pjev ptice nekakav 'glas' Duha?
Nije! No, tako ja mislim, 'organski sumanut poremećaj' kom je proradila štitnjača, čije srce ima efikasnost od 65%, kroz čiji krvotok krv teče uobičajenom 'brzinom protoka', ... koji je živ unatoč pretrpljenom silnom maltretiranju psihe i tijela, ... a to vam je, dragi štioci:
dobar pokazatelj kako Boga ima i onda kada nam se (u)čini da život više nema nikakva smisla!
No, malo tko mari za ovakva razmišljanja, dok puno ljudi srlja i juri u 'nepoznato', uvjereni kako će s ' IMATI' moći i 'BITI'!
Neće, jer takvima je sutrašnjica - ispraznost! ... neugodan oblik osobne Apokalipse!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 5. kolovoza 2010. - DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!?

'... Praznik je u mojoj Domovini - RH!
Dan je (pod)sjećanja na veliku pobjedu i pobjedonosni ulazak naše vojske u drevnu prijestolnicu Hrvata, u Knin!
Ali, čemu sve i samo sjećanje? Čemu poginuli borci, invalidi, urušeni životi, izgubljena imovina, prognani životi, ...?
Zar se je nešto promijenilo?
Imamo državu u kojoj su nekadašnji robovi SFRJ postali robovi - SVIJETA, naravno, 'moćnog', beskrupuloznog i pokvarenog!
Jesmo li mogli bolje? Valjda! Ali, nismo! A morali smo!
Pritisnuti ucjenama i nametnutim nam "pedigreom" fašistoidnosti ne borimo se za svoje, naše i njihovo (mislim na mlade i na tebe moj Anđele!) - sutra!
Ma kakve ucjene, Europa, fašizam, ...! Ostavimo se gluposti!
Svako naše "odijelo" sašili smo SAMI, vođeni (ne)sposobnošću odabranih političara, koji nakon sjedanja u besposličarske fotelje donose Zakone kojima ŠTITE SEBE i svoje pozicije, često ostajući uz bok onog što nas progoni - genocidnosti i neistine!
Briga ih za narod! On je tu kada treba ginuti (za "njih") trpjeti, stradavati i plaćati svaku učinjenu glupost "vladara"!
U međuvremenu, sve što jest DOMOVINSKA ZAHVALNOST, bude pokoja rijetka, zastavica, spomen misa i ... tu sve prestaje!
Nema pravog zajedništva, opće FEŠTE po trgovima gradova, sela i bilo kakve javne, OPĆENARODNE "veselice"!
No, ne treba se tome čuditi!
Pogledajte, vi koji ste ovo pročitali, kako izgleda ISTINIT I STVARAN ŽIVOT u vašoj NAJBLIŽOJ okolini, u vašoj obitelji ... koliko se poštuje roditelj, tko o njemu brine kada ostari, onemoća, postane bolestan ... kakvi su vam prijatelji, odnos s djecom, ...?!
Jad i bijeda pohlepe za materijalnim, što NIKADA NEĆE MOĆI ISPUNITI DUŠU čovjeka, uništava svako zajedništvo!
"Oluja", ali ne HV-a, već "oluja života" gotovo da je svakome - izvjesna!
Zato, nema niti prave proslave i obilježavanja ovog velikog i značajnog dana novije hrvatske povijesti!
Protokolarna "događanja" iskazuju samo formalno sjećanje na nešto što je bilo neobično VAŽNO i gotovo Božja Milost! Hladni formalizam svega što je bilo i što čovjek je, uništava svako - sutra: naroda, čovjeka i obitelji!
Za ovakvo što kriv sam i - JA, jer sam dozvolio da me prevari, iskoristi i gotovo uništi, ali mu Bog ne dade(!): moj čovjek, član moje obitelji, bijedni upravni referent zaposlen u gradu, opaki sudac, strašni "strukovnjak", ...!
Bijeda žalosnih "istina" koje bi nekome trebale potvrditi "pravo" na otimanje, progon, pljačku, ... uporno se "provlači", kako kakav beskonačno dug niz zločina, kroz sve "pore" života u RH!
Kako onda biti i postojati u zajednici, imati zajedništvo, ... i onda VELIKU OPĆE-HRVATSKU FEŠTU U SPOMEN na golema i nepotrebna stradanja svih građana RH!
Ne zaboravite imati na umu: stradali su i naši napadači i zato sam napisao - SVIH (građana)!
No, takav je svijet od pamtivijeka!
Pokvaren, prijetvoran, lažima hranjen i svakoj DOBROJ duši - opasan!
...'
Upravo ste pročitali dio zapisa od istog datuma prošle godine!
Kada sam smišljao što bi rekao o današnjem danu shvatio sam kako bi puno toga što trebam reći bilo PONAVLJANJE već rečenog, radi čega sam se poslužio citiranim zapisom iz 2009. godine!
Dobro, mogao bi o Danu zahvalnosti, tim više jer se radi o petnaest godišnjici oslobođenja okupiranih područja RH, napisati još puno toga, no neću!                                                              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Istaknuti ću jednu OČITU PODVALU 'demokratskog svijeta' koji polako, ali sigurno MRCVARI moju Domovinu, baš svakim potezom kojim nas ucjenjuje kroz definiranje i ispunjenje nekakvih uvjeta za ulazak u zajednicu ... PEDERA, LEZBIJKI I JADNE DJECE KOJU UBIJAJU još dok su nerođena i žele ih dati nastranim 'brakovima' na usvajanje!
Ovo nije nikakva 'HOMOFOBIJA?, jer ja nemam ama baš nikakva straha od ludosti koja se želi pokazati kao nešto što je prirodno i Božje, a to niti ne mrzim!
Jednostavno ističem strašne okolnosti današnjice i zato pitam, SVE ONE KOJIMA JE OVAKVO MOJE PISANJE ZASMETALO:
kako bi se osjećali kada bi znali da će doživjeti da kao dijete budu 'ustupljeni' istospolcima na odgajanje?
Mislim da je gađenje, koje odgovor na ovo pitanje izaziva u svakog NORMALNOG čovjeka - dobra 'reakcija' POŠTENOG i časnog uma i duše!
Zato je za mene taj, pseudo demokratski, svijet obična zabluda i jako velika opasnost po sutra čovjeka!
'Mućne' li bilo tko od građana Hrvatske svojom glavom shvatiti će koliko je pokvarena i opaka 'politika' Europe koja je dan uoči današnje svetkovine Hrvatske objavila 'PROČIŠĆENI TEKST OPTUŽNICE' protiv ljudi koji su bili NOSITELJI i ORGANIZATORI veličanstvene i BRZO OKONČANE (što je spasilo mnogo života!) bitke za svoju grudu zemlje!
Bjelosvjetski jad pred čijim je očima masakriran Vukovar, uništavano mnogo sela i gradova, i pobijeno 8.000 tisuća CIVILA u Srebrenici, objavio je uoči velikog praznika taj kriminalni pamflet s jasnom namjerom da nam POKVARE veselje i pokažu koliko nas 'CIJENE'!?
No, što se mene tiče to im nije uspjelo!
U mojim je očima, taj jadan svijet podzemnog i izopačenog shvaćanja spolnosti ljudi i 'smrdljivog seksa', time još jednom potvrdio sebe i svoju - nepravednost, koja je logičan slijed beskrupuloznog nasrtanja kapitala i 'političke svite' ... na moju Domovinu!
Pitam te ljude:
shvaćaju li i razumiju li što je rat? Koliko je u tom suludom vremenu pametno i MOGUĆE biti etičan i moralan, a da se radi toga ne izgubi glava, kuća, domovina? Shvaćaju li kako nam je obrana svoga bila nametnuti čin čemu su i sami pridonijeli praveći se 'gluhima i slijepima' makar je u njihovom najbližem susjedstvu buktio NEPRAVEDAN rat? Što se tada nisu upetljali i spriječili masakre, razaranja i nastajanje mržnje koja je koštala glave čak i neku nevinu žrtvu? ...
Ovakvih je pitanja moguće nanizati još, ali čemu to činiti i kome to reći?
Pseudo demokracija, koja je NJIHOVO 'pravo' da nam sude, jer smo željeli mir, slobodu i svoj teritorij, ... što li je nego NOVI zločin protiv mog naroda?
Možda je Istina? Ne! Ili je pravda? Ne! Nije!
Nitko su ti 'suci zemaljski' kojima će ipak u kraju presuditi Bog! ... a njemu, Generalu moje vojske koji je s DOKAZANOM časti odradio tu veličanstvenu bitku i cijeli rat - ostati će na raspolaganju vječnost, baš onakva kakvu je svojim stradanjem i žrtvom zaslužio pok. bl. Stepinac!
Oduvjek su nevine žrtve bile 'hrana' bolesnim umovima, no vrijeme ih je UVIJEK rehabilitiralo, a Bog će ih sigurno postaviti na zasluženo mjesto, ... u 'aleju' VELIKANA LJUDSKOG RODA koji su svoje živote dali za Istinu, Pravdu i Čovjeka, ... što je sve zajedno sam - Bog!
Sretan vam Dan zahvalnosti dragi ljudi i ne zaboravite, svi vi koji možda rođenjem niste Hrvati, a živite u Hrvatskoj da MORATE htjeti i znati živjeti suživot s nama, jer samo nam to može donijeti sutra i nadu u vječni život!
Drugačije shvaćanje življenja suživota između domaćina i gosta mogući je NOVI rat!
To nam ne treba i zato vas sve molim da budete Božji ljudi!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 6. kolovoza 2010. - HIROŠIMA!

Čudno je ovo ljeto!
Veoma česte promijene vremena više me podsjećaju na kraj nego na sredinu ljeta (kalendarskog).
No tako je to.
Možda je i dobro da je tako.
Nije vruće pa mi se uopće ne žuri do mora.
Jučer sam bio do 'mojih' starčića, onih koji žive na ulazu u grad Senj i kroz čiji vrt mogu doći do komadića 'mog' mora, mira i tihe obale.
Nisam ih dugo vidio, jer su bili kod svojih u Zagrebu.
Zakasnili su s povratkom u Senj pa sam se bio zabrinuo, no, sve je OK i ne muči ih ništa posebno, ... naravno osim godina (91. i 86.), a gospođu Sandu i nešto malo povišen šećer.
Nisam ništa lovio niti ulovio, jer su s mora brzo dolazili oblaci koji su samo koju minutu nakon što sam pošao kući donijeli kišu.
I danas je oblačno, radi čega su posvuda po ulicama i trgovinama velike gužve.
Neobičan je ovaj turizam.
'Stisnuo' se je u samo dva (niti!) ljetna mjeseca što je od ljudi koji rade i žive od turizma učinilo lijenčine i pomalo 'zatucane' ljude, nesposobne da budu bilo što više i bolje od 'zimmer frei' - ponuđača!
Možda bi bilo najbolje kada bi ovakav turizam, k tome jako jeftin, podbacio što bi ljude u primorju prisililo da se trgnu i započnu tražiti neka CJELOGODIŠNJA poslovna rješenja!
Ovo, što dobar dio 'rasprodanih' primoraca živi, nije dobro za sutrašnjicu u kojoj će sigurno biti nemoguće preživjeti od samo dva mjeseca 'rada'!
Uostalom to i nije neki posao, što sigurno jako otupljuje najmoćnije u čovjeku - njegov um, radi čega tim ljudima stradava i duša!
Nego, možda ste čuli, a ja ću to ponoviti, kako je na današnji dan prije 65 godina američka vojska učinila genocid poubijavši, atomskom bombom, 140.000 građana Hirošime!
Bila je danas u Hirošimi 'svjetska elita', ... čak i predstavnici 'amera', ali se nitko od američke nacije još uvijek nije ispričao japancima!
Kako se 'big brother' nikada niti neće ispričati za ovaj gnusan i NEPOTREBAN zločin, upitati se je što li je to tako TEŠKO i 'genocidno', u OBRAMBENOM i NAMETNUTOM ratu, učinila Hrvatska vojska, radi čega se 'svijet', preko suda u Hagu i sile optužnica podignutih protiv generala i vojnika HV-a, obračunava s mojim narodom?!
'Prekomjerno je granatirala', svoja, ratom okupirana područja?
Je li pobila koju stotinu TISUĆA ljudi jednim udarcem ili je ljude koji su joj bili očiti neprijatelji smejštala u logore? ...?
Pravda!? Demokracija!? ...
Postoje, ali samo u obliku koji odgovara svjetskim osvajačima i interesima njihovih vlada i kapitalista!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Ubiti 140.000 ljudi u samo jednom napadu, kod toga znati da će se to SIGURNO dogoditi i nije nego ono što je - ZLOČIN, za kog nitko nikada nije i neće odgovarati, za kog se japancima nitko nije ispričao, ... kog 'oni' mogu učiniti, dok je vojsci moje državic, sve što se inače čini u ratovima predbačeno kao 'težak RATNI zločin'!
Lud je i jako nepravedan 'svijet protuha' koje u tuđim sitnicama pokušavaju sakriti balvane koji im vire iz očiju!
Gotovina je junak, pošten čovjek i odličan vojskovođa, ... iznad svega čovječina kog su, na žalost, izdali 'njegov' predsjednik (Stipe Mesić, a čuje se i sadašnji Ivo Josipović?) i donedavni 'vođa' vodeće stranke u RH!
Izdaja je gnusan zločin i nikada neće biti oproštena nikome tko to učini, ... osim u slučaju ako se izdajnik ne pokaje i to upravo svojoj žrtvi!
Strašno je izdati SVOG čovjeka, ali i svakog drugog, kog takav čin odvede u nevolje!
Odavno je 'Svijet izgubio slavu i zato započnimo s novom pričom' lijep je dio stihova pjesme Words (Bee Gees) koji je uvijek aktualan, ali prema kojem NITKO ne želi pokušati učiniti bilo što za bolji život ljudi!
No, neka vas to ne umara. Oduvijek je bilo budala kojima ništa nije sveto, koji su u stanju reći kako je nužno bilo pobiti 140.000 ljudi, jer ..., ... kako je obrana od nasilja nasilje (?), jer ..., kako je izdaja 'milosrdan čin' kojim se nekog 'spašava' ili pak 'pomaže', jer ...!? Jer ima budala!
Izdajnici, kako vam je? Pitajte o tome što (u)čini(s)te, samo figurativno, Judu! Jeli vam znano što je učinio sa svojim životom kada je shvatio 'učinak' svog gnusnog čina izdaje?
Sve izdajnike i ljude koji svoja nedjela pokušavaju opravdati tuđom mukom čeka nešto slično 'judinoj sudbini', ali ih ne čeke život u vječnosti.
'This World has lost it's GLORRY ...!'
I je! Izgubio je slavu, jer slava je postala 'ogledalo' količine novca, materijalnog imanja, ... ona više nije vrjednovanje znanja, nekog za ljude dobrog čina, napisana knjiga, skladana pjesma, nacrtana slika, ...!
Slava je mnogima udarila u glavu što ih je pretvorilo u izobličene 'pravednike' i umišljene 'moćnike'!
''Let's start a brand new storry, ... now ...!' - ali nećemo!
Lakše nam je samoobmanjivati se, moliti Oče naše, ići svaki dan u crkvu, plakati u samoći jada svoje duše i - LAGATI Boga, jer tada nam je moguće nastavljati činiti - zločine svakog oblika!
Činite tako, svi vi koji bez toga ne možete živjeti (i vi 'struko'!) , ali znajte da ćete za to odgovarati jedinom pravom Sucu!
Nemam straha ni od koga i niti od čega, ali iz jasnog 'razloga' iskazujem STRAHOPOŠTOVANJE i ne 'šalim' se poput veleizdajnika s onime koji nema početak, jer je sam počelo svega što možemo spoznati, ali i puno tome o čemu čovjek (još?) nema pojma!
Toliko za danas, jer trebam malo više večernjih sati kako bi, sada kada sam 'naučio' kako izbjeći pogreške kod izrade WEB-ova, mogao raditi nove WEB stranice bez grješaka (antipsihijatrija, glazba i pisana riječ) i nakon toga popraviti već učinjene stranice koje sam učinio mom prijatelju i mojim Brezanima! Laka vam noć!                                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 7. kolovoza 2010. - Sutra!

Leti vrijeme! Sutra je meni posebno važan dan kog želim već danas najaviti! Sutra je dan koji je prije tri godine, nažalost, potvrdio okrutnost uma ljudi za koje sam tada saznao tko sam im, ali i što su 'oni'; ... dan kada su mi ti očajni ljudi odbili pružiti pomoć, samo zato jer sam nastojao biti i ostati - svoj!
Zato ću sutra, nakon mise u Bribiru krenuti do Rijeke, na brdo Trsat na koje se ovaj put neću uspeti skalinama (to više ne mogu!) i ... na kom ću se s par riječi obratiti mojoj Ženi u bijelom (Majka Božja)!
No, vjerujte mi, pojma nemam što ću joj reći ...!?
U toj sam crkvi rekao (pogubno) 'da' što me je kada sam ostao 'prazna žepa' otjeralo na ulicu kao kakvu 'kučku' ... no nisam (na)stradao!
Nisam niti umro, u danu ljeta prije tri godine, u kojem sam zadnjim trakom svijesti zaiskao pomoć od vlastitog sina ... koju nisam dobio, čije su me riječi o meni umalo lišile pomoći policije i Hitne službe ...?!
Sutra je taj veliki Božji dan u kom su moja nemoć, patnja, nesvijest i smrtna opasnost bile 'štih proba' za ljude koji nisu zaslužili ništa više od prijezira!
Al, ne prezirem ih ... Nikako! Ne osuđujem ih ... ni to ..., ali niti ih ne žalim, jer ljude koji imaju visoki IQ, a koji nisu u stanju shvatiti kako je odbiti pružiti pomoć (čak ocu!) strašan zločin - ne treba žaliti!
Zažaliti će jednom, onako 'sami od sebe', jer zemaljski život završava smrću i zadnjim djelićem svijesti u kom će tada moći odgledati svoja 'djela'!
Pitanje je samo hoće li tada vidjeti Njega, Ženu u bijelom ... ili će za njih sve postati vječni, crni 'tunel'?!
Sutra je moj VELIKI dan, kog poruke tek danas razumijem!
Sutra je ... dan kada je čovjek, po tko zna koji put, izdao Boga odbivši pružiti ruku - čovjeku!
Nikakva moja 'bolest' koju tako očajnički trebaju te propale duše nije i ne može biti 'opravdanje' za izdaju, progon, pljačku i otimanje, ... za ne pružanje pomoći!
Tako postavljena ('zemaljska') 'logika' pobrkanih umova ne vrijedi kod Boga!
Bog treba milosrdne Samaritance, a ne osvetoljubljive i samodovoljne ljude koji su si umislili kako su 'sveti'!
Jesu li? Jesu li sveti?
Nikako, jer svetost se 'zarađuje' milosrdnim činima i vlastitom žrtvom za drugog čovjeka!
Svetost se ne može steći tuđom žrtvom i izdajom unesrećene osobe!
Sutrašnji datum, ... onaj od prije tri godine, ne mogu zaboraviti i zato nisam u stanju tim, nikakvim, ljudima - oprostiti!
Srećom, imao sam dovoljno razuma i Božjeg u sebi - ne uzvratiti im 'istom mjerom', ... čak zločinom kog su mogli 'isprovocirati'!
Srećom, ja nisam oni pa sam imao snage ne 'ići do kraja'!
Bili su mi DUŽNI pružiti pomoć, čak radi običnog iskazivanja humanosti, ali nisu! Nije li to teško ludilo?
Ludilo koje može od čovjeka učiniti gladnu 'zvijer' ja ne mogu razumjeti i zato im NIKADA neću moći oprostiti taj, zadnji i konačni, 'potez' koji je zauvijek zatvorio sva NJIHOVA vrata i prozore i tako ih odmakao od ljudi, čovjeka, Istine, Boga i mene - za njih 'ludog', ali njima nedostižno DOBROG, HUMANOG i MILOSRDNOG - čovjeka!
Pišem ovako, jer sutra ne želim ništa (na)pisati!
Sutra ću otići na Trsat (odmah nakon mise u Bribiru - oko 10 sati), do mog Ševe s kojim ću proslaviti moj treći rođendan novog života, kog živim SAMO zahvaljujući milosrdnom Bogu!
Sutra ću poći do prijatelja koji je u moje spašavanje od nasrtaja gomile luđaka ('struka', sudac, tužiteljica) uložio sve svoje znanje, ljudskost i 'imidž' vrhunskog stručnjaka!                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Sutra ću na kupanje poći samo s njime i NIKAKO drugačije!
Ne, nije me strah! Znam 'osluhnuti sudbinu' i znam što mi je činiti!
Sutra ću, umjesto pisanja ovih crtica odslušati meni drage, stare 'hitove', iz vremena moje mladosti i pokušati se sjetiti nekog stiha otetih mi pjesama koje sam učinio mojoj pok. Mami i Tati!
Vjerujem da vam je jasno kako je pjesma (glazba) važan dio svakog mog života pa tako i ovog 'novog'!
I danas sam, za vrijeme ručka, slušao HKR pa sam (opet) u popodnevnoj emisiji 'mojih 5 za 5' čuo Kinkse, Beatlese, Eaglese, ... velike glazbenike 'mog' vremena!
Uživao sam u starim pjesmama!
'Stari' glazbenik, Kočiš-Zec odabrao je nešto od onog što volim čuti pa sam tako čuo i pjesmu Sunny afternoon od Kinksa i stihove o 'lijenom ljetnom popodnevu' koje bi za mene mogla biti - sutrašnja nedjelja!
Sutra je i imendan mom prijatelju 'duhovniku' P.N.J.-u! ('slučajnost'?)
Sjeća se on dobro kako sam ga prije tri godine nazvao, zadnjim tragom svijesti i zamolio ga za otpust grijeha, što mi nije želio dati ...!
Ni dan danas ne znam razlog tome!
Razmišljam kako je telefonsko otpuštenje grijeha neprimjeren način ispovjedi za crkvu ili kako je on ZNAO da ću preživjeti trosatnu muku, vrelinu, žeđ, nesvijest i proljev na vrućem kamenjaru, ... i da ću nakon toga, kroz slijedeća dva sata stići živ do bolnice u Rijeci!?
Sutra! Sutra je dan u kom sam prije tri godine doživio biti istinski Božji miljenik!
Sutra ... želim (jednako danu od prije tri godine) vruć, tih i pravi ljetni dan u kom ću se susresti s mojom Ženom u bijelom (vidjeh je i u oblaku! - ovdje) ispred čije ću slike zapaliti samo dvije svijeće!
Ne! Nisam škrt i imam dovoljno novaca za još pet svijeća, no neću ih kupiti niti zapaliti!
Sveti broj sedam ja nisam uništio! Učinili su to 'oni' i zato im ne želim pridavati 'važnost' koju su odavno izgubili i pretočili u IMATI ...!
'Oni' nemaju NIŠTA osim prokletinje koju su mi oteli, a to ČAK NIJE niti - IMATI, jer oteto je p......o!
Jasno mi je kako sam ovim pisanjem iskazao stanje mojih misli o svemu na što mi je dan 8.8.2007. godine - UKAZAO, no to je tako:
ružna, ... očajna Istina o izostanku obične ljudskosti i bijedi ljudskog uma kom ne preostaje drugo nego plakati ispred oltara, na misi i tako stići do 'struke', jer Bog ne uslišava ništa što čovjek može i MORA sam POSTIĆI!
Mislite li drugačije, a katolik ste, za vas je najbolje prebaciti se u neku sektu, jer Bog nije naša želja, već bezvremenska stvarnost i Istina!
Sutra je - veliki dan za malog čovjeka koji je oduvijek bio i ostao - milosrdan, ali jasan i 'ubojit' u kazivanju Istine, ma o kome da se radilo!
Puno radim i zato sam zapustio glazbu, no komadić (demo i nedovršene!) pjesme koja će biti dio mog prvog video uratka želim vam pokazati!
Tu je, 'moj razgovor s Bogom', kog sam jednom, prije četiri godine svakodnevno zapisivao, a što su mi otele propale duše; i onda krivotvorile kako bi me optužile kao 'autora' misli koja je notorna laž!
Danas i ta krivotvorina, a sutra i sve drugo učinjeno protiv mene, biva velika nevolja tom 'briljantnom umu', koji je osim niza nevaljalština jednom na mene krenuo automobilom (zaplašivanje ili stvarna želja da me udari?) ...? Sutra, ... prije tri godine, taj je 'um' ostao nijem, ali rječit kada me je trebalo prikazati kao luđaka koji simulira srčani napad!
Srećom, jedan od 'mojih' IVANA nije ga poslušao pa me je tada, u zadnjem pokušaju, uspio pronaći, polumrtva, ali dovoljno živa da opet oživim i napišem ovu jadnu Istinu, što učinih kako bi pokazao koliko je i danas STVARNA prispodoba Isusa o milosrdnom Samaritancu i koliko je u tome bilo Boga! (Tko je moj bližnji? - Recite mi!)
Sutra je - nedjelja! Svetkujte je, Bogu na čast i sebi na korist!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 8. kolovoza 2010. - Danas! Tri godine poslije ...










Rekoh jučer: danas neću opisivati ništa!
Odavno sam o ovom velikom i istovremeno tragičnom danu napisao - sve! 
                                                                    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Recimo ovdje:
1. rođendan - 2008. ;
2. rođendan - 2009. ;
... danas slavim moj 3. rođendan!
Hvala ti Majko, Mama, Oče i Tata ...!
Svima vama koji ste u moj novi život 'ugradili komadić sebe' - veliko vam HVALA!
Volim vas! (I Sunce i Mjesec će se slomiti; i putokazi će prestati kazivati ..)
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

P.S. (09.08.2010., u 11 sati)
Ovo je trebalo biti još noćas na internetu, što radi gomile problema nisam stigao niti mogao postavti! U slijedećem nastavku pokušati ću vam opisati kroz što sam sve prolazio. Nadam se da ću to uspjeti učiniti!

A.D. / 9. kolovoza 2010. - And your bird can sing!

'Sutra ... želim (jednako danu od prije tri godine) vruć, tih i pravi ljetni dan u kom ću se susresti s mojom Ženom u bijelom (vidjeh je i u oblaku! - ovdje) ispred čije ću slike zapaliti samo dvije svijeće! ...?!'

Ovaj citat dio je mog zapisa od 07.08.2010. godine s kojim sam najavio jučerašnji dan, a koji je gotovo 100%-tno ponovio neka događanja od istog dana 2007. godine!
'Frapantna' sličnost i muka koju sam prošao u ta dva dana novi je upitnik u mom umu!? Nisam ništa lošeg želio, ali je ispalo kako sam najavio (čak 'pozvao'?) moju novu muku i još jedno veliko razočaranje!
Jučer i noćas opet sam doživio velike nevolje, jake aritmije i višesatne tahikardije, što je sve jako sličilo događanjima od 8.8.2007. godine, samo ... ovaj put nisam pao u nesvijest i nisam završio u bolnici, ali sam i jučer učinio ogromnu, ali jako LJUDSKU, pogrješku kada sam u tako očajnom stanju pozvao 'čovjeka' koji mi je MORAO pružiti podršku!
... Zastao sam ovdje s pisanjem i na čas pomislio ponovno pozvati telefon tog 'čovjeka' kako bi opet čuo i mogao vam točno prenijeti poruku koju mi je jučer izdiktirala njegova telefonska 'sekretarica', no odustao sam od toga!
Pomislio sam kako bi 'čovjek', koji mi je nanio silno zlo, mogao i taj poziv iskoristiti za nekakav obračun sa mnom, jer njegove su 'ideje', kada sam ja u pitanju, nepredvidivo 'maštovite'!
K tome ja nosim, NIČIM 'zaslužen', žig umobolnika kog mi je do kraja života nalijepila 'struka', koja je dio 'dijagnoze' mog uma 'gradila' na izjavama ljudi koji su moji progonitelji i otimači moje imovine!
Naravno, jedan od tih ljudi je i taj 'čovjek' kom sam se pritisnut neizvjesnim, višesatnim, ishodom ozbiljnog srčanog problema jučer pokušao obratiti!
Želio sam čuti njegov glas i reći mu kako mi je žao što sam pišući ove ružne Istine njegovo ime i osobu dovukao na Internet i to isključivo u negativnom kontekstu napisanog, no ... taj 'čovjek' - MOJ SIN - za sve što sam ja ima (svoje?) 'rješenje'!
Nadam se, reći ću to već sada, prije zaključka današnjeg zapisa, da će mu moja smrt jednom pokazati kojim putem treba i MORA poći, jer mu, ma koliko da je NEČOVJEK, ne želim ništa loše!
No, moje želje za takovo što nisu dovoljne, jer o svemu što nam je i kako živimo u najvećoj mjeri odlučujemo sami, čineći ili ne čineći po Božju!
Kada razmislim o rečenome onda mi i nije nego zaključiti kako sam u mom životu negdje jako, jako, jako pogriješio ili nekome učinio puno lošeg ... samo ni dan danas, kada moja duša živi još samo za susret s mojom Majkom u bijelom (Majkom Marijom), nisam dokučio što je to bilo i kome sam nešto tako ružno učinio, a da bi u finišu mog života živio 'pasji' život, odbačenog i prezrenog čovjeka, kog je neki drugi 'čovjek' imao 'pravo' uništiti i odbiti mu pružiti ruku nekakvog pomirenja, pomoći i utjehe!
Ne znam ... ništa ne znam, jer nakon, jučer, PONOVLJENOG poziva iz kog je lako bilo zaključiti kako nije nikakva podvala ili moj 'hir', stvarno mogu reći kako NIŠTA NE ZNAM O LJUDIMA i njihovim razmišljanjima!
Znam nešto drugo! Znam da sam čuo: 'Dobili ste stan obitelji ...'?!
KOJE? Ne želim spomenuti ime te obitelji, jer bi time nanio veliku bol i nepravdu mojim predcima do kojih, svaki put kada spoznam da postoje 'ljudi' kojima je tuđi život bezvrijedan, POŽELIM poći!
'Pokoj vječni daruj im Gospodine' zaziv je vjernika Bogu kojim vjernik moli za svoje (i sve druge) pokojne ...!
No, što je s 'našim' živima?
Što za njih zazivamo i što im činimo? Nešto lijepo, dobro i Bogu milo?
Bog zna sve Istine, a ja mogu pretpostaviti, isključivo na temelju ponašanja 'čovjeka' iz ove jadne, tužne i tragične priče, kako mi taj 'čovjek' ne želi ništa dobro, jer da je jučer u njegovu srcu bilo makar malo mjesta za mene onda bi on jučer bio podigao slušalicu i, ne rekavši možda ništa, saslušao oca koji je u samoći noći i teškom stanju, nazvavši i odslušavši 'njegovu sekretaricu', molio Isusa i 'svoju' Ženu u bijelom da ga povedu u Nebo!
Nisam u Nebu, što je očito iz ovog zapisa, ali sam jako prizemljen strahotom koju mi priredi moja očita pogrješka i pretpostavka da 'NIKAD NIJE KASNO' za nešto dobro, lijepo i Božje!
Ali je! Možda je i prekasno za bilo što što smo (bili?) 'on' i ja!
Taj 'čovjek' ne treba moju nevolju, čak možda niti moj grob, jer sada kada je u naponu snage koja će ga (uskoro?) nužno napustiti, oko sebe i uz sebe ima neke druge ljude, ... i moju unučicu kojoj svojim jadnim ponašanjem prema ocu nanosi nepravdu, bol i patnju ...!
Srećom, MOJ milostivi Bog zna za moju Ljubav prema svoj djeci pa tako i prema mom malom Anđeliću kojoj je njen dida ispjevao sve što nosi u sebi, a što će biti dovoljno da u mom konačnom padu pod križem nepravdi ona (do)živi - sreću!
Svim drugim ljudima koji su zlorabili moju dobrotu i vjeru u njih moja smrt biti će im podsjećanje na zlo i nadam se, tada, putokaz k Dobru!
'... imate još deset sekundi ...' (Sie haben noch 10 sekunden!) bilo je posljednje što sam čuo s tel. sekretarice 'čovjeka' koji je tada slušao moje riječi zaziva upućene njemu, i tada sam rekao:
NISAM VAM OPROSTIO!                                 Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

I nisam ... i niti neću! Odavno sam obrazložio moje razumijevanje oprosta koje suprotno nauku moje crkve doživljavam kao beskorisno 'blebetanje', jer jednostrano iskazani, zapravo ZAMIŠLJENI oprost nema nikakve veze s pravim i visoko moralnim, čak Božjim oprostom, radi same činjenice da nije TRAŽEN od nekog i da nije izrečen osobi kojoj je namijenjen!
Nisam ti oprostio 'čovječe' niti to neću za ovoga života, jer ti to želim reći u lice pa ću te s oprostom dočekati kod Boga, jedinog PRAVEDNOG suca, koji će ovu 'zemaljsku enigmu' i budalastu priču o neiskazanom oprostu i Ljubavi riješiti kako je jedino ispravno!
Do tada, a to nitko ne zna kada će biti, i ti i ja, dobro PRIKRIVENI 'našim Bogom' nastavljati ćemo činiti mnoge stvari radi kojih bi i tvoj život mogao postati JOBOVA muka, baš kao što je to i ovaj moj, sadašnji i današnji život kog i nadalje odbijaš prihvatiti!
Samo, jer si - 'čovječe' bez srca - puno mlađi od mene, imaj na umu da ti nećeš NIKADA smoći snage šutke, kada te sve zemaljsko napusti i kada ti smrt pokuca na vrata, samo s krunicom u ruci, hrabro i u samoći svoje muke - SAČEKATI smrt!
Ja to mogu, moći ću i spreman sam na to (i jučer), jer sam jako dobro shvatio kako milosrdna ruka 'ČOVJEKA' i nije nego odmahivanje te ruke u čemu je iskazano: 'nemam vremena', 'neka ide u bolnicu', 'stavimo ga u ludnicu', 'ta ionako je već dugo bolestan', 'samo me gnjavi', 'glumi', ...
Spoznat ćeš 'čovječe' (i svi vi koji ste mu slični!) koliko je ova teška i ružna Istina vrijedan ŽIVOTNI I BOŽJI poučak iz koga možeš naučiti (ta ne uči li čovjek cijelog života kako bi umro kao bedak?) da sam i ja samo - ČOVJEK, svim ljudima Svijeta brat i, skupa s njima, jedinstvo u Bogu!
Samo ... ovoj JASNOJ ISTINI velika je, ali ipak privremena, prepreka HEDONIZAM, 'jastvo', materijalizam, egoizam bilo kog oblika i način življenja 'svog' Boga koji može, kroz priču o otkupu grijeha, biti i ubojica!?
Može li?
Nadam se da na ovo trivijalno pitanje ne moram dati odgovor i kako ti je jasno 'čovječe' da si jako i možda zauvijek uništio sebe i ime koje se može čuti u nastavku poruke: 'Dobili ste stan obitelji ...'!
Promijeni taj broj, sakrij ga i tako si 'pomogni' da te više NIKADA ne pozovem, jer ti me ne želiš, ... jer me ne trebaš, ... jer si mi sve oteo!
Broj MBT-a si promijenio i u mom ga imeniku više nema!
Učini tako i s 'kućnim' brojem! Promijeni ga, sakrij ga i ukopčaj u utičnicu na zidu UKLETE kuće po kojoj, preneražen još jednom ružnom ISTINOM, luta duh mog dobrog i POŠTENOG RODA čiji si strašan 'izdanak'!
No, budeš li želio, a ti to možeš, ali ne moraš, sve možeš promijeniti!
Kako? Pitaj Boga, ali ne 'tvog' ili 'svog', već - NAŠEG, jer vrijeme leti!
...
A sada nešto za moje drage posjetitelje WEB-a!
Naime, gore napisano isključivo je namijenjeno 'čovjeku' koji me je po tko zna koji put izdao, radi čega bi netko od vas mogao shvatiti da mi do vas nije stalo ili da posustajem s pisanjem ovih zapisa, što nije i neće biti tako dok živim!
Svi vi koji ovo čitate VAŽAN ste dio mene i ovog našeg Svijeta, jer imate neke svoje 'razloge' zbog kojih čitate moje zapise i zato, jer mi je do vas čak i kada ste 'struka', jako stalo, ja neću posustati!
Mijenjati ću raspoloženja, teme i puno se puta vraćati 'unatrag', no samo s jednim ciljem: da kažem nešto o 'danas' i za SUTRA!
Jednostavno, moj izuzetno traumatiziran život ne bi imao nikakvog smisla ukoliko bi moj 'duševni' (umni život su: zapisi, pjesme, slike, posao, internet) svijet SAKRIO i SKRIVAO od bilo koga i radi bilo kog razloga!
Shvatili ste, makar se tome nadam, kako nisam 'običan' čovjek i kako 'stršim' u ovom Svijetu!
Možda me niste nikada upoznali i od prije poznavali, ali mi ipak vjerujte kako sam od čovjeka koji se je bojao za svoj život postao čovjek koji od smrti ne bježi i koje se više ne bojim!
Ta najjasnija promjena mog 'karaktera' svakako je posljedica mog načina življenja i rekao bi 'sreće', što sam kroz takav život upoznao Boga: bijede, progona, neimaštine, bolesti i tuge, ... koji je jedini pravi Bog, nepatvoren i zato JAKO moćan ... toliko moćan da mogu reći kako će mi biti lako umrijeti, ali samo onda ako tada u ruci budem držao moju 'deseticu' ('mala krunica')!
Previše sam toga danas napisao pa ću ovdje zastati i zamoliti, baš svakog od vas da u jednoj molitvi, bilo koje vjere, zamolite našeg Boga da mi da snage što prije riješiti se posljedica koje po um i moje raspoloženje ostavi nova, jučerašnja, traumatizirana Istina o 'čovjeku' koji je nekada bio moj mali Luka-puka!
To će mi, što je Njemu tako malo, zahvaljujući i vama, sigurno dati naš Bog, jer on zna SVE ISTINE i ljubi dobre želje!
Zaključimo:
Život svakog čovjeka, veoma često jako težak, nesnosan, bolan i pun patnje dragocjen je Gospodinu, radi čega smo ga dužni čuvati i pomagati i onda kada nas sve dobro i lijepo, čak naše, zaobilazi. Za to nam ne treba i ne može u tome pomoći ništa materijalno ili opipljivo, a da nije sjaj u nečijim i našim očima ... sjaj iskrenog i ljudskog pogleda koji nam tada jedini može vratiti mir duši, ... sjaj koji je odraz Gospodinove Ljubavi!
Volim vas! ('I tvoja ptica može pjevati'- pjesma Beatlesa)
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 10. kolovoza 2010. - Početak i kraj!

Početak!?
Palo mi je na pamet razmišljati o ovoj riječi koja označava mnogo toga što čovjek, ne razmišljajući o samom značenju nekog 'početka', prihvaća kao nešto što je!
Tako na primjer svatko od nas, ljudi, kao svoj početak podrazumijeva datum svog rođenja iako ...
to, naravno, nije tako!
Već  slijedeći korak unatrag u iskanju naših početaka nudi nam pomisliti kako je naš život započeo danom začeća naše majke, oplodnjom jajne stanice u njenom tijelu, ali … niti to nije naš početak!
Zapravo, idući pomalo, u manjim 'koracima', unatrag, već se na ovom primjeru može uočiti kako početak svakog od ljudi seže u predaleka vremena, o kojima malo znamo, ali previše pričamo!
Na sličan način moglo bi se razmišljati i o kraju, recimo nekog čovjeka, kog, kada je život u pitanju, shvaćamo kao čas u kom je prestao ciklus 'samoodržanja' života!
No, niti to nije točno!
Moglo bi se, na opisani način razmišljati  o kraju života, no samo kroz promatranje životnih funkcija, ali ako to zanemarimo i opet se može postaviti pitanje:
jeli mrtav čovjek, ukopom u grobnu raku, nestao iz ovog Svijeta?
Jeli NESTAO?
Gledano ljudskim očima i misleći na način kako je to uobičajeno čini se kako je i to točno, no … i opet to nije tako!
Istina tijelo je, taj materijalni dio čovjeka, ukopom ili spaljivanjem nestalo iz našeg 'vidokruga', ali nikako nije nestalo kao nekakav oblik materije ili kao običan atom, što mi omogućava reći kako je 'ciklus' života i svakog početka i kraja beskonačna 'pojava' koja se odigrava u kontinuumu vremena, bez obzira na okolnosti o kojima čovjek ima nekakve spoznaje ili mišljenja.
Razmišljanje na temu početka i kraja, izuzmemo li iz toga čovjeka pa čak i ukupan živi svijet (što je?), nisu bitno drugačija, jer je svaki život kao 'sustav' sitnih djelića prirode (atomi) u najužoj vezi s neživom materijom koja može mijenjati oblike, svojstva, 'energetsku razinu' i izgled, ali koja ne može nestati!
Ovo je jasna Istina, no odnosi se samo na početak i kraj (oba su bezvremenska i nemoguće ih je odrediti!) onog što čovjek od kad postoji određuje i pozna kao materijalni svijet, a što je tek dio ukupnog svijeta u kom živimo i u kom nesumnjivo postoji i jedan bitno različit 'svijet' od, recimo 'svijeta' molekule Risperidona, koja sama sebe ne može replicirati, koja ne misli (ali je jako opasna!) i ne posjeduje niti nagon (instinkt) kog bi mogli prihvatiti kao pokazatelja minimalnog uvjeta 'umnosti'!
Taj, od svega različit 'svijet' nedostupan je mjernim uređajima i uobičajenim osjetilima ljudi!
No, on postoji oduvijek, prije od svakog početka bilo čega što možemo čak i pokušati zamisliti ili shvatiti!
Taj 'svijet' nema početka, jer je upravo u njemu sadržan svaki, čovjeku dostupan, početak!
Taj 'svijet' lišen je materijalnih 'dokaza' i nema kraj, jer u sebi ima sve što bi mogao biti nekakav (ili nečiji) kraj, a to je onda ipak nešto što samo po sebi je, … što postoji i što je zato stvarno i beskrajno!
Uzimajući stvarnim ovo razmišljanje postaje mi jasno da ne mogu reći kako sam u životu imao nekoliko početaka ili kako sam doživio kraj, bilo čega i koga u više navrata!
Promjena stanja svega oko nas samo je stalna mijena koja u našem umu biva doživljavana kroz početke i krajeve nečeg ili nekog, čime čovjek pokušava opisati i pojasniti neshvatljivu beskonačnu mijenu, makar je takav pristup, već radi skučenosti našeg shvaćanja prostora i vremena, loš!   
No, sadašnji stupanj razvoja čovjekova uma ne nudi nam bolje rješenje pa onda mogu zaključiti kako sam u noći od nedjelje na ponedjeljak (8./9. 08. 2010. g.) dobio od Boga na dar još jedan život, za novi početak  koji je od mene otjerao kraj (u onom obliku koji će jednoga dana biti predstavljen kroz pogreb moga tijela!).
Opet sam na početku!
Tako bi mogao zaključiti nakon što sam proživio tešku noć u kojoj je moj novi početak mogao biti i moj kraj i u kojoj sam se uvjerio koliko 'čovjek' može postati okrutan um kada ne uspije zadovoljiti svoje želje, uvjerenja
i nakane!                                                       Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Strašna noć postala je novo jutro, sama svjetlost koja tako lako razgrće tamu, a od koje bježe oči 'pravednika'!
Šteta je da je tako!
Svjetlost nam svima treba! ('… i bi svijetlo.')
Na moju veliku žalost svijest mi kazuje kako ima ljudi koji više vole mrak ili skrovita mjesta, ... koji nisu u stanju reći riječ, ... koji svoj život štite tamnim naočalama i 'modernim' tehničkim 'spravicama' (tel. 'sekretarica', nedostupan MBT, ...).
U kontekstu uvodne priče o početku i kraju za te bi se ljude moglo reći kako su stalno na početku, jer žive KRAJ, što znači kako ne mogu, za bilo što sebi i drugim ljudima korisno, 'uhvatiti' SVOJE vrijeme koje običnom čovjeku stoji na raspolaganju, a što je određeno početkom (rođenje) i krajem (smrt) života!
Takvi žive život prema ritmu (dijagram/funkcija) krivulje (zamišljene) koja prikazuje visoke vrijednosti –(negativnog)  i +(pozitivnog) ekstrema i istovremeni veliki broj oscilacija (frekvencija/titraj) što je, 'energetski' rečeno: uništavanje jako vrijednog čovjekovog 'resursa', gotovo apokaliptična 'eksplozija' uma i duše!
Svjetlo nam svima treba, a da bi ga mogli u potpunosti osjetiti i u njemu uživati nužno nam je krenuti van iz kuća, prema čovjeku, među ljude i kod toga skinuti sa zabrinutog lica i umornih očiju tamne naočale i ... javiti se na ton našeg MBT-a ili telefona!
Ovo sam napisao radi osobnog zadovoljstva, jer sam poželio malo 'filozofirati' o vječno nedokučivom: početku i kraju, koje je naš um predstavio kao nešto određeno što oba pojma NISU!
Nitko ne zna, dok neki vjeruju, što je početak, a isto tako nitko pojma nema što je kraj, koji moguće uopće ne postoji!
Veći dio ovog teksta napisao sam u Brezama.
Volim poći 'gore', u Breze, jer tada postajem još svjesniji činjenice kako bez Malenih ovog Svijeta ne bi bilo!
Maleni stvaraju Svijet, ... onaj dobar, valjan i Bogu mio Svijet, makar kod toga često doživljavaju biti omalovaženi, obespravljeni i ugnjetavani!
Maleni su svako 'sutra' i tko to zaboravi znati i imati na umu osuđen je na vječni zaborav i propast!
...
U jučerašnjem, podugom, zapisu nisam naveo kako sam se jučer na kratko, kod mjesta Žuta lokva, susreo s dragim prijateljima iz Slovenije, koji su se vraćali s ljetovanja kog su proveli u mjestu Ivan dolac na o'Hvaru. (Bio sam tamo - pogledajte!)
Susret s njima u čas me je oraspoložio i dao mi dobar poticaj za svakodnevni život kog mi je samo dan prije pokvario problem sa srcem i spoznaja o 'čovjeku'!
Ispričao sam tim dragim ljudima o tom žalosnom 'događaju' i ponovljenom odbijanju pružanja podrške i moguće pomoći vlastitome ocu, ... i ... preuzeo od njih originalne proizvode sa sunčanog Hvara!
Komentare, makar su izrečeni, neću navesti, jer je svakom dobronamjernom čovjeku jasno kako ne postoji nikakvo opravdanje za odbijanje pružanja pomoći!
Mogao bi se (u)tješiti (ili samozavaravati?) i misliti kako mi je moj 'čovjek' to opetovano učinio, jer misli kako je svaki moj problem sa srcem još jedna PROLAZNA epizoda u mom životu, ali neću!
Ta 'prolaznost' jednom će postati moj kraj koji će me odvesti k Njemu, a njega i njih ...? Kamo, kome, ...?
Nakon što sam učinio par slika za uspomenu na naš susret, pozdravio sam P. i N. i zaželio im sretan put!
Rekao sam im tada kako ne smiju dozvoliti da se bilo što slično ovome što je učinila 'moja krv' desi u njihovoj, sada već, povelikoj obitelji!
Ne znam jesu li tada uočili 'grop' u mom grlu koji me je djelom puta do kuće 'tjerao' da duboko udahnem, protrljam oči i zapitam se:
zašto?
Ne znam odgovor, ali mogu naslutiti kako je silna 'božja pravda' koju 'čovjek' ne razumije uništila jedan rod i odredila nam svima živjeti - nevolje!
Nitko nakon ovog što se desilo neće moći imati potreban mir, jer smo izdali Boga!
Cijena te izdaje mogla bi biti vječni pakao, ... još ovdje, na Zemlji?!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 11. kolovoza 2010. - Mail, pitanja 'struci' i 'forma'!

Znam da je nije uobičajeno i da čak nije niti MUDRO objaviti neki osobni dopis, pismo ili mail namijenjen drugoj osobi, no ja sam - DRUGAČIJI od danas uobičajeno proračunatih, sustavu podložnih i neiskrenih ljudi!
Zato, evo vam jedan mail kog sam poslao dragom prijatelju.
Odmah ću reći kako su 'spominčeki' i 'vidčeki' njegova unučad koju su meni, na određen način oteli radi čega mogu reći kako ja nemam unučadi!

Bog! Nadam se da ste se već privikli na svakodnevicu i da polako ulazite u ritam uobičajenog života! Nažalost, sve lijepo brzo prođe pa je tako i s ljetovanjem. Idu dani i to je tako. No, nešto od prošlog vremena ostaje u nama kao sjećanje ili zapisano u nekom retku knjige, glazbi ili na slikama! Slike su u prilogu! Kada pogledam u njih znam da sam sretan čovjek, jer imam Vas. Lijepo je znati da postoje ljudi koji mi nisu okrenulil leđa kada mi je na njih 'moja krv' natovarila teško i neistinito breme nakakvog luđaka! Idući kući nakon našeg susreta u Žutoj lokvi nisam znao bili se smijao ili plakao, jer su me cijelim putem pratili neki 'čudni' i izmješani osjećaji! S jedne strane vidio sam vas, drage prijatelje i sreću, a onda bi se tome prikrala tuga traume koju sam doživio noć prije u kojoj sam se osjećao bijedno i ništavno, jer me je vlastiti sin po tko zna koji put izdaoi! No, moram dalje ... radi tebe i vas, ali i radi svih drugih dobrih ljudi koji su ostali sa mnom i koji su moj zalog za 'sutra'! Uživajte i čuvajte OBITELJ kako bi spominčeki i vidčeki imali istinski mir, neophodan svakom čovjeku! Volim vas,    Tvoj prijatelj Tomo

Čudite se?
Ma, nemate čemu!
Napisano je običan ljudski izričaj čovjeka kom je od silnih 'svjetala pozornice' ostala na raspolaganju spuštena zavjesa i zakulisni mrak u koji su ga 'ugurale' čudne ljudske 'igre', želje i 'pravo' na njegovu imovinu i njegov um!
Taj sam čovjek ja i nisam jedini!
Ima nas jako, jako, jako puno, i u neku smo ruku 'ekvivalent' silnoj NEPRAVDI i ZLU!
I neka smo! Dok nas ima i dok se budemo mogli osobnim bićem (iz)boriti za, makar samo sat, minutu ili tek sekundu dostojanstvenog življenja na ovom Svijetu prepunom nepravde, biti ćemo oni koji će nesebično svjedočiti Njega, Njegovu Ljubav i Milosrđe!
Samo ... baš smo radi toga veliki 'trn u oku' navodnim 'pravednicima' i lopovima kojima smetamo na njihovom putu pokušaja potkradanja Boga!
Mrze nas, izbjegavaju, kazuju kako smo vražja djeca, ... sam vrag, ... i svejedno nam ne mogu ništa, ... i tada, radi nemoći da spoznaju SEBE ili nas unište, tvrde kako imaju 'dokaz' o našim, đavlu prodanim dušama!
Misle tako i uporno pile visoko postavljenu granu na kojoj sjede u 'tuđim foteljama', no - Istina je nešto drugo!
Recimo, činjenica da ja nisam izgubio nikog osim 'njih', a da su oni izgubili svih i mene!
Tako to biva kada se nepoštenim radnjama pokuša isprovocirati nečije ludilo ili 'neprimjerena' reakcija, od čega prije 4-5 godina nisam bio daleko, ali što sam uspio nadvladati silnim naporom, trpljenjem i patnjom, što me je gotovo natjeralo oduzeti si život ili se podložiti đavolskoj želji umišljenih 'svetosti' i 'vidioca' koji su mislili (za)gospodariti mojim umom!
Nisu uspjeli i zato mogu puno toga reći, učiniti i napisati jedan običan, ljudskim emocijama ispunjen mail ... dok oni svakim bijegom od čovjeka kom ne žele i nisu u stanju pohitati u pomoć - jure k nevoljama!
Nije li to ludost?
Mislim, napisano u mom mailu i odbijanje 'čovjeka' da mi pruži pomoć i podršku!
Je! Mail je, ovako napisan, ludost, ali samo u ovom vremenu i u očima svih moralno uništenih ljudi, dok je nepružanje pomoći evidentan zločin, učinjen na baš onakav način kog spominjemo u jednoj molitvi kršćana kada tražimo oprost za učinjene grijehe koje počinismo: '... mišlju, riječju, djelom i PROPUSTOM ...'.
Mislim da mogu reći kako je iz uklete i otete kuće u kojoj šutnja pokušava 'pokriti' zločin prema nevoljniku odavno istjeran dobar Duh mojih predaka
i kako će vrijeme potvrditi ovo što kazujem!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Znam da sam već odavno i za tu (buduću!) Istinu okrivljen kao jedini krivac, no ljudi koji nemaju snage suočiti se s Bogom i koji žive u stalnom strahu od SEBE, imati će prilike saznati što je Istina!
I njih i mene čeka susret s Bogom, a prije toga i susret sa samom smrću!
Do tog časa ja moram živjeti s gomilom trauma, što ipak uspijevam, makar me 'struka' čeka u zasjedi!
Vjeruju kako ću podleći silnoj nevolji i onda postati pacijent psihijatrije!
Varaju se! Živim od Ljubavi Boga i dobrih ljudi i zato se i kada sam jako traumatiziran mogu nositi s teškim mislima koje me tada podsjete na dane života pored mojih sinova!
Strašan pritisak tih misli malo tko bi izdržao (uz još mnogo druge muke) i zapravo bi bilo jako normalno da sam već odavno 'pao', no ... to je nemoguće za dočekati sve dok sam MILJENIK Boga!
I jesam! Miljenik sam Boga i sve dok je tako, a trudit ću se da Ga ne razočaram i ne 'izdam', muk s druge strane 'žice' ne može mi nauditi!
Taj muk ubija SEBE i sve oko sebe, ... pomalo ludi i za sve svoje loše okrivljuje čovjeka koji mu i sada šalje jasno napisanu poruku o besmislenosti svake borbe protiv čovjeka koji mu nije učinio ništa nažao!
Ili jesam?
Jesam! Napisao sam puno ovome sličnih tekstova i valjda tako uvrijedio čovjeka koji me možda čak i mrzi!?
Neka sam!
Kada bi taj 'čovjek' samo na čas promislio kako bi izgledali moj lik, um i duša da su me se dokopali 'strukovnjaci' koji bi me 'liječili' od 'neizlječivog' - uspio bi shvatiti osobni očaj i zamku u koju ga je ugurala - pohlepa i možda još štogod, jer nakon svega što 'ima' nema ništa, jer je sve što je oteo 'anatemiziranu' ocu - ukleto!
E, sada ste vi na redu, 'struko'!
Pitam vas: zar vam se ne čini kako su napisane rečenice JASAN dokaz kako sam izgubio kriterij vremena i soc-odnosa prema ljudima?
Zapravo, možete li ovakav tekst prihvatiti kao OBIČAN odgovor nametnutoj zloći, progoniteljima i lopovima, a da u njemu ne tražite 'proročanstva', 'vidovnjaštvo', 'svetost', 'pobrkanu logiku', ...?
Vaš odgovor na ova pitanja sigurno bi, nakon podužeg piskaranja, bio sublimiran u neku od težih 'F' dijagnoza ispod čega bi naveli naziv nekog od 'vaših lijekova' ... i to bi bilo ono što jest - OGROMNA BEDASTOĆA radi koje biste, kada bi prihvatio medikaciju kao nekakvo vaše rješenje, počinili još jedan ZLOČIN protiv čovjeka i BOGA i 'amenovali' meni nanijetu nepravdu!
Žao mi je, ali moram vam reći i time vam DOKAZATI ovo što sam o vama napisao (no to moram učiniti), jer u vašem 'posjedu', bilo da je to nešto od 'znanja o mojoj duši', 'terapija' ili 'lijekova', ne postoji NIŠTA što bi u meni moglo IZLIJEČITI traume nastale spoznajom Istine o vlastitoj djeci koja su jako nehumana za koju radi toga mogu reći: da su na žalost, MOJA!
Ovo: nažalost, jako boli, razara pošten um, moju dušu i očinstvo i može biti pogubno po čovjeka koji je u njima vidio svoje 'sutra'!
Srećom, ja imam Boga ... ponoviti ću vam, jer će te tada mojoj duši moći 'prikrpati' vjerski 'definiranu' shizofreniju (MKB-10): JA IMAM BOGA i zato tom ogromnom pritisku izazvanom nepravdom, provokacijom, progonima, maltretiranjima, zatvaranjima, mučenjima ... ja neću PODLEĆI!
Motiv imam! Savršen i određen vrijednošću svakog ljudskog života i Boga kog mi nitko ne može oteti!
Eto, 'struko', tako vam izgleda 'vaš pacijent' koji je na vrijeme postao 'nekooperativan' i jako svjestan kako ste mu nudili suicid i kako ste kao slijednici prethodnika koji su počinili ogavne zločine i vi, makar se 'kitite' nekakvim 'modernim metodama i lijekovima', jer POJMA nemate o ljudskom umu, emocijama i DUŠI, baš ono što ste - leglo zla i muke!
Umakao sam vam i sve dok me opet (radi čega?) ne ulovite biti ću to što jesam:
ANTIPSIHIJATRIST! (makar je još uvijek u izradi i nedovoljno uređen, od danas je na prvoj - indeksnoj, stranici mog antipsihijatrijskog WEB-a film koji ZORNO prikazuje što ste činili ljudima! - upravo ga 'upload'-am)
O 'vašem danas' puno kazuju, u novije vrijeme, mnogi počinjeni zločini psihijatara (biti će i toga na WEB-u), postavljene visoke ograde i nadzorne kamere u 'vašim bolnicama' što je jasan znak kako za vas ne postoji Bog, jer i nadalje mučite čovjekov um (i tijelo)!
VRATIO sam se - u formu!
U samo dva dana savladao sam traumu bijednog ljudskog uma, danas bio na kupanju, postavio novo naplatno mjesto u jednom restoranu u Klenovici i napisao OVO - jasnu poruku onima koji žele 'imati uši i čuti', ili onima koji će možda pokušati 'imati oči kako bi vidjeli!'.
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 12. kolovoza 2010. - 70 x 7! (Mt 18,21-19,1)

Rijeka!
Četvrtak je pa sam prema, sada već ustaljenom, rasporedu jutros krenuo do Rijeke.
Krenuo sam nešto kasnije nego obično, no stigao sam sve obaviti.
Osim kupnje ribe i nešto verdure i voća, danas mi je bilo jako važno dogovoriti dostavu jela za mog barbu Ševu.
I ... bi tako!
Bio sam do Crvenog križa grada Rijeke i ugovorio dostavu jela na barbin stan!
Ova usluga CK-a jako dobro funkcionira i nije skupa. Osim same dostave važno je reći kako ostatak od jela, a toga će kod Ševe biti dosta, nije potrebno odnositi u smeće, jer dostavljači ostavljaju čiste porcije s hranom, a uzimaju one od prethodnog dana!
Sretan sam što sam učinio to malo, ali Ševi jako puno, jer sam od njega danas čuo kako već par dana jede nekuhanu hranu!
Razlog tome je što je žena koja mu je kuhala otišla u svoju Slavoniju, na ferije, pa tek sada vidim koliko je ovaj 'potez' dobar za mog barbu!
Nije mi lako nešto što ničim ne mogu dokazati pričati, ali kada pogledam unatrag i posložim sve što je moj prvi dolazak do Ševe značio za njega, moram reći: im Boga!
I ima! Zar je baš svako nalaženje nekog rješenja kada se čovjek nađe u teškoj situaciji samo 'slučajnost' ili nešto tome slično?
Nije! Da se nisam pojavio kod Ševe, danas bi on bio gladan, prezadužen, bez novaca (ne može do banke!), s puno neplaćenih računa i ... naravno, do kraja usamljen!
Ima Boga i to bi bilo dobro svakom živom imati na umu, jer čovjek nikad ne može biti siguran u 'sutra', ... a tada, kada sve krene loše, samo ga 'slučajnost' može pomoći, što i nije nego Milost Boga!
Svjedočim to iz 'prve ruke' i zato tako 'strasno' navijam za Boga!
Želio bi da svatko tko ovo (pro)čita vodi o ovome 'računa', jer ... nikad se ne zna što nam donosi novi dan!
Danas sam, idući Korzom, naišao na puno svakojakih 'događanja', no najviše me je dojmio moj 'unutarnji glas' koji me je, nakon što sam već bio prošao pored ciganke s malim djetetom u naručju koja je prosila, VRATIO natrag do nje!
'... ne budi srca tvrda', obična misao ili pak nekakav 'glas', ma što da je, vratilo me je do nje kako bi joj dao malo milostinje!
Kada sam to učinio osjetio sam nevjerojatnu radost pa mi je još puno lakše bilo saslušati molbu mlade žene koja je u kolicima vozala malog dečkića ... koja mi je neobično uljudnim riječima 'ispričala' što želi i od mene očekuje da učinim!
Bila je kod toga malo 'nespretna', jer je njeno 'pomognite mi molim vas!', ipak veliki zadatak za bilo kog čovjeka s ulice, ... slučajnog prolaznika, na što sam joj odgovorio da joj ne mogu PUNO pomoći i da zato postoje službe, ali da joj mogu dati nešto novaca!
Dao sam joj, sada znam, malo novca i kada sam nakon plaćanja parkirne usluge odvojio još nešto novca s namjerom da joj ga dam ... ona je jednostavno - NESTALA!
Pogledao sam po Delti (parkiralište u Rijeci) i na mostu Hrvatskih branitelja, ne bi li je ugledao, ali nisam je mogao uočiti!?
Pošao sam do auta i razmišljao o 'razlogu' koji je tu mladu ženu s lijepim sinčićem u kolicima danas doveo na moj put!?
Ma što da je to bilo, ... dovelo je osmijeh na moje lice, učinilo me sretnim i pokazalo mi kako sam još uvijek onaj isti čovjek koji je takvo 'srce' imao i kad je bio - mali Tomica!                                Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE
Mislim kako me je baš to moje, 'meko', srce očuvalo od opasne zamke u koju me je pokušao ugurati čovjek kom ništa nije sveto!
Nakon ovih 'događaja' koji su obilježili moj dan otišao sam do dragih prijatelja na ručak i onda kući, ... zaobilazno, uskim cestama do Sv. Vida!
45.-minutnu vožnju ispunilo je pitanje, o kom puno kazuje i današnje evanđelje (Mt 18,21-19,1), a koje govori o OPROSTU!

Znam sve o tom evanđelju i na tu temu sam odslušao puno propovijedi, ali i sada nisam siguran da mogu (u)činiti kako evanđelje kazuje!
Ne mogu! ... Možda čak i neću, jer čemu vrijedi ZAMIŠLJATI oprost koji nije izrečen onome kome je namijenjen?
Mislim kako i samo evanđelje, kada kazuje da nekome treba oprostiti 70x7 (simbolika potpunog, beskonačnog broja, opraštanja!) puta, makar to nije nigdje navedeno, 'cilja' na OPROST kog potvrđuje (makar) stisak ruku!
Jeli tako ili ne, ja ne znam pa sam došao do 'kompromisnog zaključka' koji mi kazuje kako svaki čovjek treba, kada već oprost ne može izjaviti, nastojati izbjeći pojavu gorčine i žaljenja u srcu, prema onima koji su nas povrijedili i počinili nam zlo i tolikim bližnjima u našoj rodbini, na poslu, u susjedstvu ... s kojima smo u zategnutim ili zamrznutim odnosima!
Nužno je, kada već nema IZJAVLJENOG oprosta, nastojati se izdignuti iznad mržnje, želje za osvetom, uzvraćanjem zla, ... pobijediti te negativne emocije u sebi i onda evanđeoski, kršćanski pristupati svakome!
Naravno, 'uvjet' za pristupanje drugoj osobi ('svakome'), promatrano iz ljudskog rakursa, nije JEDNOSTRANO određen i zato je jako moguće da osoba koja oprosti (čak i 70x7 puta) i koja je to postigla isključivo jer je bila nadahnuta Duhom - NIKADA ne doživi vidjeti ili čuti - 'drugu stranu'!
Opraštanje razoružava i najveće neprijatelje, od nas čini pobjednike, ali ... što je činiti meni koji znam činjenicu da moji progonitelji i otimači mog uma (neuspjeli) i imovine meni NISU neprijatelji?!
Volio bi čuti svako mišljenje o ovako postavljenom 'problemu' opraštanja, jer se nasuprot meni nalaze osobe kojima sam otac i koje su zamjenom uzročno-posljedičnog slijeda, stvorile 'premisu' o mojoj 'krivici' koja je kao takva postala NJIHOVO 'pravo' da me - šikaniraju!
Kako takvo što oprostiti, a ne 'amenovati' pljačku i progon kao nešto što sam 'ZASLUŽIO'!?
Molitvom? Možda, no ja ne želim dati bilo kakav 'blagoslov' bezbožnim postupanjima prema meni!?
Kako oprostiti? Šutnjom?
Ta i sada 'oni' šute, a ja kazujem i svaki put kada o tome razmišljam uviđam da šutnja i 'mučno' raspoloženje nisu rješenje međusobnih odnosa!
Valja nam oprostiti! U cijelosti se slažem s porukom evanđelja, no očito je da još (hoću li?) nisam dovoljno 'velik čovjek', jer ne umijem oprostiti!
Težak je to zahtjev za svakoga: oprostiti, ... i opet oprostiti, ... uvijek oprostiti!?
Pokušati ću do toga stići! Kako?
Ne znam, no započeti ću šutnjom - koja je 'zlatna' i koja najavljuje - oluju umovima koji očekuju jednostranu ŽRTVU bilo kog čovjeka kako bi na taj način postali 'pravednici'!
Nije lako oprostiti i jednako je tako teško, zapravo nemoguće, ZABORAVITI!
Jučer sam ('slučajno'?) pričao o opraštanju s mojim dobrim prijateljem (ovaj put imam dobar razlog za ne reći - s kojim) i što sam od njega čuo?
Ovo: 'Ostavite ih u miru! Njima je čovjek nitko i zato je jako teško od njih, makar se kunu u Boga, očekivati bilo što drugo od onog što ste doživjeli (odbijanje pružanja pomoći - t.p.)! Njima vi više ne trebate, a pitanje je koliko vas i dali vas uopće - vole'.
Možda je to jako točno rečeno, ali ... oni su ipak 'moji ljudi', prijatelju, ... a ta činjenica bitno mijenja postavke mog uma, koji je mogao odustati od bilo kakve 'borbe' za moja MATERIJALNA prava, ali koji ne može odustati od mog Anđelića!
To jednostavno NIJE moguće i zato je 'ostavite ih u miru', vjerojatno, jako dobar naputak mog prijatelja, kog ću, nadam se uskoro, možda i odmah - moći uporabiti!
Meni nije lako (u)šutjeti, jer rane učinjene mom umu vape za bilo kakvim 'oblozima' ili makar samo običnim - riječima! (STOP! Mogu li?)
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 13. kolovoza 2010. - Praznovjerje ... gore je i od bezboštva!

Petak, 13.!
Jeste li praznovjerni? Ako je tako, mogao bi reći da mi vas je žao.
Praznovjerje je veoma neugodan 'suputnik' svakom životu i to je posebno izraženo danas kada čovjeka sa svih strana 'oblijeću' svakojaki 'gurui današnjice' i 'ponude' za 'spas duše', 'rješavanje svih problema', 'tarot majstori', 'horoskopi' i razna druga 'magijska rješenja', ...
Ne budite praznovjerni!
Čak je i bezboštvo, pod uvjetom da je čovjek pošten i milosrdan, neizmjerno bolja 'varijanta' vjerskog (ne)opredjeljenja od bilo kog oblika praznovjerja!
Ja volim petak pa i kada je 13.-ti! (danas je petak!)
Što mi može, lošeg, učiniti nekakav 'nesretni broj' koji je usto i datum današnjeg - petka?
Ništa, jer petaka, k tome 13.-tih oduvijek je bilo i biti će sve dok na sadašnji način budemo računali sate, dane, mjesece, godine, ...!
Sjećam se kako sam jednom, doslovce, šaleći se s glazbenim natječajem za festival 'DORA', učinio dvanaest, recimo tako, 'normalnih' pjesama i pod rednim brojem 13 skladbu u kojoj sam obradio temu praznovjerja!
Poslao sam sve uratke na natječaj, potrošio tako malo vremena i neke sitne novce, ... namirio svoju znatiželju i rekao u toj pjesmi kako ću biti prvi (naravno nisam niti 'prošao') na festivalu unatoč preprekama o kojima sam pjevao u pjesmi, ... o 'crnoj mački', petku, broju 13, ...!
Nisam niti 'pomirisao' DORU, ali sam namirio moj Duh!
Nemam više te pjesme u posjedu, jer je kao i mnogo toga što me je trebalo prisiliti da pred nepravdom savijem kičmu, i taj DIO mog života postao (postoji li uopće?) ružna prošlost i 'njihova prćija', meni ukraden glazbeni izričaj - moje duše i mene sama!
No, neka je!
Praznovjerje mi ne može nauditi, baš kao što mi ni ucjena nije mogla nauditi i to iz jednostavnog razloga, jer sam čvrsto vezan uz moju, kršćansku, vjeru koja mi je dala snage preboljeti svakojake gubitke!
Zato vam mogu preporučiti da vjerujete i to samo u jednoga i jednoga Boga (Jahve, Alah, Bog), jer je do sada mnogo ljudi kroz življenje svakakvih 'usuda' bilo svjedokom neobjašnjivih 'slučajnosti' koje su zapravo bile 'zahvat' Boga u njihov život!
Upravo je 'nedokučivost' i teško razumijevanje nekog, evidentno jasnog, slučaja, događaja ili radnje vezane uz 'slučajnost' ili 'usud' svojevrstan dokaz postojanja 'Nečeg' (ili 'Nekog'), što ljudi, radi skučenosti vlastitog uma ne mogu shvatiti i radi čega su mnoge ('sitne') zahvate Boga sveli na 'slučaj', 'sreću', 'sudbinu' ili pak posljedicu 'podsvjesnog'!
Napisao sam više puta kako se s tako shvaćenim pojmovima, 'srećom', 'slučajnosti', 'usudom' i 'podsvjesnim' ne slažem, jer to jednostavno NIJE tako kakvim se danas prikazuje i shvaća!
Od navedenih pojmova posebno je interesantan pojam podsvijesti, kojim se pokušava i želi objasniti, čovjeku teško RAZUMLJIV događaj, neki doživljaj, ponašanje i još puno toga, makar je jako jasno kako je ta 'podsvijest' dovela, u određenom vremenu, dio, u mozgu (sjećanje) pohranjenog zapisa ili 'zaprimljene poruke' do čovjekove svijesti!
Nekada je za takav 'redoslijed' misaonog procesa nemoguće utvrditi vezu svjesnog s 'podsvjesnim', jer nam se čini kako nikada nismo prošli kroz misaonu fazu koja bi mogla ostaviti kakav-takav trag u 'podsvijesti'!
I baš je to jasan ZNAK kako je svijest čovjeka uspjela na taj način 'čuti', - Njega, no pitanje je: jeli to čovjek shvatio i onda 'poslušao'?!
Na žalost ljudi mnogo je više 'neposlušanih podsvijesti' što nam je mnogima postalo jasno tek kada smo nakon toga doživjeli lošu 'sudbinu'!
Priču o ovoj Istini nosi u sebi svatko od nas pa mi nije jasno kako i sam nisam, već odavno, postao jako obazriv kada su u pitanju poruke 'podsvijesti'!
Eto, i moj zadnji 'unfall' (nevolja) s neugodnim i opasnim tahikardijama upravo je posljedica mog nedovoljnog davanja VAŽNOSTI poruci 'podsvijesti' koja mi je već od rana jutra 8.08.2010. godine 'govorila' da se okanim kupanja, ... ma pod bilo kakvim uvjetima!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Imao sam tog dana namjeru  preskočiti svaku aktivnost vezanu uz more, no popustio sam prijateljevoj želji ('Ma ća ti more bit'! Bit ćeš s doktorom!') da odemo skupa na kupanje i onda sam ga čak poveo do prilično HLADNOG i dubljeg mora (kod Sv. Jurja) u kom sam još i ronio na dah!
Mislim da ste mogli uočiti kako sam na godišnjicu velike nevolje koju sam 2007. godine čudom preživio -  SAM - isprovocirao NOVU nevolju, koja nije bila 'rezultat' nikakvih 'mojih' podsvjesnih misli  već mog zanemarivanja poruke 'glasa' koja je do moje svijesti stigla iz 'podsvijesti' što je kasnije moglo biti protumačeno kao 'moja podsvijest' koja me je 'pritiskom' na svjesno (um) dovela do nevolje!
'Pobrkani lončići' ovaj put ne vrijede, jer sve ukazuje na to kako je jedino točno bilo poslušati – JUTRO i onda se odlučiti za - ne ići na kupanje!
No, ... kako rekoh nisam bio dovoljno mudar pa sam i opet učinio glupost!
U ovom mom pokušaju da vam dočaram 'moć podsvjesnog', što je veoma često 'unutarnji glas' koji nas upućuje na potrebnu pažnju i na nešto nama DOBRO, a što tako olako zanemarimo, nema nikakvih 'tragova' praznovjernosti!
Ljudima bi bilo puno lakše i samim time prihvatljivo POSLUŠATI neki drugi oblik 'glasa' pa bi sigurno svatko od nas kome je iz 'podsvijesti' pristigla nekakva poruka do svijesti, lako poslušao – ušima zabilježen – 'glas Neba!
Zar bi bilo koji čovjek koji bi takvo što jasno čuo odbio poslušati glas kog je čuo ušima i možda čak svojim očima i vidio (Bog)?!
Tako to izgleda u svijetu materijalnog!
Sve što čovjek ne može dotaći, opipati, čuti, vidjeti, okusiti, ... sve što nam je neprepoznatljivo i nemoguće objasniti lako smo pretvorili u 'slučaj', 'sreću' ili 'podsvijest', što nas odvodi predaleko od Boga i uvodi u praznovjerje ... nekakav strah od nepostojećeg!
Moram priznati kako sam i ja, srećom nekada, bio dosta podložan tim, umu opasnim, tričarijama, no sada, pred sam kraj mog života, kog mogu opisati kao lutanje kroz koje sam ipak spoznao istinu - znam kako mi takva, praznovjerna razmišljanja, ne predstavljaju ništa više od lošeg vica, jer ... praznovjerje je opasno i zato ne mogu reći kako mi je pljuvanje po putu kojim je ispred nečijeg koraka protrčala crna mačka - dobar vic!
Nema brzih i DOBRIH rješenja ni za što i zato je čovjek mog vremena sve okrenuo 'naglavce' kako bi u trci za Vremenom koje je hedonizam pretvorio u NOVAC, koje mu, ma što da učini, izmiče iz ruku, postao OTUĐEN i nemoralan, dalek svakom drugom čovjeku i samome sebi nesposoban razgovarati s bližnjim u kom vidi nekakvu umišljenu OPASNOST (?) za sebe i 'svoje', od čega je jako malo njegovo, jer u sebi ne uspijeva otkriti Njega, koji šuti i čeka, ponekad opominje i u kraju pokazuje svoje milosrdno lice koje nas blagošću želi uputiti na razgovor jednih s drugima.
Bog je danas stranac u našim razgovorima, nekakva nazadna 'filozofija' prošlog vremena kojem nije mjesto u sadašnjem vremenu.
Greška je ovakvog stava prema vjeri i Bogu, na svim pa i na globalnoj razini, toliko velika da mi se ponekad učini kako je sve što kazujem o DOKAZANOJ dobroti Boga, gubljenje vremena?!
No, jeli tako? Nisam li prošao 'kao žuti' (nije Prosinečki!) baš zato kako bi ovako govorio, pisao i ponekad pjevao?
Jesam!
Svaki je čovjek svojim rođenjem Božji 'medij' i pitanje je samo hoće li stići do razine na kojoj će, taj, svoj VJEČNI 'talenat' moći i htjeti iskazati!
Volio bi kada bi ovo što sam napisao svatko tko ovo pročita, shvatio kao nešto što mu ni na koji način ne namećem i ničim ne uvjetujem, prije svega jer ja to ne želim, ali i zato jer ja to NE MOGU, no isto bi tako volio kada bi si svaki 'čitač, nakon čitanja napisanog, postavio pitanje o tome tko je i odakle 'stiže', jer se u traženju odgovora na pitanje o podrijetlu i smislu života na Zemlji nalazi SPOZNAJA o Bogu ... Istini koju ništa ne može uništiti, ali koju praznovjerja, 'gurui', 'energetičari', praznovjerni i ini koji si umišljaju kako su nekakve 'mesije' - mogu, samo na kratko, 'odgoditi'! Razmislite o ovome!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 14. kolovoza 2010. - Maleni!

'Nitko na svijetu ne može promijeniti istine'!
Za nepravedne ljude ovo je BOLNA, gotovo strašna misao, koja je odvela njenog 'autora', sv. Maksimilijana Kolbea u zloglasni nacistički logor Auschwitz, u kojem je pokazujući izuzetnu sućut, milosrđe i HRABROST, na današnji dan 1941. godine, u predvečerje blagdana Velike Gospe, njegove Bezgrješne s kojom se je nastojao oduprijeti nasrtanju masona-slobodnih zidara i njihovoj 'moći' sazdanoj na novcu od korupcije, mita i tko zna čega još - dao život za drugoga!
Slava ti VELIKI čovječe, čije je veliko srce dobar pokazatelj, danas jako posrnulim dušama kojih je sve više, koje sve manje postoje, a sve više služe nepravdi - kako izgleda biti Božji!
Ne znam dali 'slučajno' ili ipak s porivom mog 'unutarnjeg glasa' o čemu sam nešto napisao i jučer, danas sam želio i trebao društvo nekog od 'mojih' Malenih!
I tako sam i učinio!
Jutros, odmah po dolasku u Crikvenicu, kada sam shvatio kako neki od mojih prijatelja još spavaju, nisu spremni za poći van ili žure poslom jer jako ovise (materijalno) o turizmu, ... nazvao sam Ž. i našao se s njime na kavi, koli i sendviču!
Nisam od njega čuo ništa novog što mi već odavno nije ispričao, ali sam čuo briljantan zaključak, navodnog mentalnog bolesnika, koji je uz priču o djevojci koja je usred ludnice u Kamporu ostala trudna rekao ovo:
'Sakrili su to koliko mogu i ne žele reći istinu!'.
Jako dobar zaključak koji govori o bijedi ustanove (i njega su bili u nju strpali), u kojoj se provodi nasilje nad osobnošću čovjeka, trebao je biti 'lite motiv' mog današnjeg zapisa, ali to nije!
Dovoljno mi je ovo navesti, jer će uskoro puno više sličnog psihijatrijskog 'smeća': filmova, novinskih redaka, izvješća o bludu i nemoralu psihijatara i sl. 'stvarčica' biti dio mog 'paklenog, antipsihijatrijskog WEB-a'!
Volio bi da ova rečenica stigne do jednog jako ugroženog uma mladog čovjeka koji nije u stanju biti Maksimilijan, ali koji lako može postati - žrtva psihijatara!
Zato ovako i pišem, no, za sada ne uspijevam 'progurati' do njega moje spoznaje o velikoj opasnosti 'struke' koju može osjetiti na vlastitoj koži, jer on ne želi shvatiti kako 'nitko na svijetu ne može promijeniti istine' (M. Kolbe).
Nakon što sam se danas zaista lijepo družio sa Ž. i pomogao mu doći do par njemu važnih sitnica, prošetao sam gradom i uočio koliko je europske NEKULTURE stiglo na predivnu obalu moje Domovine!
Gotovo je postalo normalno vidjeti ljude u kupaćim kostimima kako 'šeću' najužim centrom grada, ... koji skoro goli ulaze u markete, ... koji lijepe i njegovane travnjake pretvaraju u sunčališta i 'stolove' u prirodi na kojima ručaju, izležavaju se i ... uništavaju ih!
Jadan je ovaj PODANIČKI turizam od kog veliki dio priobalnog pučanstva očekuje mnogo, makar je svima jasno kako očekujući velike novce od ljeta, a ugošćujući dobar broj nekulturnih i siromašnih ljudi - neće imati 'Bog zna što'!
I tako, idući prema mom 'ferrariju' naišao sam na Malene iz Grižana, majku i njenu kćerku koje su u cijelosti izgubljene u ovom vremenu, čemu su sigurno doprinijele svojim stavovima o životu, ali radi čega NISU prestale biti - ljudima!
Uvijek kada ih sretnem dam im nešto sitniša pa sam tako učinio i danas i onda na kratko s njima popričao!
Na kraju susreta sam, nakon pitanja mlade griškinje 'kako ste' i 'di ste tako dugo' čuo i jednu rečenicu potpore, ali koju ne volim čuti, jer je jako slična UPOZORENJU male Asime (4 g.) koja mi je 8.8.2007. godine rekla: 'Tome, čuvaj se!', a što nisam shvatio sve dok se slijedećeg dana nisam probudio na kardio odjelu bolnice u Rijeci!
'Čuvaj se!', gotovo me uplaši kada mi takvo što netko kaže, makar to nema veze s bilo čime što će se desiti ... ili ima, onako kako je to bilo prije tri godine?
Bog to zna, a ja u Njega vjerujem, radi čega s puno zadovoljstva želim najaviti sutrašnji blagdan uznesenja Bezgrješne u Nebo!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Želja mi je poći do Trsata, ali ovaj put na jednu od ranijih jutarnjih misa (9 sati) kako bi izbjegao svaku mogućnost susreta s nekom od osoba kojima sam mrzak i za koje sam - zao luđak!
Nikada više ne želim čuti od bilo koga kako je: 'naša mala ...'!?
Neka je i neka bude, jer ona nije naša, već je na određen, nikome od neljudi oko nje razumljivo na jasan način - MOJA, u šutnji kojom su me željeli uništiti!
Volio bi ušutjeti makar šutnju ljudi koji su zli ne razumijem!
Možda bi iz takve šutnje mogao nešto naučiti što bi mi pomoglo moći se i znati se suočiti sa STVARNIM životom, ... moći se znati lakše nositi s nedaćama života, ... moći se znati suzdržati i ne odgovoriti kada doživim nerazumijevanje, neprihvaćanje, odbijanje.
Bolno je to doživjeti i tako živjeti, ali se i iz takvih situacija može izaći kao pobjednik! Kamo sreće da sam 'od prve' mogao i znao (u)šutjeti!
Manje bi bilo uvreda, svađa, lomova pa čak i ukletih ruševina!
Šutnja je zlato, ali je jako težak zadatak 'ranjenu umu'!
Koliki bi brakovi i 'usudi' života male djece bili spašeni, ... koliki bi 'mostovi' među ljudima bili sačuvani, ... koliko bi 'tame' bilo manje na ovoj zemlji, ... koliko bi svatko od nas bio bolji čovjek - da možemo odšutjeti nepravde?!
Pitajte Nju! Ona sve zna i može puno!
Iskoristite korisno sutrašnji blagdan!
Sutra ću je i ja upitati nešto! Ovo:
'Majko zašto sam baš tu, pred tvojim oltarom rekao - da - i čemu me je taj dan doveo do mog sadašnjeg, usamljeničkog i prognaničkog života?'
Znam da neću čuti ništa više osim milosnih emocija koje će me potjerati da između puno ljudi, koji će na brdo Trsat doći svatko sa svojim ufanjem i nekakvom potrebom - potražim samo Malene!
Njih ima posvuda i zato ću sutra biti - sretan!
Biti ću okružen njima, jer oni su moje ptice, ribe, cvijeće, livade i brda, more, ... sve što volim ... u čemu mogu i ZNAM uživati!
Ne, nije samo sirotinja, invalid, bolestan čovjek ili prognanik Maleni!
Nikako! Danas popodne navratio sam do Senja, prije svega da nakon dužeg vremena posjetim 'moje' starčiće i onda sam, nakon malo kupanja, uživao u jako dobrom i ugodnom razgovoru s njima!
Oboje intelektualci, naravno umirovljeni, s puno iskustva imali su mi što reći, ali su, primijetio sam to, poslušali i 'moju riječ'!
Počastili su me ledenom kavom na što sam im uzvratio bocom vina koje mi je s o'Hvara donio prijatelj P.
Razgovor s umirovljenim veterinarom i profesoricom njemačkog jezika nije bio nikakva 'akademska razina' već običan, 'prizemljeni' razgovor o svakidašnjici o kojoj imamo gotovo identične stavove i mišljenja!
Kišica koja me je spriječila u lovu na crva i ribolovu ovaj mi je put učinila 'uslugu', jer sam konačno, nakon već podužeg poznanstva s to dvoje Malenih (starčića), obavio poduži razgovor!
Rezultat toga je moje dobro raspoloženje koje mi je dalo motiva pripremiti sutrašnji ručak za Ševu kog ću mu odnijeti nakon što odslušam misu na Trsatu!
Imam i za njega odličnog vina i znam da će mu to biti važnije od lešo prokulica, poriluka, mrkve i odličnih kobasica koje mi je za ovu priliku darovao moj prijatelj mesar I.! (hvala I.!)
Eto, kao što sam već rekao: Malenih ima posvuda i zato mi je lako ići dalje, jer imam ODLIČAN razlog za življenje:
druženje s Malenima!
Taj Svijet toliko je različit od svjetova 'perspektivnog mladog suca', 'profurane dame', državne tužiteljice, nastranih umova svetošimunaca i ljudi koji s visoka gledaju na tuđu nevolju koju nastoje i žele povećati pričom o 'našoj maloj ...'!?
Kojoj i čijoj?
A što ako je 'naša mala ...' samo moja i ako jednom poželi što prije poći do zelenih livada na kojoj će samo nju čekati njen dida?
Hoće li tada biti 'naša tuga'? Meni ne, jer meni je jedino ufanje - Nebo!
Nebo je određeno za Malene, ... no to vam nikako ne mogu dokazati!
Ipak, vjerujte mi da je tako, jer tada će vam u svakoj tuzi i boli biti lakše!
Znati ćete čemu ste živjeli zemaljsku muku!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 15. kolovoza 2010. - Vela Gospa!

Danas je blagdan i Državni praznik, Vela Gospa!
Učinio sam onako kako sam naumio i sada sam kod kuće.
Slažem ovaj tekst, jer predvečer želim poći do Crikvenice.
Kako rekoh učinio sam po 'guštu' i bio do Rijeke, na brdu Trsat, u perivoju Majke Božje Trsatske, no nisam bio na misi u 9 sati kako sam bio namjeravao.
Bio sam na misi za hodočasnike koja je bila na rasporedu u 10 sati.
Ranojutarnja kiša i oblaci natjerali su me da promijenim plan i sada vidim kako sam učinio dobar potez.
Danas nisam želio susresti nikog poznatog, a za to je hodočasnička misa očito bila dobar izbor.
Na misi je bilo puno ljudi, iz raznih krajeva Lijepe naše.
Već kod ulaza u lijep perivoj Trsatske crkve uočio sam velike redove ispred ispovjedaonica pa sam odustao od ispovijedi!
Uostalom, nemam ništa za reći i ispovjediti, osim ovog što pišem, a što je samom objavom na NET-u jedan oblik ispovjedi, ... vama braćo, ljudi!
Svjestan sam težine mojih riječi i činjenice kako nisam i neću moći oprostiti nekim ljudima koji su mi nanijeli ogromnu nepravdu i uveli me tako u nevolje, no, već sam rekao i to da to ostavljam za susret s njima, u 'četiri oka' u prisutnosti Boga!
Uobičajena promjena 'režima prometa' na Trsatu u dane svetkovina primorala me je da auto ostavim u blizini kuće u kojoj sam, zajedno s mojom pokojnom mamom, nekada stanovao!
Na taj sam način malo prošetao i usput se podsjećao na dane i mjesta iz vremena moje mladosti.
Danas po prvi put od kada na Velu Gospu odlazim na Trsat nisam išao Trsatskim skalinama!
Danas ne mogu reći kako sam za samo 9' prošao oko 550 skalina.
To više nikada neću moći reći jer sam poprilično kondicijski oslabio, a i srce se sve više 'buni'!
Ipak, sretan sami s nešto više od kilometar šetnje koju sam prošao od auta do Trsatskog parka i onda do perivoja na kom su se danas održavale brojne mise.
Kada sam stigao na perivoj upravo je bila pri kraju misa koja je započela u 9 sati.
Nisam otišao na mjesto s kog sam godinama pratio misu.
'Parkirao' sam se pokraj jednog visokog čempresa koji mi je pružio dosta hlada, što se je pokazalo kao odličan potez.
Promatrao sam ljude koji su pristizali na misu.
Bilo je dosta mladih ljudi i malene djece.
U moje susjedstvo stigla je jedna mlada obitelj sa simpatičnom kćerkicom.
'Halo! Me ne, tu sam na Trsatu! Na misi! Nazvat ću te čim pogledam broj', čuo sam glas čovjeka kojem je dolazak na misu očito bio običan 'folklor'!
'Evo, broj ti je ...!'!
Je, broj je možda bio točan, ali je ponašanje čovjeka, koji nije bio u stanju na samo sat vremena isključiti mobitel, pokazalo kako na ovom Svijetu ima sve manje prave pobožnosti i čak iskazivanja obične kulture!
Istu stvar ponovila je, samo desetak minuta kasnije, i njegova supruga!
Slijegao sam ramenima i pitao se čemu na ovaj način vrijedi prisustvovati misi!
Ničem!
Sama propovijed bila je veoma slična mnogim propovijedima koje sa na 'temu' blagdana Vele Gospe odslušao pa sam vrijeme propovijedi, sjedeći u hladovini čempresa iskoristio za moje 'obraćanje' Majci Božjoj.
Nisam puno filozofirao ... ni o čemu!              Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Bio sam jednostavan i relativno 'tih', jer mi je odavno jasno kako na pitanja koja me muče nikada, ovdje na Zemlji, neću dobiti odgovor!
Nakon mise prošetao sam cestama koje se nalaze oko crkve.
Posvuda je bilo puno ljudi!
Mnogi od njih nisu zaboravili obići kip pok. pape Ivana Pavla II.
Sveti papa puno je učinio za moj narod i državu, ali je i meni pokazao kako mogu i kada ništa nije kako bi trebalo biti - ići dalje!
Samo desetak metara dalje od kipa velikog pape uočio sam 'štand' 'uličnih svjetiljki' (Sjećate ih se? To su riječki beskućnici koji su udomljeni u domu na Kozali!) kod kojeg sam se nakratko zadržao!
Nisam kod njih ništa kupio, ali sam zato ubacio nešto novca u njihovu 'škrabicu'.
Posjetio sam i štand franjevaca na kom sam kupio medaljicu s likom sv. Benedikta koju mi je naručio moj prijatelj Ž.
Izvan 'kruga' crkve, uz rub glavne trsatske prometnice i pored dvorane Mladosti bilo je postavljeno puno raznih štandova, no bilo što izloženo na njima nije me interesiralo!
Pošao sam do auta, usput kupio kruh i onda krenuo do mog barbe Ševe.
Stigao sam kod njega nenajavljen što ga je jako iznenadio!
Jasno, bilo mu je drago što sam došao.
Oduševio ga je ručak kog sam mu donio i posebno lešo prokulice s porilukom, ali od svega najviše obradovao se malom plavcu, hvarskom vinu iz mjesta Ivan Dolac.
Popričali smo malo i onda sam pošao do dragih prijatelja kod kojih sam ručao odličnu govedsku juhu, pečeni kotlet i krumpir, lešo mahune i, kao slasticu, štrudlu od sira (Hvala M.)!
Oko 15 sati krenuo sam kući, sretan i pomalo umoran.
Danas nisam išao na kupanje makar je dan bio sunčan, tih i poprilično topao!
Odlučio sam poslušati prošlogodišnju 'poruku' i ovaj dan posvetiti Njoj, Malenima i sebi!
Sada, dok ovo pišem očekujem posjet mog susjeda D., cerebralnog invalida, za kog imam spremljene kolače i nešto voća!
Taj Svijet volim!
U njemu nema nasilja i nepravdi ... i makar se nekome može učiniti kako je Svijet sirotinje, invalida i svih Malenih ljudi siromašan događanjima, mogu reći da to nije tako, jer je s ljudima poput Ž., D. i dr. moguće doživjeti lijepe trenutke života!
Sada je tek 17 sati, pa ću, jer sam 'ispucao' današnju temu i jer mi je još rano za poći do Crikvenice - malo odmoriti!
Primijetio sam kako je s radija 'nestao' signal HKR-a, što se učestalo dešava tijekom mnogih dana u kojima se slavi i priča o nekom kršćanskom blagdanu!
Jeli i to 'slučajno'?
Možda, jer muguće je da oblaci koji danas još uvijek 'šeću' iznad Učke grme i tako iskopčavaju odašiljač HKR-a!
Sretan vam blagdan!
Nadam se da ste dostojanstveno proslavili dan uznesenja tijela i Duše naše Majke u Nebo i na jasan i UČINKOVIT način - otkrili u nekoj osobi koja se nalazi pored vas čovjeka, kog u njemu do sada niste uočavali!
Nadam se da je to bio netko od Malenih, kojih je kraljevstvo nebesko!
Nadam se da niste rekli kako je 'zato sam kriv' ili kako mu 'ja ne mogu pomoći', samo zato jer je neki Maleni, takav čovjek: sirotinja, bolestan, potrebit, napušten, odbačen ili beskućnik!
Sutra ... to može biti bilo tko od nas! Imajte to na umu!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 16. kolovoza 2010. - Rebalans Malenih!

'Vlada će u rebalansu proračuna biti prisiljena štedjeti na mirovinama, naknadama za nezaposlene te naknadama poljoprivrednicima za nedavnu štetu od poplava.'(?)
Ne, nisam pogriješio ili 'prolupa', jer sam bitno odstupio od onog što danas živi u meni!
'Vratio' sam se na čas u politiku, ali samo zato jer mi je i ovaj navod 'legalno i demokratski izabranih' pokazao kako je jako istinito reći kako sirotinja čini bogataša bogatim!
Ova 'priča' o relativnom 'bogatstvu', jer radi se samo o MATERIJLANOM 'bogatstvu', pokazuje kako oni koji imaju nikada neće moći i htjeti 'stisnuti svoj kaiš' i kako će, jer su gotovo uvijek dio vlasti ili jako dobro spregnuti s njom, svakojaka 'rješenja' za izlaz iz 'krize KAPITALA' što nas je odvelo do velike, čak opasne, krize morala - svaki takav pokušaj započeti 'rezanjem' prava i naknada Malenih!
Strašan je ovaj ('njihov') Svijet u kom se našla i Jadrankica!
Bezosjećajan je i toliko primitivno proziran da je upravo nemoguće povjerovati u bilo kakvo bolje sutra, jer svako iskustvo življenja kazuje kako ovakve PODVALE s 'rebalansom' koji će biti udar po 'raji' vode k nevolji!
Uzeti onima koji nemaju ili nemaju dovoljno i nije nego POKVARENOST duše koju takvom učini glad za vlašću i želja da se ima više!
Pitam se kako su ti ljudi, koji na taj način i kao nešto što je 'dobro' (?), podvaljuju jadna 'rješenja', jučer bili na misama diljem župa Hrvatske!
Zar ih nije sram poći u sveti hram Ljubavi, Milosrđa i Istine s ovakvim odnosom prema potrebitima?
Nije, jer oni su 'demokratska vlast' i 'moć', opasan 'zakon' i dobro uhlebljeni radi čega su odavno izgubili (jesu li ga imali?) osjećaj za pravednost i potrebe ljudi koji su se našli na margini života!
Jad! Jad je ovo vrijeme u kom biti čovjek znači - PATITI, biti NITKO, ..., jer je sve drugo guzolizje i podaništvo iskazano 'centrima moći' ... politici i novcu!
Žali Bože ovako postavljenog 'rebalansa' koji je upravo otimanjem najpotrebitijima potpisao svoju 'smrtnu presudu'!
Mislim kako je ovakav 'posao' hrvatskih političara namirio želje i ufanja i 'najprobirljivijih' i posvuda postavljenih mrzitelja moje Domovine!
Sreća je da postoji Bog, jer bi ovo što prezentiraju 'odabrani' moglo pokušati postati 'nova biblija' - podešena sadašnjost u kojoj bi prelijepe 'priče' o odnosu Boga i čovjeka bile zamijenjene blesavim 'umotvorinama' prema kojoj bi onaj tko je gladan trebao ostati bez jela!
(E, Jadrankice ... čemu su vam značile, prije dvadesetak godina ispričane BAJKE o prognanim, raseljenim i stradalim ljudima?
Jeste li tada ipak bila - više čovjek? Ili ... ste to danas, kada 'režete' prihode ugroženim i siromašnim građanima RH?
Bog zna i ... ne zaboravite: čeka i na vas! Ne da čeka, ... jednom će doći po vas da mu nešto kažete i ...? Što ćete mu tada moći reći?
Što je bila 'prava' Jadrankica: reporterka s radija ili šef vlade?
Ili oboje, po potrebi osobnog KARIJERIZMA, svojevrstan konvertrit koji je uplakani glasić s radija zamijenio 'moćnim' i autoritarnim glasom - političarke spremne osiromašiti SIROMAŠNE!)
Tako mislim ja: o prljavoj politici i uništenoj ekonomiji što nije niti na koji način mogao učiniti bilo tko od MALENIH!
Nevolje su uvijek nedjelo beskrupuloznih 'moćnika'!
                                                                      Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Takvima nikakvi zazivi upućeni Bogu ne mogu pomoći, jer izdali su NAROD i ČOVJEKA, ... a izdaja je: STRAŠAN ZLOČIN!
Neću poživjeti dovoljno dugo kako bi vidio i doživio nešto što će prije ili kasnije doživjeti izdajnici svog roda i naroda, ali ću zato ipak sada, HRABRO i otvoreno najaviti 'kataklizmu' sustava i nekih obitelji koju oni neće, za razliku od MALENIH, moći hrabro podnositi i izdržati, ... jer neće biti nadanuti Istinom koju ništa ne može uništiti!
Nebitno je vrijeme u kom će se takve stvari dešavati, jer vrijeme je Njegov 'resurs' kog imamo onoliko koliko ga znamo POŠTENO (od)živjeti!
Samo, većina ljudi živi nepošteno pa je, makar je napisano skoro dvije tisuće godina unatrag, Ivanovo evanđelje zapravo ovo što čovjek živi, radi i kamo - stremi!
Apokalipsa je pokušati isporučiti vlastitog oca 'struci' koja tada poput vulkana pepelom i lavom zatire svaki trag te ljudske bijede!
I bit će tako, jer bilo je oduvijek tako!
Apokalipsa je oteti bilo što i bilo kome, ali je neopisivo veliko zlo učiniti to s pozicije bilo kog 'razloga', 'moći' i 'prava'!
Dio apokalipse je i datum mog izgona na ulicu s kojim za dvadesetak dana stižu ČETVRTA godišnjica i kraj svakog ufanja u - čovjeka koji je (još uvijek) - zločinac!
Hrabro je, jako hrabro nastojati ostati nečovjekom!
Tada se svaki trag sebe i nekog do kog nam je jako stalo MORA pokušati sakriti, ... odmaknuti od obespravljene žrtve, jer ... se tada u glavi zločinaca rađaju svakojake misli pa i one koje im kazuju kako čineći ovako, bijegom i sakrivanjem, 'bježe' od samoga vraga!
Lud je takav život i izobličen je taj 'svijet' kojem jedini lijek, pogled u oči žrtve, polako ali sigurno izmiče!
Još 20 dana i onda 21. dana stiže 06.09. ... datum obljetnice u kom sam spoznao pravu i veoma tešku bolest čovjeka - pohlepu i mržnju kamufliranu 'vjerom', koje svoju 'pravednost' potražiše u mojoj 'bolesti' ...(?)! (Može li se to?)
Makar netko i može posumnjati u dobrohotnost ovako jasno i beskompromisno napisanih riječi i moguće poruke koju one u sebi 'nose', i kako o tome zbori 'luđak', uvjeravam vas kako će vrijeme, i kada me ne bude, potvrđivati istinu o neuništivosti Istine i strahoti koju si čovjek može učiniti običnim ignoriranjem tuđeg ... života!
6.9.2010. pokušati ću se naći na o'Rabu kako bi i tim činom, slikovito, pokazao da je za bilo što, osim za čekanje na sud Boga - prekasno!
Odbrojavanje nije moj izum! Samo ga koristim kako bi nevoljniku kom se ne piše ništa dobro skrenuo pažnju da postojim i da za postati i biti čovjek još uvijek ima vremena ... malo, ali ... ima!
Inače, dan je bio predivan!
Možda malo pretopao, ali lijep!
Puhao je lagani jugozapadnjak, gotovo sličan maestralu što me je 'potjeralo' do mora.
Bio sam kod Senja!
Iznenadilo me je prilično toplo more (oko 23° C) no ribe nije bilo!
Sve u svemu, divno je biti čovjekom koji može razumjeti i prihvatiti svakog drugog, iskrenog čovjeka.
Boja kože, nacionalnost, 'društveni stalež', učenost, vjera, ... i još puno toga što je 'kriterij' mnogih 'prijateljstava' meni ne znače ništa!
Ja cijenim - čovjeka, što nikako ne mogu biti lopovi, makar krađu obavili prema 'zakonu', svom vjerskom 'uvjerenju' ili prema kakvoj 'odluci' v..de!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 17. kolovoza 2010. - Zaboravljenih 15.000.000 kuna?!

Breze, 17.08.2010.
Kada sam jutros stigao u Breze dočekalo me je oblačno, ali jako ugodno vrijeme.
Stigao sam koju minutu ranije nego obično i odmah pošao do kancelarije kako bi sa S. uredio neke posliće koji su nužni za izradu mjesečnih izvješća.
Učinili smo to brzo, jer je S. sve bila pripremila (odlična je 'desna ruka').
Nakon toga otišao sam do kuhinje i našeg restorana kako bi pozdravio gđu F.
Odmah sam primijetio kako priprema knedle sa šljivama i makar joj to nisam rekao, u sebi sam joj zahvalio na tome, jer znam da to, dobrim djelom, čini za mene. (Hvala gđa. F.!)
Sada sjedim za računalom i pišem komadić ovog zapisa kako bi 'ušićario' nešto vremena koje mi treba za sređivanje jednog PC-a kog bi želio još danas isporučiti sinu jednog mog poznanika.
Zapravo, problem mi čini satnica tog mladića koji je slobodan samo između 12 i 18 sati, jer u drugom vremenu, osim po noći, radi kod svog tate u lokalu.
Marljiv dečko koji na taj način stiče jako dobre navike, ali i kroz što gradi odnos s ocem, zaslužio je da se i ja malo potrudim i da mu, unatoč tome što u to vrijeme idem na kupanje, odnesem računalo.
Vjerojatno ću tako učiniti, jer mladost je, posebno kada se pokaže kao odgovorna, sutrašnjica svih nas, starih 'tuduma'!
Danas nisam odabrao nikakvu temu za pisanje, a i (stari) tisak kog sam na brzinu prelistao nije me 'potaknuo' na nekakvo razmišljanje koje bi vam prenio.
Sve što mogu vidjeti, čuti i pročitati svodi se na ono što ovim Svijetom 'ide' kao nešto što je dobro, a iza čega se zapravo može nazrijeti želja svake 'vlasti ', 'moći' i 'prava' da se zataška, sakrije ili prikaže neistinitom – očita Istina!
Pročitao sam tako jedan članak koji ukazuje kako SPREGA (vjerojatno politička) određenih 'klanova' i interesa može ZANEMARITI sudski postupak vrijedan 15.000.000 kuna, a što bi trebao biti dobar razlog za trenutni otkaz svim zaposlenicima u pravnoj službi, jedne filijale najveće osiguravajuće 'kuće' i ... NARAVNO, njenom rukovodiocu!
Kada sam pročitao kako su tužitelj i čelnik filijale ista 'partija' (HDZ) onda mi i nije bilo teško doći do ovakvog zaključka koji bi u poštenom društvu postao predmet državnog odvjetništva, jer je nemoguće i pomisliti kako se, osim prema dogovoru, može ZANEMARITI tako veliki odštetni zahtjev tužitelja i onda ne izjaviti odgovor na tužbu, što je bio razlog presuđivanja u korist tužitelja!
Mislite li drugačije i možda samo zato, jer je tu namještaljku jako teško DOKAZATI, mogu vam reći kako ste veliki 'naivčina' ili čovjek koji je i sam radio slične prljave 'rabote'!
Moja je Domovina, radi opasnih igara, gotovo na svim razinama 'vlasti' u RH jako ugrožena i banalizirana pa se nije čuditi ovakvim pojavama koje su jako dobro smišljene i koje je (osim ako netko to ne prizna!) nemoguće dokazati!
Ipak, jer Istinu nije moguće uništiti predlažem da netko tko ovo pročita napiše dopis odvjetništvu u Rijeci u kojem bi instituciji koja može provjeriti  'slučajnost' i 'nemar' zaposlenika, predložio pokretanje istrage, prije svega među zaposlenicima u pravnoj službi i općim poslovima.
Malo je vjerojatno da se, i kada je novaca previše, može ZABORAVITI na 15 mil. Kuna!                                                  Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Moguće je sve učinjeno i u dogovoru sa samim sucem, jer je u tako velikom odštetnom zahtjevu zaobiđena GLAVNA rasprava radi čega je sudac mogao donijeti presudu na temelju 'OGLUHE'?!
Toliko iz Breza.
Utihnuli su strojevi, a to znači da je stiglo vrijeme marende/ručka!
Odoh do 'kantine' na ručak i sigurno odlične knedle!
Tako to izgleda u Brezama:
radno, ugodno i POŠTENO, a to i nije ništa drugo doli – Božje!
Ispričavam se! Dodati ću još nešto!
Želim, jer to hoću, reći kako su knedle bile odlične i kako su me podsjetile na  moju Baku i Mamu koje su ih znale jako dobro spremiti!
Živjele knedle! (šalim se).
Evo i malo nastavka (23,30 sati)!
Pišem ga večeras, nakon povratka s izleta na koji su me pozvali prijatelj i njegova supruga, a što su mi rekli tek kada sam ih nazvao iz Breza kako bi se dogovorili oko odabira vrste drva za izradu jednog postolja na kojoj će biti postavljeno jedno umjetničko djelo (kip).
Prihvatio sam njihov poziv i onda odmah odjurio kući kako bi se stigao spremiti i kako bi na vrijeme stigao do restorana Dina (Matulji) kod kog sam se našao s njima.
Bili smo u Istri, no neću vam reći gdje, jer smo i opet pretraživali podmorje i tražili sasvim određene ostatke keramike i sličnih 'sitnica' iz vremena rimljana.
Ovdje je slika krajolika pa ... prepoznate li mjesto, otiđite tamo i pregledajte dno.
Možda vam se posreći naći štogod interesantnog iz starih vremena.
Kažem li kako mi je bilo lijepo i ugodno i kako sam uživao u drugačijoj prirodi od one koju gotovo svakodnevno susrećem kada idem na kupanje, onda bi sve moglo biti shvaćeno kao nekakva prosječnost, no ovom, oku ugodnom doživljaju, trebam dodati i 'duhovni' dio druženja koji mi uvijek ispočetka 'otkrije' kako je važno moći s nekim popričati ...
... I to ne bilo što, već o stvarima koje su ponekad jako blizu nauci i Bogu, ... koje imaju svoju 'težinu' i nekakvo značenje.
Sretan sam čovjek! Možda čak i previše, no to je tako.
Sreća prati hrabre, kaže stara poslovica, no ja bi dodao kako je ona isključiv 'rezultat' našeg odnosa prema ljudima!
Kakvoj-takvoj sreći može se nadati samo čovjek koji je velikoj većini ljudi uvijek i bezrezervno bio pri ruci (zar ne Dušane?).
'Pozitivan povrat' i ovoliko 'sreće' koja je zapravo dar Božji, nagrada je mojoj trpnji i muci i tome nemam što dodati!
Sretan sam!
Znam kako je sve loše kroz što sam prošao trebalo biti tako, jer sam jedino na taj način mogao doći bliže Bogu i samom čovjeku, ali i do spoznaje o cjelovitom ljudskom biću!
Ova spoznaja, o cjelovitosti 'trodijelnog' čovjekova bića, pomogla mi je postaviti se beskompromisno prema svim ljudima koji su prema meni bili nepravedni i učinili mi zločine ... i to bez obzira na cijenu!
Moja cijena plaćanja ove 'škole' neizmjerno je malena u odnosu na strašan 'svijet' tih propalih duša koji makar se izvana čini 'blistavim' ne vrijedi niti 'pišljiva boba'! (Prekidam - umoran sam i još trebam dovršiti PC za dečka kom sam danas morao reći kako ćemo se vidjeti tek sutra!)
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 18. kolovoza 2010. - 18. kolovoz!

18. kolovoza 2008.
18. kolovoza 2009.

18. kolovoza - danas!:
Dva stara zapisa u kojima sam iznio strašnu Istinu, jako su u svezi s današnjim danom, već iz samog razloga, jer sam nekada, još malo pa do pred četiri godine, živio u mjestu Sv. Jelena kom su komunjare promijenile ime u Drama(lj)!
Danas je dan kada katolička crkva štuje svetu Jelenu (Helena).
Kako ništa nije slučajno onda je i danas 'red' da povežem broj 18 s mojim životom.
Poveznice s prijašnjim zapisima, iz 2008. i 2009. godine pojasniti će puno toga, a ja ću danas samo dodati:
kako danas NEĆU ići na kupanje u uvalu Sv. Jelena pored Senja i kako je ostalo još (samo?) 18 dana do dana kada će mnogo toga postati vječni križ ljudima koji su me progonili i obespravili, što neće imati veze s bilo kojom mojom radnjom, jer su ti ljudi još prije 4 godine sve svoje loše o sebi rekli i tako si sami 'namjestili' nevolje koje ih već sada snažno opominju, tjeraju u suze, opasne 'depresije' iz čega, kad odem s ovog Svijeta, neće moći izaći nikakvom molitvom i plačem već samo osobnim stradanjima, kad već nisu bili u stanju prihvatiti Istinu i poruke - razuma!
Na moju žalost jedan dio takvih ljudi 'moja je krv', no odavno sam shvatio koliko sam nemoćan bilo što promijeniti ili pak 'popraviti'!
Ljudski um, ta vječna i neodgonetiva 'tajna svemira' ponaša se kako on hoće i zato mi i nije nego reći:
žao mi vas je, jer znam kako će vam nepoštenja i čak i kraj mog života, biti teški 'usud', ... što je ODAVNO potvrdilo obično ISKUSTVO života, ... u čemu ne treba tražiti nikakvo praznovjerje, nešto 'božansko', ukleto ili pak poruke i intervencije Boga, jer Bog se u život svjesnih ljudi niti na koji način, osim nudeći čovjeku dobro, slobodu i razum - ne miješa!
Znati prepoznati takav odnos Boga prema čovjeku vrhunski je 'oblik' vjere, jer kada čovjek to spozna tada ZNA kako MORA poštivati svaku osobnost, prije svega svoju, ali i iznad svega - tuđu!
Činjenje bilo čega suprotnog tome običan je i jako težak zločin, već i prema kriteriju ljudskog morala i etike, ali i jako opasan što je jasno navedeno u zapovijedima Dekaloga!
Nadam se da ga DOBRO poznate i još bolje shvaćate? (Tu je!)
NE ubij (a ubiti se može progonom i zatvorom čak i onda kada nastupi 'prirodna' smrt!), Ne ukradi, Poštuj, Ne reci laž ...!
Sve nabrojeno u 10 točaka Božjeg zakona dovoljno je rječit izričaj Pravde i zato je to GLAS Istine koja će u budućem, beskonačnom, vremenu potvrditi ili poništiti vječan život ljudima!
Odabrati nešto od toga nije nam teško!
Ustrajati u zločinu i umrijeti u konačnici zemaljskog života ili shvatiti kako je svaki čovjek moj brat i onda živjeti vječno, jednostavna je 'ponuda' koju možemo odabrati svojim umom ili 'kockom' s Bogom, kada s jedne strane izričemo kajanje za loše čine nakon čega opet činimo - ISTO!
Budala je, i to velika, svaki čovjek koji misli kako je na bilo koji način moguće podvaliti - Bogu!
Nesreća je u tome velika i može biti PREVELIKA, jer takvi ljudi, koji 'kockaju' s Bogom, svakim svojim lošim činom ugrožavaju sve i svakog oko sebe, što onda može sličiti na nekakvu 'osvetu' Boga, makar se On, kako već rekoh, ne miješa u život čovjeka kroz bilo kakav 'osvetnički čin'!
Još ... 18, 17, 16, ... ili manje dana, stradam li negdje kod mora, na cesti u snu?!
'Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih ...' (Ps 1)
Možda sam sve do sada napisano trebao izostaviti i preporučiti svakom čovjeku koji me je nepotrebno i nepravedno progonio i obespravio da pročita, ali prije svega da DOBRO PROUČI psalam prvi, u kom se može naći sve što nam je Isus donio i kroz što nam je onda pokazao kako patnja, bol i muka imaju smisao, ... ali samo kada su usmjerene k Bogu!
Pročitajte par redaka psalma i odgovorite sami sebi na par pitanja!
Na ova:
Kako ja doživljavam tekst prvog psalma?
Jesam li opak čovjek ili čovjek koji ne slijedi savjeta opakih?
Koliko je opak autor ovih crtica i jeli slijedio savjeta opakih?
Tko je zapravo opak?
Sviđa mi se ovaj Psalam, čak toliko da me ushićuje i daje mi ufanja da ću svako pa tako i (moguće) NAJTEŽE, OSAMLJENIČKO i ČAK INVALIDSKO - 'sutra' moći izdržati baš ovako kako to sada živim: ponosno, svjesno i nepokolebljivo svjedočeći Istinu i kroz to samoga Boga!
Ushit je moj život, jer do njega stižem kroz:
- kavu s invalidima,
- koju kunu milodara darovanu sirotinji,
- molitvu za ljude koji su mi dali podršku,
- skrb za mog napuštenog barbu, ...
- posjet mojim 'starčićima',
- pogled u lice i osmjeh malenog djeteta,
- osmjeh invalida u kolicima,
- srce otvoreno svakom čovjeku, ...!
Isprobajte ovaj 'recept'! Odličan je i vrijedi jako puno! (Ups! Upravo sada u 22.40 sati, dok 'prelamam' ovaj tekst, slušam s radija Free as a Bird, pjesmu koja mi puno znači!)                          Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Moj ushit trebali su biti i neki drugi ljudi no to mi više nije moguće doživjeti, jer je 'njima' bilo važnije dovesti me 18. datuma osmog mjeseca jedne godine do suda, razvlačiti me po psihijatrijama, progoniti me i po mogućnosti na taj način isprovocirati neku moju ishitrenu i 'divlju' reakciju i onda me SERVIRATI HR umobolnom pravosudnom fašizmu koji je odnos prema meni 'gradio' na 'znanju' kog je 'stekao' kroz priče tih ljudi o meni i koji je na taj način 'znao' kakav je bio, što je i kakav će biti moj - um!
Uf! Ovo je jako Istinito i kada promislim o svemu što je moglo biti sa mnom jasno mi je kako sam bio u samom zemaljskom paklu kog mi je priredio i namjestio (moj?) čovjek!
Takvi su samo zlo, no i jako opasna STVARNOST protiv koje mi je ostati u borbi, naravno samo djelatno na verbalnoj i nenasilnoj 'razini', do zadnjeg časa mog SVJESNOG bića, ... a sve radi 'ufanja' da će i ove riječi stići do jako ugroženih života koji u svom egoističkom sljepilu izgubiše normalan 'vidokrug', ... kojima je slika opasno 'sužena', što nije posljedica migrene niti shizofrenije, već - izostanka racionalnog i poštenog u njima!
Odoh na kupanje. Nadam se da ću i današnji 'pritisak' emocija potaknutih sjećanjem na neke datume 18-og dana osmog mjeseca izdržati i da ću vam moći donijeti neku 'priču' koja bi mogla biti u vezi s - današnjim datumom?!
(nastavak) ... IMAM PRIČU!
Imam priču koja nije nikakva 'slučajnost' već poruka koja bi trebala biti jasna posrnulim dušama i autorima zločina učinjenih protiv ljudske osobnosti i slobode!
Prije nago ispričam predvečernji 'događaj' POSRNULIMA ću isporučiti latinsku rečenicu iz VULGATE (Ef 4, 22-24) u kojoj im je (pro)naći spas.
Neću je prevoditi!
Pametan čovjek lako će naći rješenje te misli koja kaže:
'... Deponere vos (secundum pristinam conversationem) veterem hominem, (qui corrumpitur secundum desideria erroris).  Renovamini autem (spiritu) mentis vestrae, et induite novum hominem, qui secundum Deum creatus est in justitia, et sanctitate veritatis...'
(za dobro razumijevanje nije potrebno prevoditi navode u zagradama!)
Dakle, priča je, kako rekoh daleko od svake 'slučajnosti' i to iz više razloga!
Naime, idući kući s kupanja kod Senja, makar sam ovog ljeta tim istim putem prošao puno puta, danas sam, tek po drugi put ovog ljeta zastao u Sibinju kako bi pozdravio dobrog čovjeka, ribara i ugostitelja M., malo 'poćakulao' s njime i počastio ga s pićem!
Tek što smo se pozdravili, izmijenili par rečenica i naručili piće stigao je jedan drugi čovjek, također senjanin, koji ima veze s Dramljom i mojom kućom!
Taj je čovjek, ne tako davno, postavljao klime po mojoj kući i tada smo se dobro upoznali!
Iznenadio se je kada me je zatekao kod M. i kada je vidio da poznam njegovog prijatelja!
Ubrzo je krenula i 'priča o meni', točnije mom progonu i pljački moga o čemu je imao nekih saznanja, no danas nisam uspio saznati (nije mi to bitno!) kakvih i odakle ih je pribavio, makar to mogu pretpostaviti!
'Etanto', iskren kakav je, započeo je priču o tome kako zna da više ne živim u Dramlju i kako su 'oni' promijenili brojeve telefona (nisu, jer kućni im još uvijek rade) i kako mi 'može reći ...'!
Tu sam ga energično prekinuo i odmah ga zamolio da ne nastavlja bilo kakvu priču o 'njima', ali i da mi oprosti što sam ga na taj način prekinuo!
Rekao sam mu kako niti od koga ne želim čuti i slušati bilo što o 'njima'!
Stvarno je tako i nitko mi od poznanika i prijatelja više niti ne pokušava priopćiti bilo što o ljudima koji se 'ladaju' u mojoj kući, koja vapi za Istinom i pravdom i koja 'pliva u muci i krvi' mog pok. oca i mene!
Shvatio je moju želju ozbiljno i onda smo popričali o sjećanjima i danu kada je kao kakav ekvilibrist na žici (jako opasan položaj!) postavljao nosače za klime i klima uređaje, o kući s apartmanima koju je svojevremeno gradio u Sv. Jurju, o prodaji apartmana i EUROKLIMI!
Nije dozvolio da ga počastim pićem već je on počastio M. i mene!
Žurio je pa smo 'na brzinu', prije nego smo se pozdravili, razmijenili brojeve mobitela, spomenuli M. i njemu dobro poznatog inspektora MUP-a koji me je prije tri godine uspio spasiti i popričali o klimi u 'mojoj' NOVOJ kućici koja bi mi jako dobro došla za hladne zimske dane!
Spremno mi je ponudio pomoći, no nisam mu rekao, ali tako ću učiniti, da će, ako budem ugrađivao klimu, to biti njegov posao kog ću mu platit u PUNOJ cijeni!
Dobar je čovjek i znam da me je razumio pa mi je u jednom času, vidjevši kako sam energično rekao da Dramalj za mene više ne postoji, rekao kako će kada proda sve apartmane u Sv. Jurju i on 'zaboraviti' na Sv. Juraj!
Shvatio sam kako je imao nekakvih problema s kućom, no prešutio sam mu reći kako je i on, na neki drugi način, osjetio 'prokletstvo zgradurine'!
Nema 'slučajnosti' u ničem što sam danas (do)živio, a to mi je potvrdio i današnji. 'slučajni' (?), susret s poznanicima!
Zašto je sve bilo ovako baš danas, kada sam 'poslušno' zaobišao uvalu Sv. Jelene i kada sam na povratku s kupanja zastao u Sibinju?
'Slučajnost'? 'Ma dajte molim vas ...!'. (cit. pok. I.R.)
'Slučajnost' su 'oni' koji ne mogu razumjeti kako im vrijeme, sa svakim danom moje starosti 'curi' - tempus fugit - i na taj ih način vodi k Istini!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 19. kolovoza 2010. - 'Zgusnuti raspored'!

18!
Jučer sam nešto zaboravio navesti u svezi broja 18 koji je obilježio moj jučerašnji dan.
Naime, na datum 18-ti jedne daleke godine rođena je moj pok. Mama i baš je na taj dan, samo u nešto bližoj prošlosti, kada sam ja imao 10 godina, rastavljen brak između mojih pok. roditelja!
Taj dan se ne zaboravlja!
Tog dana moja je Mama bila sretna, dok je moj pok. otac shvatio kako je bilo glupo inzistirati da o tome kome ću 'pripasti' - odluči moja riječ!
Baš radi toga pojavio sam se već tada, sa samo 10 godina života, po prvi put na sudu!
Kratko sam bio u sudnici, i makar su se svi trudili da me ne gnjave, osjećao sam se bijedno!
Morao sam reći s kime ću ostati ili poći, kao da su majke i očevi gomila bezveznih ljudi ili bilo što u životu djeteta!
Reći da ću poći s nekim od njih bilo mi je teško, no rekao sam:
jedino moguće!
Ostao sam s Mamom i rekao sucu moje 'razloge' za tu odluku, jer 'Mama me pere, kuha i čisti', iako je sve od toga nevažno, jer ona mi je MAMA!
Bila je sretna radi toga, no moj pok. Tata nije bio razočaran!
Mislim kako mu je puno teže bilo to što je, radi želje dam me 'dobije', njegov Tomica završio na sudu i jer sam tako pretrpio pravu traumu!
No, ne zamjeram mu! Oboje su bili i ostali moji roditelji i tek danas razumijem njihovu 'borbu' za mene!
Srećom, kasnije je sve pošlo prirodnijim i posebno čovječnijim putem!
Tada neprijatelji postali su prijatelji koji nikada nisu 'olajavali' jedno drugo, koji su podjednako brinuli o meni, koji su ... bili dobri i čestiti ljudi i roditelji!
Eto, tako to izgleda kada nas život poveže s nekim brojem!
18 nije običan broj u mom životu! Podijelite ga s brojem članova 'ostatka obitelji' koja me je izdala i dobit ćete 6, koji će stići već u rujnu i na koji sam se dan jedanaestoga mjeseca rastao od progoniteljice i izdajnika!
Danas je još samo 17 dana do dana kada ću na ovim stranicama morati objaviti konačnu bilancu tridesetogodišnjeg PROPALOG 'ulaganja' u neke puno drugačije i jako jadne ljude koji niti izdaleka ne mogu biti bilo što slično mojim dragim roditeljima!
Ti ljudi žive svoju nesreću koju još nisu spoznali u svoj njenoj 'raskoši', no, kada to shvate, za bilo što osim da konačno pogledaju u slike strave koju su učinili svom čovjeku, biti će im (pre)kasno!
Sačekati ću i taj dan, dan konačnog kraja jedne velike obmane koja mi je PRODAVALA 'ljubav', malo se udaljiti od mjesta njihova zločina i onda s pripremljenim tekstom, uz jutarnju kavu i malo samoće u šumarku Kalifronta odaslati na ove stranice moju POSLJEDNJU želju:
iskreno i istinito napisan tekst koji će biti konačan i jako težak križ svakoj posrnuloj duši koja je na mojim plećima poželjala 'izgraditi' svoje sutra i preko moje muke pokušala opravdati nanijete mi neoprostive zločine!
Nakon toga samo će im Bog moći oprostiti veliki jad kog učiniše, no mislim kako je smrtni grijeh ipak neoprostiv, jer nije iskajan - žrtvi u lice!
A ... takvi mole, plaču u crkvi, love se za krunice, ... mole (pretpostavljam!) čak i 'za mene' da me Bog promijeni (?), ... i umiru od straha od sama sebe, što je samo po sebi jako razumljivo!
Nemir u duši veći je što je čovjek svjesniji sebe, ... što je pametniji i MANJE mudar!
Takvi puno pate i teško mogu izaći iz grotla u koji su pokušali gurnuti drugog čovjeka!
Ne, nije mi ih žao! Nimalo!
Svatko je 'krojač' svog života kod čega misli koje pretoči u djelo postaju dobro ili loše, a to znači kako je točno reći da je, ovo što žive i kroz što još moraju proći - njihovih 'ruku' djelo!         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Žao mi je samo jednog malenog, nedužnog bića, radi kojeg sam pošao na dalek i za njih bedast put do moje Žene u bijelom, ... što sigurno ne bi bio učinio da sam mogao pretpostaviti i predvidjeti strašne događaje koji su uslijedili malo iza toga!
Molim za tog Anđelića, ček priželjkujem da s mamom i bratom pobjegne iz te uklete kuće ..., no ... Bog određuje!
(Molim te Bože čuvaj je!)
Inače, ovo sam napisao iz razloga, jer sam s jednim prijateljem popričao o našoj djeci i jer smo tada uspoređivali njihova djetinjstva s našim!
Bilo je to jutros, u Rijeci kamo sam pošao po ribu za moje Brezane, do barbe Ševe i kasnije do Omišlja (o' Krk) kako bi sredio jedan radni PC kod ljudi čija je 'glava kuće' potvrda jednog događaja kog sam doživio upravo na putu do Međugorja!
Čovjek je OK, baš onako kako sam to tada (27. travnja 2005. g) 'vidio, živi i LIŠEN straha koji mu je bio veliki neprijatelj i moguća - smrt!
Trabunjam? Bulaznim?
Odgovoriti ću sam na ova pitanja:
bezbožnicima i umišljenim 'vjernicima' rečeno je (u)pravo bulažnjenje, ali ljudima koji su u Bogu našli svoje sutra, mir i Istinu - to je moguća Istina!
Inače sam dan je bio lijep, topao i sunčan.
U Rijeci sam susreo dosta poznanika no ovaj put ću izdvojiti susret s 'ljutim neprijateljima' iz vremena malonogometnih takmičenja!
Dečki ... Konj (Brna), Marin i Vito bili su dio ekipe Stari grad s kojima je moja ekipa uvijek igrala 'tvrde' utakmice od kojih smo većinu mi dobili!
Danas nam je to svejedno i služi nam kao podsjećanje na stara vremena!
Te dečke dugo nisam vidio pa smo na brzinu izmijenili par riječi o našim 'usudima'!
Pogađate? Bili su jako iznenađeni mojom tragičnom pričom tako da su jedva povjerovali u nju!
Nepošten i pohlepan čovjek i 'struka' mogu učiniti puno zla i upravo se kroz 'moju priču' može spoznati ta ogavna Istina!
Drugi susret bio je ništa manje ugodan. Susreo sam nekadašnjeg kolegu-suigrača iz dana kada sam, jako uspješno, igrao stolni tenis!
Makar je V. stariji od mene dvije-tri godine on još uvijek igra i čak nastupa na turnirima veterana!
Pohvalio mi se je kako je s Eskolićem (nekada je igrao za neku ekipu iz Zagreba) stigao do finala parova na prvenstvu Europe za veterane i kako je na pojedinačnom turniru ispao u četvrtfinalu od nekad (svjetski) poznatog švedskog stolnotenisača, Petersona!
'Imao sam tri meč lopte i nisam ih uspio iskoristiti', rekao mi je i onda sam osjetio koliko još uvijek 'grize'!
Oduvjek je bio takav!
Treći susret neću opisivati, jer ga nisam mogao doživjeti na način kako je to nekada bilo, pošto se radilo o susretu s nekadašnjim članom moje šire obitelji!
Pozdravljam ga i sada, ali više od toga, a bilo je danas i toga, stvarno nam ne treba i ničem ne služi!
Gotovo je M.!
Uživaj u lijepoj Opatiji, izgrađuj instrumente i zaboravi da sam postojao!
Tvoje me je prezime umalo uništilo, no ti s time nemaš veze, ali ćeš mi kada te god budem vidio biti podsjetnik na moju (PRE)VELIKU grješku koja me je odvela u ralje neljudi!
Uživaj i ostani kakav si uvijek bio - SVOJ i svojeglav (mogu li reći i pomalo - škrt? No ne ljuti se, jer mi je jasno da ne možeš biti kao ja!).
I što još reći? Kako sam bio na kupanju, kasnije u Crikvenici, ... na kavi s prijateljem i da sada želim ovo završiti, jer kasnim!
'Zgusnuti' raspored današnjeg dana umorio me je!
Danas neću trošiti vrijeme na lektoriranje ovog zapisa!
Sve gr(j)eške pričekati će sutrašnji dan!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 20. kolovoza 2010. - RH ... nepravde na svakom koraku?!

Breze! 12 sati!
Nakon obavljenog posla i odlične marende/ručka pišem današnje razmišljanje kog neću dopunjavati ničim što bi se moglo desiti nakon što se vratim kući, odem na kupanje i uvečer prošetam Crikvenicom!
Materijala imam i previše, jer na svakom koraku i u svakom poslu nailazim na velike i nečovječne nebuloze koje kao da su jedini 'parametar' postojanja i življenja u RH koja, i opet ću to istaknuti, polako, ali sigurno uništava moju Domovinu! Zašto je tako?
Razloga je previše, afera i kriminala koji je u najužoj vezi s politikom i političarima neshvatljivo puno, a ima i previše 'sitnica' koje također pokazuju koliko je državni sustav postao - bezobrazno nasilan!
Evo jednog primjera:
Kada sam se riješio nevolja s hrvatskim pravosudno-policijsko--psihijatrijskim sustavom (nasilje nad mojom Domovinom?) rekao sam sebi kako ću nastojati  i pokušati UVIJEK izbjeći komentirati svaku uočenu, zakonom propisanu glupost i čak neko neustavno postupanje u svezi s time (naravno, osim 'zakona' koji omogućava pretvaranje čovjeka u pokusnog kunića) radi čega sam ne tako davno - NAMJEŠTALJKOM - završio u svetošimunskoj ludnici, no vidim kako je biti čovjek s makar nešto morala i etike u sebi, nemoguće takvim ostati uz takvo postupanje!
Nemoralno je i neetično, pomalo i asocijalno, a svakako bezbožno prešućivati očite nebuloze i nešto što je van svake pameti, a tiče se poštivanja temeljnih prava i jednakosti ljudi i građana u RH!
Zato ću nešto reći o RAVNOPRAVNOSTI radnika i poduzetnika-obrtnika što sam saznao danas obračunavajući OD za 'moje' radnike i poduzetnike!
U RH čovjek-radnik i čovjek-poduzetnik NEMAJU ista prava!
Kada radnik zaposlen kod poslodavca ode na bolovanje, koje nakon 42 dana podmiruje HZZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje), onda će mu naknadu, u ime i za račun HZZO-a isplatiti poslodavac kom će HZZO, nakon 45 dana izvršiti povrat uplaćene naknade!
Već je u ovom postupku plaćanja i vraćanja naknade bolovanja radniku, što poslodavac čini za HZZO jasno kako je ovo nepoštena 'igra', makar i samo radi toga što poslodavac gubi kamatu na taj novac kog dobiva, kao povrat od države, s dosta zakašnjenja!
Ukoliko je pak poslodavac-poduzetnik, u trenutku povrata sredstava, bio dužan (po bilo kojoj osnovi) 'državi' tada će umjesto novca na računu dobiti obavijest o tome kako je s naknadom koju je isplatio radniku koji je na bolovanju PODMIREN ('prebijen') dio tih dugovanja!
Radi se o ADMMINISTRATIVNOJ prisilnoj naplati i ignoriranju prava isplatitelja da mu novac bude 'oplođen' kamatom, ... no tako je!
U ovoj zemlji ne postoji nitko tko bi na ovakve nepravde skrenuo pažnju javnosti i podnio tužbu Ustavnom sudu, a ja sam za takvo što - NITKO!
Puno gore i čak nečovječno zvuči činjenica da u slučaju, osobnog, podužeg bolovanja poduzetnik neće moći sebi isplatiti naknadu, jer on to tada ne čini u 'ime i za račun HZZO'!
Ne! Njemu će, bez obzira na primanja koja je imao do nastupanja bolovanja naknadu isplatiti HZZO, i to prema nekakvim 'tabličnim vrijednostima' i samo ako uspije dokazati kako državi nije dužan!?
Ukoliko postoji kakav dug prema državi HZZO mu neće isplatiti NITI LIPE od pripadajuće mu mjesečne naknade za bolovanje!
Bolestan poduzetnik na taj će način ostati bez ikakvog prihoda-plaće-naknade, a to znači kako može i - umrijeti!
Važno je ... zapravo NAJVAŽNIJE, da mu je i ovom ADMINISTRATIVNOM prisilom oduzet novac, možda ipak nužan za život, s kojim je država namirila, mimo ZAKONA i uobičajenih propisanih ovršnih postupaka – SEBE!                                                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Iz navedenoga  je lako zaključiti kako je radnik koliko-toliko ZAŠTIĆEN u trenutku kada se nađe na bolovanju, jer dobiti će sredstva naknade, ali i kako poduzetniku nije dana mogućnost da si, na JEDNAK način kao i svom radniku ISPLATI naknadu koja bi IPAK bila 'prebijena' s nekim njegovim dugovanjima, što bi proveo HZZO na sličan način kao i kod povrata naknade za radnika koji je na bolovanju!
Nadam se da ste uspjeli pohvatati 'konce' ove administrativne budalaštine koja je u bitnome učinila neravnopravnima dvije skupine ljudi u RH, makar je svakom živom jasno da se NIŠTA ne bi promijenilo da sam danas obračunao naknadu na teret HZZO-o koju bi si poslodavac-obrtnik isplatio s računa svog vlastitog obrta, a koji iznos mu HZZO ne bi vratio na račun, već bi s njime 'zatvorio' neku 'dugovnu' poziciju na računima duga prema državi!
Ova, RH-ovska administrativna budalaština pokazuje do kojih se granica može provoditi nasilje nad čovjekom, pravom i kako za državne institucije ne postoje zakoni i pravo!
Mislim kako je ovakvo postupanje neustavno, jer se čak i tuđa bolest uzima kao 'razlog' i sredstvo za PRISILNU naplatu duga!
'Uzmi mu sve', kao da nam poručuje ovakav postupak HZZO-a (države), jer je očito kako nikog u ovoj državi ne brine mogućnost da bi bolesni poduzetnik-obrtnik mogao u bolesti živjeti otežano bez iznosa sredstava naknade za bolovanje koja mu zakonom pripada, a što mu na opisani način otima 'demokratski odabrana vlast'!?
Ja bi na ovo dodao kako se iz ovakvog postupanja prema LJUDIMA može zaključiti kako je državu neophodno i čak poželjno potkradati i varati, jer tako činiti nije ništa manji 'grijeh' od nasilja koje se provodi kroz otimanje bolesničkih naknada!
Bolesno?! Jako! Nepravedno? Još i više! Bogu daleko? Predaleko, ... radi čega je nemoguće u RH očekivati bilo što osim lošijeg 'sutra', jer Dobru su na ovim prostorima već odavno zatvorena sva vrata!
Zašto je tako?
Između ostalog i jer postoje PSIHIJATRIJA i PSIHJATAR-VJEŠTAK, razorna i moćna oruđe u rukama bezlebaća koji se diče demokratičnošću svojih 'uradaka' u koje (dali s ponosom?) mogu ubrojiti i naputke i odluke o uskraćivanju naknada što nije tako opasno kao Zakon koji kazuje o tome ... kako čovjeka pretvoriti u laboratorijskog štakora!
Dok god postoje tako očajno sročeni zakoni koji se k tome, u preambulama i naslovima hvale – BRIGOM (?) o ... valjda čovjeku (?), kom 'pomažu' nasilno mu određujući da trpi nečija 'mišljenja' i eksperiimente nad njime, za reći mi je kako i 'Eichmani' i' Mengeli' još uvijek rade nered u/na  ovoj Zemlji !
Dobro sam prošao! Jako dobro, ali bi već sada ili možda sutra mogao biti proglašen ludim jer govorim - strašnu ISTINU!
No, ne bojim se! Nikog! Nemam radi čega, jer sam na vlastitoj koži isprobao sav jad 'zakona', opasnih  ljudi, jadne obitelji, nedemokratskih društvenih 'asocijacija' i inih kojima su njihovo 'pravo',  'pravednost' i IMANJE -  moje (i vaše!) stradanje i muka, što bi jako željeli opravdati mojim – (i vašim!) LUDILOM!
Lud sam, jer ću pošten poći pred Boga, a na taj se način ne može živjeti ništa 'dobrog' i 'uspješnog' na Zemlji!
Volim biti lud i tako moći reći nešto ... i što mislim, o nepravdama i 'zemaljskim bogovima'!
Čini mi se kako po prvi put u životu živim istinsku, kršćansku puninu koja me čini 'maštovitim' i odlučnim govoriti o nepravdama bez 'dlake na jeziku'! Čini mi se kako mi baš takvo 'nastupanje' daje snage za svaki novi dan života!... a to je stvarno jako puno i pravi Božji dar!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 21. kolovoza 2010. - Ludo? Ne! Istinito!
  
Sušac! Suha bura koja je noćas zapuhala najavila je još par dana lijepog vremena.
Neugodan vjetar koji na području grada Senja brzo 'promiješa' more i ohladi ga za 5-6 stupnjeva odvratili su me od kupanja, a nekako tako sam i poželio danas učiniti, jer sam jučer mom 'udomitelju', dobrom čovjeku i prijatelju I. obećao pomoći oko instaliranja interneta i podučiti ga koristiti se PC-om!
I? Uspio sam! Točnije, uspjeli smo i on i ja stići do jedne, naravno početne, razine korištenja PC-a pa se iskreno nadam da I., dok ja ovo pišem, po prvi put u svojoj poznoj dobi, samostalno 'surfa' internetom.
Taj mali, ali ugodan poslić, obavio sam kod njega u Lukovu kamo sam pošao nakon ručka i jutarnje šetnje Crikvenicom!
A Crikvenica kakva je u ljeti i nije baš nešto!
Može se vidjeti svašta i svatko:
gužve po ulicama, polugoli i čini mi se 'siromašni' turisti u šetnji, stolice na parkirnim mjestima koje za te goste 'čuvaju' parkirna mjesta i pokazuju pravo lice podaničkog turizma, ministar financija RH na kavi u Interu, ... posvuda trka!
Kuda li žure ti ljudi? Sumnjam da i sami to znaju, no takav je 'turizam'!
Nego, sjeća li se netko mog nedavnog zapisa u kom sam opisao divljaštvo obitelji, sada mogu reći jer sam je vidio na balkonu njene kuće, ružne Alise iz 'crikveničke zemlje čudesa'?
Danas sam, kada sam stigao u Crikvenicu, naišao na slobodno parkirno mjesto (nisu stigli postaviti prepreku!) u blizini kuće br. 34 u Kotorskoj ulici i onda sam, na odlasku primijetio dio članova obitelji od kojih netko od njih uništava tuđe automobile kada se parkiraju na 'njihova' mjesta!
Mislim kako je ta osoba mladić koji je bio strugao boju s ulaznih vrata!
Prije nego sam ušao u moj 'ferrari' upitao sam se dali taj mladi čovjek osjeća ikakvu 'grižnju savjesti' radi uništavanja tuđe imovine i može li sebe zamisliti kao - poštenog čovjeka?
Sumnjam u to, što zorno potvrđuju i danas (bezobrazno) postavljene prepreke na JAVNIM parkirnim mjestima ispred njegove kuće, za što su danas bile u 'funkciji' dvije stare stolice i 'kavalet'!
Jad 'podaničkog turizma' toliko je očit da mi se čini kako bi moji sugrađani i cijela Hrvatska puno bolje i ponosnije živjeli bez - turizma!
Omalovažiti sebe i sugrađanima činiti štetu radi malo 'turističkog novca' i ulagivanja turistima to najbolje potvrđuje!
Skoro zaboravih navesti kako sam se prije kave u Interu, koju sam popio u društvu jednog ('mog') odvjetnika i prijatelja M., našao s invalidom Ž.!
Požalio mi se je kako je dužan 'na sve strane'!
Pokušao sam ga odgovoriti od posuđivanja novca i predložio mu da se ljudima obrati direktno i ISKRENO kako bi dobio koju kunu za cigarete i kavu bez čega ne može zamisliti svoj, JAKO SKROMAN, život!
Počastio sam ga s kavom sa šlagom i dao mu za cigarete!
Znam da mu je teško, ali i da se trudi prihvaćati sve što su mu ljudi, koji ga na neki način 'muče', odredili da bude!    Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Mora biti kako to 'oni' to žele, makar mu je život (nesreća) skroz uništen!
No, malo tko vidi i osjeća mnoge slične tragične usude ljudi i baš mi je zato drago s tim mladim čovjekom popričati i popiti piće!
Danas mi je ispričao par sitnica o ludnici na Rabu, o povlaštenom odjeljenju broj 8 i kako se nije čuditi ničem što je tamo, jer je 'na tom mjestu bio fašistički logor'!
Zna Ž. čak i za taj detalj, ali i to da je i ludnica na Ugljanu isto tako smještena na prostorima nekadašnjeg fašističkog logora!
Bit ću za 'struku' bezobrazan i direktan i reći kako ovi podaci kazuju kako je jedan oblik ljudske muke i patnje zamijenio drugi oblik 'mirnodopske' muke i patnje!
'Slučajnost'? Nikako!
Samo potvrda kako zlo s razlogom 'bira' mjesta svojih pozornica koje 'gradi' na temeljima samog - pakla, što je bio svaki logor!
I još samo nešto o temi 'mentalnih bolesti', jer sam trenutno jako angažiran ovom 'temom' (izrada www.antipsihijatrija.hr).
Ovo:
MORAO sam ... da, morao sam danas reći jednom dobrom čovjeku iz Dramlja kako je skora budućnost njegove sestre, koju 'struka' s prekidima već dvadeset godina 'liječi' od shizofrenije - smještaj (čak trajni!) u neku od ludnica!
To nije zaključak mog STAVA o psihijatriji i 'liječenjima', već obična uporaba logike koja kazuje kako je nakon tako puno vremena i raznih 'lijekova' struktura moždanih stanica njegove sestre sigurno bitno narušena, što mora završiti preuranjenom smrću ili potpunim otkazivanjem bilo kakve svijesti kojoj je tada neophodna 'pomoć' ludnice!
Greška je učinjena (o)davno, još prije dvadeset godina kada su njegovi roditelji povjerovali u nekakvu 'pomoć' psihijatrije, radi čega više nema nikakvog 'prostora' za bilo kakav pokušaj uvođenja uma njegove, sada neurološki JAKO BOLESNE, sestre u uobičajeni tijek života primjeren njenoj dobi!
Ogromna greška danas je nepopravljiva i to sam mu otvoreno i jasno MORAO izreći, makar sam protivnik zatvaranja ljudi, iz bilo kog 'razloga', u ludnice!
Dvadeset godina terapija Haldolom, Rispoleptom i tko zna još čime uništilo je temeljne funkcije u mozgu sestre još jednog Ž.-a!
A ... trebalo je navodne 'slušne halucinacije' njegove sestre zanemariti i pokušati, tada mladi um, mlade djevojke - usmjeriti ka nekom cilju življenja kroz: psihološku pomoć, radnu angažiranost, svesrdnu POMOĆ ukućana i stvaranje pozitivnog i ISKRENOG ozračja u okolini te djevojke!
Umjesto ičeg od navedenog sve što se je 'pružilo' toj djevojci, danas uništenoj ženi, bilo je zatomljivanje njenog svjesnog uma u REŽIJI psihijatara i uz 'pomoć' - 'modernih psihijatrijskih lijekova'!
Prava je sreća da psihijatrije nije bilo u prošlim vremenima, jer bi svi sveci i sam Isus završili u NJIHOVIM ludnicama!
Ludo? Ne! Istinito!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 22. kolovoza 2010. - Zlotvori i 'ubožnice'!
  
Nedjelja je!
Dan je posvećen Bogu koji traži od kršćana samo jedno:
da štuju taj dan i da makar samo manji dio dana, svega jedan sat vremena, provedu na misi!
Jeste li kršćanin?
Ako je tako onda ste možda bili na misi i nadam se DOBRO čuli tekst današnjeg evanđelja kog, radi ateista i pripadnika drugih vjera koji prate moje zapise, prenosim u cijelosti! Evo ga:

Lk 13,22-30

"Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je (Isus) i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko:
'Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?'
A on im reče: 'Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' Tada ćete početi govoriti:
'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!' A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.'"

Ovo je trebalo čuti i dobro razumjeti, jer je poruka današnjeg evanđelja toliko, zemaljski gledano, TEŠKA da su danas mnogi, koji se u negativnom smislu mogu naći u njoj, puno od rečenog - prečuli!
Odstupite ... zlotvori! Teške su to riječi Isusa upućene ljudima koji se na Zemlji pokušavaju 'igrati' Boga, ... koji su si umislili svoje 'svetosti' i 'bezgrješnosti', ... kojih ima posvuda i koje sam jako dobro upoznao i kojih sam 'bič' osjetio na mojim leđima!
'Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene', ... izgleda mi kao nešto što sam osjetio već ovdje, na Zemlji!
Simbolika plača i škrguta zubi, makar nisam ugledao Abrahama, Izaka i Jakova, tiče se i mene!
Ta našao sam 'sebe, vani izbačenog'!
Srećom, ta 'kazna' nije do mene stigla od Boga, već mi ju je namjestio ('moj'!) čovjek!
Onaj isti čovjek kom je namijenjena poruka današnjeg evanđelja i koji bi ovim riječima Isusa trebao biti potaknut na osobno zalaganje za ulazak na uska vrata koja bi takvim ljudima jednom (kasnije) mogla biti zaključana.
U ovom evanđelju Isus od sugovornika traži da se već sada uključi u religijski pokret u kom će napustiti teoretsku raspravu o konačnom broju spašenih ili osuđenih u čemu mnogi, koji zaobilaze ove OŠTRO izrečene poruke - pokušavaju naći sebe, makar su svjesni svojih zločina!
Usporedbom (parabolom) o uskim i zaključanim vratima Isus od nas traži hitan odaziv!
Mislim kako je ovo evanđelje jako dobro 'štivo' i kako bi oni koji su imali srca izrabiti, progoniti, opljačkati i možda tako i ubiti (ne samo tjelesno!) nekog čovjeka trebali za svoju žrtvu prirediti gozbu koja je u biblijskom značenju simbol iskazane povezanosti i prijateljstva među ljudima!
Pretežak je to 'zadatak' umišljenim 'pravednicima' i zato je takvima jako izvjesna, već ovdje na Zemlji, njihova konačna sudbina, ... zemaljski kraj i potpuni gubitak vječnosti!
Šteta je što mnogi ljudi nisu u stanju sagledati Istinu o sebi i svojim (ne)djelima, jer na taj način ostaju 'biti prvi koji će biti posljednji'!
Paradoks poruke s kraja evanđelja treba razumjeti i na način kako svaki čovjek nije, već sada, magijski spašen ili zauvijek isključen.
Svi ljudi, i oni najlošiji, imaju priliku doći do stola u kraljevstvu Božjem, no da bi do toga stigli moraju (početi) činiti djela dostojna obraćenja te kroz njih odražavati Božju dobrotu!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

U suprotnom, jer su možda i sami isključivali nekog čovjeka iz svega što mu je određeno BITI, takvi će (zlotvori!) ljudi umjesto uživanja vječnog života u kraju čuti riječi Boga:
'ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'.
Mislim kako ću se poslužiti riječima i rečenicama iz ovog evanđelja kod pisanja zapisa za skori dan, 06.09.2010. godine, jer sam VANI IZBAČEN, no, kako rekoh, ne od Boga već od ljudi!
Sviđa mi se ovo evanđelje! Jasno kazuje kako je teoretiziranje s vjerom obično gubljenje vremena i kako nikakva 'filozofija vjere' na može biti iskupljenje za učinjena (ne)djela!
Vjerujete li u Krista, a možda ste prema nekom bili jako nepravedni, čak do te mjere da mu je radi vaših nastojanja i sam život bio ugrožen, danas vam nije bilo lako odslušati Riječ Božju!
No, ne očajavajte! Počnite živjeti PRAKTIČNU vjeru koja treba Istinu!
Na ovo prelijepo evanđelje mogao bi nastaviti razmišljanje o ubožnicama!
Znadete li što su ubožnice?
Vjerojatno vas ova riječ podsjeća na vremena vaših baka, čak prabaka, u kojima su stariji članovi obitelji, nezadovoljni odnosom mlađih oprema njima, znali reći kako će otići od kuće, ... u ubožnicu!
Ovo su kazivali u teškim trenucima svoga života, kada bi im njihovi sinovi i kćeri pokazali kako su im smetnja, jer je u ne tako daleka vremena bilo, za cijelu obitelj, SRAMOTNO kada bi se neki njihov član našao u ubožnici!
Danas nam je vrijeme pseudo-demokracije i pseudo-brige za život bakica i dida umjesto ubožnica PODVALILO razne oblike domova za starije i nemoćne osobe koje zovu domovima umirovljenika, staračkim domovima ili pak nekakvim 'gerijatrijskim odjelima' koji se nalaze u sklopu LUDNICA!
Strašan je ovaj 'napredak' u kom nemoćan, bolestan ili star član obitelji postaje višak kom se tada rado plaća smještaj u neku od 'modernih' ubožnica!
Svaki oblik ubožnice je velika sramota za ljudski rod, no o tome nitko ne priča na ovaj način!
Sebična mladost olako odbacuije stare i nemoćne, čak i prije nego stigne 'vrijeme' za smještaj u ubožnicu!
I meni su to nudili!
Nešto prije nego sam istjeran na ulicu, grubo progonjen i pokraden 'do kosti' (oglođan!) 'briljantan um' mog mlađeg izdajnika ponuđen mi je od strane njegove 'svetice' za SKRBNIKA, što je bila zadnja ponuda ljudi koji su i time pokazali koliko su bliski likovima iz današnjeg evanđelja!
Nisam to prihvatio, iz puno razloga, od kojih su svi puno manje važni od činjenice da je na taj način izrečena UVREDA mom biću i umu!
I sam grob bolji je od opake podvale koja je bila nastavak neuspjelih 'ponuda' za egzorciranjem kuće (i valjda mene?) i 'liječenja' mog uma!
No, vratimo se ubožnicama!
Postoje od vijeka, ali ih koriste samo ODBAČENI, PREZRENI i PROGONJENI ljudi i onemoćali starci-samci!
Danas još samo malobrojni starci, bolesni i nemoćni ostaju do kraja udomljeni u svojim obiteljima, kao bake i djedovi, što je jasan pokazatelj koliko se je čovjek odmakao od Boga, ... etike, morala, ...!
Generacije koje svoje bližnje trpaju u 'moderne ubožnice' (ja bi završio na odjelu za gerontološku psihijatriju!) ne čine to iz ljubavi prema svojim predcima, već samo radi sebe, svog slobodnog vremena, komfora, ...
Nerijetko za to uzimaju (OTIMAJU) imovinu odbačenog roditelja!
Sa mnom je bilo drugačije!
Pokvareni umovi i opake duše, ne mogavši me 'liječiti' ili pak učiniti nesamostalnim smislili su još opakiji i pokvareniji plan prema kojem sam trebao biti luđak kog mogu u svako vrijeme smještati u ludnicu!
Bog me je sačuvao i zato ovo i kazujem na ovaj način ... istim, strašnim, riječima Istine koje je u današnjem evanđelju upotrijebio Isus!
Igra 'žmurke' bliži se kraju i zato mi je neobično drago da se u ovom vremenu na nedjeljnim misama čitaju ovako jasna i JAKA evanđelja!
Vjerujem kako je svima jasno da navod 'vani, izbačene' može biti i neka bolest, velika briga, nesreća, ... još ovdje na Zemlji što je tada možda ZADNJA prilika zlotvorima za - obraćenje!
Mislim kako je 'cesta' puno bolja od umobolne ubožnice, jer dok njome idem znam da JESAM i da sam s Njime!
Laka vam noć!                                                                 SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 23. kolovoza 2010. - Ako!? (The end)
  
Današnji zapis (20,00 sati) pišem dok su vrata moje kućice otvorena!
Nisam ih zaključao i to vam nešto treba reći!
Misli koje sam želio nanizati u današnjem zapisu izostaviti ću!
Ne mogu se koncentrirati, jer ... ma koga je za to briga?
Nikog ili možda ponekog prijatelja, no oni ovo ne čitaju.
Valjda ću i ovo nekako progurati i sutra vam reći nešto od danas, jer, iskreno rečeno, volim život, no ... iscrpljujućih četiri godine dolaze po svoj 'danak'.
Pokušavam to nekako odgoditi, no moje su 'moći' male, nikakve i zato ću i sada reći, jer sam papir s tim tekstom bacio želeći ga zamijeniti jednim drugi tekstom, OVO:
desi li se da ne izdržim današnju nevolju MOLIM SVE DRAGE LJUDE KOJI SU ME PODRŽALI DA S MOG GROBA OTJERAJU MOJU NEZAHVALNU DJECU, BIVŠU SUPRUGU i sav rod koji bi se s te strane mogao pojaviti na mom pogrebu!
Molim prijatelje da dozvole P.N.J.-u da vodi pogreb i da na njega puste doći svakoj osobi iz mog roda koja bio mogla stići iz Dalmacije!
Znam da mnogima ovo nije najjasnije i da im se čini ludim i ružnim, ali to i nije njima namijenjeno!
Ovo je ciljani tekst napisan kao moja POSLJEDNJA želja i upućen dragim prijateljima i nezahvalnoj djeci!
Sudite me prema njemu, čak oštro i s etiketom luđaka, ali poštujte moju posljednju želju!
Svatko tko se ogluši o ovo i učini suprotno napisanom sam će sebi biti odgovoran za mnogo lošeg što će si na taj način navući na vrat!
I da ne zaboravim:
nikome od progonitelja, bilo da su pravosudno-policijsko-psihijatrijski ljudi ili netko od mojih sinova, bivša supruga i nevjesta nisam ništa oprostio, jer za takvo što učiniti nisam imao prilike!
Eliminiran sam iz njihovih života i života moje malene R. na najgori mogući nači, progonjen i mučen u ludnici bez da mi je itko rekao bilo što, što bi sličilo, nekakvoj isprici!
Toliko, jer i ovo sam jedva napisao!
Uživajte život, ali nikad ne zaboravite na Boga što će vam biti lako činiti budete li poštivali i imali milosrdno srce za bližnje i sve druge ljude koji su nam braća!
Volim vas (ili sam vas volio?)!
Hvala Ti Dobri! S tobom u mislima, srcu i krunicom u ruci odoh ... leći?!                                                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

                                                                                        SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 26. kolovoza 2010. - PRIJATELJI, LJUDI i ONI 'DRUGI'!
  
Pitate li se što sam proživio u zadnja tri dana, jer sada je jasno da sam živ?
Vjerujem da je tako, na što mi ukazuje i statistika ovog WEB-a koja nije 'podbacila'! ('Posjećivali ste me!')
Pokazatelji o posjećenosti ovim stranicama ostali su na razini uobičajenih posjeta iz čega mogu iščitati kako vam je bilo stalo saznati što se na kraju desilo sa mnom!
Hvala vam na iskazanoj pažnji i mogućoj znatiželji.
Dobro sam! No, ne baš onako kako bi to mogao razumjeti netko tko ne pozna tijek mojih problema sa srcem, ali ... živ sam!
I ne samo to! Kod kuće sam!
Gužva u bolnici (kardio odjel) i jako jasna slika mog stanja dovele su me kući!
Učinjeni su određeni zahvati, obavljeni pregledi i jedan veoma težak razgovor s doktorom, inače jako humanim čovjekom, koji mi je bez puno okolišanja 'sasuo u oči' sve o tome kako vidi moj srčani problem u nekom budućem vremenu!
O tome neću ništa reći, jer ima osoba kojima bi taj dio moje priče - koja se nastavlja na strašan 'doživljaj' od 23./24. o.mj. kada sam dotakao tihi dodir same smrti nakon kog sam se našao u bolnici - mogao nahraniti dušu, um i srce!
Taj 'luksuz' ljudima, o kojima bi trebalo govoriti kao o NELJUDIMA, neću im priuštiti!
Ako doživim i onda preživim operaciju koju su mi predložili liječnici kardiolozi, ... ako je uopće i prihvatim, ... tek tada ću sve o tome napisati u ovim crticama!
Za sada jako važnim smatram istaknuti kako je još PUNO dobrih ljudi oko mene i kako su svi s kojima sam u nekakvoj 'vezi' prema mojem najnovijem stradanju iskazali veliku brigu i nastojali mi na svaki način olakšati 'bizarnu' činjenicu kako NEMAM nikog!
Ova rečenica - i usud koji u sebi nosi - i opet je upućena 'NIKOME', koji moleći Boga okreću leđa čovjeku!
Na ovoj sličici možete vidjeti detalj veće slike ('kliknite' na nju!) i sat koji se je radi ispadanja baterije iz njega zaustavio na petnaestoj minuti nakon prvog sata u noći, 24. kolovoza!
Tada sam, 'odlazeći' u nesvijest odletio s ruba kreveta, udario u ormarić, rukama pokupio' sat, sličicu sv. Ante i telefon, udario glavom u amforu i našao se na podu!
Srećom, pod je drveni i pokriven tepisonom pa se nisam jače ozlijedio.
U tom sam položaju došao k svijesti neposredno prije nego su stigla kola hitne pa mogu zaključiti kako sam deset ili petnaest minuta bio u nesvijesti.
Makar mi je bilo užasno teško (povraćanje, jaka mučnina i bol u zdjelici) odbio sam poći s hitnom i tada sam, sjećam se toga dobro, zamolio Isusa da dođe po mene, povede me iz ovog Svijeta i na taj mi način skrati muke koje me na razne načine prate već poduže vrijeme!
Nije muka samo bol, nesvjestica, blizina smrti ...!
Muka je i život u kom je čovjeku teško shvatiti da postoje ljudi koji nisu u stanju pokušati pomoći drugom čovjeku!
Ta misao doslovce me razara i vodi ubrzanom kraju, no i kada tako bude znam da ću i tada umjesto ruku 'njihove' pomoći koje se nisu iskazale, rađe prihvatiti ruku Isusa!                            Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Strašno je u noći biti sam, proživljavati muku i kod toga biti svjestan da sve može biti i sama smrt, i zato sam jasno zazivao Isusa!
Na moju nesreću i prekjučer je vrijedila ona narodna koja kazuje kako 'čovjek snuje a Bog određuje!'.
Kako bilo, preda mnom je još jedan život, ... možda dug samo jedan sat, dan, ... ili čak koju godinu, što mi stvara zbrku u mislima, jer si ne mogu dočarati patnje koje živeći ovako moram podnositi, a o čemu najbolje govori Knjiga Sirahova: 'Svaku ranu, samo ne ranu srca ...'!
Preteške rane srca živim i možda sam baš radi toga već danas dao, gotovo stopostotni, pristanak za operacijski zahvat u svezi s mojim bolesnim srcem!?
Napisao sam 23.08., dok sam još mogao slagati misli i slova, kako VOLIM život ..., no danas sam, kada me je dragi prijatelj doveo pred kuću i kada sam otključao vrata stana shvatio koliko mi to i nije tako važno!
Čim sam ušao u kuću zadrhtao sam cijelim bićem od same pomisli da bi i opet mogao proći kroz stravu usamljene i mučne noći i, priznati ću, malo mi je nedostajalo da se radi takvog osjećaja opet nađem u nevolji!
Uspio sam nadvladati te strašne emocije koje me uvijek odvedu do neljudi i moje velike tuge. Uspio sam u tome tek onda kada sam kamerom ovjekovječio mjesto mog stvarnog posrtanja, koje se nalazi ispred slike moje Žene u bijelom, prelijepe slike Srca Marijinog koju sam 'naslijedio' od pok. roditelja mojih 'udomitelja'!
Sama bolnička priča čini mi se nevažnom, makar mi je jedna medicinska sestra rekla nešto prelijepo i toliko optimistično da sam joj morao reći kako 'ja nisam taj i to ne mogu biti!'.
No nije se dala 'smesti'! Bila je uporna!
S posebnim mi je 'užitkom' prišla jutros kada mi je rekla kako je čula da sam 'najurio psihijatricu'!
Jesam! NAJURIO sam psihijatricu koja je jučer došla do moje bolesničke postelje, jer je liječnica hitne moje zazivanje Isusa protumačila kao SUICIDALNU MISAO!?
Rekao sam već više puta kako mi se svijet psihijatara i onog što su 'ubacili' u druge liječnike nimalo ne sviđa, ali mi ni na kraj pameti ne bi palo da ću radi rečenice: 'Isuse molim Te dođi po mene, povedi me iz ovog Svijeta i na taj mi način skrati muke', koju sam izrekao u teškom stanju svijesti opterećene samoćom i mukom, postati - SAMOUBOJICA!
Nemam se namjere ubiti, ako radi ničeg drugog onda to ne želim radi poštivanja Isusa i volje mog Boga, no, pitam se imam li pravo u trenutku borbe za goli život ODUSTATI od zemaljskih 'rješenja' koja ionako (to je izvjesno) ne nude ništa dobrog i tada se poželjeti susresti s Isusom?!
Pitam taj polusvijet 'svjesnih ljudi' odakle im pravo da, moju želju da dohvatim ruku Isusa, proglase - SUICIDALNOM misli??
Nemam se radi čega i koga ubiti, ali bi jako rado prihvatio susresti mog Boga, možda bez puno muke i nevolje ... i već sada, ... ali kako rekoh: Čovjek snuje, a Bog određuje!
Ipak, makar me je susret sa 'strukovnjakinjom', koja za sebe reče da je doktor (ČEGA?) prilično uzbudio i jer je bila tipično psihijatrijski nasrtljiva, uspio sam se je riješiti i to tek nakon što sam joj po peti put ponovio: 'Završili smo gospođo! Idite!'.
Podrugljivi smiješak kog sam u tom trenu primijetio na licu liječnice koja je do mog kreveta dopratila 'struku' pokazao mi je kako sam dobro učinio!
Čini mi se kako 'struku' baš ne vole niti - PRAVI LIJEČNICI!
Toliko dragi ljudi! Život ide dalje! Čudnim putovima koji niti kada se prekidaju nisu kraj, jer iza onog što nam se čini konačnim ili kao ništa (od)uvijek postoji - ON!
Kristalno mi je jasno kako On želi da živim i zato sam tu ... u Sv. Vidu, na internetu, ... daleko od budalastih misli o ubojstvima i samoubojstvima koje se rađaju u glavama ljudi koji okrenu leđa Bogu!
Moj Bog/Isus je uvijek ispred mene i samo je pitanje vremena kada ću moći stići dohvatiti Njegovu ruku! (Za 'struku' to je - ludost!).
Laka vam noć! (Udijelite mi molitvu! Trebam je noćas!)   SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 27. kolovoza 2010. - Breze, smokve, lastavice i kulturocid!
  
Opet sam u 'mojim' Brezama!
Lijepo mi je danas bilo doći u Breze.
Istina, nisam došao u uobičajeno vrijeme već nešto prije marende/ručka, jer sam jutros morao odnijeti otpusno pismo do moje liječnice, ali i kako bi uzeo recept za novi lijek!
Dobro se osjećam i dovoljno 'hrabro' pa mogu poći svukuda!
Nelagoda koju sam jučer osjetio kada sam se vratio u moju kućicu prošla me je!
Spavao sa dosta dobro i probudio se odmoren i spreman za još jedan (koji u nizu?) 'novi život'!
Sada sam već završio s poslovima i nakon što napišem par rečenica za moj današnji zapis poći ću kući.
Namjeravam otići i do mora, malo se okupati i opet dodirnuti tu plavu ljepotu.
Ići ću u Klenovicu i to nešto kasnije, oko 17 sati, jer je stiglo vrijeme da se uozbiljim kada je u pitanju moje srce!
Previše sam prilika prokockao i potrošio, radi čega sam odlučio ove, možda zadnje' 'karge' (jake karte u briškuli) dobro iskoristiti.
Vjerujem da bi mogao nadživjeti nekog od zlih ljudi koji su mi odavno 'predvidjeli' kraj i namjestili mi jad od života i da to moram pokušati doseći, kako bi mogao vidjeti kako to izgleda kada umire - izdajnik!
Pokušati ću! Upravo se u tome 'krije' bit mojih preživljavanja silnih nedaća i opasnosti i zato ću od sada biti dobar 'suradnik' Bogu.
Ja to mogu, jednako kao što sam mogao reći 'ne': drogi, alkoholu, piću, cigaretama, ... 'njima' i 'struci' koja mi je drugi po važnosti MOTIV za življenje, jer želim dovršiti zamišljene 'projekte' o njima, ... moju prerađenu i dopunjenu Paklenu knjižicu i WEB o antipsihijatriji!
Motivi su izvan mene i to je dobro!
Na taj me način ništa ne tjera da razmišljam o sebi i mojim potrebama, što mi daje dovoljno vremena i SLOBODE za rad na mojim novim 'projektima' i 'djelima'!
Toliko iz Breza u kojima sam i danas doživio čuti tople riječi podrške i ohrabrenja!
Sada sam u Sv. Vidu!
Odmah ću reći kako je kupanje u Klenovici otpalo!
'Čuvaj se!', riječi podrške koje mi je izrekao jedan od 'mojih' Ivana, kombi pogrebnog poduzeća u mojoj ulici i skale koje mi je ostavio pored smokava netko od susjeda dovoljno su jaki razlozi koji su me unatoč sparini i vrelini odgovorili od kupanja!
Da, ... uz bok tim razlozima mogao bi dodati i poziv S. iz Klenovice koja me je nazvala jer je čula od tate kako sam bio u bolnici!
'Čuvaj se', mrtvački auto, smokve i razgovor sa S. ... pametnome dosta, a meni, makar znam prepoznati 'poruke' Neba tek danas sve postaje jasnije!
Vjerojatno sam baš zato s posebnim guštom brao smokve, priređivao ih za sušenje i za jednog prijatelja kom ću ih večeras odnijeti!
Ovo na sličici je 'moja', jako trošna, ali 'MOJA' veranda na kojoj sušim smokve, skladištim drva za zimu, stavljam opranu robu na sušenje i 'prepariram' podvodne, arheološke nalaze!
S ovim zadnjim s popisa, podvodnom arheologijom, sam završio.
Sve dublje od jednog metra postaje mi preduboko more makar sam nekada uspješno i sigurno ronio do puno većih dubina.
No nije mi žao što to više neću činiti i što ću si najbolju ješku za lov morskih riba, velikog crva, moći loviti samo na plićacima i kada je more toplo! Nikako!
Moj ukupan život obiluje raznolikim 'bogatstvima' od kojih mnogi ljudi koji hode ovom zemljom ništa nisu spoznali ili doživjeli!
Nije li bogatstvo znati pjevati, napisati stih i skladbu, ... pa onda sve to urediti, 'smiksati', staviti na medij, moći slušati (uskoro i gledati), ... pa pisati, o svemu i svačemu, biti jednom elektroničar-radioamater, muzičar na bini terase nekog hotela ili pijanog maškaranog derneka, ... znati ponešto o informatici, programima, operativnim sustavima, izradi WEB stranica, ...  sve o knjigovodstvu, puno o pravu i zakonima, ljubiti svim srcem i dušom i onda od ljudi koji su mi bili SVE doživjeti progon, nasilje i pljačku, ... moći se othrvati pravosudno-policijsko-'strukovnoj' idiotariji, strašnom nasilju 'struke', njihovom silovanju moga uma i tijela, ... čak 5 puta biti 'lupan' strujom, doživjeti vidjeti zelene livade mira, moju Majku u bijelom, ... i znati da sam danas MORAO ostati kod kuće, u hladovini mirne sobe, mog računala i mojih misli?!?!             Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE Je! Sve navedeno je bogatstvo koje nije moguće doseći ničim osim po Božjoj milosti i to mi je jako, jako jasna ČINJENICA, radi koje i sada mogu BEZOBRAZNO-ISTINITO opomenuti lopove mojih djela, stvari, imovine, Ljubavi i čak života da im je krajnje vrijeme da mi sve to vrate, jer i za njih vrijedi stara izreka: oteto=prokleto!

Ne želim im prokletstvo!
Nikako!
No kao čovjek, jako prizemljen lošim postupanjima prema meni, moram govoriti ovako, ... jasno i uporno, jer i to je Bog!
Znam da mu nisu nimalo dragi 'podrepaći' i 'puzavice' od ljudi, jer je to jako suprotno dostojanstvu koje bi svaki čovjek trebao živjeti!
U ovom času, kada sam se prisjetio ukradenih mi djela, imovine i još puno toga što mi pripada, 'zakrpa' te 'rupe' bi mogle biti neke od mojih pjesama namijenjene mojoj pok. Mami (Na kraju), pok. Tati (Isti smo mi), ili pak neke od onih kojima sam na neki način najavio moju 'putešestviju' (Popušija san život, Ruzinavi brod, ... Na kraju II.)!
Puste su ovo želje, jer je jako moguće da je pomahnitali svijet 'pravednika', zadojen idejom o mojem SOTONSTVU uništio svaki trag moje osobnosti koji mu se našao pod rukom, a što je običan KULTUROCID!
Moguće je dio mojih radova uništilo i vrijeme, jer nisu bili pohranjeni na adekvatan način, no niti to ne može biti nikakvo opravdanje uništenim savjestima ljudi koji su mi sve oteli!
Trebali su, ali su i MORALI, pripaziti na moja djela, jer su u njima njihove buduće (vjerojatno loše) 'sudbine', što će se i kada me ne bude pokazivati kao Istina!
Malo je reći kako je 'kultorocid' mogući uzrok njihovom osobnom 'suicidnom genocidu'! Srećom, u tome NEMA mene!
Postojao sam (možda još postojim?) kao napisana riječ, glazba, aranžman skladbe učinjen u mom malom 'studiju' i kao neprežaljena klavijatura QS300 (Yamaha), ... no to nije moglo nikome nauditi!
S tekstovima je možda malo drugačije, jer oni kazuju nešto, o nečem i o nekom, ... ali, ... i to je samo riječ, čovjeka, a ne Boga pa se od nje nema razloga braniti nitko tko je pošten!
'Obrana' koja se čini uništavanjem i zatiranjem ukradenih djela nečije osobnosti je - ZLOČIN!
Jesu li ga POČINILI?
Vjerojatno, makar bi volio da nisu, ... ne radi mojih djela i imovine, već radi njihovih 'usuda'!
Vjerojatno nikada neću saznati što su lopovi mog 'kulturnog blaga' učinili s njime, ali će i to biti vječni teret svemu što se poslije toga desilo i svima koji su na mojoj muci 'zaradili' svoje 'prve milijune'!
Taj je novac KRVAV i strašno opasan što ne može promijeniti nikakva njegova konverzija u bilo što materijalno (i novac!) ili duhovno plaćeno i kupljeno tim novcem!
Moje je, kao i moj život, do vijeka moje, što ostaje takvim biti čak i onda kada sam radi nevoljnih okolnosti MORAO prepisati imovinu na članove nekad moje obitelji!
Zato i pišem ovako, ... opominjuće i jasno!
Bojim se, makar me ničeg i nikog osim Boga nije strah, za te ljude i sutra koje iz mog rakursa izgleda puno gore od onog što o mom životu i srcu čuh od dobrog čovjeka, odličnog liječnika i humaniste!
Ops! Jedni od tako, velikih ljudi, stigli su maloprije do mene!
Zapravo, stigli su do svoje (rodne) kuće i kuće svog djetinjstva!
U prolazu su navratili kako bi me posjetili nakon bolnice i nabrali smokava za sušenje i rakiju.
O njima ne trebam kazati baš ništa, jer o tim ljudima najbolje, puno i SVE kazuju njihova  - djela!
Volim što su došli, jer se u takvim trenutcima opet osjećan ispunjen i ljudskiji, a to je svakoj pa i mojoj samoći jako važno!
I još samo nešto!
Otišle su moje lastavice!
Čini mi se kako je slika koju sam učinio na dan srčanog napada, koja pokazuje ta mala i bezazlena biće kako se na antenama 'moje' kućice okupljaju za let na jug, učinjena s dobrim razlogom.
Samo dva dana kasnije, i treće noći nakon te slike, kada sam stigao iz bolnice lastavica više nije bilo!
Nestale su, ali je moj život ponovno – niknuo!
Naoko iz ničeg, ali je 'niknuo', ... poput ptice Fenix, o čemu sam odavno pjevao, a što kao i još puno toga NEMAM u mom posjedu!
Ukrasti?
Pa to i nije nešto posebno, novo, ... čak niti loše!?
Kradu mnogi: obični lopovi, 'važni' politički dužnosnici, 'pravednici', svi kojima je tuđe postalo 'moje', ... čak i pseudo-doktori i 'povjerenstva' koji mogu tuđi život odrediti za obavljanje biomedicinskih pokusa!?
Čemu se onda čuditi mom 'usudu'!
Toliko je običan i čest da se je za upitati nisam li za to isključivi krivac, što bi onda trebalo biti nečije pravo da mi 'priredi' - kulturocid?
Naravno, ... koliko god tko bio kriv ili prav, ništa, što je on i što je njegovo, radi takvog zaključivanja ne može postati tuđe!
Laka vam noć i hvala vam na molitvi!                               SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 28. kolovoza 2010. - Rebalans, nesreća i obljetnica!
  
Sutra je nedjelja pa ću već danas malo 'filozofirati' o odnosu čovjeka prema Bogu i samome sebi!
Učiniti ću to u kontekstu svakodnevnih događanja i vijesti koje nam 'servira' dnevni tisak.
Razloga za to imam i previše, jer se i sam ponekad upitam kakav sam, kojim i kakvim mjerilima mjerim i kome se, osim Bogu, divim?!
Sami odgovori na ova pitanja mogu popuniti puno 'internetskih kartica' teksta, no neću vas previše umarati!
Najprije ću reći kako sam prije godinu dana na današnji datum citirao jedan tekst M. Špehara koji je obrađivao temu svetosti i sveca u kojem je pisalo i ovo:
'... "Sve to nije za mene. Htio sam postati svetac, ali ništa od toga. Isti sam grešnik kao i na ulasku u pustinju."
I izišao je. Htio je postati asket, a nije uspio. Htio je umrijeti svijetu, a nije umro. Htio je postati savršen, a ovdje je samo vidio koliko je nesavršen. Htio je postati svetac ...
Od života ostalo mu je još malo. Od šansâ: pružiti čašu vode, koricu kruha, slušati druge i brbljati s njima. Ništa više! Ni prorok ni pravednik.
Zbogom svetosti!
Kad je umro, ljudi su se počeli moliti na njegovu grobu za svoje potrebe. I bilo je uslišanja.
Ljudi su govorili: "Bio je pravi svetac. Tako jednostavan..."!'
Nekako ovako doživljavam sebe!
Trudim se reći: 'Ne želim život! Uzmi me Kriste!', i onda se savijem pod naletom muke i boli i još budem optužen da sam suicidalnih misli!
Teško je biti svet, ali je zato jako lako pomoći čovjeku, pružiti mu ruku u nevolji, popiti kavu s čovjekom s 'dna društva', odbačenim, invalidom, ...!
To mogu i tako činim!
Hoću li time što postići?
Biti bliži Bogu, kada su od mene tako užasno daleko neki 'drugi' ljudi?
Ne znam! To nikako ne mogu znati, ali mogu zamisliti koliko je DOBROG na mene i u moja stanja tijela i duše IZLIO Bog, ... uvijek kada sam bio životno ugrožen, omalovažen, mučen, prognan, opljačkan, ...!
'Božji mlinovi sporo melju, ali ipak samelju na kraju!'.
Tužno je znati kako mnogi ljudi ovakve jednostavne i jako poučne Istine ne žele prihvatiti i onda prema njima živjeti!
Danas kada se mudrost Svijeta mjeri imetkom, novcem i ISPLATIVOŠĆU nečeg, postalo je 'ISPLATIVIM' obračunati se sa čovjekom koji se takvoj 'filozofiji' današnjice odupre i nađe na putu!
Znam to dobro! I jučer sam nešto rekao o tome, ali ću nešto jako slično ponoviti i sada, kroz citat evanđelja po Marku (Mk 7,21-23):
"Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Ovaj tekst nije dobro, radi bilo kog razloga, iskrivljivati u mogućem, 'paralelnom zrcalu', jer je u njemu sve rečeno!
Sažetak ove poruke je jasan i kazuje kako nismo čisti i kako nam je teško čistima ostati, no, kazuje i to da dok god smo živi imamo priliku očistiti naša srca od svih zala i počinjenih bezumlja!
Želim očistiti moje srce, ali mi to moje nastojanje već predugo onemogućava svijet 'normalnih'!
Zašto? Neću na ovaj upit odgovoriti izravno već ću istaknuti kako zlo ('oni') gledajući u štap u njemu ne vidi - batinu!
Ovo je toliko očita Istina no ljudi su svojeglavi, samodostatni i vole bježati od svake mudrosti!
Takvi će progledati tek onda kada štapom kojim se razmahuju stvarajući si 'prostor za život' - dobiju po leđima!
Pitanje je: hoće li tada za njih biti (pre)kasno?
Kraj kolovoza, zadnjeg 'pravog' ljetnog mjeseca, pun je događanja!
Rebalansi, nesreće, obljetnice, ...!
U svemu tome NITKO ne vidi i ne traži čovjeka i kroz njega Boga!
Aktualni REBALANS budžeta države, često se je spominjao ovih dana, makar mnogi koji su tu riječ rabili kao nešto jako važno i presudno uopće nisu razmišljali što kroz priču o rebalansu kazuju!?
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Rebalans, ili prevedeno na 'prosti hrvatski' jezik, PONOVNA USPOSTAVA RAVNOTEŽE, kako se radi o financijskim pozicijama prihoda i rashoda pokazao je kako ga 'ekonomski stručnjaci' i članovi RH vlade uopće ne razumiju i jako dobro zlorabe!
Rebalans ne može biti nikakva matematika prema kojoj par stotina milijuna prihoda 'stvara' nekoliko MILIJARDI troškova, dakle negativan saldo?
Što je tu (re)BALANS? Ovakve budalaštine, koje samo političari mogu progurati kao nekakvu 'istinu' dobra su najava općeg sloma ekonomije kojoj ne može pomoći nikakav UDAR po džepu 'raje', ma kako god da se nazvali novi porezi, doprinosi i slične FINANCIJSKE KAZNE!
Nesreća, je najbolje PRODAVANA 'roba' i tome se ne treba čuditi!
Senzacionalizam i patnje ljudi serviraju se puku svakog dana kao nekakvo sredstvo za 'bijeg od stvarnosti'!
Tako je i tragedija čileanskih rudara, koji su ostali zatrpani duboko pod zemljom, postala prvoklasna 'poslastica', no kada je o čovjeku riječ, rudari su tek broj koji kazuje kako će se za njih nešto pokušati učiniti! Sve što sam mogao čuti sliči mi na obmanu javnosti i prije svega tih jadnih ljudi i članova njihove obitelji, jer je NEMOGUĆE povjerovati da bi u nemogućim uvjetima mraka, temperatura i samoće ti ljudi mogli izdržati dovoljno dugo, priča se o četiri mjeseca, kako bi dočekali spas s površine!
Početna depresivna stanja, NISU BOLEST, nekolicine zatrpanih rudara zorno ukazuju na to ... i? Pomoći će im!? Kako? Psihijatrijom? Lud svijet ne shvaća kako tim ljudima treba STALNA priča u kojoj je glavni cilj ukazati im na postojanje UFANJA koje im je ostalo jedino uporište!
Takvo što mogu (u)činiti samo psihološki tretmani, suosjećajnih ljudi, stalni kontakti rudara s članovima njihovih obitelji, razgovori s predstavnicima ekipa za spašavanje, ... optimizam!
Psihijatrija im može ponuditi SAMO drogu, koja bi se mogla pokazati NUŽNIM ZLOM, jer, zamislite li nemoguću situaciju rudara, morati će te si priznati kako je um NAJUGROŽENIJI dio njihovog bića!
Alternativa tom teškom stanju je održavanje dovoljno 'visoke' razine - DUHOVNOSTI, no ... o njoj nitko nije rekao niti riječ (preblizu je Bogu?)!
Kada je pak u pitanju datum neke obljetnice koja je 'obilježila' ovaj mjesec, onda je za mene na prvom mjestu treća obljetnica stradanja 'kornatskih' vatrogasaca!
Bilo je to prije tri godine! Prava Istina ostala je dobro sakrivena od javnosti, žrtava i njihovih obitelji:
nevjerojatna i LAŽNA priča o vatri niskog raslinja i nešto suhe trave koja je uništila dvanaest mladih života vapi za Istinom!
Čemu se skrivaju, nekome dobro znane, činjenice!
Zar vlast, policija, vojska, 'istražitelji' i ini involvirani u ovu tragičnu obmanu misle kako 'običan' čovjek može povjerovati da su nekakvi 'eruptivni plameni jezici' bili tako moćan čimbenik u toj velikoj tragediji!?
Ne! Nismo naivni i znamo da su ti MLADI ljudi imali i snage i volje i spremnosti PROTRČATI kroz plamen vatre suhe trave i tako doseći spas!
Ali to oni nisu mogli, jer im je NENADANO 'na glavu' sasuto nešto jako OPAKO ili ih je pak na kamenjaru 'sačekalo' - NEŠTO (opet opako!).
Kako god bilo, svi oni koji su upoznati s PRAVOM istinom o KORNATSKOJ TRAGEDIJI obični su zločinci i ZATO JE teško POVJEROVATI da će im u zadnjim vremenima biti pružena milosrdna ruka oprosta!
Zločina je previše, svih oblika, ... u što spada i trošenje NEZARAĐENOG i NEPOSTOJEĆEG (Rebalans?), sakrivanje Istine (Kornati) i obmanjivanje rudara (Čile) kojima će se kao 'spas' za teško umno-duševno stanje ponuditi opasni 'lijekovi'!
Napisao sam prošle godine moj 'mali psalam' kog sam namijenio 'njima' i sada ću ga ponoviti, jer želim da njegov tekst otvori oči mnogim, teškim grijehovima ugroženim, ljudima! Evo ga:

Jahve! Ti njima oprosti! (Ps. 15x/TPC)
Nek' plaču koji novcu se sagnuše
i Tebe, Jahve izdaše!
U dan sudnji što li ćeš im učiniti?
Ne sudi ih strogo!
Neka bude kako Sin tvoj navijesti:
Ti, njima oprosti!                                                            
(nerazumnom čovjeku u spomen!)
Laka vam noć!                                                                  SADRŽAJ WEB-a
Hvala Ti, Dobri!                                          Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 29. kolovoza 2010. - '... sramota je bogat umrijeti!'
  
Nedjelja je!
Dan je za odmor kog treba posvetiti i čovjeku i Bogu!
Hoću li zgriješiti pokušam li danas pomoći prijatelju kom je radni PC zaražen neugodnim malware-om (nešto kao 'loša roba' što su i za moje WEB stranice rekle POKONDIRENE tikve iz uprave grada Crikvenice!)?
Valjda neću, jer cilj mi je - pomagati ljudima!
Upravo radim na tome!
Skeniram računalo prijatelja i tražim neko rješenje za njega kako bi sutra mogao normalno obavljati svoj redoviti posao!
Nadam se da ću uspjeti?
Nego, mislim kako uz današnje poruke evanđelja (OHOLOST i biti 'PRVI') trebam reći dvije pričice o bogatima!
Jednu ste zasigurno čuli, jer je snažno odjeknula u ovom Svijetu grabežljivog čovjeka!?
Radi se o vlasniku trgovačkog lanca DM marketa koji je svoj udio u toj USPJEŠNOJ firmi poklonio dobrotvornoj organizaciji!
Njegove riječi:
'Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti!', snažno su odjeknule Europom, no sumnjam da su bilo kog od 'bogatuna', onih koji žele uvijek biti 'prvi' i imati više, 'pogodile u žicu'!
Čovjek koji može u dobrotvorne svrhe dati sve što ima i svojoj djeci ostaviti tek toliko da završe škole i da onda (cit.) 'svoje steknu radom', vjerojatni je 'luđak' hrvatskim Lukama, Ivicama, Goranima (hrvatski 'tajkunčići'), no ... kakav je on stvarno?
Superčina!
Eklatantna POTVRDA Božje prisutnosti na ovoj Zemlji, ... izuzetak koji potvrđuje pravilo koje kazuje čiji smo i odakle 'stižemo'!
Jedan drugi, manji, hrvatski, 'bogatun' još je uvijek jako gladan pa se u njegovom lancu marketa ne može dobiti obična vrećica u koju bi se moglo staviti kojih stotinjak kuna kod njega kupljene robe!
Tako je to kada su usta golema, a srce zna samo za novac!
Umjesto obične poklon vrećice svaka kupnja većeg broja artikala MORA završiti kupnjom komada najlona, a to je ... obična glad i strašna PRISILA!
Mislim kako sam danas ZADNJI put kupovao u dućanu (malog) Ivice!
Toliko o 'bogatunima' i ONIM DRUGIM, duhom BOGATIM, ljudima!
Vjerujem kako malo tko od ljudi gladnih novaca zna da se s prve pozicije lako gleda naprijed, ali i malo što vidi, jer u toj praznini nema LJUDI, ... potrebitih, gladnih, siromašnih, bolesnih, prognanih, obespravljenih, ... LJUDI željnih tople riječi i korice kruha!
S prve se pozicije vidi samo sebe ... odatle je prilično teško spoznati bezdan koji opasno prijeti OHOLICAMA!
Uh! Baš sam ovo lijepo napisao! A kako i ne bi! Već od jutra sam nadahnut milošću Neba i makar već sutra idem na jedan važan razgovor o mom 'sutra', vjerujem kako će mi upravo ovakvo življenje i nadahnuće Duhom reći što mi je činiti!
Osjećam se 'neobično' ... i to ne mogu ničim opisati!
Krasno mi je!
Čak me je i bura, koja mi je dosada redovito pričinjavala nedaću 'zijevanja', ostavila na miru!
Dok ovo pišem i radim na PC-u prijatelja (riješeno je!), kao i obično, slušam glazbu ... upravo slušam Index-e pa me i njihova glazba nadahnjuje neobično jakim emocijama koje trenutno živim.
'Idi sad druže moj ...', ... slušao sam i pjevušio to davno, negdje 70-ih, na popularnom (ljetnom) splitskom plesnjaku VINALKU (terasa Dalmacijavina) ... tamo gdje se danas nalazi veliki putnički terminal i odakle brodovi kreću prema otocima, Rijeci i Dubrovniku!
Bilo je to divno vrijeme bezbrižne mladosti i dobro popunjenog džepa, plesa i pjesme ...!
Treba li bilo što više reći o tom vremenu? Ne!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Možda samo to da sam MORAO nastojati (na svaki način) ostati u Splitu, ali ... nisam i zato sam, nešto kasnije, nakon velike nesreće 'nagazio' na strašnu minu, koja mi je u ovom vremenu otvorila oči i odvela me u samu blizinu mog Duha!
Zato, makar sam ostavio Split, mislim kako ipak nisam puno pogriješio! Saznao sam ono što mnogi ljudi neće nikada moći spoznati!
Inače, da nije nedjelja, crkva bi danas slavila svog najvećeg, OD ŽENE rođenog, sveca Ivana kojem je na današnji dan prije 2.000 godina Herod, prema rođendanskoj želji kćeri svoje žene koju je PREOTEO bratu, dao odsjeći glavu!
Zločin, bezrazložan, učinjen je samo zato, jer je svetac govorio Istinu koju Herodova žena nije mogla podnijeti, radi čega je 'skovala plan' prema kojem je Ivan ubijen!
Ubili su ga, no on je tu, ... u svakoj nevinoj žrtvi koju je 'pogubila' nerazumna želja zločinaca da zastru Istinu, što nije moguće postići ni na koji način!
'... Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila. Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu.' - dio je iz današnjeg biblijskog ulomka iz knjige Sirahove (Sir 3,17-18.20.28-29) kog su mnoge OHOLE duše odslušale i onda, OPET, s mise otišle u 'život', nezadovoljne sobom i svime što žive, jer ... jer im je preteško shvatiti i prihvatiti Istinu!
Lakše im je (figurativno!) odsijecati tuđe glave nego, slično Salomonu, Boga zamoliti da im da snage prepoznati Istine i tako postati i biti - pravednima!
Ne čuju, a uši im dobre; ne vide, a oči im zdrave; ... bježe u depresije, plač i suze što ih vodi do 'šarenih bombončića' i 'struke' koja će im dokraja uništiti i tijelo i um!
Srećom, Dušu će moći sačuvati, jer ona nije vlasništvo nijednog uma, nikakve nauke ili bilo kog ZAKONA!
Duša je u čovjeku predstavljena kroz našu osobnost pa i kada izgleda kako je 'nejasna', zbrkana, nesamostalna i čak nerazumna, nije ju moguće ničim, osim DUHOVNOŠĆU, 'urediti'!
Čuvajte je stoga! Čuvajte svoju osobnost, jer samo na taj način možete odabrati pravi put življenja koji preko čovjeka vodi k Bogu!
'... počinak ovdje ja ću naći ...', dio je stiha prelijepe pjesme Index-a koju sam maloprije odslušao i tako rado pjevao!
A, danas? Pjevam je i danas, ... potiho, u sebi i uvijek kad začujem glas pok. Davorina, jer je iz tog vremena nastalo je ovo vrijeme, ... jer sam od razmaženog Tomice, kasnije jako uplašenog srčanog bolesnika postao (nadam se!) OŠTRO, JASNO i ISTINITO 'PERO', autor knjižica, pjesama, WEB-ova i čovjek koji ima 'jaja' (oprostite, ali i ovo je hrvatski jezik!) reći i najcrnju Istinu i bojati se SAMO Boga!
A ovo ovdje: 2340009-1100050286, ... ove brojke, to vam je broj žiro-računa na kog možete uplatiti, recimo 50 kn, što bi uz posjet ovim stranicama kog bilježim svakog dana, značilo da smo svi zajedno, i ja i VI, uspjeli sakupiti novac potreban za operaciju JEDINOG oka poluslijepog čovjeka, koji nema zdravstveno osiguranje, ... koji je beskućnik, ali kog nije zaboravio Bog!, ... koji mu je 'na vrata' poslao dobru dušu, samog Anđela i tako mu otvorio prozor kada mu je čovjek zatvorio sva vrata!
Pomognite mu!
U rubrici 'poziv na broj' upišite bilo što, a u rubrici 'svrha uplate' upišite: za Marijana, jer taj Marjan sam i ja, a sutra to možete biti i vi!?
Hvala vam i oprostite mi na ovoliko iskazanih emocija, no kako sam već rekao, od rana jutra živim život DOSTOJAN čovjeka, ... ispunjen milošću, što niti na koji način ne znam objasniti!
(P.S. Ovo sam morao još noćas dodati, jer sam radeći na antipsi WEB-u naišao na jako rječit 'biser' 'struke'! Zato sam na brzinu učinio novu stranicu WEB-a u kojoj sam citirao 'struku' i sve povezao linkom s originalnim tekstom! - Proučite napisano i DOBRO razmislite: što je za psihijatriju bilo prije 'jaje' (bolest) ili 'kokoš' ('lijek')?)       SADRŽAJ WEB-a
Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri!                  Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 30. kolovoza 2010. - 'Četiri' bolesti!
  
Stigla je kiša!
U samo tri dana ovim su krajem prošle dvije ciklone i zato je ljetu, onom vrućem, kraj!
I neka je! Nisu li mi to još prije par dana najavile 'moje' lastavice koje su otišle s grana amula ispred mog prozora na ... topli jug?
Blago njima! Imaju kuća i domova koliko požele!
Inače, jutros sam najprije pošao do Crikvenice kako bi prijatelju isporučio 'sređeni' PC koji mu je neophodan za rad njegovog poduzeća i onda sam, nakon kave u njegovu društvu, 'kod Tome', krenuo u Rijeku!
Prije odlaska na pregled i dogovor s jednim NEOBIČNO susretljivim i dobrim liječnikom-kardiologom bio sam na drugom kraju Rijeke kako bi preuzeo dokumentaciju za a.š. u Crikvenici i onda sam pošao na Sušak!
Odmah nakon što sam na prijavnom šalteru podigao bolnički karton uputio sam se do kardiologije i, zamislite, isto me je tako - odmah - u svoju ordinaciju pozvao 'moj' kardiolog!
Pričali smo dosta dugo, razglabali o mojoj bolesti i zahvatima, nakon čega me je dr. srdačno ispratio i zamolio (?) da u drugi utorak (7.09.) opet dođem do njega na još jedan kontrolni pregled i razgovor!
Neću reći o čemu je riječ, jer ovaj put ne želim ljudima koji to ni na koji način nisu zaslužili, reći bilo što o mom zdravlju ili točnije, o bolesti!
Prihvatio sam mišljenje liječnika kao jedini mogući 'izlaz' iz situacije u kojoj sam se našao i to je moja konačna odluka!
Moram tako učiniti radi ljudi koji su mi pomogli i koji mi još uvijek nesebično pomažu prebroditi poteškoće!
Zaslužili su to, što sam shvatio jučer, kada sam nadahnut neobičnim mislima i jako bistrim umom mogao učiniti sve što mi je bilo 'zadatak' i što je bilo tko od tih ljudi trebao i mogao i samo zamisliti!
Idem! Kuda? Kada? E, to ovdje neće biti rečeno!
Potruditi ću se sakriti datum mog, još jednog (nadam se!) 'početka' tako da će i ove stranice biti 'pogašene' na neko vrijeme u kom ću 'odraditi' moj 'dan D'!
Nakon pregleda i ugodnog razgovora pošao sam na ručak kod dragih prijatelja no prijatelja 'doktora' nisam zatekao kod kuće!
Imao je neki problem s autom pa je bio u servisu na Hostima!
Ručao sam sam, jer su on i njegova M. ručali ranije i onda sam, ćakulajući s M. sačekao da me pozove kako bi ga vratio kući, jer je automobil morao ostaviti na popravku!
Učinio sam tako i onda sam negdje oko 16 sati krenuo kući.
Svratio sam u Crikvenicu kako bi kupio kavu za 'brezanski kafić' i predao papire M.
Bura i kiša ohladili su 'ariju', radi čega sam kada sam stigao kući najprije pritvorio prozore i onda otišao vidjeti smokve koje sam stavio sušiti na verandi! 'Napreduju' i biti će jako dobre!
Toliko o meni, lastavicama, prijateljima i smokvama! Slijedi ...:
1. (Pod)Sjećanje na strašnu, tajnovitu i nerazumnu tragediju mladih vatrogasaca na Kornatima!
Kada razmislim malo o tom nesretnom događaju moram primijetiti kako je bilo nerazumno ići gasiti makiju i nisku (suhu) travu jednog od mnogo (nenastanjenih?) otočića kornatskog arhipelaga!
Nerazumno je bilo baš sve što se je na današnji dan prije tri godine desilo pa mi nije jasno kako nitko od rodbine stradalnika nije pokrenuo neki IZVID koji bi zasigurno (i danas!) otkrio ostatke tvari i 'kemiju' koja je neshvatljivo brzo SPRŽILA mlade, odlučne, hrabre i sposobne ljude?!
Mislim kako bi dobra obdukcija (čak ciljana, jer priča se o napalmu ili kerozinu!?) lako potvrdila ove navode, no ... očito ova tragedija mora ostati umotana u veo nekakve (zle!) 'tajne'!
Pričao sam jučer o tome, zapravo sam POKUŠAO o tome pričati, s mojim dobrim prijateljem i njegovom ex-suprugom, dok smo uvečer sjedili na terasi jedne slastičarne, ali ... smo razgovor na tu temu naglo prekinuli!
Malo nakon uvoda u temu kornatske nesreće moj dobri prijatelj obratio nam se je sa: 'što će nam te negativne stvari ...' kod čega nam je zaprijetio kako će se dići od stola ukoliko o tome nastavimo razgovarati?
Pokušao sam mu objasniti kako to nije nikakva 'negativnost' ... koja bi eventualno mogla poremetiti njegove 'pozitivne karme', no nisam uspio!
I ja i M. smo odustali od daljnjeg razgovora na tu temu tako da niti nisam stigao prijatelju reći kako bi i on (ne d'o Bog!) kada bi tko vidio njegovo utapljanje ('negativan' događaj), a kad bi taj živio 'njegove' misli i stavove o 'negativnom ozračju' - bio SIGURNA žrtva 'negativnosti'!
Jadna ('kornatska') mladost!
Poludjeli smo! Zar pričati o nečem što je ZAVRŠENO za sva vremena može nikome naškoditi! Može? Meni ne, makar mi je moj 'drugar' u oči sasuo kako su sve moje nedaće, problem sa srcem i sve što živim nekakva posljedica mojih 'negativnih misli'!
Neka je tako i neka bude! Pitam svakog čovjeka:
smijem li radi nekakvog 'magijskog straha' od 'negativnosti' zaboraviti na sebe, ljude, događaje, ... ili pak ne vidjeti nepravde, nesreće, tuđu i moju muku, ... i onda reći da VJERUJEM U BOGA?
Kornati jesu strašna nepravda i nevolja, ali i nečiji veliki zločin, radi čega pričati o tome nije 'dozivati zle duhove' već tražiti - ISTINU!
                                                                     Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

2. Priča o mojoj Paklenoj knjižici!
Ne samo da je 'paklena', već je moja knjižica i 'TRAŽENA roba' pa je tako nekoliko primjeraka, danas, završilo na odjelima bolnice na Sušaku!
Dobile su je medicinske sestre i liječnice! Koje? To je manje važno, ali je znakovito, što ukazuje kako 'struka', makar se 'diči' doktorskim titulama nije omiljena unutar PRAVIH medicinskih krugova!
Jasno je 'ljudima od materije i prakse' kako je psihijatrija obična IDEOLOGIJA, jako spregnuta s policijsko-političko-sudskom 'svitom svih vremena i državničkih sustava!
Jeste li znali da je veliki broj ljudi, u vremenu kada bi fašist Tito stizao u njihov grad završila na par dana u ludnicama?!
Niste, ali to je bilo tako, a kako se je to dešavalo u vremenu 'moderne psihijatrije' i prvih izmišljenih psiho-otrova ('lijekovi') nije li te 'doktore' točnije nazivati - ubojitom desnom rukom političkog sustava?
Tu smo! Na trećoj temi!
3. Tema.
Jučer sam već naveo, u post scriptumu zapisa, kako sam radeći na novom antipsihijatrijskom WEB-u naišao na JASAN dokaz o IZVRNUTOSTI psihijatrije i onda sam nešto od toga i naveo!
Uostalom, dio teksta kog sam iskoristio kao uvod u povijest antipshijatrijskog pokreta nisam ja sročio, ... niti IZMISLIO! Ne! Navedeni citati su djelo 'strukovnjakinje' koja je, tipično sebi važnom biću, relativizirala nastojanja antipshijatara nižući pretpostavke, pozivanje na javnost i 'napredak medicine', makar je u istom napisu SAMA izrekla prave 'umne bisere', koji i nisu nego gomila strano-riječno iznijetih ISTINA kojima je potvrdila kako je za psihijatriju slijed: jaje-kokoš (zametak-biće) nešto drugo, zapravo činjenica da je formirana osoba nastala ni iz čega!
Reći kako je '... Analiza učinaka mehanizma djelovanja lijekova omogućila otkrivanje mehanizma nastanka pojedinih psihičkih poremećaja, što je dalje omogućilo razvoj novih i novih lijekova, što je dovelo do daljnjeg poboljšanja liječenja duševnih bolesnika ...!' isto je što bi bila i moja priča o kokici koja je kada je nastala ni iz čega snijela prvo jaje iz kojeg su nastale sve ostale kokice!?
Jasno, radi se o gluposti, ali i o ISTINI koja potvrđuje kako je navodni 'lijek' učinjen u laboratoriju BEZ DA JE ITKO od njegovih 'tvoraca' POZNAVAO MEHANIZAM NASTAJANJA psi-BOLESTI (moguće?)!
Ako je to tako, a tako reče dr.'strukovnjakinja', onda je jasno i to da je takav 'lijek' unatoč njegovom nejasnom 'mehanizmu djelovanja i njegovu učinku' davan 'pacijentima' psihijatrije, koji su tada bili obični pokusni kunići, jer je tek nakon tog POKUSA - 'analizom učinaka mehanizma djelovanja lijekova omogućeno otkrivanje mehanizma nastanka pojedinih psihičkih poremećaja', što je, i što potvrđuje, stalno provođenje NASILJA psihijatrije nad ljudima!
Dok sam danas išao hodnicima poliklinike i gledao utučena lica i bolesne ljude razmišljao sam o tome što je to bolest i, posebno, što je to 'psihička bolest' i onda sam došao do tako jednostavnog zaključka da mi ga je neugodno navesti!
Trivijalnost pojma bolesti toliko je očita da mi je reći kako sam - bedak!
Da bi čovjek bio bolestan nužno je da u njegovu TIJELU postoji NEŠTO što ga je u to stanje dovelo! To mogu biti razni patogeni uzročnici (recimo živi organizmi) koji se sami razmnožavaju ili kemijske supstance (spojevi ili samo elementi) koji se radi unošenja prevelikih količina u tijelo gomilaju u njemu i oštećuju ga!
Možda ovo i nije najENCIKLOPEDSKIJA definicija bolesti, ali je, nadam se, ipak jako jasna!
Dakle, izuzmemo li patogene uzročnike, jasno je kako nam za nastajanje neka bolesti može poslužiti još samo nekakva 'kemija', a nju čovjek sam čini i u sebe unosi, ... trujući svoj okoliš, pušeći cigarete, ispijajući alkohole, 'aditivirajući' hranu, vršeći genetske modifikacije živog svijeta oko sebe, ... stvarajući lijekove i 'lijekove' za koje pojma nema kakav im je 'mehanizam djelovanja i učinak', ...!
Iz ovakvog razmišljanja može se zaključiti kako postoje PRAVE bolesti (gripa, TBC, malarija, guba, žutica, ...), PSEUDO-BOLESTI koje nastaju kao posljedica PREKOMJERNOG uživanja ili izloženosti čovjeku opasnih kemijskih elemenata i spojeva (rakovi, poremećaji metabolizma, intoksinacije, ..) i NE-BOLESTI koje su zapravo posljedica TJELESNIH i nepopravljivih fizičkih oštećenja čovječjeg tijela!
Sve tri skupine 'nezdravih' stanja čovjekova bića, o kojima s PRAVOM brine medicina nemaju nikakve veze sa psihijatrijom, jer psihijatrija 'liječi':
- navodnu dušu čovjeka o kojoj NIŠTA ne zna,
- um, koji je u fizičkom smislu već 'predan' u ruke neurolozima i
jer psihijatrija nasilnim apliciranjem opasnih SINTETIČKIH spojeva demolira autonomni sustav čovjeka, radi čega tada nastaju poremećaji koji tek tada sliče nekakvim 'duševnim poremećajima' makar su oni (tada) PSEUDO-BOLESTI koje, već sam to rekao, nastaju kao posljedica NEPOTREBNE I NERAZUMNE izloženosti čovjeka utjecaju opasnih kemijskih elemenata i spojeva (to su baš SVI 'psihijatrijski lijekovi').
I konačno kao, recimo to, četvrtu skupinu bolesti o kojima već odavno brine klasična medicina, treba navesti STARAČKE PROMIJENE koje također nisu nikakva posebna bolest već običan genetski zapis kog smo 'zaslužili' svojim odnosom prema Bogu i čovjeku!                           SADRŽAJ WEB-a
Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri!                   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE

A.D. / 31. kolovoza 2010. - SUDAC?!
  
Jutros je osvanuo lijep i sunčan dan, no dosta hladniji nego su to bili prethodni dani.
U Brezama sam.
Završio sam s poslom, dogovorio otići po nove gume i na 'štelanje' trapa, odlično marendao i sada malo pišem, nakon čega ću otići do Lukova!
Uživam u vožnji 'mirnim' cestama koje prolaze ovim lijepim krajolikom.
Danas sam zato više puta na čas zastao i snimio niz lijepih sličica od kojih vam nudim ovu lijepu panoramsku sliku.
O'Krk, okupan suncem, danas je izgledao jako lijepo. Čist zrak kog je očistila jučerašnja kiša omogućio mi je vidjeti neke detalje uvala i brda na o' Krku.
Lijepa priroda i dobri ljudi ... što bi još mogao poželjeti?
Možda više zdravlja ili novaca? Ne! Neću ništa od toga!
Kako je, neka tako i bude i neka bude kako On to želi!
Nebitan sam, 'mali crv' koji je u ovoj 'dolini suza' mnogima zasmetao, ali koji je ostao biti 'maleni (crv)'!
Otići k liječniku i znati kako unatoč problemima ne živim strah, koji je veliki neprijatelj svake bolesti, ... nije li biti bogat?
Je! BOGAT SAM! Čak prebogat, jer znam da mogu reći: 'uzmi me Isuse' i da to tada tako želim!
Nije do toga lako doći! Nikako!
Za tako živjeti i moći razmišljati na 'moj' način čovjek se nužno mora susresti s VELIKOM nevoljom i nepravdom i tek ako uspije nadvladati očaj gotovo uništenog uma i duše, ... tek tada može biti - hrabar, a to i nije nego biti - Božji!
Kukavice stenju, nariču, plaču i radi sebe progone nevine ljude, no Božji čovjek mora i treba biti drugačiji!
Suze imaju smisla samo onda kada ih iznjedri tuga za nečim jako dragim, ali nemogućim, čemu sami nismo doprinijeli!
Takve suze produhovljuju naše biće i čiste um od zala, čine nas sretnima!
Zamislite mene kada mi, recimo dok se vozim predivnim krajolicima, u misli stignu jako drage slike moje mašte koje nikad neće postati stvarnost i koje su poveznica s nanesenim  mi zlom, i kada istovremeno moje lice ozari osmjeh, srce ugrije radost, a um doživi sreću?
Što mislite, kako se tada osjećam?
Tužno, nesretno ili ipak sretno i čak veselo!
Sretno, jer sam jako svjestan sebe i onog što su mi ljudi namjestili, radi čega tuga postaje radost, jer znam da ja nisam bio ta bezobrazna 'teletina' koja je silovala tuđi um i misli i koja je radi sebe pokušala ili čak uništila drugog čovjeka i ljude!
To je sreća!
Biti svjestan svoje konačne pobjede nad zlom, koje se, u mnogim trenutcima naših života, nameće kao nekakva 'pravda', 'istina', 'pravo', ...!
Pobijediti nalet zla koje čeka pogodan čas kako bi se nametnulo kao nekakvo 'rješenje' stvarana je sreća koju možemo doseći samo uz pomoć Boga i dobrih ljudi koje nam On tada šalje na naš uzani put!
Sretan sam, jer mogu hrabro istupiti i tako prozvati sve one ljude koji radi strašnih zabluda nasrću na TUĐI um (i tijelo)!
Sretan sam, jer sam jučer moje, u knjigu pretočeno, veliko i strašno iskustvo s neljudima mogao (pokloniti) dati na čitanje osobama koje su sa mnom  o tome željele popričati!
Sreća je moći reći kako je zlo jako dobro 'udomljeno' u bezlebaćkim karijerizmima 'etabliranih' državničkih službi i u karijerističkim glavama koje vide, znaju i poznaju samo - SEBE!
Biti sudac koji vidi kako je osoba koja je pred njime i o čijem 'usudu' on odlučuje, MIRNA i iznad svega logična i poštena, i onda takvog čovjeka poslati u kazamat ludnice, samo zato jer mu je kao razlog za to poslužio LAŽNI i nedokazivi iskaz 'profurane dame', 'strukovnjakinje' koja je zasigurno, osim svog, uništila i mnoge druge živote, ... što je?
Sreća? Poštenje? Znanje?, ... ili je to ipak iskaz plitko postavljenog karijerističkog uma, kog je njegov prethodnik, politički 'važna osoba', usmjerio da bude - NIŠTA!
Sretan sam!
Ne radi napisanog, jer ove riječi optužuju, ali ipak ne sude! Ne!
Sretan sam, jer mogu ovako govoriti i MOJIM životom svjedočiti koliko je zla bilo u sudnici u kojoj je osim mene i zapisničarke, samo moj odvjetnik bio - ISTINA!
Svi drugi stigli su na raspravu sa sročenim scenarijima koji su bili odraz njihovih KARAKTERA i svega što oni žele, a što će jednom morati ostaviti kako bi, tada jedino ogrnuti običnim haljetkom, mogli poći na susret s Bogom!                                                         Pisane Crtice - DAN(I) PRIJE

Što će Mu tada reći?
Jeli Pensa bio istinski luđak, toliko opasan da ga se je MORALO maltretirati i silovati?
Što li će osobe slične 'mladom i perspektivnom sucu' reći jedinom Sucu o tome kako je Pensa ostao do kraja života - pošten i kako ipak nije počinio nikakav zločin za kog je predviđao da 'ga može počiniti'?
Breze su pune Duha i ovo što sam napisao odraz je tog ozračja koje nema veze s 'karmama' i 'gledanjima u sunce', ili pak 'negativnim energijama', jer u Brezama NEMA - napuhanih 'veličina' i ljudi koji na tuđoj 'grbači' i muci 'izgrađuju' svoje statusne pozicije, imetke i 'uspjeh'!
Uostalom, što je to uspjeh? Zna li netko odgovor na to?
Uspjeh je puno toga, ali on nije bilo što što ima bilo kakve veze sa - zlom!
Toliko, jer želim poći do Lukova, na 'čašicu razgovora' s mojim dragim udomiteljima!
Idem! Možda još štogod dodam kada se vratim u Sv. Vid!
Vratio sam se iz Lukova (u 16 sati) i imam što za reći!
Jasno vam je kako sam se danas iz 'nepoznatih mi razloga' (jesu li?) pišući ovo u Brezama okomio na 'perspektivne kadrove' koji su obični poslušnici i ljudi koji će 'zapečatiti' mnoge usude nedužnih ljudi?
No, sve do sada napisano imalo je 'predskazujući' cilj, jer sam u Lukovu, kroz priču o nepravdama, lopovima i bezobrazluku politike čuo i pitanje: 'Što misliš kakav je kao sudac i čovjek V.?'!
Taj V., to je upravo on ... sudac o kom sam do sada pisao i koji je i tom dobrom čovjeku pokazao svoju bezobraznu 'nadmoć' koju si 'kupuje' ponižavanjem stranaka i postupcima nedoličnim čovjeka u odnosu prema običnim smrtnicima ... i naravno 'političkim posluhom'!
'Koincidencija', koja kako sam odavno rekao za mene ne postoji, pokazala mi je koliko sam REZONSKI napisao dosadašnji osvrt na sudsko-policijsko-gradsko-'strukovnu' namještaljku pa sam u kraćem obliku mom dragom prijatelju samo ponovio ovo što sam već bio napisao i onda sam samo dodao kako će taj mladi sudac sigurno uspjeti doseći 'dobar život', no biti će to samo lagani vjetrić na ovoj Zemljici kog će pomesti uragan Istine i Pravde koji stižu s (posljednjim) Vremenom!
Shvatio je I. moje riječi i sam mi potvrdio kako mu se gade ljigavci kojih je prepun ovaj Svijet!
Gade se i meni! No, tu su i nije nam ih nego žaliti i trpjeti ih!
Maloprije sam odslušao dio dnevnih vijesti na HKR-u i onda sam, već u PRVOJ objavljenoj vijesti, čuo novu 'priču' o sucima i tužiteljima!
Ovaj put ti suci i tužitelji predstavljaju pseudo-demokratski Svijet koji se s puno osvetničkog i SEBIVAŽNOG pokušava obračunati s časnim ljudima moje Domovine koje je, između ostalog, izdao i nekadašnji predsjednik vlade RH (sjeća li se Splitske rive i gomile LAŽI koje je tada izrekao / Bio sam tamo!?).
Ništa nova nisam čuo, a što bi imalo sličilo na PRAVDU!
Podvaljivanja o nekakvom 'ratnom pravu' (nije li to pravo samoobrana i onda sve što iz toga (u)slijedi?) koje bi, kada bi bilo pošteno primjenjivano, značilo PREDATI se i poginuti, jer u ratu nema milosti, osjećaja, čovječnosti i sl., pokazuju DOBRO smišljenu zamku koja je namještena časnim generalima, ljudima moje Domovine!
Strašan je 'svijet', jako nepošten i iznad svega jako pokvaren, no to je ipak SAMO 'svijet političara i materijalizama', radi čega bez obzira na moguće uništavanje časnih ljudi od strane 'haga' (možda se je trebao zvati HAD?) već sada (i od prije) i Gotovinu i Čermaka i Markača doživljavam kao nevine žrtve SVJETSKOG ludila, što će ih, osude li ih, odvesti do prvih mjesta za stolom u kraljevstvu Nebeskom!
Strašno je čuti kako samoobrana digniteta i dostojanstva jednog naroda nije nikakvo PRAVO i kako političke 'protuhe' kroz nekakve 'svjetske sudove' tu 'svetu stvar' nastoje prikazati kao zločin!
Možda se tim SUCIMA, kojih je dio i prije spomenuti 'perspektivni mladi kadar', učini kako je 27 godina zatvora na ovoj Zemlji primjerena kazna za uspješno odrađenu samoobranu dostojanstva, no u vječnosti taj maleni broj postati će SVETOST koju nitko neće moći poništiti!
Suci, danas mi je to potpuno jasno, baš kao niti policajci, tužitelji i ini koji su svoju osobnost podredili sluganstvu, poslušnosti i koristoljubivosti nikada, osim ako se ne preobrate, ne mogu stići do svetosti, što je moguće zaključiti i prema jasnoj ČINJENICI da su se odredili u svom radu biti – POSLUŠNICIMA: sili, politici, novcu, 'moći', ... baš svemu što nema nikakve veze s čovjekom i Bogom!
Toliko svijete moj!
Žao mi je ljudi koji pate samo radi toga, jer su pokušali i bili dio istine u vremenu kojim 'vladaju' - političari!
Srećom, svaka je zemaljska vlast konačna i nijedna nije do vijeka, što će reći kako je nama – MALENIMA – biti strpljivima i BUDNO čekati na Njega, jer On je - IPAK  - TU! Treba Ga znati i htjeti - osjetiti!
Laka vam noć!                                                                  SADRŽAJ WEB-a
Laka vam noć! Hvala Ti, Dobri!                   Pisane Crtice - DAN(I) POSLIJE